2001.: Odiseja u svemiru (1968.)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
2001: Odiseja u svemiru
2001Style B.jpg
Naslov izvornika 2001: A Space Odyssey
Redatelj Stanley Kubrick
Producent Stanley Kubrick
Scenarist Roman:
Arthur C. Clarke
Scenarij:
Stanley Kubrick
Arthur C. Clarke
Glavne uloge Keir Dullea
Gary Lockwood
William Sylvester
Daniel Richter
Leonard Rossiter
Douglas Rain
Snimatelj Geoffrey Unsworth
Montaža Ray Lovejoy
Distributer MGM
Turner Entertainment
Warner Bros.
Godina izdanja 1968.
Trajanje 141 min.
Država Flag of the United States.svg SAD
Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezik engleski
Proračun $10,500,000
Sljedeći '2010: Godina prvog susreta'
Profil na IMDb-u

2001: Odiseja u svemiru (eng. 2001: A Space Odyssey) slavni je britanski ZF film iz 1968. kojeg je režirao Stanley Kubrick po istoimenoj knjizi Arthura C. Clarkea. To je jedan od najslavnijih i najutjecajnijih ZF filmova u kinematografiji koji obrađuje teme umjetne inteligencije, ljudske evolucije i vanzemaljskog utjecaja na život na zemlji. Film je znan po svojem znanstvenom realizmu, revolucionarnim specijalnim efektima i simboličnoj priči. "2001: Odiseja u svemiru" se nalazi i na listi 250 najboljih filmova kinematografije na siteu IMDb.com.

Radnja[uredi VE | uredi]

Prethistorijska Afrika. Čovjekoliki majmuni jednog dana su našli ogromni, crni monolit i postali fascinirani njime. Po prvi put su vidjeli nešto savršeno, glatko i umjetno te su inspirirani njime po prvi put upotrijebili kosti kao oružje i oruđe. U budućnosti, u 2001. godini, astronauti su otkrili isti monolit na mjesecu te saznali da emitira signale prema Jupiteru. Ubrzo je poslan svemirski brod Discovery One predvođen s astronautima Bowmanom i Lockwoodom na misiju za Jupiter kako bi otkirili i navodno zadnji monolit. No na njihovom putovanju računalo HAL 9000, ultimativno oruđe, poludi i ubije sve astronaute osim Bowmana, koji ga uspije deaktivirati i nastaviti prema Jupiteru. Tamo dođe u kontakt sa monolitom koji ga odvede na put po prostranstvima svemira i sna. Bowman se ubrzo nađe u jednoj prostoriji. U njoj ostari te ga onda monolit transformira u više biće, "dijete zvijezda", koje se vrati u orbitu Zemlje.

Glume[uredi VE | uredi]

Produkcija[uredi VE | uredi]

Snimanje "2001" počelo je 29. prosinca 1965. u Shepperton Studio u Engleskoj. Studio je izabran zbog svoje veličine pa je tako u njemu izgrađen set za scenu u kojoj astrounauti istražuju mjesečev krater Tycho. To je bila prva scena koja je snimljena. Od 1966. snimanje se nastavilo kod MGM britanskog studia, također smještenog u Engleskoj.[1] Uvodne scene u Africi doista su snimljene na tom kontinentu, ali su ljudi u kostimima majmuna nastupili u britanskom studiju - kako bi se dočaralo afričko okruženje, upotrijebljena je posebna projekcija snimljenih krajolika kroz srebrno staklo, postavljeno dijagonalno ispred kamere, u pozadini glumaca. Film je snimljen u Super Panavision 70 sa 65 mm filmskim negativom. Do ožujka 1968. Kubrick je počeo montirati film te je dovršio završnu verziju samo par dana prije svjetske premijere 6. travnja 1968. Budžet filma popeo se sa prvotnih 6 milijuna na 10.5 milijuna $.[1]

Kubrick je snimio i nekoliko scena koje nisu ušle u originalnu verziju filma. Među njima je i scena u školi na mjesečevoj stanici Clavius u kojoj nastupa i Kubrickova vlastitia kćerka, kupnja Galagija u futurističkoj trgovini. Tu je još i poduži materijal u "hodanja po svemiru", poput kada Bowman uzima rezervni dio za antenu iz jednog koridora, te značajna uvodna sekvenca u kojoj znanstvenici raspravljaju o mogučnosti vanzemaljskog života.[1]

1984. snimljen je i "nastavak" filma, "2010: Godina prvog susreta", koji je također snimljen po knjizi Arthura C. Clarkea.

Filmska glazba[uredi VE | uredi]

Stanley Kubrick, čiji su filmovi poznati po vrhunskoj glazbi, zatražio je najprije Alexa Northa (koji je napisao filmsku glazbu za Spartaka), da napravi glazbu za Odiseju, koja je trebala biti temeljena na klasičnim djelima. Kubrick je na kraju ipak upotrijebio klasične i avangardističke uratke.

Sam film počinje s Atmosphèresom Györgyja Ligetija uz crnu sliku, dalje se sva pojavljivanja monolita prate Kyrieom iz Ligetisovog Reqiuema i ostatak soundtracka s Lux Aeterna i Aventures.

