Marija Terezija Austrijska

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži
 Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu.
Članci na wikipediji moraju biti pisani enciklopedijskim stilom.
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima (literatura, web stranice itd.)
Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih izvora.
Marija Terezija
Marija Terezija

Marija Terezija (Beč, 13. svibnja 1717. - Beč, 29. studenog 1780.) češka, ugarska, dalmatinsko-hrvatsko-slavonska kraljica i austrijska nadvojvotkinja.

Marija Terezija na vlast je došla 1740. nakon smrti svojeg oca cara Karla VI. Habsburškog. Tim izborom su se protivili kneževi Karlo Albert Bavarski i Firiedrich August II. Saski i Filip V. Španjolski koji su sami htjeli prijestolje, a i smetala im je žena na vlasti. Mariju Tereziju su podržavale Velika Britanija i Nizozemska dok je Rusija u svemu tome ostala neutralna. Tada počinje rat za austrijsko nasljeđe koji počinje upadom vojske pruskog kralja Fridrika II. u Šlesku. U daljnjem tijeku rata odnosno godine 1742. Pruska odnosi pobjedu i bobjeđuje habsburške trupe kod Hotušica u Češkoj. Marija Terezija i Fridrik II. Pruski potpisuje Berlinski mir i time završava 1. šleski rat. Fridrik II. na pušta protuhabsburšku koaliciju, dobiva Šlesku i grofoviju Glatz. Godine 1743. Marija Terezija je okrunjena za caricu u Pragu. Te iste godine Marija Terezija potpisuje Wormski ugovor zajdno s Velikom Britanijom i Sardinskim Kraljevstvom, a cilj ugovora bio je protjerivanje Bourbona iz Italije. Godine 1744. Fridrik II. Pruski započinje 2. šleski rat protiv Marije Terezije. U rujnu 1745. Franjo Stjepan Lotarinški, muž Marije Terezije je okrunjen za cara pod imenom Franjo I. Godine 1745. Marija Terezija potpisuje Četvorni savez protiv Pruske zajedno s Velikom Britanijom, Nizozemskom,, Saskom-Poljska.

Marija Terezija bila je iz roda Habsburgovaca. Kad se sa 19 godina udala za lotaringijskog vojvodu Franju Stjepana, dinastija se otada nazivala Habsburg-Lothringen. Franjo Stjepan je dobio tiulu cara Svetog Rimskog Carstva ali nikad nije igrao tu ulogu. Cijela moć i vlast počivala je u rukama njegove žene Marije Terezije. Iz toga se braka rodilo 5 sinova i 11 kćeri. Budući da ju je pratio glas o sklonosti putenim užicima, govorilo se da se pretežan dio njezine djece rodio zahvaljujući kraljičinim ljubavnim pustolovinama s mladim i naočitim momcima s Vojne granice (povijesna znanost u potpunosti je odbacila ovakve tvrdnje). Iako su Mariju Tereziju još za života oslovljavali kao "carica", car Svetoga Rimskog Carstva bio je njezin suprug Franjo I. Od njihove djece sinovi Josip i Leopold bili su neposredni nasljednici prijestolja, a kći Marija Antoaneta zaglavila je pod giljotinom kao žena francuskog kralja Louisa XVI..

Za vladavinu Marije Terezije svojstvena su apsolutistička i centralistička nastojanja povezana s germanizacijom. U to vrijeme počinju i prvi sukobi Hrvata s Mađarima, a u njima se Marija Terezija na kraju priklanja Mađarima. U Hrvatskoj se od godine 1767. uvodi Kraljevsko vijeće, takozvani Consilium Regium, dakle hrvatska vlada neovisna o Mađarima, ali već nakon dvije godine podvrgava to vijeće ugarskom Namjesničkom vijeću, što je značilo da je Hrvatska podložna Ugarskoj. Oduzela je isusovcima školske poslove i cenzuru. S druge strane, torturu i parnice protiv vještica stavila je pod svoju kontrolu, što je ubrzo dovelo i do konačne likvidacije tog srednjovjekovnog krvavog naslijeđa. Nastojala je pod pritiskom novoga doba spriječiti prekomjerno iskorištavanje kmetova, određujući maksimum njihovih obveza prema gospodarima, tako da feudalac nije više smio tražiti od svojih podložnika namet prema vlastitom nahođenju, već se morao držati takozvanog hrvatsko-slavonskog urbara Marije Terezije. Uvela je opću školsku obvezu, tako da su sva muška djeca od 6-13 godina morala ići u školu. Poticala je razvoj manufaktura u Austriji, ali je tako priječila njihov razvoj u Hrvatskoj.

Njezina je vladavina u nasljednim zemljama započela ratom na život i smrt. U razdoblju od 1740. do 1763. godine vodila je četiri rata koja su dovela do znatnih teritorijalnih gubitaka - prije svega Šlezije, ali i talijanskih zemalja. Svome je sinu Josipu II. ostavila u naslijeđe opomenu kako nikad ne smije zaboraviti da je bolji osrednji mir nego slavni rat. Reforma vojske, ostvarena 1748. godine, jedna je od velikih i dalekosežnih novina njezine vladavine. Ona je jasan dokaz jedne od najizraženijih osobina Marije Terezije, a na kojoj se zasniva njezino slavno državničko umijeće: uvijek se znala okružiti pravim savjetnicima i u pravom trenutku poslušati njihove savjete.

Marija Terezija je bila velika ljubiteljica umjetnosti. Carska palača Schonbrunn (ljetna rezidencija Marije Terezije i njezine obitelji) bila je uređena u rokoko stilu. Po ljepoti posebno se ističu Mala i Velika Galerija. Zidove palače krase slike kraljičinog službenog dvorskog slikara Martina van Meytensa. Poznato je da je mali Wolfgang Amadeus Mozart bio u posjeti Mariji Tereziji još kad je bio mali gdje je održao mali koncert u Velikoj galeriji, a nakon toga je sjedio carici u krilu i poljubio je u obraz. Tom zgodom je rekao princezi Mariji Antoniji poznatijoj po imenu Marija Antoaneta da će je oženiti kada poraste. Ali nažalost to se nikad nije dogodilo. Marija Antoaneta je završila pod giljotinom za vrijeme francuske revolucije.

U doba njezine vladavine u Habsburškoj Monarhiji je vladalo prilično uredno i dobro vođeno stanje.

Uz podršku kraljice Marije Terezije barun Franjo Trenk osniva 1741.g. Trenkove pandure.

Djeca Marije Terezije:

1. Marija Elizabeta (1737.-1740.)

2. Marija Ana (1738.-1789.)

3. Marija Karolina (1740.-1741.)

4. Josip II. (1741.-1790.) Car Svetog Rimskog Carstva od 1765.-1790.

5. Marija Kristina (1742.-1798.)

6. Marija Elizabeta (1743.-1808.)

7. Karlo Josip (1745.1761.)

8. Marija Amalija (1746.-1804.)

9. Leopold II. (1747.-1792.)

10. Marija Karolina

11. Marija Johanna(Ivana)Gabrijela (1750.-1762.)

12. Marija Josipa (1751.-1767.)

13. Marija Karolina (1752.-1814.)

14. Ferdinand (1754.-1806.)

15. Marija Antonija (1755.-1793.)

16. Maksimilijan Franjo (1756.-1801.)

[uredi] Sažetak

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Marija_Terezija_Austrijska"
Osobni alati