Lika
 Ovo je glavno značenje pojma Lika. Za druga značenja, pogledajte Lika (rijeka). |
Lika je povijesna regija na jugozapadu Hrvatske površine od oko 5.000 km2. Najveći grad u regiji je Gospić.
Sadržaj |
[uredi] Zemljopisni položaj
Lika je gorska regija ili visoravan, okružena gorskim lancima; Velebit na jugu, Velika Kapela na zapadu, Mala Kapela na sjeveru te Lička Plješivica na istoku. Sjeverna granica prilično je neodređena jer Ogulinsko-Plašćanska dolina predstavlja prijelazni prostor između Like i Gorskog Kotara. Čitavo područje može se okarakterizirati kao planinska zaravan podijeljena manjim planinskim lancima u više cjelina (Gacka, Ličko polje ili Lika, Krbava (regija) i Ličko Pounje). Ima veliko strateško i prometno značenje jer predstavlja spojnicu kontinentalnog i primorskog dijela Hrvatske, stoga se Lika još naziva i "Kralježnica Hrvatske". Kroz Liku prolazi državna cesta Zagreb-Split, autocesta Zagreb-Split, te željeznička pruga Zagreb-Knin-Split. Kroz Liku protječu hrvatske ponornice, rijeka Gacka , rijeka Lika , rijeka Otuča , rijeka Krbava, rijeka Korenica (rijeka) te u Lici još izvire rijeka Una koja protječe njezinim istočnim dijelom samo u gornjem toku.
[uredi] Ime
Po pučkoj etimologiji, Lika je dobila ime po lîku. Lîk je u hrvatskoj štokavskoj ikavici riječ za - lijek.
Po drugom tumačenju, naziv dolazi od grčke riječi likos, što znači vuk.
[uredi] Uprava
Najveći dio Like nalazi se u sastavu Ličko-senjske županije, najrjeđe naseljene i gospodarski najnerazvijenije hrvatske županije. Administrativno je Lika podijeljena na dva grada (Gospić i Otočac) i sedam općina (Brinje, Donji Lapac, Lovinac, Perušić, Plitvička Jezera, Udbina i Vrhovine). Manji dijelovi ličkog prostora pripadaju drugim županijama: na sjeveru su općine Josipdol, Plaški i Saborsko u Karlovačkoj županiji, a na jugu Gračac u Zadarskoj županiji.
[uredi] Stanovništvo
Lika je tijekom čitavog XX. stoljeća bila izložena depopulaciji uzrokovanoj različitim čimbenicima - agrarnom prenaseljenošću, zatim Prvim i Drugim svjetskim ratom, potom iseljavanjem stanovništva u razvijenija područja i na koncu Domovinskim ratom. Posljedica svega toga je da danas na području Like živi svega oko 50.000 stanovnika, dok je prije samo 80 godina taj broj iznosio približno 200.000 stanovnika. Na posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine Hrvati čine apsolutnu većinu stanovništva Like s 86 % te su većina u gotovo svim općinama osim općine Donji Lapac i Vrhovine. Srbi čine manjinu u općinama Gračac, Plaški, Plitvička Jezera i Udbina dok ih na području Gospića, Otočca, Perušića, Lovinca i Brinja gotovo i nema. Danas Hrvati čine 86% stanovništva dok je udio srpske manjine 12% . Popis stanovništva Like [1]
Regionalno se mogu izdvojiti tri osnovna područja: zapadni dio (Brinje, Gospić, Otočac, Vrhovine i Perušić), istočni dio (Donji Lapac, Gračac, Udbina, Lovinac i Korenica) i sjeverni dio (Josipdol, Plaški i Saborsko). Danas se može uočiti gospodarski i demografski oporavak Like, prvenstveno zbog prometne povezanosti koju je donijela novoizgrađena autocesta "Dalmatina".
