Trenkovi panduri

Izvor: Wikipedija

Glasovitu postrojbu Trenkove pandure osnovao je 1741. godine barun Franjo Trenk uz podršku kraljice Marije Terezije.

Sadržaj 1 Pozadina 2 Sastav i ustrojba 3 Naoružanje i odjeća 4 Djelovanje i ratna taktika 5 Vojne akcije

[uredi] Pozadina

Austrija se 1740. našla u Ratu za austrijsko nasljeđe sa pruskim kraljem Fridrikom II, kome su pristupili Bavarska i Francuska (nepriznavanje Pragmatičke sankcije), te je kraljici Mariji Tereziji bila dobrodošla vojna pomoć koju je nudio barun Trenk. Trenkova ponuda se sastojala u opremanju postrojbe od 1000 vojnika koji bi ratovali za kraljicu.

[uredi] Sastav i ustrojba

Prva postrojba Trenkovih pandura je brojila 1030 vojnika:

• Jedan zapovjednik, bojnik (oberstwachtmeister Trenk)
• Dva satnika (kapetan)
• Jedan natporučnik (oberleutnant)
• Pet poručnika (leutnant)
• Jedan konačar (kvartir)
• Jedan pobočnik
• Dva kapelana
• Pet pisara
• Dva ranarnika
• 40 zapovjednika voda (harambaša)
• 80 zapovjednika desetine (kaplar)
• 890 vojnika (prostih momaka)

Interes pandura bila je obrana Domovine, ali i ratni plijen, osim ratne blagajne, barjaka i topova neprijatelja, koji bi pripadali postrojbi.

[uredi] Naoružanje i odjeća

Od oružja panduri su imali:

• dva para kubura
• jatagan
• sablju
• pušku

Za ono vrijeme to je bilo naoružanje “do zuba”. Sve odredbe bile su navedene u otvorenom kraljičinom pismu.

Odjeća pandura bila je vrlo slična turskoj vojnoj uniformi, što je bio praktičan razlog jer su Turci tridesetak godina prije istjerani iz Slavonije. Naravno da je Trenk to iskoristio kao psihološki pritisak na protivnike.

[uredi] Djelovanje i ratna taktika

• 27. svibnja 1741. godine cijela je postrojba prošla kroz Beč u defileu uz sviranje turske bande. Türkisch band je originalni naziv prve vojne glazbe u Europi koju su imali Trenkovi panduri. Banda je svirala glazbu orijentalnog prizvuka, te psihološki djelovala na bojnom polju.

• 18. lipnja 1741. godine u prvoj akciji panduri osvajaju Zoptenberg.

U ratovanju koriste novu taktiku odvažnih akcija i smjelih manevara u krutim linijskim redovima tadašnjih europskih vojski. U mnogobrojnim akcijama došla je do punog izražaja genijalna inventivnost bojnika Trenka koji u taktiku uvodi razne neuobičajene, ali vrlo učinkovite poteze. Kao zapovjednik Trenk je bio vrlo strog, ali primjeran.

Mnogobrojni su bili pokušaji smjenjivanja Trenka s mjesta zapovjednika od strane austrijskih časnika. Panduri su imali veliko povjerenje u Trenka, te je 500 pandura, nakon pokušaja smjenjivanja Trenka odlučilo prekinuti ratovanje. Trenk ih je stigao na pola puta kući i odgovorio od povratka.

Još tri puta je Trenk novačio pandure i husare za Trenkovu pandursku regimentu kako se poslije prozvala postrojba:

• 1743. godine postrojba je brojala 3 200 pandura i 100 husara;
• 1744. godine je Trenk unovačio 2 500 pandura i 130 husara;
• 1745. godine unovačio je Trenk 800 novih momaka.

Trenkovi panduri su bili vojska na zlu glasu od Francuske do Češke, ali im nitko nije osporavao hrabrost i vještinu ratovanja, dapače neprijatelj u jednakom omjeru broja vojnika nije imao prilike za uspjeh.

Iako nije stizala pomoć pred daleko brojnijim neprijateljem 146 pandura, pod zapovjedanjem satnika Erlacha, kod Weissensteina i Aua, 1741. godine, udari i razbije formaciju od 3200 Francuza i Bavaraca!!!(Omjer 20:1 za neprijatelja)

Za vrijeme od 5 godina ratovanja panduri su iz stroja izbacili preko 7.000 Francuza i Bavaraca, te preko 3.000 Prusa. Za Beč su utjerali milijune kontribucije. 1745. godine u Češkom selu Gablu oprosti se Trenk sa svojim pandurima, koji su i dalje ratovali, ali ne tako uspješno kao s njim.

