Sukarno

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sukarno

Sukarno (ili Soekarno) (Surabaya, 6. lipnja 1901. - Jakarta, 21. lipnja 1970.), indonezijski političar i državnik, jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih.

Pod kolonijalnom vlašću[uredi VE | uredi]

Rodio se kao sin javanskog učitelja i njegove žene s otoka Bali. Kao mladog revolucionara, često su ga zatvarale kolonijalne vlasti. Sukarno je osnivač (1927. godine) i predsjednik Nacionalne stranke Indonezije (Partai Nasional Indonesia) koja se zalagala za neovisnost. Nizozemska kolonijalna uprava uhitila ga je 1929. te je proveo dvije godine u zatvoru. Sukarno je za vrijeme svog boravka u zatvoru među narodom stekao status nacionalnog junaka. Tijekom 1930-ih nekoliko puta je bio u zatvoru, kao i 1942. kada je japanski imperij okupirao otočje.

Drugi svjetski rat i revolucija[uredi VE | uredi]

Tijekom Drugog svjetskog rata Sukarno je surađivao s Japancima jer je smatrao da će, s njihovom pomoći, doći do cilja kojem je težio - neovisne Indonezije. U revoluciji koja je slijedila nakon japanskog povlačenja Sukarno je, nakon trogodišnjih krvavih borbi s nizozemskim snagama, potpisao primirje krajem 1947. U prosincu 1948. Nizozemci su pokrenuli vojnu ofenzivu i ponovo osvojili većinu zemlje. Krajem 1949. pod pritiskom Vijeća sigurnosti UN-a , na pregovorima u Den Haagu Nizozemska je priznala suverenitet Indonezije koji je stupio na snagu 27. prosinca iste godine.

Neovisna Indonezija[uredi VE | uredi]

Bio je prvi predsjednik Indonezije od 1945. do 1966. godine. Zaslužan je stvaranje indonezijske neovisnosti od Nizozemske i u skladu s time zvan i "Otac nacije". Na temelju "pet principa" (nacionalizam, internacionalizam, demokracija, blagostanje, vjera u Boga) držao je višeotočnu republiku zajedno koju je nastojao provesti preuzimajući i mjesto premijera 1959. godine. Iako se načelno zalagao za demokraciju, Sukarno je bio autokrat i diktator. Jedan je od organizatora Konferencije afro-azijskih zemalja u Bandungu 1955. godine te jedan od pet osnivača pokreta nesvrstanosti (Nehru, Nasser, Tito, Kwame Nkrumah, Sukarno).

Vlastiti položaj na čelu države nastojao je učvrstiti autoritarnim jačanjem ovlasti, provođenjem nacionalističke ideologije, okupacijom susjednih područja (zapad Nove Gvineje) i sukobljivanjem s Malezijom. Proglasio se doživotnim predsjednikom 1963. S vlasti je svrgnut pučem 1966. godine. Predvodnik puča bio je general-bojnik Suharto. U ožujku 1967. bio je lišen položaja predsjednika države i stavljen u kućni pritvor u kojem je ostao do smrti.

Peta predsjednica Indonezije (2001. - 2004.) Megawati Sukarnoputri je njegova kćer.