Finale Svjetskog prvenstva u nogometu 2018.

Ovo je jubilarni 197.000 članak. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Francuska – Hrvatska
Francuska reprezentacija slavi pobjedu
Francuska Hrvatska
4 2
Finalna utakmica Svjetskog prvenstva u nogometu 2018.
Datum 15. srpnja 2018.
Stadion Stadion Lužnjiki, Moskva
Igrač utakmice Antoine Griezmann (Francuska)[1]
Sudac Néstor Pitana[2]
Broj gledatelja 78.011[3]
Vrijeme djelomično oblačno, 27 °C[4]
← 2014.
2022. →

Finale Svjetskog prvenstva u nogometu 2018. godine bila je nogometna utakmica kojom je odlučen prvak Svjetskoga nogometnog prvenstva 2018. Bilo je to 21. finale Svjetskoga nogometnog prvenstva, turnira u kojem su sudjelovale muške nogometne reprezentacije FIFA-e. Utakmica se održala na stadionu Lužnjikima u Moskvi, 15. srpnja 2018. godine, a natjecali su se Francuska i Hrvatska.

Prije 2018. godine, Francuska je bila svjetski prvak 1998. godine kao domaćin – iako su se kvalificirali za finale 2006. godine – dok je Hrvatska igrala prvi put u finalu svjetskog prvenstva. Obje reprezentacije pobijedile su bivše prvake na putu do finala: Francuska je pobijedila prvake iz 1930. i 1950. godine – Urugvaj, Hrvatska je pobijedila prvake 1966. godine – Englesku te su obje reprezentacije pobijedila prvake 1978. i 1986. – Argentinu. Hrvatska je postala treća srednjoeuropska zemlja koja se natjecala u finalu svjetskog prvenstva, prva nakon što je Čehoslovačka 1962. godine izgubila u finalu protiv Brazila.

Francuska je pobijedila Hrvatsku 4:2, s vodstvom 2:1 na poluvremenu, s autogolom i jedanaestercom nagrađenim pomoću videotehnologije VAR kojom se prvi put koristilo u finalu svjetskog prvenstva, i na svjetskome prvenstvu općenito. Također, ovo je prvi put da je postignut autogol u finalu svjetskog prvenstva. Francuska je također postala druga reprezentacija koja je pobijedila sve utakmice drugoga dijela prvenstva bez produžetaka, nakon Brazila 2002. godine. Francuska se pobjedom automatski kvalificirala za FIFA-in Konfederacijski kup 2021. godine.

Stadion[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Stadion Lužnjiki
Stadion Lužnjiki

Finalna utakmica Svjetskog prvenstva u nogometu 2018. godine, održana je na Lužnjiki stadionu u Moskvi. Stadion Lužnjiki izabran je 14. prosinca 2012. godine za stadion na kojem će se odvijati finalna utakmica.[5][6] Stadion je bio domaćin još četiri druge utakmice, uključujući i prvu utakmicu na prvenstvu 14. lipnja, kao i drugu polufinalnu utakmicu 11. srpnja.[7][8]

Stadion se najviše koristi za nogometne utakmice FK Torpeda iz Moskve, koji je i vlasnik cijelog sportskog kompleksa te za utakmice FK Spartaka iz Moskve. Jedan je od rijetkih europskih stadiona koji imaju umjetnu travu, točnije FieldTurf vrstu koju je FIFA odobrila 2002. godine. Umjetna trava je potrebna zbog hladne ruske klime, obična trava se uništi zimi, a zamjena donese velik trošak. Iznimka je bilo Finale UEFA Lige prvaka 2008., kada su stavili prirodnu travu.

Velika sportska arena Olimpijskog kompleksa Lužnjiki je bila glavni stadion Olimpijskih igara 1980., tadašnji kapacitet je bio 103.000 sjedala.[7] Događaji na stadionu Lužnjiki bili su otvaranje i zatvaranje Olimpijskih igrara, atletika, nogomet i jahanje.

