Berislav Klobučar

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Berislav Klobučar

Berislav Klobucar.jpg

Rođen/a 28. kolovoza 1924.
Zagreb, Hrvatska
Umro/umrla 13. lipnja 2014.
Beč, Austrija
Žanr/ovi ozbiljna glazba
Zanimanje dirigent
Djelatno razdoblje 1943.2004.
Angažman Opera HNK u Zagrebu
Bečka državna opera
Opera i Simfoničari u Grazu
Kraljevska opera u Stockholmu
Opera i Filharmonija u Nici
Nagrade
Zlatna medalja grada Beča
Križ časti za znanost i umjetnost Republike Austrije
Švedski Kraljevski orden
Orden polarne zvijezde Kraljevine Švedske
Nagrada Lovro pl. Matačić
Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića
Veliko srebrno odličje za zasluge Republike Austrije
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Berislav Klobučar (Zagreb, 28. kolovoza 1924.Beč, 13. lipnja 2014.) bio je hrvatski dirigent koji je umjetničku karijeru započeo u rodnome gradu, a veliki međunarodni ugled stekao kao dugogodišnji stalni dirigent Bečke državne opere. Tijekom iznimno uspješne karijere, maestro Klobučar je na repertoaru imao više od 115 opera, a jednako je uspješno dirigirao mnogobrojne koncerte i baletne predstave. Surađivao je s mnogim uglednim solistima i najpoznatijim svjetskim orkestrima. Osobito su zapažene bile njegove interpretacije djela Beethovena, Wagnera, Richarda Straussa, Puccinija, Verdija, Berga, Hindemitha, Milhauda, Franka Martina, te djela slavenskih skladatelja. Stariji je brat skladatelja i orguljaša Anđelka Klobučara.

Životopis[uredi VE | uredi]

Berislav Klobučar je dirigiranje učio kod Lovre Matačića u Zagrebu (1940.-1943.) i tijekom dva ratna ljeta kod Clemensa Kraussa u Salzburgu. Kao dirigent je 1943. debitirao u zagrebačkoj Operi, u kojoj je vrlo uspješno djelovao do 1951. Potom je zbog političko-obiteljskih razloga napustio domovinu[1] i otišao u Beč, gdje je u svibnju 1952. na preporuku Dragice Martinis debitirao i u Bečkoj državnoj operi[2] (ansambl Bečke državne opere svoje je predstave tada održavao u zgradi kazališta Theater an der Wien, jer se zgrada Državne opere još obnavljala). Tijekom četiri desetljeća umjetničke odanosti toj opernoj kući, Klobučar je u Beču dirigirao 53 opere u čak 1.133 izvedbe: svoju posljednju opernu predstavu – Turandot Giacoma Puccinija – u matičnoj je kući dirigirao 28. lipnja 1993.[3]

Pored dužnosti stalnog dirigenta u Bečkoj državnoj operi, koju je obnašao sve do umirovljenja 1993. godine, Berislav Klobučar je djelovao i kao generalni glazbeni direktor Štajerske (njem. Generalmusikdirektor für Steiermark), odnosno šef-dirigent Opere i Simfonijskoga orkestra u Grazu (1960.-1971.). Bio je još i šef-dirigent Kraljevske opere u Stockholmu (1972.-1981.), te ravnatelj Opere i Filharmonije u Nici (1982.-1988.).[3]

Maestro Klobučar ravna izvedbom Mozartova »Requiema« u zagrebačkoj Katedrali

Na Svečanim igrama u Bayreuthu prvi je put nastupio 1964. ravnajući izvedbom tetralogije Prsten Nibelunga Richarda Wagnera,[4] a poslije i na festivalima u Salzburgu i Bregenzu. S vremenom se profilirao kao pouzdan tumač Wagnerovih opera, pa je tako jednom prigodom 1968. u njujorškoj operi Metropolitan zamijenio i slavnoga Herberta von Karajana,[5] koji ga je iznimno cijenio.[2] Potom su uslijedili nastupi u opernim kućama u San Franciscu, Chicagu, Dallasu, New Orleansu, Torontu, Buenos Airesu i Tokiju. Gostovao je i nastupao u najpoznatijim svjetskim i europskim koncertnim dvoranama, te ravnao mnogim uglednim svjetskim orkestrima, primjerice Bečkim i Berlinskim filharmoničarima, Bečkim i Berlinskim simfoničarima, Orkestrom radija i Filharmonijom iz Stockholma, Simfonijskim orkestrom iz Göteborga, Simfonijskim orkestrom NHK iz Tokija, Novom tokijskom filharmonijom.[5] Poslije pune 53 godine izbivanja iz Hrvatske, maestro Klobučar je 2004. ponovno nastupio i u rodnom Zagrebu: 14. veljače sa solistima, zborom i Hrvatskim komornim orkestrom u zagrebačkoj Katedrali i zatim, u jesen, sa Zagrebačkom filharmonijom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.[2]

