Mate Parlov

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mate Parlov
Mate Parlov (crop).jpg
Osobni podatci
Pravo ime i prezime Mate Parlov
Težinska kategorija poluteška
Državljanstvo hrvatsko
Nadnevak rođenja 16. studenog 1948.
Mjesto rođenja Split, NR Hrvatska, FNR Jugoslavija
Nadnevak smrti 29. srpnja 2008. (59 godina)
Mjesto smrti Pula, Hrvatska
Stil ljevoruki
Visina 186 cm
Boksačke statistike
Profesionalne
Ukupno borba 29
Pobjeda 24
Pobjeda prekidom 12
Poraza 3
Neriješenih 2
Amaterske
Ukupno borba 310
Poraza 13
Naslov prvaka olimpijski prvak 1972.
svjetski 1974.
europski 1971. u Madridu
europski 1973. u Beogradu
5 puta balkanski prvak (1970.-1974.)
zlatna rukavica 1967. i 1969.
8 puta prvak SFRJ (1967.-1974.)
Nagrade i dostignuća
Osvojene medalje
Muški boks
Natjecatelj za Flag of SFR Yugoslavia.svg Jugoslaviju
Olimpijske igre
zlato München 1972. poluteška
Svjetska prvenstva
zlato Havana 1974. poluteška
Europsko amatersko prvenstvo
zlato Madrid 1971. poluteška
zlato Beograd 1973. poluteška
srebro Bukurešt 1969. srednja

Mate Parlov (Split, 16. studenog 1948. – Pula, 29. srpnja 2008.), slavni hrvatski boksač i olimpijski,europski i svjetski osvajač zlatnog odličja za bivšu Jugoslaviju. U profesionalnoj karijeri osvojio je 1976. godine naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji i naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u 1978. godine. Bio je prvi boksač iz socijalističkih zemalja koji je osvojio profesionalnu svjetsku titulu. Mate Parlov jedini je boksač u povijesti tog športa koji je osvojio olimpijsku, europsku i svjetsku amatersku,te europsku i svjetsku profesionalnu titulu. Bio je najbolji hrvatski i jugoslavenski boksač svih vremena, te je već za života proglašen najboljim hrvatskim športašem 20. stoljeća.

Rodio se u Splitu, a podrijetlom je bio iz sela Ričica blizu Imotskog, Hrvatska.

Profesionalna karijera[uredi VE | uredi]

Parlov je započeo profesionalnu karijeru 1975. godine. Naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji osvojio je 1976. godine pobjedom nad Talijanom Domenicom Adinolfijem tehničkim nokautom u jedanaestoj rundi. Taj je naslov obranio tri puta.

Godine 1976. suočio se s budućim deveterostrukim svjetskim prvakom Matthewom Saadom Muhammadom. U njihovoj prvoj borbi u Milanu, dogovorenoj na osam rundi, poražen je nakon odluke sudaca. U ponovnoj borbi s Muhammadom nakon desete runde rezultat je proglašen neriješenim.

Osvojio je naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji verzija WBC 7. siječnja 1978. godine pobjedom nad Argentincem Miguelom Angelom Cuellom nokautom u devetoj rundi. WBC je naslov obranio pet mjeseci kasnije pobjedom nad četverostrukim svjetskim prvakom Englezom Johnom Contehom. Izgubio je naslov prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u porazom od Marvina Johnsona tehničkim nokautom u desetoj rundi (Italija, 2. prosinca 1978.) Kao profesionalac Parlov je imao 29 borbi: 24 pobjede, 3 poraza i 2 neriješene borbe. Pripremajući se za borbu s Johnsonom, Parlov je kao dodatne kondicijske pripreme imao igranje nogometa za puljski Staklar.[1]

Amaterska karijera[uredi VE | uredi]

U amaterskoj karijeri imao je ukupno 310 mečeva uz samo 13 poraza. Tijekom svoje amaterske karijere, Parlov je bio osam puta prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji (1967-1974), pet puta prvak Balkana (1970-1974), dvaput prvak Europe (1971. u Madridu, te 1973. u Beogradu) te svjetski amaterski prvak na prvom svjetskom prvenstvu održanom 1974. godine u Havani, Kuba. Osvojio je dvaput nagradu Zlatne rukavice, 1967. i 1969. Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. gdje je osvojio zlatno odličje u poluteškoj kategoriji.

  • 1971. - Europsko prvenstvo: zlatno odličje (poluteška kategorija)
  • 1973. - Europsko prvenstvo: zlatno odličje (poluteška kategorija)
  • 1974. - Svjetsko prvenstvo, Havana, Kuba: zlatno odličje (poluteška kategorija)

Nakon boksanja[uredi VE | uredi]

Njegov posljednji dodir s boksom bio je na Olimpijskim igrama 1984. gdje je imao ulogu jugoslavenskog izbornika. Na tim su olimpijskim igrama jugoslavenski boksači postigli svoje najbolje rezultate ikada: jedno zlato, jedno srebro i dvije bronce.

Nakon završetka svoje aktivne boksačke karijere živio je u Fažani pokraj Pule, daleko od športa i javnog života. Vodio je vlastiti kafić "Mate" u Puli.

U ožujku 2008. dijagnosticiran mu je rak pluća. Preminuo je četiri mjeseca kasnije, 29. srpnja 2008. godine. Mate Parlov pokopan je 31. srpnja 2008. na Gradskom groblju u Puli.

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • Dobitnik zvijezde u hrvatskoj Ulici slavnih

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

U kasnim 1990-ima Parlov je priznao svoju tajnu strast - čitanje poezije. U intervjuu tjednom časopisu Nedjeljnoj Dalmaciji rekao je kako je na njega utjecao stariji brat koji je bio profesor hrvatskog jezika. Ponekad se psihološki pripremao za borbu čitanjem hrvatske poezije.

Cijenio je vještine Dragutina Šurbeka.[3]

Zanimljiva zgoda kaže da je jednom prilikom pred sam početak meča saznao da tadašnja JRT nema novaca za prijenos, a Mate je tada, kao zaista veliki čovjek i športaš, samo upitao koliko to košta i ispisao ček na traženi iznos.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Sport Istra - Istarski sport online Mate Parlov i Staklar (pristupljeno 2. srpnja 2015.)
  2. (slov.) RTV Slovenia Umrl boksarski šampion Mate Parlov
  3. Slobodna Dalmacija Intervju s Mate Parlovom, 3. siječnja 2000.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]