Željko Mavrović

Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Željko Mavrović. Za druga značenja pogledajte Željko Mavrović (razdvojba).
Željko Mavrović

Osobni podatci
Pravo ime i prezime Željko Mavrović
Nadimak Šaka sa Srednjaka, Zed, Irokez
Težinska kategorija teška
Državljanstvo
Nadnevak rođenja 17. veljače 1969.
Mjesto rođenja Zagreb, Hrvatska
Stil lijevoruki
Visina 191 cm
Boksačke statistike
Profesionalne
Ukupno borba 28
Pobjeda 27
Pobjeda prekidom 22
Poraza 1
Naslov prvaka europski, po EBU 1995. - 1999.
Amaterske
Naslov prvaka Mediteranski prvak 1991.
prvak RH 1991.
prvak RH 1992.
Nagrade i dostignuća

Željko Mavrović (Zagreb, 17. veljače 1969.), hrvatski boksač.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Počeo je trenirati boks s petnaest godina, prvo je bio 3 godine u zagrebačkom Metalcu, a zatim prelazi u Rijeku.[1] Nastupio je na Olimpijskim igrama 1988. u Seoulu i 1992. u Barceloni.

Boksački prvak Europe tri godine za redom (od 1995. do 1997.), s čak sedam uspješnih obrana naslova, potvrdio je to i sjajnom borbom s Lennoxom Lewisom 1998. u borbi za svjetski naslov u teškoj kategoriji, u kojoj su prethodni uspjesi Lennoxa Lewisa prevagnuli pri bodovanju borbe, kojom je naslov dodijeljen Lewisu. Zlatna rukavica kao najveći trofej u povijesti hrvatskog boksa, dva naslova hrvatskog sportaša godine, sve su to samo neke od uspomena na doista veliku karijeru jednog od najvećih sportaša koje je Hrvatska imala. Prvi je vegetarijanac u povijesti svjetskog boksa koji se borio za svjetsku titulu u teškoj kategoriji.

1995. godine dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar".

S jednakim entuzijazmom "Šaka sa Srednjaka", ili kasnije "Irokez", danas je predan biznisu. Nije uložio stečeni kapital u kafić, restoran ili nešto slično, ostao je i u poslu dosljedan svojim principima, stilu života, ekološkoj osviještenosti. U Sloboštini kod Požege razvio je, odnosno i dalje svakodnevno razvija "Eko-centar Mavrović", u kojem proizvodi ekološku, dakle potpuno prirodnu i zdravu hranu.

U prosincu 2012. godine najavljuje povratak profesionalnom boksu.

Profesionalni boks - borbe[uredi | uredi kôd]

27 Pobjeda (22 nokautom, 5 odlukom sudaca), 1 Poraz (0 nokautom, 1 odlukom sudaca)
Br. Rezultat Rekord Protivnik Način Datum Runda Mjesto održavanja
28 Poraz 27-1 Lennox Lewis UD 26. rujna 1998. 12 Mohegan Sun Arena, Montville, Connecticut, SAD
27 Pobjeda 27-0 Vincenzo Cantatore TKO 18. listopada 1997. 4 Beč, Austrija
26 Pobjeda 26-0 Lajos Eros TKO 12. rujna 1997. 5 Kensington, London, Ujedinjeno Kraljevstvo
25 Pobjeda 25-0 Julius Francis TKO 15. veljače 1997. 8 Beč, Austrija
24 Pobjeda 24-0 Clifton Mitchell TKO 2. studenog 1996. 2 Garmisch-Partenkirchen, Bayern, Njemačka
23 Pobjeda 23-0 Mark Anthony Wills RTD 22. lipnja 1996. 8 Dortmund, Njemačka
22 Pobjeda 22-0 Christophe Bizot UD 22. travnja 1996. 12 Düsseldorf, Njemačka
21 Pobjeda 21-0 Przemyslaw Saleta KO 9. prosinca 1995. 1 Stuttgart Njemačka
20 Pobjeda 20-0 Michael Murray KO 14. listopada 1995. 4 München, Njemačka
19 Pobjeda 19-0 Ken Smith KO 17. lipnja 1995. 2 Las Vegas, SAD
18 Pobjeda 18-0 Christophe Bizot TKO 11. travnja 1995. 11 Levallois-Perret, Francuska
17 Pobjeda 17-0 Mark Young RTD 25. ožujka 1995. 5 Düsseldorf, Njemačka
16 Pobjeda 16-0 Nathaniel Fitch KO 11. veljače 1995. 1 Halle, Njemačka
15 Pobjeda 15-0 Oleg Savenko KO 26. studenog 1994. 3 Wuppertal, Njemačka
14 Pobjeda 14-0 Marion Wilson PTS 8. listopada 1994. 8 Halle, Njemačka
13 Pobjeda 13-0 Jerry Jones PTS 17. rujna 1994. 10 Leverkusen, Njemačka
12 Pobjeda 12-0 James Pritchard UD 18. lipnja 1994. 10 Chicago, SAD
11 Pobjeda 11-0 Marshall Tillman TKO 4. lipnja 1994. 1 Dortmund, Njemačka
10 Pobjeda 10-0 Jimmy Bills KO 7. svibnja 1994. 1 Koblenz, Njemačka
9 Pobjeda 9-0 Mike Dixon TKO 26. ožujka 1994. 4 Dortmund, Njemačka
8 Pobjeda 8-0 Will Hinton TKO 5. veljače 1994. 4 Las Vegas, SAD
7 Pobjeda 7-0 Kimmuel Odum PTS 11. prosinca 1993. 8 Düsseldorf, Njemačka
6 Pobjeda 6-0 David Bey TKO 16. listopada 1993. 4 Koblenz, Njemačka
5 Pobjeda 5-0 Marco van Spaendonck TKO 18. rujna 1993. 1 Düsseldorf, Njemačka
4 Pobjeda 4-0 Webster Vinson KO 7. kolovoza 1993. 2 Atlantic City, New Jersey, SAD
3 Pobjeda 3-0 John Morton KO 26. lipnja 1993. 3 Alsterdorf, Njemačka
2 Pobjeda 2-0 Chris Harbourne TKO 1. svibnja 1993. 1 Berlin, Njemačka
1 Pobjeda 1-0 Bruno Podgorny TKO 20. ožujka 1993. 3 Düsseldorf, Njemačka

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Sprint broj 186, 24. kolovoza 1988. ISSN 0352-6658