[uredi] Povijest
U prethistorijsko i antičko doba područje Like naseljava ilirsko pleme Japodi. Njih je u I. stoljeću prije Krista pokorila rimska vojska, ali su i dalje zadržali svoju plemensku autonomiju, baveći se nomadskim stočarstvom. Romanizacija ovog prostora bila je samo površna, jer je Rimljanima bilo najvažnije osigurati putne komunikacije. Do većih promjena dolazi raspadom carstva i seobama naroda, kad se na ličko područje doseljavaju Hrvati. Oni uspostavljaju svoju upravnu organizaciju, osnivajući plemenske župe Gacku, Krbavu i Liku. Postoje teorije da su nakon ustanka Ljudevita Posavskog u slabo naseljenu Liku franački vladari preselili znatan broj Avara, koji su se kasnije stopili s Hrvatima. S razvojem i jačanjem hrvatske države, dolazi do porasta stanovništva i većeg stupnja društvene organizacije, a s tim i do podjele starih rodovskih župa u Lici. Tako nastaju nove župe Bužane, Hotuča, Lapac, Plase i druge. O porastu značenja Like unutar Ugarsko - hrvatskog kraljevstva govori i osnivanje Krbavske biskupije 1160. godine, sa sjedištem prvo na Mrsinju iznad Korenice, a zatim na Udbini. Materijalni ostaci iz tog razdoblja su neznatni, jer su većinu crkvi i utvrda uništili Turci. Dokaz tadašnjeg stupnja razvoja je i postojanje tiskare u Kosinju krajem 15. stoljeća.
Turski prodori na ovo područje počinju nakon pada Bosne (1463.), da bi kulminirali Krbavskom bitkom 1493. godine, u kojoj je uništena hrvatska feudalna vojska. Između 1522. i 1524. turska vojska zauzima čitavo područje Like, s iznimkom Gacke doline i Brinja. Starosjedilačko hrvatsko stanovništvo dijelom prihvaća islamsku vjeru, a pojavljuju se i prvi pravoslavni Vlasi. Turci su za ovaj prostor 1580. osnovali Lički (Krčki) sandžak sa sjedištem u Kninu i glavnim ličkim uporištem na Udbini. Takvo stanje potrajalo je sve do velikog austrijsko - turskog rata (1683.-1699.), u kojem je pod vodstvom katoličkog svećenika Marka Mesića masovno sudjelovalo preostalo katoličko stanovništvo te je oslobođena čitava Lika osim Ličkog Pounja.
Nakon protjerivanja Turaka očekivao se povratak Like pod vlast hrvatskog bana. Međutim, Habsburška monarhija stavila ju je pod izravnu vlast svoje dvorske Komore, a zatim 1714. godine pod upravu Karlovačkog generalata. Tako je Lika došla u sastav Vojne krajine u čijem će sastavu ostati sve do njezinog ukidanja 1881. godine. Kako su Ličani u početku pružali otpor strogom vojnom režimu, 1746. osnovan je posebni vojno - upravni teritorij Ličke regimente (pukovnije), da bi se učvrstila kontrola nad ovim krajem. Usporedno sa stvaranjem nove upravne organizacije, na ličko područje naseljava se novo stanovništvo, Hrvati Bunjevci i pravoslavni Vlasi (kasnije Srbi) koji su trebali poslužiti kao stalna vojska za potrebe bečkog dvora. Ta opća militarizacija Like, u kojoj je sve bilo podređeno potrebama stalnog ratovanja, znatno će utjecati na mentalitet njenog stanovništva. Godine 1881. pridružena je Banskoj Hrvatskoj. Od 1941. do 1945. u sklopu Nezavisne Države Hrvatske. Početkom Domovinskoga rata (1991.) dijelom su je okupirale srpske snage (1992.–1995. područje pod zaštitom UN-a). Oslobođena je 1995. godine.[2]
[uredi] Gospodarstvo
Lika je tradicionalno ruralno područje s razvijenim ratarstvom (uzgoj krumpira) i stočarstvom. Industrija je neznatna i oslanja se uglavnom na preradu drva. Ta nezagađenost bi se mogla pokazati kao glavna prednost Like u bližoj budućnosti i turističkom razvoju. Za to postoje veliki potencijali - unutar Like dva su nacionalna parka (Plitvička Jezera i Sjeverni Velebit), a važni su faktori i blizina dalmatinskih ljetovališta i dobra prometna povezanost.
