Tešanj

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tešanj
Tesanj Municipality Location.png
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Županija Zeničko-dobojska
Sjedište Tešanj
Načelnik Suad Huskić
Površina oko 160 km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

48.480 (1991.)
oko 320/km²


Tešanj

Tešanj je grad i općina u Bosni i Hercegovini. Područje općine je nakon završetka rata prostorno reducirano sa 223 km2 na 209 km2, a nakon formiranja općine Usora površina općine Tešanj je 160 km2.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Općina Tešanj nalazi se na razmeđu srednje i sjeveroistočne Bosne i Hercegovine, a graniči s općinama Teslić, Doboj, Doboj Jug, Usora i Maglaj.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Tešanj

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Tešanj imala je 48.480 stanovnika, raspoređenih u 47 naselja.

Stanovništvo općine Tešanj
godina popisa 2013. 1991. s promijenjenim granicama 1991. 1981. 1971.
Muslimani 40.461 (93,96%) 34.663 (84,45%) 34.941 (72,07%) 30.653 (70,15%) 24.200 (69,75%)
Hrvati 1.462 (3,40%) 3.506 (8,54%) 8.929 (18,41%) 8.548 (19,56%) 7.603 (21,91%)
Srbi 226 (0,52%) 1.547 (3,77%) 3.071 (6,33%) 3.152 (7,21%) 2.692 (7,75%)
Jugoslaveni 1.047 (2,15%) 939 (2,14%) 39 (0,11%)
ostali i nepoznato 914 (2,12%) 1.332(3,24%) 492 (1,01%) 400 (0,91%) 159 (0,45%)
ukupno 43.063 41.048 48.480 43.692 34.693

Tešanj (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Tešanj
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 4.651 (82,74%) 4.376 (83,30%) 3.489 (89,43%)
Srbi 293 (5,21%) 248 (4,72%) 201 (5,15%)
Hrvati 206 (3,66%) 160 (3,04%) 174 (4,46%)
Jugoslaveni 392 (6,97%) 381 (7,25%) 11 (0,28%)
ostali i nepoznato 79 (1,40%) 88 (1,67%) 26 (0,66%)
ukupno 5.621 5.253 3.901

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Područje Općine Tešanj čine [1] naseljena mjesta: Bukva, Blaževci, Bobare, Cerovac, Čaglići, Čifluk, Dobropolje, Drinčići, Džimilić Planje, Jevadžije, Jelah, Jablanica, Jelah-Polje, Kalošević, Karadaglije, Koprivci, Kraševo, Lepenica, Logobare, Lončari, Ljetinić, Mrkotić, Miljanovci, Medakovo, Mekiš, Novo Selo, Novi Miljanovci, Orašje Planje, Piljužići, Potočani, Putešić, Raduša, Rosulje, Ripna, Šije, Tešanj, Trepče, Tešanjka, Tugovići, Vrela (dio), Vukovo i Hrvatinovići.

Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma najveći dio općine Tešanj ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušlo je naseljeno mjesto Vitkovci, te dijelovi naseljenih mjesta: Bejići, Blaževci, Kalošević, Lončari i Vrela. Kasnije je podijeljen i federalni dio. Formirana je općina Usora u čiji sastav je ušao dio općine Tešanj.

Uprava[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Tvrđava Tešanj

Pod današnjim se imenom Tešanj prvi put spominje 1461. godine u Povelji kojom kralj Stjepan Tomašević svome stricu Radivoju uz ostalo daruje "i na Usori grad Tešanj". Papa Pio II. u ožujku 1461. je odobrio indulgencije franjevačkoj crkvi sv. Jurja u Tešnju koju je podigao spomenuti Radivoj Kotromanić. Između 1463. i 1521. godine Tešanj je prelazio čas pod tursku, čas pod hravatsko-ugarsku vlast, a u vremenu od oko trinaest godina (1463-1476) Tešanj je bio središte turske tamponske tvorevine u Bosni s marionetom Matijom Krstićem Kotrmanićem (sinom spomenutog Radivoja Krstića Kotromanića) kao kraljem. Tu tampon-državu koju su uspostavili i potom dokinuli Turci. Sultan je postavio Matiju za kralja, s jedinim ciljem da se pomoću njega domogne Jajca, bez kojeg ne može sigurno držati Bosnu. Kako je naum propao, Turci su za zadnjeg kralja Bosne izabrali Matiju Hrvatinića, a "tampon-država" je svedena na porječje riječice Lašve, a kasnije i ukinuta.

Tešanj će zatim biti središte nahije, a kasnije i kadiluka kojeg su činili tešanjska, maglajska i dobojska kapetanija, te varošica Novi Šeher. Kako je granica Otomanskog carstva pomjerana daleko na sjever, Tešanj je mogao živjeti i razvijati se u miru. Na lijevoj strani rijeke Usore, na obroncima planina Dubrava i Borja, osnovan je 1531. godine Gazi Husrev-begov vakuf, sa selima Omanjska i Kuzmadanje (Komušina i Planje), a ćehaja tog vakufa postao je Gazi Ferhad-beg, sin Iskenderov, sestrić sultana Sulejmana Veličanstvenog, koji je osnovao svoj vakuf na desnoj strani Usore. I taj Ferhad-beg, koji se prvi put u povijesnim dokumentima spominje kao sudionik Mohačke bitke (1526), zapravo je najznačajnija ličnost za rani razvitak Tešnja. On je graditelj glavne tešanjske džamije (Čaršijska ili Ferhadija) koju je, kako stoji u vakufnami, sagradio "za Božije robove koji obavljaju namaz nakon idolopoklonstva".

