Branko Trajkov
| Branko Trajkov | ||
|---|---|---|
|
| ||
| Poznat/a i kao | Trak | |
| Rođen/a | 9. listopada 1966. | |
| Žanr/ovi | rock, etno-glazba | |
| Zanimanje | glazbenik, glazbeni terapeut, arhitekt | |
| Instrument | bubnjevi, udaraljke, električna gitara, akustična gitara | |
| Djelatno razdoblje | 1985. – danas | |
| Angažman | Zabranjeno pušenje, Lidija Bajuk | |
| Portal o glazbi | ||
| Portal o životopisima | ||
Branko Trajkov (Zagreb, 9. listopada 1966.), također poznat po svom nadimku Trak, je hrvatski glazbenik i glazbeni producent. Najpoznatiji je kao bubnjar rock skupine Zabranjeno pušenje. Također, organizira kreativne i glazboterapijske bubnjarske radionice za djecu i odrasle.
Sadržaj
Glazbena karijera[uredi VE | uredi]
Kao dijete, Trajkov je bio veliki obožavatelj sarajevskog rock benda Bijelo dugme. Kada je imao 10 godina otac ga je odveo na njihov koncert, promociju albuma Eto! Baš hoću! (1976.), u Domu sportova u Zagrebu. Na tom koncertu je shvatio što želi biti kad odraste.[1] Diplomirao je 1979. godine na nižoj glazbenoj školi, gdje je svirao klavir.[2] Kasnije je samostalno naučio svirati gitaru.
Trajkov se pridružio bendu Karavele, pratećem bendu rock skupinama Električni orgazam i Idoli, 1983. godine. U kasnim osamdesetima je bio član nekoliko rock bendova, kao što su Mačke i Rocket Stars. Godine 1990. postaje bubnjar novoosnovane zagrebačke rockabilly teen atrakcije Fantomi.[1] Bend je napustio 1994. godine kada se skupina raspada. Dobio je posao na HRT-u 1994. godine, a sljedeće u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Radio je tamo kao ton majstor i producent sve do 1997. godine. U to vrijeme surađuje i na mnogobrojnim projektima studija "Crno Bijeli Svijet", skupine Prljavo kazalište.[1] Početkom 2000. godine pridružio se skupini 7/8, pratećem bendu zagrebačkog ženskog zbora Ezerki koji izvodi tradicionalne makedonske narodne pjesme. Tih godina radi i s Lidijom Bajuk na njena četiri studijska albuma, a nastupao je s njom i na nekim koncertima.[2]
Od sjevernoameričkog indijanskog plemena Picuris Pueblo iz Novog Meksika, SAD, je 2011. godine dobio ovlaštenje za izvođenje pjesama na tradicijskim ritualima "Ples Sunca i Mjeseca".[3] Također, član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).
Zabranjeno pušenje[uredi VE | uredi]
Trajkov se pridružio rock skupini Zabranjeno pušenje u jesen 1996. godine. Njegova prva suradnja s bendom dolazi s koncertima, među kojima su i oni u Zagrebu i Sarajevu kad se snimao live album Hapsi sve! (1998.). Nakon toga sudjelovao je u snimanju njihovih šest studijskih albuma Agent tajne sile (1999.), Bog vozi Mercedes (2001.), Hodi da ti čiko nešto da! (2006.), Muzej Revolucije (2009.), Radovi na cesti (2013.) i Šok i nevjerica (2018.).