Stadion Lužnjiki je ugostio finale Svjetskog prvenstva u hokeju na ledu 1957. između Švedske i SSSR-a, gdje je bilo 55.000 gledatelja, što je bio svjetski rekord u to vrijeme.

UEFA je stadion Lužnjiki odabrala za domaćina Finala UEFA Lige prvaka 2008. između Manchester Uniteda, koji je pobijedio Chelsea u prvom engleskom finalu Lige prvaka u povijesti, a igralo se u svibnju 2008. Neki skeptici su smatrali da teren neće biti valjan i da ruske vlasti neće moći obuzdati engleske navijače. Naposljetku, nije bilo nikakvih incidenata, pa je glasnogovornik britanskog veleposlanstva rekao: "Sigurnost i logistika ruskih vlasti je bila prvorazredna, kao i njihova suradnja sa britanskim vlastima." Na ovom stadionu se održalo Svjetsko prvenstvo u atletici 2013. godine.

Put do finala[uredi | uredi kôd]

Francuska Faza natjecanja Hrvatska
Protivnici Rezultati Grupna faza Protivnici Rezultati
Australija 2:1 Prva utakmica Nigerija 2:0
Peru 1:0 Druga utakmica Argentina 3:0
Danska 0:0 Treća utakmica Island 2:1
Pobjednici grupe C
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. Po. Pr. Gr. Bod.
Francuska 3 2 1 0 3 1 +2 7
Danska 3 1 2 0 2 1 +1 5
Peru 3 1 0 2 2 2 0 3
Australija 3 0 1 2 2 5 -3 1
Konačan poredak Pobjednici grupe D
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. Po. Pr. Gr. Bod.
Hrvatska 3 3 0 0 7 1 +6 9
Argentina 3 1 1 1 3 5 -2 4
Nigerija 3 1 0 2 3 4 -1 3
Island 3 0 1 2 2 5 -3 1
Protivnici Rezultat Drugi dio Protivnici Rezultat
Argentina 4:3 Osmina finala Danska 1:1 (pr.) (3:2 11 m)
Urugvaj 2:0 Četvrtfinale Rusija 2:2 (pr.) (4:3 11 m)
Belgija 1:0 Polufinale Engleska 2:1 (pr.)

Utakmica[uredi | uredi kôd]

Utakmica je počela po poluoblačnom vremenu, koje je kasnije postalo nevrijeme.[9] Ukupno je 78.011 gledatelja gledao utakmicu na Lužnjiki stadionu, uključujući ruskog predsjednika Vladimira Putina, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, i hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.[10] Početne momčadi identične su bile kao onima u polufinalu.[11]

Pogled na stadion prije početka utakmice
Antoine Griezmann proglašen je igračem utakmice.

Hrvatska je imala veći posjed lopte kroz prvo poluvrijeme, uglavnom u polju Francuske.[12][13] Napad francuskog napadača Antoine Griezmanna zaustavljen je navodnim prekršajem Marcela Brozovića, kojeg je sudac sudio, unatoč tome što je Griezmann glumio. U incidentu, Griezmann je počeo padati prije no što ga je Brozović taknuo.[14][15][16] Griezmann je izveo slobodni udarac s 27 metara, koji je završio autogolom Marija Mandžukića u gornji lijevi kut gola, davajući Francuskoj prednost u 18. minuti. Bio je to prvi autogol postignut u finalu svjetskog prvenstva i 12. autogol na svjetskom prvenstvu općenito.[17]

Deset minuta kasnije, Hrvatska je izjednačila pogotkom Ivana Perišića u desni kut gola. Perišiću je asistirao Domagoj Vida nakon slobodnog udarca Luke Modrića. U 34. minuti, Francuska je nagrađena jedanaestercom nakon navodnog igranja rukom Ivana Perišića dok je lopta letjela iz kornera. U početku, sudac je prosudio kako nije bilo namjernog igranja rukom, ali nakon pregledavanja VAR video tehnologije, dosudio je jedanaesterac za Francusku.[18] Griezmann je zabio u lijevi kut gola te dao Francuskoj prednost od 2:1 u prvom poluvremenu; ovo je drugi slučaj da je postignuto 3 gola u prvom poluvremenu utakmice nakon 1974. godine. Francuska vodila je protiv Hrvatske sa samo jednim udarcem na gol i samo 34 posto posjeda lopte.[19]

