Mate Parlov

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Mate Parlov. Za druga značenja pogledajte Mate Parlov (nogometni sudac).
Mate Parlov
Mate Parlov (crop).jpg
Mate Parlov - Johnny Griffin, 6. listopada 1975. godine.
Osobni podatci
Pravo ime i prezime Mate Parlov
Težinska kategorija poluteška
Državljanstvo hrvatsko
Nadnevak rođenja 16. studenoga 1948.
Mjesto rođenja Split, Hrvatska
Nadnevak smrti 29. srpnja 2008. (59 godina)
Mjesto smrti Pula, Hrvatska
Stil ljevoruki
Visina 186 cm
Boksačke statistike
Profesionalne
Ukupno borba 29
Pobjeda 24
Pobjeda prekidom 12
Poraza 3
Neriješenih 2
Amaterske
Ukupno borba 310
Poraza 13
Naslov prvaka olimpijski prvak 1972.
svjetski 1974.
europski 1971. u Madridu
europski 1973. u Beogradu
5 puta balkanski prvak (1970.-1974.)
zlatna rukavica 1967. i 1969.
8 puta prvak SFRJ (1967.-1974.)
Nagrade i dostignuća
Osvojene medalje
Muški boks
Natjecatelj za Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslaviju
Olimpijske igre
zlato München 1972. poluteška
Svjetska prvenstva
zlato Havana 1974. poluteška
Europsko amatersko prvenstvo
zlato Madrid 1971. poluteška
zlato Beograd 1973. poluteška
srebro Bukurešt 1969. srednja

Mate Parlov (Split, 16. studenoga 1948.Pula, 29. srpnja 2008.), slavni hrvatski boksač i olimpijski, europski i svjetski osvajač zlatnog odličja za bivšu Jugoslaviju. U profesionalnoj karijeri osvojio je 1976. godine naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji i naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u 1978. godine. Bio je prvi boksač iz socijalističkih zemalja koji je osvojio profesionalnu svjetsku titulu. Mate Parlov jedini je boksač u povijesti tog športa koji je u istoj kategoriji osvojio olimpijsku, europsku i svjetsku amatersku,te europsku i svjetsku profesionalnu titulu. Bio je najbolji hrvatski i jugoslavenski boksač svih vremena, te je već za života proglašen najboljim hrvatskim športašem 20. stoljeća.

Rodio se u Splitu, a podrijetlom je bio iz sela Ričice blizu Imotskog, Hrvatska.

Profesionalna karijera[uredi VE | uredi]

Parlov je započeo profesionalnu karijeru 1975. godine. Naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji osvojio je 1976. godine pobjedom nad Talijanom Domenicom Adinolfijem tehničkim nokautom u jedanaestoj rundi. Taj je naslov obranio tri puta.

Godine 1976. suočio se s budućim deveterostrukim svjetskim prvakom Matthewom Saadom Muhammadom. U njihovoj prvoj borbi u Milanu, dogovorenoj na osam rundi, poražen je nakon odluke sudaca. U ponovnoj borbi s Muhammadom nakon desete runde rezultat je proglašen neriješenim.

Osvojio je naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji verzija WBC 7. siječnja 1978. godine pobjedom nad Argentincem Miguelom Angelom Cuellom nokautom u devetoj rundi. WBC je naslov obranio pet mjeseci kasnije pobjedom nad četverostrukim svjetskim prvakom Englezom Johnom Contehom. Izgubio je naslov prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u porazom od Marvina Johnsona tehničkim nokautom u desetoj rundi (Italija, 2. prosinca 1978.)

Kao profesionalac Parlov je imao 29 borbi: 24 pobjede, 3 poraza i 2 neriješene borbe. Pripremajući se za borbu s Johnsonom, Parlov je kao dodatne kondicijske pripreme imao igranje nogometa za pulski Staklar.[1]

Amaterska karijera[uredi VE | uredi]

U amaterskoj karijeri imao je ukupno 310 mečeva uz samo 13 poraza. Tijekom svoje amaterske karijere, Parlov je bio osam puta prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji (1967.-1974.), pet puta prvak Balkana (1970.-1974.), dvaput prvak Europe (1971. godine u Madridu i 1973. godine u Beogradu), te svjetski amaterski prvak na prvom svjetskom prvenstvu održanom 1974. godine u Havani, Kuba. Osvojio je dvaput nagradu Zlatne rukavice, 1967. i 1969. godine. Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. gdje je osvojio zlatno odličje u poluteškoj kategoriji.