Skupa s članovima Zabranjenog pušenja Davorom Sučićem i Robertom Boldižarom, Trajkov je i član skupine Shaderwan Code.[4] Riječ je o zajedničkoj skupini Zabranjenog pušenja i zagrebačkog Zbora Arabeske.[5] Trajkov je radio na oba njihova albumima Kada procvatu behari (2011.) i Ah, ono što će voljeti pokriti (2018.).[6]
Rad za opće dobro[uredi VE | uredi]
Od 2000. godine Trajkov organizira kreativne i glazboterapijske bubnjarske radionice za djecu i odrasle osobe s posebnim potrebama. On je osmislio ovu jedinstvenim bubnjarsku radionicu kako bi ušao u najskrovitije i najekstremnije situacije i ustanove, pokušavajući energijom glazbe i ritma ući u svijet onih kojima sustav ne pomaže uvijek na odgovarajući način. Stoga je cilj ovakvih radionica na spontan i prirodan način sudionicima pružiti uvid u ritam, glazbenu kreaciju i osobni zvučni doživljaj. Za vrijeme izvođenja radionica gradi se skladna i čvrsta zajednica temeljena na hijerarhiji zvuka i ritma, a ne tjelesnih, umnih ili društvenih predispozicija sudionika. Isto tako, putem glazbenih obrazaca cilj je i otvoriti i stimulirati nove kanale neverbalne komunikacije.[7]
U 2000. godini Trajkov sa svojim kolegama iz benda Zabranjeno pušenje sudjeluje u jednom društvenoodgovornom projektu gdje su organizirali glazbene radionice za djecu i mladež koji su bili žrtve mina.[8] Radionice su organizirane dva puta u godini. Zimske radionice održane su u Kranjskoj Gori, a ljetne su održane u Rovinju.[9] Godine 2005. održane su i glazbene radionice u sklopu projekta "Zemlja bez granica". U radionici pod nazivom "Vratimo glazbu i ritam na njihova vjekovna ognjišta" Trajkov je usmjeravao polaznike u ponovnom pronalaženju svoga ritma i usklađivanje s vibracijama okoline.[10]
U travnju 2013. godine, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske odabralo je Trajkova kao prvog voditelja projekta za svoj pilot projekt "Ruksak (pun) kulture".[11][12] On je kasnije održao više od 15 radionica kao dio ovog projekta Ministarstva. Radionice su održane u Novoj Gradišci, Križevcima, Kninu, Koprivnici, Metkoviću, Slavonskom Brodu i drugim gradovima.[13][14] Trajkov je 2014. godine imenovan za stalnog suradnika Zavoda za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije.[15] Do početka 2018. godine održao je gotovo 25 glazboterapijske radionice s liječenim ovisnicima u Slavonskom Brodu. Godine 2015. izdavačka kuća Školska knjiga imenovala ga je stručnim suradnikom njihovog odjela za glazbeni odgoj.[16][17] Tako je bubnjarske radionice je održao i na mnogim stručnim skupovima profesora glazbene kulture i razredne nastave u mnogim gradovima, kao što su Kutina, Senj, Čakovec, Jastrebarsko, Beli Manastir i drugi.
U posljednjih 20 godina Trajkov je organizirao više od stotinu bubnjarskih radionica u gotovo svim većim hrvatskim gradovima i općinama.[18][19][20][21][22]
Život[uredi VE | uredi]
Trajkov se rodio i odrastao u Zagrebu. Njegov otac Stojan svira harmoniku. Trajkov je diplomirao 1994. godine kao inženjer arhitekture na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.[1][2]
Diskografija[uredi VE | uredi]
|
|
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Trak (Branko Trajkov) Biografija. zabranjeno-pusenje.com pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Ne samo bubnjarska radionica. h-alter.org pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ NE SAMO BUBNJARSKA RADIONICA,
- ↑ SHADERWAN CODE – Ah, što ćemo ljubav kriti. barikada.com pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ About Shaderwan Code. shaderwancode.com pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Novi album grupe Shaderwan Code "Ah, što ćemo ljubav kriti". menart.hr pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Izgradnja zajednice zvukom, tišinom, ritmom – bubnjarska radionica Branka Trajkova u Našicama pristupljeno 21. kolovoza 2018.
- ↑ Predstave o opasnostima od mina i radionice za djecu žrtve mina – dio Festivala prvih. hcr.hr Arhivirano s izvorne stranice 21 Kolovoz 2018, pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Rovinjski projekt Račanove supruge za djecu žrtve mina. nacional.hr pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Zemlja bez granica. zemljabezgranica.com pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Ruksak (pun) kulture : Umjetnost i kultura u vrtiću i školi. mvinfo.hr pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Ruksak (pun) kulture približit će umjetnost školarcima. tportal.hr pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Izgradnja zajednice zvukom, tišinom, ritmom u Koprivnici. min-kulture.hr pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Izgradnja zajednice zvukom, tišinom, ritmom u Komletincima (Vukovarsko-srijemska županija). min-kulture.hr pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Glazba kao terapija pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Bubnjarska radionica Branka Trajkova. gaa.mhz.hr pristupljeno 21. kolovoza 2018.
- ↑ Klanjčani u Trakovom bubnjarskom krugu. klanjec.hr pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Park kreative: Bubnjar Zabranjenog pušenja Branko Trajkov djecu učio bubnjati. varazdinski.rtl.hr pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ ‘TURNEJE’ PO ODGOJNIM ZAVODIMA, BOLNICAMA... Bubanj otvara srca nesretne i zatvorene djece pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Kulturne vibracije širile se Pakracom. compas.com.hr pristupljeno 21. kolovoza 2018.
- ↑ Bubnjarska radionica s Trakom. mjestozamene.breza.hr pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Bubnjar Zabranjenog pušenja Branko Trajkov-Trak u nedjelju na Spiritovoj Školi zvuka. novilist.hr pristupljeno 14. rujna 2018.
Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]
| ||||||||||||||||||||