Hrvatska kontra zaustavljena je ubrzo nakon početka drugog poluvremena, upadom nekoliko ljudi u teren. Odgovornost za incident preuzela je ruska feministička rock grupa Pussy Riot.[20] U 59. minuti utakmice, Francuska je povela s 3:1 udarcem Paula Pogbe u lijevi kut gola, nakon što mu je prijašnji udarac blokiran. Šest minuta kasnije, Kylian Mbappé postigao je četvrti gol Francuske, u donji lijevi kut gola; Mbappé postao je prvi adolescent koji je zabio u finalu svjetskog prvenstva nakon Peléa 1958. godine.[21] Hrvatska je zabila konačan pogodak u 69. minuti utakmice, nakon što Francuski vratar Hugo Lloris nije uspio dodati svom igraču te je Mandžukić desnom nogom zaustavio loptu i usmjerio ju u gol Francuske. Utakmica je završila 4:2 pobjedom Francuske te je finale s najviše golova nakon 1966. godine.[22][23]

Detalji utakmice[uredi | uredi kôd]

15. srpnja 2018.
17.00 sati
Francuska 4:2 Hrvatska Stadion Lužnjiki, Moskva
Broj gledatelja: 78.011
Sudac: Néstor Pitana
Mandžukić Pogodak nakon 19 minuta 19' (ag)
Griezmann Pogodak nakon 38 minuta 38' (11 m)
Pogba Pogodak nakon 59 minuta 59'
Mbappé Pogodak nakon 65 minuta 65' 		Izvještaj Perišić Pogodak nakon 29 minuta 29'
Mandžukić Pogodak nakon 69 minuta 69'
Francuska[24]
Hrvatska[24]
G 1 Hugo Lloris
DB 2 Benjamin Pavard
CB 4 Raphaël Varane
CB 5 Samuel Umtiti
LB 21 Lucas Hernandez Opomenut u 41. minuti 41'
NV 6 Paul Pogba
NV 13 N'Golo Kanté Opomenut u 27. minuti 27' Izašao u 55. minuti 55'
DK 10 Kylian Mbappé
V 7 Antoine Griezmann
LK 14 Blaise Matuidi Izašao u 73. minuti 73'
N 9 Olivier Giroud Izašao u 81. minuti 81'
Zamjene:
L 15 Steven Nzonzi Ušao u 55. minuti 55'
L 12 Corentin Tolisso Ušao u 73. minuti 73'
N 18 Nabil Fekir Ušao u 81. minuti 81'
Izbornik:
Didier Deschamps
G 23 Danijel Subašić
DB 2 Šime Vrsaljko Opomenut u 90+2. minuti 90+2'
CB 6 Dejan Lovren
CB 21 Domagoj Vida
LB 3 Ivan Strinić Izašao u 81. minuti 81'
NV 7 Ivan Rakitić
NV 11 Marcelo Brozović
DK 18 Ante Rebić Izašao u 71. minuti 71'
V 10 Luka Modrić
LK 4 Ivan Perišić
N 17 Mario Mandžukić
Zamjene:
N 9 Andrej Kramarić Ušao u 71. minuti 71'
N 20 Marko Pjaca Ušao u 81. minuti 81'
Izbornik:
Zlatko Dalić

Igrač utakmice:
Antoine Griezmann (Francuska)[1]

Pomoćni suci:
Hernán Maidana (Argentina)
Juan Pablo Belatti (Argentina)
Četvrti službenik:
Björn Kuipers (Nizozemska)
Zamjenski pomoćni sudac:
Erwin Zeinstra (Nizozemska)
VAR suci:
Massimiliano Irrati (Italija)
Mauro Vigliano (Argentina)
Carlos Astroza (Čile)
Danny Makkelie (Nizozemska)