U požeškom kraju živi duh Trenkovih pandura: "Godinama taj spava, a kad se probudi, mirni seljak i kovač oružje hvataju i kreću zdušno u rat kao da nikad nije ni prestajao."

[uredi] Vojne akcije

• U sukobima s Prusima, Trenkovi su panduri ubrzo zauzeli utvrđeni Zoptenberg, i premda ih je napalo čak 6.000 husara i pješaka, uspjeli su im izmaknuti s bogatim plijenom.

• 1741 godine branili most na Dunavu kod Beča, te zaplijenili 5 većih brodova natovarnih sijenom.

• U siječnju 1742. napali su štajerski gradić Claus, pobili stražare i pozvali posadu da im se preda. Ne samo da im se predala posada Clausa, već su njihov primjer slijedila još dva gradića pa su Trenkovi panduri zarobili ukupno 664 vojnika i dva časnika, zaplijenivši pritom 48 velikih pušaka i pet topova.

• Predala im se i francuska posada Linza. Njihov zapovjednik Segur smio je iz grada izići s oružjem, ali prisegnuvši zajedno sa svim svojim ljudima da se sljedećih godinu dana neće boriti protiv Marije Terezije. U toj su borbi panduri imali samo šest mrtvih i 15 ranjenih, a ranjen je bio i Trenk.

Trenkovim se pandurima nije mogla oduprijeti ni francuska posada grada Deggendorfa na Dunavu, a ubrzo su se dokopali i zastava branitelja Mainburga, Neustadta i Reichenhalla. Uz pomoć hrvatskih krajišnika, panduri su sudjelovali i u ponovnom zauzimanju Münchena.

• Najhrabriji pandurski pothvat bio napad na utvrđeni grad Diesenstein na češko-bavarskoj granici koji su branili bavarski strijelci na čelu s potpukovnikom barunom Drechslerom. U tom su napadu sudjelovali i Hrvati Forgačeve pukovnije. Opkolivši grad, Trenk je branitelje pozvao na predaju, ali Bavarci su odgovorili topovima. Ne oklijevajući, panduri su na topovsku paljbu odgovorili svojim topovima pa je u zoru sljedećeg dana veći dio gradskih zidina bio u ruševinama. Bavarski strijelci koji su izišli iz grada bili su lako svladani, a od smrti se spasio tek manji njihov dio. Grad se predao, pa je Trenk zaplijenio veće količine streljiva, oružja i hrane. Kad je bitka već bila minula, pregledavajući jedno skladište baruta u osvojenom gradu, došlo je do eksplozije i Trenk je bio teže ranjen.

• Napad na pogranični grad Chen.U tom je pothvatu osim 148 Trenkovih pandura sudjelovalo i tristotinjak hrvatskih graničara, potpomognutih dvjema satnijama Andrašija kojima se pridružila i jedna Forgačeva pukovnija. Cham je branio grof Kunigl s jednom bojnom bavarske garde i dvije satnije grenadira s 13 topova, dva mužara i 48 dvostrukih velikih pušaka. Čekajući obećanu pomoć, odugovlačio je pregovore s Trenkom koji ga je pozvao na predaju, pokušavajući dobiti na vremenu. Kad je Trenku poručio da je upravo pri ručku i nema vremena za razgovore, pandurski je napad počeo u trenu: predgrađe je palo šaptom, barutana se našla u plamenu i eksplodirala, a panduri su preskočili zidove i pobili sve što im se našlo na putu. Grad Cham izgorio je do temelja. Panduri su zarobili 772 vojnika, pet zastava, 10 topova, ostali plijen da se i ne spominje. Padom Chama Khevenhülleru je put u Češku bio otvoren.

• Najsjajniji pandurski pothvat u nastavku ratovanja bilo je zauzimanje tvrđave Kosel iz koje se upravljalo Gornjom Šleskom i Odrom. Bila je okružena povećim jarkom napunjenim vodom. Pothvat je počeo pod okriljem mraka, sat nakon ponoći. Trinaest je pandura skočilo u jarak i prešlo na drugu stranu. Kad su Prusi zapucali, na gradskom bedemu bilo je već 200 pandura, a njih je slijedilo još 1.800 i Kosel je pao. Pruska se posada predala pa je u znak pokornosti s naopako obješenim puškama morala izići ususret pobjednicima. Pritom je poginulo samo deset pandura, a 35 ih je bilo ranjeno.

Napomena:Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika.