Željko Jovanović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Željko Jovanović
Željko Jovanović

Doktor medicine, magistar ekonomije, sveučilišni profesor i političar
trajanje službe
23. prosinca 2011. – 18. lipnja 2014.
Prethodnik Radovan Fuchs
Nasljednik Vedran Mornar
zamjenik gradonačelnika grada Rijeke
trajanje službe
2009. – 2011.
zastupnik u Hrvatskom saboru
trajanje službe
1990. – 1992.
trajanje službe
2007. – 2011.
trajanje službe
2011. – 2020.
Rođenje 26. studenoga 1965.
Politička stranka SDP
Zanimanje doktor medicine, magistar ekonomije, sveučilišni profesor i političar

Željko Jovanović (Rijeka, 26. studenoga 1965.), hrvatski političar, liječnik, magistar ekonomije, doktor biomedicinskih znanosti i sveučilišni profesor,hrvatski branitelj, bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta u dvanaestoj Vladi Republike Hrvatske, od 2011. do 11. lipnja 2014. Zastupnik je bio i u prvom sazivu Hrvatskoga sabora od 30. svibnja 1990. do isteka mandata 1992. godine, nakon čega se nije bavio profesionalno politikom do izbora u Šesti saziv Hrvatskog sabora. Biran je ponovo u Sedmi saziv Hrvatskog sabora, Osmi saziv Hrvatskog sabora i Deveti saziv Hrvatskog sabora u kojem je obnašao, između ostalog, dužnost predsjednika Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je 26. studenoga 1965. u Rijeci, gdje je diplomirao 1990. na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Završio je i postdiplomski specijalistički studij Ekonomskog fakulteta u Rijeci, stekavši specijalistički magisterij iz područja marketinškoga upravljanja (marketing-menadžmenta) 2006. Na Medicinskom fakultetu u Rijeci stekao je magisterij 1995.i doktorat iz biomedicine 2006. godine. Još tijekom studija na Medicinskom fakultetu u Rijeci bio je aktivan u studentskim organizacijama, a 1989. postao je sveučilišni prorektor-student.[1]

Politička i radna karijera[uredi | uredi kôd]

Bio je sudionik u radu Komisije XI. kongresa Saveza socijalističke omladine Hrvatske za djelovanje SSO na daljnjem razvoju socijalističkih samoupravnih društveno-ekonomskih odnosa, znanosti, tehnologije, odgoja i obrazovanja (31. svibnja i 1. lipnja 1986.).[2] Kao kandidat Saveza socijalističke omladine Hrvatske izabran je 1990. u Vijeće udruženog rada Sabora Socijalističke Republike Hrvatske u izbornoj jedinici Rijeka IX. U prvom je krugu dobio 774 glasova od 2806 birača (ukupno upisanih birača 6137), a u drugom je krugu dobio 1056 glasova od 2569 birača (ukupno upisanih birača 7039).[3] Član je Socijaldemokratske partije Hrvatske. [4] Zastupnik je u prvom sazivu Hrvatskoga sabora od 30. svibnja 1990. do isteka mandata 1992. godine. U Domovinskom ratu je sudjelovao kao liječnik od lipnja 1993. do ožujka 1994.,[5] te od studenoga 1994. do ožujka 1995. godine.[5] Na ličkom je ratištu bio aktivan na potezu Drenov KlanacOtočac.[5] Bio je u 133. brigadi Hrvatske vojske kao liječnik i voditelj saniteta bojne.[5]Nakon ratišta Od 1994. do 1997. zaposlen je kao liječnik u timu hitnoće u Ustanovi za hitnu medicinsku pomoć u Rijeci. Od 1997. godine radio je u različitim farmaceutskim tvrtkama: Hoffmann La Roche, General Electric Healthcare i Schering-Plough. Od 1993. član je riječkoga Gradskoga vijeća, a od 2009. do 2011. bio je zamjenik riječkoga gradonačelnika.