Pravila utakmice[25]

  • 90 minuta
  • 30 minuta produžetaka (ako je potrebno)
  • jedanaesterci ako je nakon produžetaka rezultat jednak
  • Maksimalno dvanaest zamjenskih igrača
  • Maksimalno tri izmjene, s dodatnom četvrtom u produžetcima

Statistike[uredi | uredi kôd]

Prvo poluvrijeme[26]
Statistike Francuska Hrvatska
Postignuti golovi 2 1
Ukupno udaraca 1 7
Udarci na gol 1 1
Obrane 0 0
Posjed lopte 39% 61%
Korneri 1 4
Prekršaji 8 7
Zaleđa 1 0
Žuti kartoni 2 0
Crveni kartoni 0 0

Drugo poluvrijeme[3]
Statistike Francuska Hrvatska
Postignuti golovi 2 1
Ukupno udaraca 7 8
Udarci na gol 5 2
Obrane 1 3
Posjed lopte 39% 61%
Korneri 1 2
Prekršaji 6 6
Zaleđa 0 1
Žuti kartoni 0 1
Crveni kartoni 0 0

Konačno[3]
Statistike Francuska Hrvatska
Postignuti golovi 4 2
Ukupno udaraca 8 15
Udarci na gol 6 3
Obrane 1 3
Posjed lopte 39% 61%
Korneri 2 6
Prekršaji 14 13
Zaleđa 1 1
Žuti kartoni 2 1
Crveni kartoni 0 0

Nakon utakmice[uredi | uredi kôd]

Igrači hrvatske nogometne reprezentacije nakon finala Svjetskog prvenstva u Moskvi 2018.

Francuska je postala šesta zemlja koja je postala svjetski prvak više od jednog puta te su se pobjedom automatski kvalificirali za FIFA Konfederacijski kup 2021. godine.[27] Didier Deschamps postao je treći nogometaš koji je osvojio svjetsko prvenstvo kao nogometaš i kao izbornik, nakon Franza Beckenbauera i Márija Zagalloa. U finalu je postignuto najviše golova od 1966. godine.[28][29] Trofeji i medalje igračima su uručili predsjednici Vladimir Putin, Emmanuel Macron i Kolinda Grabar-Kitarović, usred velike kiše.[30]

Hrvatski kapetan Luka Modrić dobio je zlatnu loptu za najboljeg igrača svjetskog prvenstva.[31] Francuski Antoine Griezmann, igrač utakmice finala, također je osvojio brončanu loptu i srebrnu kopačku s četiri gola i dvije asistencije.[32] Kylian Mbappé osvojio je nagradu za najboljeg mladog igrača na svjetskom prvenstvu.[33]

Objavljeno je kako je finale svjetskog prvenstva, iza malih ekrana u Hrvatskoj pratilo 1.844.348 ljudi.[34]

Doček u Hrvatskoj[uredi | uredi kôd]

Finale Svjetskog prvenstva u nogometu 2018.
Finale Svjetskog prvenstva u nogometu 2018.
 Predloženo je da se ovaj dio članka izdvoji u novi članak pod nazivom:
Doček hrvatske nogometne reprezentacije 16. srpnja 2018.. (Rasprava)
Doček Vatrenih u Zagrebu

Dana 16. srpnja, hrvatske nogometaše je u Zagrebu dočekalo više od pola milijuna ljudi, što je samo procjena zagrebačke policije. Vatreni su oko 15:30 sati sletjeli u Zagreb, gdje su ih već tamo dočekali mnogobrojni navijači. Vatreni su ubrzo krenuli prema Trgu bana Josipa Jelačića, a trebalo im je čak 6 sati da stignu do tamo. Gužva je bila toliko velika, da se u trenutku činilo kako će policija izgubiti kontrolu nad dočekom, no sve je završilo bez većih problema.[35] Vatreni su oko 21 sat napokon stigli na Trg bana Jelačića te su se popeli na pozornicu kako bi pozdravili oko 120 tisuća gledatelja na trgu.[35]