Prva scena nakon pojavljivanja logotipa filmskog studija prikazuje Sunce, Mjesec i Zemlju u konjunkciji. Sunce izlazi, te se čuje uvod iz Tako je govorio Zarathustra Richarda Straussa. U tom djelu je Richard Strauss uglazbio izlazak Sunca (nije poznat upečatljiviji izlazak Sunca u povijesti glazbe) koji je opisan na početku knjige. U tom kontekstu, početku nečeg novoga, cezuri, mora se razumijeti i glazba tog djela u cijelom filmu.

Legendarnu scenu u kojoj svemirski brod obilazi svemirsku postaju, pratila je glazba Johanna Straussa Na lijepom plavom Dunavu.

Polazak prema Jupiteru praćen je adagiom za solo čelo i gudače iz Gajane suite Arama Hačaturjana.

Glazba se u 2001: Odiseji u svemiru, prvi puta primijenila kao samostalni narativni element.

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • Osvojen Oscar (najbolji specijalni efekti) i 3 nominacije (najbolja režija, scenarij, scenografija).
  • Osvojene 3 BAFTA-e (najbolja fotografija, zvuk, scenografija) i jedna nominacija (najbolji film).

Teme i analiza[uredi VE | uredi]

Priča nema prave radnje i većinom u njoj nema dijaloga - a kada i ima oni su trivijalni - što je Kubrick namjerno napravio kako bi svaki gledatelj izvukao svoj zaključak oko toga što se dogodilo. U toj priči čovjek pokušava doseći i otkriti svoj smisao i bit postojanja. Monolit je simbol za najviši ljudski ideal čije su granice uvijek izvan dosega ali koji uvijek inspirira čovjeka da se razvija i da sve od sebe da bi ga dosegnuo; on predstavlja monumentalnu tranziciju u ljudskoj evoluciji, od pračovjeka do nadčovjeka u završnici. Prva pojava monolita javlja u prethistorijskoj Africi, kada pračovjek nije znao inteligenciju nego je bio obična životinja. No pojavom monolita pračovjek otkriva da se kost može upotrijebiti kao oruđe - po prvi put je otkrivena inteligencija i pleme koje ju je otkrilo zagospodarilo je svijetom. Zanimljivo, dominacija plemena je popračena nasiljem i ubojstvom članova nerazvijenog plemena, što odražava Kubrickovu stalnu mračnu viziju čovječanstva koje se ne može riješiti nagona.

Druga pojava monolita javlja se u budućnosti, u 2001. godini. Iako se čovjek do tada jako razvio, još uvijek ne može ničim objasniti tajnoviti monolit i njegovu svrhu. Čovjek je u međuvremenu otkrio najsavršenije oruđe, inteligentni kompjuter HAL, koji je toliko sposoban da prijeti zasijeniti i samog čovjeka. Čovjek je postao rob vlastitog oruđa. No kada astronaut Bowman isključi HAL-a i stigne do monolita, postane nadčovjek, savršeno biće. Kao i na početku filma, čovjeka se stavlja na višu evolucijsku razinu. Neki film vide i kao odu "ateističkoj religiji".

Leonard F. Wheat je u svojoj knjizi "Kubrick's 2001: A Triple Allegory" zaključio kako je cijela priča jedna ogromna, trostruka alegorija. Tri alegorije su:

  • 1. Parafraza Nietzscheove knjige "Tako je govorio Zaratustra". Najočitija referenca je upotreba glazbe; više puta se čuje "Also sprach Zarathustra" Richarda Straussa. Nietzsche u toj knjizi raspravlja o tome kako je čovjek nešto između majmuna i nadčovjeka. Nadčovjek je biće koje je "iznad morala", stanje koje čovjek doseže vlastitim kultiviranjem i kontroliranjem, vladanjem nad sobom i svojom okolinom.
  • 2. Homerova "Odiseja", vidljiva i po naslovu.
  • 3. Clakova vlastita teorija da će se čovjek i stroj jednog dana spojiti u jedno, vidjivo i po ponašanju HAL-a koji razvije emocije straha.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Kubrick je jednom izjavio da je priča o potrazi za monolitom zapravo alegorija o potrazi za Bogom.
  • U originalnom scenariju svemirski brod je trebao putovati do Saturna, ali je Kubrick odustao od te ideje jer specijalni efekti nisu mogli dovoljno uvjerljivo dočarati prstene oko planeta.
  • U ranijoj verziji scenarija, priča je imala naratora.
  • Originalni film je pri premijeri trajao 160 minuta, ali je Kubrick kasnije izrezao 20 minuta kako bi udovoljio kritičarima koji su prigovorali zbog predugog trajanja.
  • U knjizi, HAL je star 4, a u filmu 9 godina.
  • Prvi dijalog u filmu javlja se tek nakon 25 minuta.

