Trenkovi panduri

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hrvatski Panduri oko 1742. godine.

Trenkovi panduri bili su postrojba hrvatskih vojnika koji su sudjelovali u ratovima koje je bečki dvor u to vrijeme vodio u Europi.[1] Na čelu regimente pandura većinom unovačenih u Slavoniji bio je barun Franjo Trenk.[2] Glasovitu postrojbu Trenkove pandure osnovao je 1741. godine uz podršku kraljice Marije Terezije.

Pozadina[uredi VE | uredi]

Austrija se 1740. godine našla u Ratu za austrijsko nasljeđe s pruskim kraljem Fridrikom II. Velikim, kome su pristupili Bavarska i Francuska (nepriznavanje Pragmatičke sankcije), te je kraljici Mariji Tereziji bila dobrodošla vojna pomoć koju je nudio barun Trenk. Trenkova ponuda sastojala se u opremanju postrojbe od 1.000 vojnika koji bi ratovali za kraljicu.

Sastav i ustrojba[uredi VE | uredi]

Prva postrojba Trenkovih pandura brojila je 1.030 vojnika:

  • Jedan zapovjednik, bojnik (oberstwachtmeister Trenk)
  • Dva satnika (kapetan)
  • Jedan natporučnik (oberleutnant)
  • Pet poručnika (leutnant)
  • Jedan konačar (kvartir)
  • Jedan pobočnik
  • Dva kapelana
  • Pet pisara
  • Dva ranarnika
  • 40 zapovjednika voda (harambaša)
  • 80 zapovjednika desetine (kaplar)
  • 890 vojnika (prostih momaka)

Interes pandura bila je obrana Domovine, ali i ratni plijen, osim ratne blagajne, barjaka i topova neprijatelja, koji bi pripadali postrojbi.

Naoružanje i odjeća[uredi VE | uredi]

Pripadnici povijesne postrojbe "Trenkovi panduri" iz Požege 2012. godine na smotri u Čakovcu.

Od oružja panduri su imali:

Za ono vrijeme bilo je to naoružanje “do zuba”. Sve odredbe bile su navedene u otvorenom kraljičinom pismu.

Odjeća pandura bila je vrlo slična turskoj vojnoj uniformi, što je bio i praktičan razlog jer su Turci tridesetak godina prije istjerani iz Slavonije. Trenk je to koristio i kao psihološki pritisak na protivnike.

Djelovanje i ratna taktika[uredi VE | uredi]

  • 27. svibnja 1741. godine cijela je postrojba prošla kroz Beč u defileu uz sviranje turske bande. Türkisch band originalni je naziv prve vojne glazbe u Europi koju su imali Trenkovi panduri. Banda je svirala glazbu orijentalnog prizvuka, te psihološki djelovala na bojnom polju.

U ratovanju koriste novu taktiku odvažnih akcija i smjelih manevara u krutim linijskim redovima tadašnjih europskih vojski. U mnogobrojnim akcijama došla je do punog izražaja genijalna inventivnost bojnika Trenka koji u taktiku uvodi razne neuobičajene, ali vrlo učinkovite poteze. Kao zapovjednik Trenk je bio vrlo strog, ali primjeran.

Mnogobrojni su bili pokušaji smjenjivanja Trenka s mjesta zapovjednika od austrijskih časnika. Panduri su imali veliko povjerenje u Trenka, te je 500 pandura, nakon jednoga od pokušaja smjenjivanja Trenka odlučilo prekinuti ratovanje. Trenk ih je stigao na pola puta kući i odgovorio od povratka.

Još tri puta Trenk je novačio pandure i husare za Trenkovu pandursku regimentu kako se poslije prozvala postrojba:

  • 1743. godine postrojba je brojala 3.200 pandura i 100 husara;
  • 1744. godine Trenk je unovačio 2.500 pandura i 130 husara;
  • 1745. godine Trenk je unovačio 800 novih momaka.

Trenkovi panduri bili su vojska na zlu glasu od Francuske do Češke, ali im nitko nije osporavao hrabrost i vještinu ratovanja, dapače neprijatelj protiv njih u jednakom omjeru broja vojnika nije imao prilike za uspjeh.

Iako nije stizala pomoć, pred daleko brojnijim neprijateljem, 146 pandura, pod zapovijedanjem satnika Erlacha, kod Weissensteina i Aua, 1741. godine, Trenk udari i razbije formaciju od 3.200 Francuza i Bavaraca. (Omjer 20:1 za neprijatelja)

Za vrijeme od 5 godina ratovanja panduri su iz stroja izbacili preko 7.000 Francuza i Bavaraca, te više od 3.000 Prusa. Za Beč su utjerali milijune kontribucije.

1745. godine u Češkom selu Gablu oprostio se Trenk sa svojim pandurima, koji su i dalje nastavili ratovali, ali ne tako uspješno kao s njim.