Nakon boksanja[uredi VE | uredi]

Njegov posljednji dodir s boksom bio je na Olimpijskim igrama 1984. godine gdje je imao ulogu jugoslavenskog izbornika. Na tim su olimpijskim igrama jugoslavenski boksači postigli svoje najbolje rezultate ikada: jedno zlato, jedno srebro i dvije bronce.

Nakon završetka svoje aktivne boksačke karijere živio je u Fažani pokraj Pule, daleko od športa i javnog života. Vodio je vlastiti kafić "Mate" u Puli.

U ožujku 2008. godine dijagnosticiran mu je rak pluća. Preminuo je četiri mjeseca kasnije, 29. srpnja 2008. godine. Mate Parlov pokopan je 31. srpnja 2008. godine na Gradskom groblju u Puli.

Nagrade, priznanja, odličja i spomen[uredi VE | uredi]

Profesionalne borbe[uredi VE | uredi]

24 pobjede (12 nokautom, 12 sudačkom odlukom), 3 poraza (1 nokautom, 2 sudačkom odlukom), 2 neriješeno[4]
Rezultat Statistika Protivnik Tip Runda Datum Lokacija Komentar
Poraz 24–3–2 Flag of the United States.svg Marvin Camel UD 15 31. ožujka 1980. Flag of the United States.svg Las Vegas, Nevada, SAD Za WBC svjetsku titulu u teškoj kategoriji.
Neriješeno 24–2–2 Flag of the United States.svg Marvin Camel PTS 15 8. prosinca 1979. Flag of Croatia.svg Split, Hrvatska Za WBC svjetsku titulu u teškoj kategoriji.
Pobjeda 24–2–1 Flag of Australia.svg Tony Mundine PTS 12 26. rujna 1979. Flag of Italy.svg Gorica, Friuli-Venezia Giulia, Italija
Pobjeda 23–2–1 Flag of the United States.svg Joe Maye KO 5 28. srpnja 1979. Flag of Germany.svg München, Bavarska, Njemačka
Poraz 22–2–1 Flag of the United States.svg Marvin Johnson TKO 10 2. prosinca 1978. Flag of Italy.svg Marsala, Sicilija, Italija Izbubio WBC svjetsku titulu u poluteškoj kategoriji.
Pobjeda 22–1–1 Flag of the United Kingdom.svg John Conteh SD 15 17. lipnja 1978. Flag of Serbia.svg Beograd, Srbija Obranio WBC svjetsku titulu u poluteškoj kategoriji.
Pobjeda 21–1–1 Flag of the United States.svg Tony Greene TKO 6 28. travnja 1978. Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Sarajevo, BIH
Pobjeda 20–1–1 Flag of Argentina.svg Miguel Angel Cuello KO 9 7. siječnja 1978. Flag of Italy.svg Milano, Lombardija, Italija Osvojio WBC svjetsku titulu u poluteškoj kategoriji.
Pobjeda 19–1–1 Flag of Germany.svg Leo Kakolewicz TKO 6 21. kolovoza 1977. Flag of Croatia.svg Rijeka, Hrvatska
Pobjeda 18–1–1 Flag of Norway.svg Harald Skog UD 15 9. srpnja 1977. Flag of Switzerland.svg Basel, Švicarska Obranio EBU titulu u poluteškoj kategoriji.
Pobjeda 17–1–1 Flag of Spain.svg Francois Fiol PTS 15 5. travnja 1977. Flag of Switzerland.svg Morges, Švicarska Obranio EBU titulu u poluteškoj kategoriji.
Pobjeda 16–1–1 Flag of France.svg Christian Poncelet PTS 10 5. ožujka 1977. Flag of Slovenia.svg Velenje, Slovenija
Neriješeno 15–1–1 Flag of the United States.svg Matthew Saad Muhammad PTS 10 3. prosinca 1976. Flag of Italy.svg Trst, Friuli-Venezia Giulia, Italija
Pobjeda 15–1 Flag of Italy.svg Aldo Traversaro PTS 15 15. listopada 1976. Flag of Italy.svg Milan, Lombardija, Italija Obranio EBU titulu u poluteškoj kategoriji.
Pobjeda 14–1 Flag of the United States.svg Al Bolden KO 9 11. rujna 1976. Flag of Croatia.svg Zagreb, Hrvatska
Pobjeda 13–1 Flag of Italy.svg Domenico Adinolfi TKO 11 10. srpnja 1976. Flag of Serbia.svg Beograd, Srbija Osvojio EBU titulu u poluteškoj kategoriji.
Poraz 12–1 Flag of the United States.svg Matthew Saad Muhammad PTS 8 21. svibnja 1976. Flag of Italy.svg Milan, Lombardija, Italija
Pobjeda 12–0 Flag of Tonga.svg Maile Haumona PTS 10 20. ožujka 1976. Flag of Australia.svg Melbourne, Victoria, Australija
Pobjeda 11–0 Flag of Fiji.svg Sentiki Qata PTS 10 6. ožujka 1976. Flag of Australia.svg Sydney, New South Wales, Australija
Pobjeda 10–0 Flag of the United States.svg Macka Foley TKO 2 6. veljače 1976. Flag of Italy.svg Trst, Friuli-Venezia Giulia, Italija
Pobjeda 9–0 Flag of Italy.svg Onelio Grando PTS 8 26. prosinca 1975. Flag of Italy.svg Reggio Emilia, Emilia-Romagna, Italija
Pobjeda 8–0 Flag of the United States.svg Billy Freeman PTS 10 22. studenoga 1975. Flag of North Macedonia.svg Skopje, Sjeverna Makedonija
Pobjeda 7–0 Flag of the United States.svg Karl Zurheide KO 1 30. listopada 1975. Flag of Italy.svg Milano, Lombardija, Italija
Pobjeda 6–0 Flag of the United States.svg Johnny Griffin TKO 5 6. listopada 1975. Flag of Croatia.svg Zagreb, Hrvatska
Pobjeda 5–0 Flag of Argentina.svg Jose Evaristo Gomez PTS 8 13. rujna 1975. Flag of Croatia.svg Pula, Hrvatska
Pobjeda 4–0 Flag of Spain.svg Jose Galvez Vasquez PTS 8 22. kolovoza 1975. Flag of Croatia.svg Split, Hrvatska
Pobjeda 3–0 Flag of Germany.svg Horst Lang KO 1 12. srpnja 1975. Flag of Italy.svg Arenzano, Liguria, Italija
Pobjeda 2–0 Flag of France.svg Robert Amory TKO 5 20. lipnja 1975. Flag of Italy.svg Milano, Lombardija, Italija
Pobjeda 1–0 Flag of Italy.svg Dante Lazzari KO 1 31. svibnja 1975. Flag of Croatia.svg Opatija, Hrvatska