[uredi] Zanimljivosti
- U Kosinju se nalazila prva tiskara u Hrvatskoj i u jugoistočkoj Europi uopće, koju su osnovali knezovi Frankopani. U njoj je 1483. tiskan glagoljski misal, najstarija hrvatska tiskana knjiga. Sve dotad tiskane knjige bile su na latinskom jeziku i pismu, pa je Misal iz 1483. prva knjiga tiskana na narodnom jeziku i pismu uopće.
- Prema broju i raznovrsnosti zaštićenih prirodnih objekata i lokaliteta Ličko-senjskoj županiji pripada jedno od vodećih, a po njihovu udjelu u ukupnoj površini, apsolutno vodeće mjesto među hrvatskim županijama (2.368 km2 ili 58% površine svih nacionalnih parkova i parkova prirode u Hrvatskoj). Među njima središnje mjesto zauzimaju Nacionalni park Plitvička jezera, Nacionalni park Paklenica i Nacionalni park Sjeverni Velebit te Park prirode i svjetski rezervat biosfere Velebit .
- Planine koje sa zapada nadolazeću naoblaku koče i zadržavaju nad ličkim poljem čine ovu regiju zaštićenom od vlažnih vjetrova s juga odnosno mora, no vrlo plodnom, a u estetskom smislu vrlo raznolikom i zanimljivom. Kod podvelebitskog primorja, se aerosol nameče kao dominantna sila koja oblikuje floru, a time i faunu pa i reljef obale županije. Naime atmosfera obogaćena solju poprilično je nepodobna za razvoj većih šumskih površina koje uz jake vjetrove bivaju lišene plodne podloge za puštanje korijena. Time su planine s jedne strane lišene bujne vegetacije koju s druge strane uspijevaju osigurati dodatnom akumulacijom vlage i vode. Viši predjeli Velebita za razliku od kotline Like imaju veći broj i udio oblačnih, ali i vedrih dana. U višim je planinskim predjelima (Velebit, Plješivica) naoblaka u najhladnijim mjesecima manja nego u susjednim zavalama, a u toplom dijelu godine je veća, gdje se stoga pronalazi dovoljan broj dana tokom izvan sezonskih rokova za aktivnosti poput pješačenja, biciklizma (brdskog), planinarenja i sličnih aktivnosti korisnih za zdravlje ljudi. Za klasične vidove odmora u Hrvatskoj, uobičajenim more i sunce odmorom, rezerviran je uski obalni pojas s plažama kakve samo planinski obronci mogu stvoriti. Naime osim u slučaju Baltičkog štita takav je reljef, gdje planinski lanac izravno čini i prelazi u obalu, iznimno rijedak, barem u Europi.
[uredi] Poznati Ličani
- Mile Budak
- Dr. Ante Pavelić (porijeklom; rođen u Bradini)
- Josip Čorak
- Slavko Degoricija
- Ivan Devčić
- Vitez Jure Francetić
- Željko Holjevac
- Damir Karakaš
- Ana Karić
- Ferdinand Kovačević
- Miroslav Kraljević
- Fran Kurelac
- Marijan Matijević (Junak iz Like)
- Jovanka Budisavljević-Broz
- Darko Milinović
- Luka Perković
- Grga Rupčić
- Franjo Sudar
- Rade Šerbedžija
- Franjo Šimić
- Slavko Štimac
- Nikola Tesla
- Jure Turić
- Nikica Valentić
- Janko Vuković-Podkapelski
- Julius Krpan
[uredi] Povezani članci
[uredi] Izvori
- ↑ Popis stanovništva Like.
- ↑ URL:http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=22569 enciklopedija.lzmk.hr, članak preuzet iz Hrvatskog obiteljskog leksikona, izdanje 2005. (1. kolovoza 2009.)
[uredi] Vanjske poveznice
- Lika Online Portal - Najčitaniji dnevni portal Ličko-senjske županije
- Slobodnalika.com - Dnevni portal Ličko-senjske županije
[uredi] Ostali projekti
 |
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Lika |