Neki nogometaši su također posjetili i svoje rodne gradove, dok su zajedno posjetili najveće gradove županija svojih rodnih gradova. Primjerice, Split je dočekao vatrene iz svoje županije Lovru Kalinića, Ivana Strinića, Filipa Bradarića, Ivana Perišića i Antu Rebića, koji su oko 18 sati stigli na prepunu splitsku Rivu.[36] Veliki sporedni doček također je bio u Zadru, koji je dočekao vatrene Luku Modrića, Danijela Subašića, Šimu Vrsaljka i Dominika Livakovića.[37]

Neki manji gradovi ili gradovi iz kojih je manji broj igrača također su dočekali pojedinog igrača ili igrače. Primjerice, Šibenik je dočekao Duju Ćaleta-Cara u velikom broju, dok su Donji Miholjac i Metković dočekali Domagoja Vidu,[38][39] a Varaždin izbornika reprezentacije Zlatka Dalića.[40]

Odlikovanja Predsjednice Republike Hrvatske[uredi | uredi kôd]

U studenom iste godine Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović primila je i odlikovala reprezentativce i članove stožera i logistike reprezentacije: "za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, osvjedočenu srčanost i požrtvovnost kojima je vratio vjeru u uspjeh, optimizam i pobjednički duh i ispunio ponosom sve hrvatske navijače diljem svijeta, za isticanje najvrednijih profesionalnih i humanih kvaliteta, iskazano zajedništvo i domoljubni ponos u promociji sporta i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske, te osvajanju srebrne medalje na 21. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Ruskoj Federaciji".[41]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b (engl.) Igrač utakmice na FIFA.com pristupljeno 17. srpnja 2018.
  2. ↑ (engl.) Službeni sudac finalne utakmice pristupljeno 17. srpnja 2018.
  3. ↑ a b c (engl.) Izvještaj utakmice FRA-HRV pristupljeno 17. srpnja 2018.
  4. ↑ (engl.) Izvještaj utakmice FRA-HRV pristupljeno 17. srpnja 2018.
  5. ↑ (engl.) Stadioni za SP 2018. u Rusiji pristupljeno 17. srpnja 2018.
  6. ↑ (engl.) Stadion Lužnjiki odabran za finale SP-a 2018.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. prosinca 2017. (Wayback Machine) pristupljeno 17. srpnja 2018.
  7. ↑ a b (engl.) Sve što trebate znati o Lužnjiki stadionu pristupljeno 17. srpnja 2018.
  8. ↑ (engl.) Raspored finala  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. rujna 2018. (Wayback Machine) pristupljeno 17. srpnja 2018.
  9. ↑ (engl.) Ažuriranja uživo utakmice Francuska – Hrvatska pristupljeno 19. srpnja 2018.
  10. ↑ (engl.) Francuska – Hrvatska (SP 2018.) pristupljeno 18. srpnja 2018.
  11. ↑ (engl.) Postava reprezentacije u finalu svjetskog prvenstva pristupljeno 19. srpnja 2018.
  12. ↑ (engl.) Hrvatska – Francuska uživo pristupljeno 19. srpnja 2018.
  13. ↑ (engl.) Hrvatska – Francuska uživo pristupljeno 19. srpnja 2018.
  14. ↑ (engl.) Da li je Griezmann glumio? pristupljeno 19. srpnja 2018.
  15. ↑ (engl.) Dvije velike odluke finala svjetskoga prvenstva pristupljeno 19. srpnja 2018.
  16. ↑ (engl.) Griezmann zavarao Pitanu  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. srpnja 2018. (Wayback Machine) pristupljeno 19. srpnja 2018.
  17. ↑ (engl.) HRV-FRA rezultati uživo pristupljeno 19. srpnja 2018.
  18. ↑ (engl.) Francuska pobijedila hrabru Hrvatsku pristupljeno 19. srpnja 2018.
  19. ↑ (engl.) Prvo poluvrijeme finala SP-a 2018. pristupljeno 19. srpnja 2018.