U Beču, New Yorku i Stockholmu često je surađivao s Birgit Nilsson, jednom od najpoznatijih sopranistica druge polovice 20. stoljeća, koja ga je osobito cijenila zbog njegova iznimnog osjećaja za pjevačku frazu i interpretaciju.[2] No i mnogi su ga drugi slavni operni pjevači – primjerice Plácido Domingo, čijim je debijem Klobučar ravnao 1967. u Bečkoj državnoj operi – također poštovali baš zbog tog talenta i njegove iskrene odanosti glazbi.[3] U prilog tome i danas svjedoče mnogobrojne snimke opernih izvedba s uglednim i svjetski poznatim solistima i orkestrima.[6][7]

Berislav Klobučar bio je član Švedske kraljevske glazbene akademije (šved. Kungliga Musikaliska Akademien)[8] te počasni član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika[9] i od 1992. Bečke državne opere.[10] Od 2006. bio je dopisni član Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[11]

Svjedočanstva[uredi VE | uredi]

Hrvatski muzikolog i leksikograf Krešimir Kovačević u biografskom je članku u Muzičkoj enciklopediji o Berislavu Klobučaru zapisao: »Klobučar je jedan od najistaknutijih dirigenata svoje generacije, a interpretacije mu se odlikuju stilskom vjernošću i sugestivnom izražajnošću.«[12]

U povodu smrti maestra Berislava Klobučara, aktualni je ravnatelj Bečke državne opere Dominique Meyer izjavio: »Berislav Klobučar bio je maestro u najboljem smislu te riječi, pouzdani pratitelj mnogih opernih pjevača, te glazbenik velikoga znanja i iskustva koji je tim svojim kvalitetama desetljećima obogaćivao kulturni život Bečke državne opere.«[3]

Birgit Nilsson, slavna švedska sopranistica, u svojim je memoarima zapisala: » ... izvrstan dirigent ogromnoga znanja i repertoara, ali i osobito pouzdan suradnik svakog pjevača. (...) Preporučila sam ga za moju prvu Elektru i bila presretna kad smo ga uspjeli angažirati u Stockoholmu. Iako je od tada prošlo već 30 godina, Klobučar je svakim svojim gostovanjem u Stockholmu uvijek – na sebi svojstven način – znao očarati sve pjevače i svirače, ali jednako tako i publiku[13]

U poznatom njemačkom mjesečniku opernwelt (hrv. Svijet opere) mađarski je muzikolog i glazbeni publicist Imre Fábián o Berislavu Klobučaru svojedobno napisao: »On je majstor stare škole s opernim iskustvom kakvo danas posjeduju tek neki od njegovih kolega, samozatajan i ozbiljan glazbenik, kojemu je kvaliteta vlastitih postignuća uvijek važnija od medijskoga publiciteta i karijerizma.«[14] I još jednom prigodom: »Zapanjujuće poznavanje partiture i s tim povezane analize, temelj su Klobučarovih interpretacija. One vode k ostvarenju tog unutarnjeg mira, sigurnosti i koncentracije, pomoću kojih se zatim očituju sve mijene i napetosti kakve glazbene dramaturgije. (...) Neumorno tragajući za tajnama djela velikih majstora, Klobučar uvijek ostaje skroman umjetnik koji vjerno služi skladateljima i njihovim djelima.«[15]

Nagrade i odlikovanja[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Glas Koncila.hr – Đurđica Lieb: »Hrvatska glasna šutnja«, pristupljeno 16. lipnja 2014.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Jutarnji.hr – Branimir Pofuk: »Klobučar: Zaboravljeni nasljednik Lovre von Matačića«, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Wiener Staatsoper.at – Die Wiener Staatsoper trauert um den Dirigenten Berislav Klobučar, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  4. Bayreuther Festspiele: Berislav Klobučar, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 Fond Lovro & Lilly Matačić: Žiri i odbori – Mo Berislav Klobučar, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  6. Operadis Opera Discography – Berislav Klobučar, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  7. allmusic.com – Berislav Klobučar, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  8. Kungl. Musikaliska Akademien: Ledamöter, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  9. HDGU: Počasni članovi, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  10. Wiener Staatsoper.at – Die Wiener Staatsoper trauert um den Dirigenten Berislav Klobučar, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  11. HAZU – Preminuli članovi Akademije: Klobučar, Berislav, pristupljeno 20. lipnja 2014.
  12. K. Kovačević: »KLOBUČAR, Berislav« , u: Muzička enciklopedija JLZ-a, sv. 2, str. 338.
  13. ORF.at – Gottfried Cervenka: »Hausdirigent mit Starqualitäten. Ein Mann für alle Fälle«, pristupljeno 21. lipnja 2014.
  14. ORF.at – Gottfried Cervenka: »Hausdirigent mit Starqualitäten. Meister alter Schule«, pristupljeno 21. lipnja 2014.
  15. ORF.at – Gottfried Cervenka: »Hausdirigent mit Starqualitäten. Diener der Kunst«, pristupljeno 21. lipnja 2014.
  16. HDGU: Nagrada za životno djelo »Lovro pl. Matačić«, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  17. Jutarnji.hr – Odlikovani reformatori iz CK SKH: »Više se na taj dio povijesti neće gledati crno-bijelo«, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  18. Culture.net – Dirigent Berislav Klobučar dobio visoko austrijsko odličje, pristupljeno 15. lipnja 2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]