U šestome saborskom sazivu bio je SDP-ov zastupnik, predsjednik Nacionalnoga vijeća za praćenje provedbe Nacionalnoga programa suzbijanja korupcije, član Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb, Odbora za predstavke i pritužbe i Odbora za međuparlamentarnu suradnju, a bio je i zamjenik člana saborskoga izaslanstva u zajedničkom parlamentarnom odboru Republika HrvatskaEuropska unija. U sedmome saborskom sazivu kao SDP-ov zastupnik, predsjednik je Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb, te član Odbora za pravosuđe, Odbora za obrazovanje, Odbora za ratne veterane i Odbora za međuparlamentarnu suradnju. Ponovo je izabran u osmome saborskom sazivu i devetome saborskom sazivu sa najvećim brojem preferencijalnih glasova od svih kandidata u 8. izbornoj jedinici (12 973). U tom devetom sazivu bio je Predsjednik je Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora, te član Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb, Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, Odbora za ratne veterane i Odbora za međuparlamentarnu suradnju.

Od godine 2005. volonterski radi na Katedri za farmakologiju Medicinskoga fakulteta u Osijeku, gdje ima status naslovnog docenta kao vanjski suradnik fakulteta, a 2019. izabran je i za naslovnog izvanrednog profesora na Katedri za temeljne i medicinske znanosti Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci, te na Studiju sestrinstva Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Pod njegovim mentorstvom izrađeno je 11 završnih i diplomskih radova, a autor je 70-ak znanstvenih, stručnih radova i kongresnih priopćenja.[6]

U SDP Hrvatske član je predsjedništva GO SDP Rijeka, potpredsjednik ŽO SDP PGŽ i član predsjedništva SDP Hrvatske.[7]

Rad kao ministar[8][uredi | uredi kôd]

Hrvatski jezik[uredi | uredi kôd]

Kao ministar znanosti ukinuo je 8. svibnja 2012. godine Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika. Odluka o ukidanju obrazložena je time što je smatrano da se jezikom na stručnoj i znanstvenoj razini trebaju baviti za to osnovani, i od države financirani, znanstveni instituti i visokoškolske ustanove, primjerice Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Navedeno je i kako je Vijeće za normu bilo od strane politike imenovano tijelo, a da politika ne smije arbitrirati ni u jednom stručnom pitanju, pa ni u jeziku.[9] Ukidanje odluke izazvalo je negodovanje postojećih članova Vijeća, akademika Radoslava Katičića, predsjednika Vijeća, te Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), koji je odluku i način njezina donošenja osudio[10] i negodovanje dijela znanstvene javnosti. Razred je bez uspjeha predložio opoziv odluke ministra Jovanovića i popravljanje "nastale štete".[11] Ministar Jovanović odluku nije povukao, a rad na uspostavi jezičnoga standarda i hrvatskoga pravopisa nastavio je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Institut je za svoj rad na pravopisu dobio brojne nagrade, čime se odluka ministra Jovanovića u praksi potvrdila ispravnom.[12]

Kad je SDP izgubio većinu u Hrvatskom saboru, tadašnji je ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić izrazio je želju da bi rado obnovio Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika te je na početku svojega ministarskog mandata započeo savjetovanje u tome smjeru.[13] Inicijativa o reuspostavi bezrazložno ukinutog Vijeća za normu naišla je na bezrezervno odobravanje u konzervativnim političkim i većine jezikoslovaca, i uz potporu ministra Barišića, u Hrvatskome saboru, najvišem predstavničkom tijelu građana i nositelju zakonodavne vlasti, predloženo je da se što prije u mjerodavnom ministarstvu pristupi uspostavi Vijeća,[14] jer „o sudbini hrvatskoga jezika i budućoj dogradnji i razvoju njegove norme ne će toliko odlučivati ovakva ili onakva politika, ova ili ona vlast. Odlučivat će hrvatska jezična zajednica i to čemu će se ona sama iz sebe priklanjati. U svim tim pitanjima njezina će biti posljednja" (Radoslav Katičić). [15]

Zdravstveni odgoj i odluke Ustavnoga suda[uredi | uredi kôd]

Tijekom školske godine 2012./2013. uveden je "Kurikulum zdravstvenog odgoja", čiju provedbu je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo 22. svibnja 2013. [16] To ukidanje "Kurikuluma" podržala je i udruga hrvatskih nastavnika.[17] Sukladno odluci Ustavnog suda[18], 1. lipnja otvara se javna rasprava o Zdravstvenog odgoju koja je trajala do 12. srpnja 2013., čime su ispunjeni uvjeti Ustavnog suda [19] i zdravstveni odgoj uveden je u sve osnovne i srednje škole u školskoj godini 2013./2014.[20]