Još je 1557. godine otvorena osnovna i srednja škola, han, trideset i dva dućana, mlinove, čifluke (feudalne posjede) Jablanica i Čaglići (danas sela), ogromnu svotu novca... Ferhad-beg je umro 1568. godine i sahranjen je pred svojom džamijom u Tešnju. Epitaf na njegovu nišanu najstariji je islamski natpis u ovom kraju.

Tešanj u Austrijske ruke pada 4. rujna 1878. godine. Tada je već bio skršen otpor okupaciji Bosne i situacija je išla ka smirivanju. Na ovim prostorima počinje gradnja. Grade se putevi, zgrade za javni život (zgrada današnje općine), otvaraju se škole, apoteke i bolnice. Tešanj dobiva svoj prvi hotel. Austro-ugarska u Tešnju zatiče i tri medrese.

Tešanj doživljava nagli gospodarski razvoj. Otvoreno je nekoliko banaka i one kreditiraju zanatstvo i trgovinu. Tako se nastavlja tradicija bankarstva započeta još 1630. godine. Razvoj bankarstva u Tešnju utječe na razvoj bankarstva u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Austro-ugarski period značajan je za Tešanj i u poljoprivrednom pogledu. Voćarstvo uzima zamah u razvoju. Brojni su zasadi šljive, a dobar rod i kvalitet donijeti će priliv velikih sredstava iz inozemstva.

U tijeku jedne sezone Tešanj izvozi u Europu do 100.000 tona sirove i suhe šljive. I druge aktivnosti su zapažene. To je vrijeme kada se u Bosni i Hercegovini pokreću prvi muslimanski književni časopisi - Behar i Biser. Sredstva za njihovo izdavanje i tiskanje osiguravao je Tešnjak Ademaga Mešić.

Prvi urednik Bisera koji je izlazio u Mostaru je tešanjski pisac Musa Ćazim Ćatić. Prestankom Austro-ugarske vlasti Tešanj će ući u sastav novoformirane države SHS i tada počinje stagnacija u njegovom razvoju. To se teško podnosi i stanovništvo se počinje raseljavati. Odlazi u okolna mjesta s jačim komunikacijskim vezama, u Teslić i Doboj. Ukida se tešanjski srez i funkcija ove administrativne jedinice slabi.

U vrijeme kada funkcije grada slabe dolazi i vrijeme Drugog svjetskog rata. U narodnooslobodilačkom pokretu, tešanjsko područje dalo je 2.800 boraca od kojih je 380 poginulo za slobodu i ravnopravnost, što se, nažalost, nije ostvarilo ni u bivšoj državi Jugoslaviji. Oslobođenje je Tešanj dočekao s hipotekom, obzirom da je iz Tešnja bio doglavnik NDH Ademaga Mešić. Ponovo se iz Tešnja ljudi sele. Jedan dio stanovništva odlazi u Banoviće, Zenicu i Sarajevo. Ponovno je nastupilo vrijeme stagnacije.

U Tešnju vlast uzima srpski (iako manjinski) ruralni živalj. U vrijeme objave Rezolucije Informbiroa protiv Komunističke partije i Josipa Broza srpski živalj se opredjeljuje za Staljina i Sovjetski Savez. To će imati za posljedicu smjenjivanje srpskog aparata vlasti na svim nivoima. Vlast preuzima domaće, mahom gradsko stanovništvo. Počinje reorganizacija sreskih odbora. Dolazi do preporoda. Jača perspektiva razvoja komune. Uspostavlja se motorna, drvna i tekstilna industrija.

Pojačava se urbanizacija prostora, odnosno područja. Ipak, potrebno je spomenuti da će Tešanj doći pod svojevrstan embargo u području industrijskog razvoja, ali i u drugim oblastima razvoja u vrijeme pokreta "Mladi Musliman", početkom šezdesetih godina. U tom pravcu Tešanj je jako uporište. No, razumnom politikom i mudrošću ljudi s ovih prostora ta blokada bit će razbijena, pa će Tešanj krajem 70-tih godina naglo krenuti u svom razvoju. Uz gospodarske subjekte počinje gradnja komunikacija, institucija zdravstva i obrazovanja.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Kultura[uredi VE | uredi]

Sport[uredi VE | uredi]

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Hasan Zolić, odg. ur., Nacionalni sastav stanovništva : rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Statistički bilten 234., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, prosinca 1993. (URL)
  • Stjepan Tomašević (1461.–1463.) – slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva Zbornik radova sa Znanstvenoga skupa održanog 11. i 12. studenoga 2011. godine u Jajcu

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]