Wikipedija:Izabrani članci/43, 2015.
Bunjevci su jedna od najbrojnijih grana hrvatskog naroda čija je kolijevka zapadna Hercegovina i kontinentalna Dalmacija, odakle su se u kasnijim vremenima naselili na području Velebita, dijelovima Like i Gorskog kotara (Lič) i kasnije po Vojvodini, odnosno Podunavlju i Potisju. Život ranih Bunjevaca u područjima Zagore, Ravnih kotara, Dinare, Promine i Svilaje nije bio lagan. Živjeli su od stočarstva i u kamenim kućama poznatim kao "bunje" (jedn. bunja). Po imenu tih do danas sačuvanih nastamba od suhozida, Bunjevcima su ime dali Mlečani: od talijanskih riječi: bugna koja znači kamen tesanik i bugno košnica – kuća s mnogo stanova ili prostorija.
Bunjevaca najviše ima u velebitskom području i sjevernoj Bačkoj te u Lici, istočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu. Najveći bunjevački grad u Bačkoj je Subotica. Osim u subotičkoj, ima ih i u somborskoj općini, te u mađarskom gradu Baji i okolici. Nekada je Segedin bio bunjevački grad, a ostala mjesta u kojima žive bački Bunjevci jesu Tavankut, Stari i Novi Žednik, Đurđin, Bajmak i druga. Srbijanska (ranije jugoslavenska) statistika tretira ih kao posebnu etničku skupinu.