Strategija obrazovanja znanosti i tehnologije[uredi | uredi kôd]

Hrvatski sabor 2014. godine donio je Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije kao jedan od najvažnijih dokumenata Vlade RH u mandatu Zorana Milanovića kojom je naglašeno da Hrvatska prepoznaje obrazovanje i znanost kao svoje razvojne prioritete koji joj jedini mogu donijeti dugoročnu stabilnost, ekonomski napredak i osiguranje kulturnog identiteta.[21]

Privatni život[uredi | uredi kôd]

Govori engleski, a hobiji su mu sport, glazba i film.[22] Željko Jovanović je po narodnosti Srbin.[23]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Željko Jovanović (18. rujna 2020.). "Za sve koji žele znati više o meni" (engl.) Pristupljeno 28. studenoga 2020.
  2. Skupina autora, Dokumenti 11. kongresa SSOH, Posebni broj časopisa »Pitanja«. Za izdavača: Duško Radaković. Nazočni na sjednici komisije za redakciju i objavljivanje dokumenata 11. Kongresa SSOH: Alisa Božan, Ivan Basta, Zdravko Birovljević, Mladen Kevo i Frane Tomičić. Izdavač: Republička konferencija Saveza socijalističke omladine Hrvatske, Zagreb, 1986., str. 74. i 75. Wikizvor WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Saopćenje…, te str. 81. za naziv Komisije.
  3. Page white acrobat.png(PDF) Izbori za zastupnike u Sabor Republike Hrvatske (22. travnja 1990. i 6. svibnja 1990.), str. 293. (Pristupljeno: 5. prosinca 2013.)
  4. Predsjedništvo SDP.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 »Koliko je državnih dužnosnika sudjelovalo u Domovinskom ratu : Velika Globusova anketa« // Globus, br. 902., 21. ožujka 2008., str. 18. – 28., navod sa str. 23.
  6. "UNIRI | Željko" Pristupljeno 28. studenoga 2020.
  7. SDP - Naši ljudi. "" Pristupljeno 28. studenoga 2020.
  8. https://www.srednja.hr/app/uploads/2014/06/jovanović_pismo.pdf
  9. [1]
  10. www.vecernji.hr, Radoslav Katičić: "Da je Vijeće ukinuto, doznao sam od drugih članova", Denis Derk, objavljeno 1. srpnja 2012., pristupljeno 31. ožujka 2013.
  11. Razred za filološke znanosti HAZU o Jovanovićevom ukidanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, Hrsvijet.net, 21. lipnja 2012.
  12. Nagrada autorima Hrvatskog pravopisa.
  13. Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća Većina kroatista suglasna: Hrvatski jezik zaštititi hrvatskim zakonom! , Inicijativa uredništva časopisa Jezik, Objavljeno: 21. ožujka 2017. Razgovarao Marko Curać, Hrvatski tjednik (pristupljeno 30. ožujka 2017.)
  14. Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća Marko Curać:Početak kraja nelegitimnoga Jozićeva pravopisa? Vijeće za normu ukinuto kako bi se napravio pravopis po želji politike Objavljeno: 26. ožujka 2017. (pristupljeno 30. ožujka 2017.)
  15. Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća Priopćenje HKV-a: O potrebi ponovne uspostave Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. Objavljeno: 18. veljače 2016. (pristupljeno 26. rujna 2017.)
  16. [2]
  17. [3]
  18. http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/Novosti/C12570D30061CE54C1257B7300328A29?OpenDocument
  19. MZOS
  20. NN 106/2013., Odluka o donošenju Nastavnog plana i programa zdravstvenog odgoja za osnovne i srednje škole
  21. "Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije" Pristupljeno 28. studenoga 2020.
  22. http://www.vojko-obersnel.com/lista-tvoja-rijeka/zamjenici
  23. "ŽELJKO JOVANOVIĆ PODRŽAO MILANOVIĆA 'Ja, kao Srbin u Hrvatskoj, mogu se samo složiti s njim'", jutarnji.hr pristupljeno 28. srpnja 2018.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Željko Jovanović
Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorna djela autora: autor: Željko Jovanović
Wikiquote-logo.svgNa stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Željko Jovanović