U požeškom kraju živi duh Trenkovih pandura: "Godinama taj spava, a kad se probudi, mirni seljak i kovač oružje hvataju i kreću zdušno u rat kao da nikad nije ni prestajao."

Vojne akcije[uredi VE | uredi]

  • U sukobima s Prusima, Trenkovi su panduri ubrzo zauzeli utvrđeni Zoptenberg, i premda ih je napalo čak 6.000 husara i pješaka, uspjeli su im izmaknuti s bogatim plijenom.
  • 1741. godine branili most na Dunavu kod Beča, te zaplijenili 5 većih brodova natovarnih sijenom.
  • U siječnju 1742. godine napali su štajerski gradić Claus, pobili stražare i pozvali posadu na predaju. Ne samo što im se predala posada Clausa, već su njihov primjer slijedila još dva gradića pa su Trenkovi panduri zarobili ukupno 664 vojnika i dva časnika, zaplijenivši pritom 48 velikih pušaka i pet topova.
  • Predala im se i francuska posada Linza. Njihov zapovjednik Segur smio je iz grada izići s oružjem, ali prisegnuvši zajedno sa svim svojim ljudima kako se sljedećih godinu dana neće boriti protiv Marije Terezije. U toj su borbi panduri imali samo šest mrtvih i 15 ranjenih, a ranjen je bio i Trenk.

Trenkovim se pandurima nije mogla oduprijeti ni francuska posada grada Deggendorfa na Dunavu, a ubrzo su se dokopali i zastava branitelja Mainburga, Neustadta i Reichenhalla. Uz pomoć hrvatskih krajišnika, panduri su sudjelovali i u ponovnom zauzimanju Münchena.

  • Najhrabriji pandurski pothvat bio napad na utvrđeni grad Diesenstein na češko-bavarskoj granici koji su branili bavarski strijelci na čelu s potpukovnikom barunom Drechslerom. U tom su napadu sudjelovali i Hrvati Forgačeve pukovnije. Opkolivši grad, Trenk je branitelje pozvao na predaju, ali Bavarci su odgovorili s topovima. Ne oklijevajući, panduri su na topovsku paljbu odgovorili svojim topovima pa je u zoru sljedećega dana veći dio gradskih zidina bio u ruševinama. Bavarski strijelci koji su izišli iz grada bili su lako svladani, a od smrti spasio se tek manji njihov dio. Grad se predao, pa je Trenk zaplijenio veće količine strjeljiva, oružja i hrane. Kad je bitka već bila minula, pregledavajući jedno skladište baruta u osvojenom gradu, došlo je do eksplozije i Trenk je bio teže ranjen.
  • Napad na pogranični grad Chen. U tom je pothvatu osim 148 Trenkovih pandura sudjelovalo i tristotinjak hrvatskih graničara, potpomognutih dvjema satnijama Andrašija kojima se pridružila i jedna Forgačeva pukovnija. Cham je branio grof Kunigl s jednom bojnom bavarske garde i dvije satnije grenadira s 13 topova, dva mužara i 48 dvostrukih velikih pušaka. Čekajući obećanu pomoć, odugovlačio je pregovore s Trenkom koji ga je pozvao na predaju, pokušavajući dobiti na vrjemenu. Kad je Trenku poručio kako je upravo pri ručku i nema vrjemena za razgovore, pandurski je napad počeo u trenu: predgrađe je "palo šaptom", barutana se našla u plamenu i eksplodirala, a panduri su preskočili zidove i pobili sve što im se našlo na putu. Grad Cham izgorio je do temelja. Panduri su zarobili 772 vojnika, pet zastava, 10 topova i dosta drugoga plijena. Padom Chama Khevenhülleru je put u Češku bio otvoren.
  • Najsjajniji pandurski pothvat u nastavku ratovanja bilo je zauzimanje tvrđave Kosel iz koje se upravljalo Gornjom Šleskom i Odrom. Bila je okružena povećim jarkom napunjenim vodom. Pothvat je počeo pod okriljem mraka, sat nakon ponoći. Trinaest je pandura skočilo u jarak i prešlo na drugu stranu. Kad su Prusi zapucali, na gradskome bedemu bilo je već 200 pandura, a njih je slijedilo još 1.800 i Kosel je pao. Pruska se posada predala pa je u znak pokornosti s naopako obješenim puškama morala izići ususret pobjednicima. Pritom je poginulo samo deset pandura, a 35 ih je bilo ranjeno.

Vojna tradicija[uredi VE | uredi]

Trenkovi panduri zadržali su svoj kontinuitet, najduži u povijesti hrvatske vojske, nakon što je Trenkova pukovnija pretvorena u slavonski bataljun 22. prosinca 1748. godine a nekoliko godina kasnije (1756. godine) slavonski bataljun pretvoren je u ugarsku, 53. pješačku pukovniju koja je s kasnijim sjedištem u Zagrebu održana sve do 1918. godine.[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

Hrvatskivojnik.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]