Prijeđi na sadržaj

Bitka u klancu Vrpilama

Izvor: Wikipedija
Bitka u klancu Vrpilama
Stogodišnji hrvatsko-turski rat
Vrijeme jesen 1491. godine
Mjesto klanac Vrpile, Hrvatska
Ishod hrvatska pobjeda
Sukobljene strane
Hrvatsko Kraljevstvo Osmansko Carstvo
Zapovjednici
Ladislav Egervarski
Bernardin Frankopan
Hasan-beg
Postrojbe
postrojbe hrvatskog bana
postrojbe hrvatskih plemića
10.000 konjanika (akindžije)
Gubitci
nepoznat broj 1500 poginulih, 1500 zarobljenih, gubitak plijena[1]

Bitka u klancu Vrpilama bila je bitka između snaga Hrvatskog Kraljevstva i Osmanskog Carstva.

Uvodne okolnosti

[uredi | uredi kôd]

Osmanlije su iskoristile sukobe pristaša Vladislava II. Jagelovića i Maksimilijana Habsburgovca.[2]

Škajin-paša je rujna 1491. godine iz Bosne provalio u Hrvatsko Kraljevstvo, pustošeći preko Zagreba sve do Kranjske, pustošeći Novo Mjesto, Kostanjevicu i Krško.[2] Utaborili su se kod Metlike na dan sv. Mihovila.[2] Narasli vodostaj rijeka odagnao ih je od daljnjeg prodora pa su se u listopadu odlučili vratiti u Bosnu.[2] Nakon uspješne pljačke, paleži i inog pustošenja, akindžije su se vraćale s plijenom preko Hrvatske. Osmanske su snage sad bile usporene i opterećene velikim plijenom i mnoštvom zarobljenih ljudi.[2]

Bitka

[uredi | uredi kôd]

Vrpile se nalaze između Korenice i Krbavskog polja. Hasan pašu je dočekala hrvatska vojska koju su predvodili hrvatski ban Ladislav Egervarski i Bernardin Frankopan. U toms su klancu dočekali tursku vojsku koja je vozila sa sobom veću količinu plijena. Hrvati su se podijelili u četiri bojna tabora u zasjedi, koje su uz bana Ladislava Egervarskog predvodili knezovi Frankopani. Bitka je završila potpunom pobjedom hrvatske vojske. Hrvatski kroničar Ivan Tomašić posebno spominje Ivana Cetinskog i Mihajla Slunjskog, koji su u tom boju „sjekli Turke boreći se ne kao ljudi, već kao lavovi”.[3]

Ivan Tomašić navodi kako je poginulo 9.000 turskih ratnika te da je tom prigodom oslobođeno 18.000 zarobljenih kršćana.[3]

Neimenovani osmanski ljetopisac govori o porazu osmanske vojske:[4]

Umorni, iznemogli, goli vojnici! Snage da se biju nisu imali. Nevjernici uništiše ih sve, samo neke zarobiše. Hasan beg sa dva ili tri čovjeka pobježe u dubinu šume i spase se. A ostali svi izgiboše...

Kralj Vladislav II. je Ladislav Egervarskom zatim dao u posjed grad Steničnjak te navodi kako mu je ban poslao u Budim velik broj turskih zarobljenika sa zastavama i banderijima.[4]

Izvori ne spominju u 1492. godini nikakav veći osmanski prodor u Hrvatsku i susjedne zemlje. Cijela 1492. godina bila je temeljita priprava za nove osmanske provale.[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Rudolf Horvat, 60. Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Hrvatska god. 1491.—1495.
  2. 1 2 3 4 5 Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske, Tiskara „Merkur” D. D., Zagreb, 1924., str. 188.
  3. 1 2 Kruhek 1993, str. 247.
  4. 1 2 3 Kruhek 1993, str. 248.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Kruhek, Milan. 1993. Sraz kršćanstva i islama na Krbavskom polju 9. rujna 1493. godine. Riječki teološki časopis. Riječki teološki časopis. Rijeka. 1 (2): 241–268