Kritike[uredi VE | uredi]

"2001: Odiseja u svemiru" pri premijeri nije doživjela osobite pohvale kritičara, (tako je Renata Adler napisala: "Priča se nalazi negdje između hipnotičnog i dosadnog") no u međuvremenu je njena reputacija prerasla u jedan u najhvaljenjijih filmova 20. stoljeća. Kritičari danas osobito hvale moderan dizajn "prošle" budućnosti i kompleksnu priču. Kritčar David Elliott u svojoj je recenziji filma napisao: "Ako se možete predati k njoj, "2001: Odiseja u svemiru" će vam proširiti razum" dok je Dan Jardine zaključio: "Kako drugačije nazvati ovaj film nego čista umjetnost?". Damir Radić, kritičar Nacionala, ga je čak stavio na 1. mjesto svojih najdražih filmova svih vremena:

"Veličanstvena poema o kozmičkim proporcijama čovjekove potrage za nespoznatljivim smislom, monumentalna meditativno-metafizička slika iracionalne čežnje za nedosezivim beskrajem". [2]

U svojoj listi velikih filmova, Roger Ebert je napisao:

"Genijalnost filma "2001: Odiseja u svemiru" ne leži toliko u tome što Stanley Kubrick čini, nego kako malo. Ovo je djelo umjetnika toliko uvjerenog u svoju viziju da nije uključio nijedan kadar samo da bi zadržao našu pažnju. On smanjuje svaku scenu do njene biti i ostavlja ju na ekranu dovoljno dugo da kontempliramo o njoj, da da se nastani u našoj mašti. Među ZF filmovima, "2001" se ne brine toliko o tome da nas intrigira, nego da inspirira naš um...Većina filmova je o likovima sa ciljem na umu, koji ga zadrže i ostvare nakon komičnih ili dramatičnih avantura. "2001" nije o cilju nego o izazovu, potrebi. Ne intrigira svoje efekte na specifične dijelove priče, niti traži da se identificiramo sa Daveom Bowmanom ili nekim drugim likom. Ona nama kaže; postali smo ljudska bića kada smo počeli razmišljati. Naš um nam je dao oruđe da razumijemo gdje živimo i tko smo. Sada je vrijeme da idemo dalje u idući korak, da znamo da nismo na planetu nego među zvijezdama, i da nismo meso nego inteligencija".[3]

Arsen Oremović je filmu dao 4 od 4 'kritičarska prsta':

"Taj je film poezija, cijela filozofija o nepojmljivosti i pomicanju granica mašte koja ne razgovara s racijom nego s podsvijesti. Zato je gledatelj tako dobro osjeća, ali ne nužno i apsolutno razumije. "Odiseja" je izuzetno vizualno, ali i zvučno iskustvo, tako poticajno i jako da su je hipiji u vrijeme nastanka gledali i tako štedjeli novac na LSD-ima, a postizali iste efekte."[4]

Ante Peterlić je zapisao:

"...golemu većinu žanrovskih djela nadmašuje duljinom, originalnošću, spektakularnošću i filozofičnijim pristupom (autor predloška poznati je pisac znanstvenofantastičnih djela A. C. Clarke). U film su uložena za ono vrijeme iznimno velika sredstva (oko 10 milijuna dolara), ali njegova spektakularnost ne izvire tek iz uočljivih specijalnih efekata koliko iz cjelovite zamisli u kojoj se, eliminacijom svih elemenata fantastičke »naive«, epično i panoramski pristupa povijesti – od početaka ljudskog roda do »hipercivilizacije« budućnosti, a tek s diskretnijim nagovještajima današnjice. »Enigmatični« monolit ostaje neidentificirana konstanta, stanoviti, za čovjeka stalno poticajni, »apsolut«, žanrovski na području koje izmiče i njegovim utopijskim i distopijskim (antiutopijskim) kvalifikacijama. Ovakvo apstrahiranje kao i neustanovljavanje identiteta monolita smješta film na sam rub žanrovskih određenja i čini ga »nadžanrovskim« modelom. Od klasičnog sadržaja i tema žanra, uz putovanje kroz prostor i vrijeme, u filmu je najrazrađeniji odnos čovjek–znanost/stroj koji se rješava na poznatiji (pretežito distopijski) način, a spektakularnošću se izdvaja tzv. psihodelična sekvenca (tunel svjetlosti), dok se cijeli treći dio može tumačiti kao prizorni i montažni refleks novih znanstvenih poimanja prostora i vremena. Polazeći od uobičajenih tipova razrade likova, karakterističnih za klasični narativni film realistične provenijencije, dio kritike neopravdano je filmu zamjerao shematičnost u oblikovanju likova, što je primjedba koja se može uvažiti tek djelomično – istančanije individualiziranje bilo bi u suprotnosti s autorovim pretenzijama prema »svevremenskom«".[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Gedult, Carolyn. The Production: A Calendar. Reproduced in: Castle, Alison (Editor). The Stanley Kubrick Archives, Taschen, 2005. ISBN 3-8228-2284-1
  2. TOP 100 DVD-a. Nacional (12. prosinca 2005).
  3. Great Movies: 2001: A Space Odyssey; Roger Ebert
  4. Večernji list; Kino, Video i DVD vodič; 15.2.2002.
  5. Ante Peterlić. 2001: Odiseja u svemiru. Filmski leksikon. Preuzeto 1-11-2011

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: 2001: Odiseja u svemiru