  20. ↑ (engl.) Grupa Pussy Riot preuzela odgovornost za upad na teren u finalu SP-a pristupljeno 19. srpnja 2018.
  21. ↑ (engl.) Mbappé zabio konačan pogodak Francuske pristupljeno 19. srpnja 2018.
  22. ↑ (engl.) Hrvatska-Francuska konačni rezultati utakmice pristupljeno 19. srpnja 2018.
  23. ↑ (engl.) Konačni rezultati pristupljeno 19. srpnja 2018.
  24. ↑ a b (engl.) Detalji utakmice FRA-CRO pristupljeno 19. srpnja 2018.
  25. ↑ (engl.) Pravila utakmice finala SP-a pristupljeno 19. srpnja 2018.
  26. ↑ (engl.) Konačan izvještaj utakmice Francuska – Hrvatska pristupljeno 21. srpnja 2018.
  27. ↑ (engl.) Pobjeda Francuske nad Hrvatskom pristupljeno 21. srpnja 2018.
  28. ↑ (engl.) Finale SP-a u Rusiji 2018. godine pristupljeno 21. srpnja 2018.
  29. ↑ (engl.) Finale svjetskog prvenstva u Rusiji – Francuska pobijedila Hrvatsku pristupljeno 21. srpnja 2018.
  30. ↑ (engl.) Velika kiša uoči finala svjetskog prvenstva pristupljeno 21. srpnja 2018.
  31. ↑ (engl.) Luka Modrić proglašen najboljim igračem svjetskog prvenstva u nogometu 2018. godine! pristupljeno 21. srpnja 2018.
  32. ↑ (engl.) Griezmann igrač finala pristupljeno 21. srpnja 2018.
  33. ↑ (engl.) Nagrade za kraj svjetskog prvenstva pristupljeno 21. srpnja 2018.
  34. ↑ "Stigli podaci o gledanosti povijesnog finala" pristupljeno 22. srpnja 2018.
  35. ↑ a b gol.dnevnik.hr: "Ovo Hrvatska još nije doživjela: Pola milijuna ljudi dočekalo nogometne viceprvake svijeta!" pristupljeno 22. srpnja 2018.
  36. ↑ sport.hrt.hr: "Split priredio doček za reprezentativce na Rivi"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. srpnja 2018. (Wayback Machine) pristupljeno 22. srpnja 2018.
  37. ↑ jutarnji.hr: "Doček Vatrenih u Zadru" pristupljeno 22. srpnja 2018.
  38. ↑ gol.dnevnik.hr: "Domagoj Vida u kočiji stigao u Donji Miholjac" pristupljeno 22. srpnja 2018.
  39. ↑ jutarnji.hr: "LIVING LA VIDA LOCA U METKOVIĆU Dolina Neretve ovakvu gužvu već dugo nije vidjela, evo kako je izgledao vatreni doček za metkovskog zeta Domagoja Vidu" pristupljeno 4. veljače 2021.
  40. ↑ vecernji.hr:"Izborniku priredili sjajan doček u Varaždinu" pristupljeno 22. srpnja 2018.
  41. ↑ hns-cff.hr: "Predsjednica Grabar-Kitarović primila i odlikovala Vatrene" pristupljeno 22. srpnja 2018.
  42. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli priznanja, Povelja Republike Hrvatske pristupljeno: 4. veljače 2021.
  43. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom pristupljeno: 4. veljače 2021.
  44. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom pristupljeno: 4. veljače 2021.
  45. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red kneza Branimira s ogrlicom pristupljeno: 4. veljače 2021.
  46. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara pristupljeno: 4. veljače 2021.
  47. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara pristupljeno: 4. veljače 2021.
  48. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red hrvatskog trolista pristupljeno: 4. veljače 2021.
  49. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red hrvatskog trolista pristupljeno: 4. veljače 2021.
  50. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red hrvatskog pletera pristupljeno: 4. veljače 2021.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Finale_Svjetskog_prvenstva_u_nogometu_2018.&oldid=6919975"