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • U kasnim 1990-ima Parlov je priznao svoju tajnu strast - čitanje poezije. U intervjuu tjednom časopisu Nedjeljnoj Dalmaciji rekao je kako je na njega utjecao stariji brat koji je bio profesor hrvatskog jezika. Ponekad se psihološki pripremao za borbu čitanjem hrvatske poezije.
  • Cijenio je vještine Dragutina Šurbeka.[5]
  • Zanimljiva zgoda kaže da je jednom prigodom pred sam početak meča saznao da tadašnja JRT nema novaca za prijenos, a Mate je tada, kao zaista veliki čovjek i športaš, samo upitao koliko to košta i ispisao ček na traženi iznos.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Sport Istra - Istarski sport online Mate Parlov i Staklar (pristupljeno 2. srpnja 2015.)
  2. (slov.) RTV Slovenia Umrl boksarski šampion Mate Parlov
  3. Večernji list, Nagrada za životno djelo Milki Babović, V. Jankoviću i posmrtno M. Parlovu, objavljeno 10. listopada 2018., pristupljeno 16. studenoga 2018.
  4. (engl.) Mate Parlov. BoxRec. Pristupljeno 19. travnja 2016.
  5. Slobodna Dalmacija Intervju s Mate Parlovom, 3. siječnja 2000., razgovarao Danijel Trumbić

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]