Sukarno

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sukarno
Sukarno

Sukarno 1949. godine

12. premijer Indonezije i doživotni predsjednik Indonezije
trajanje službe
9. srpnja 1959. – 25. srpnja 1966.
Prethodnik Djuanda Kartawidjaja
Nasljednik ukinuta pozicija
1. predsjednik Indonezije
trajanje službe
18. kolovoza 1945. – 12. ožujka 1967.
Potpredsjednik   Mohammad Hatta (do 1956.)
Prethodnik  samoproglašena pozicija
Nasljednik Suharto
Rođenje 6. lipnja 1901.
Smrt 21. lipnja 1970.
Politička stranka Indonezijska nacionalna stranka
Zanimanje inženjer arhitekture

Sukarno (ili Soekarno) (Surabaya, 6. lipnja 1901. - Jakarta, 21. lipnja 1970.), indonezijski političar i državnik, jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih.

Životopis[uredi VE | uredi]

Pod kolonijalnom vlašću[uredi VE | uredi]

Rodio se kao sin javanskog učitelja i njegove žene s otoka Bali. Kao mladog revolucionara, često su ga zatvarale kolonijalne vlasti. Tijekom studiranja u Bandungu, Sukarno je osnivač (1927.) i predsjednik Nacionalne stranke Indonezije (Partai Nasional Indonesia, akronim PNI) koja se zalagala za neovisnost. Nizozemska kolonijalna uprava uhitila ga je 1929. godine te je proveo dvije godine u zatvoru. Sukarno je za vrijeme svog boravka u zatvoru među narodom stekao status nacionalnog junaka. Godine 1932. osnovao je Indonezijsku stranku (Partai Indonesia ili Partindo) koja je bila različita od Nacionalne stranke Indonezije. Nakon pokušaja da se pomire dvije stranke uspostaviti jednu ujedinjenu nacionalistički front, Sukarno se odlučio da postane šef Partinda 28. srpnja iste godine. Tijekom 1930-ih godina nekoliko puta je bio u zatvoru, a potom od kraja 1933. godine je proveo u egzilu bez suđenja na Sumatri kao i 1942. godine kada je japanski imperij okupirao otočje.

Drugi svjetski rat i revolucija[uredi VE | uredi]

Tijekom Drugog svjetskog rata Sukarno je surađivao s Japancima jer je smatrao da će, s njihovom pomoći, doći do cilja kojem je težio - neovisne Indonezije. U revoluciji koja je slijedila nakon japanskog povlačenja Sukarno je, nakon trogodišnjih krvavih borbi s nizozemskim snagama, potpisao primirje krajem 1947. godine. U prosincu 1948. godine Nizozemci su pokrenuli vojnu ofenzivu i ponovo osvojili većinu zemlje. Krajem 1949. godine pod pritiskom Vijeća sigurnosti UN-a, na pregovorima u Den Haagu Nizozemska je priznala suverenitet Indonezije koji je stupio na snagu 27. prosinca iste godine.

Neovisna Indonezija[uredi VE | uredi]

Bio je prvi predsjednik Indonezije od 1945. do 1966. godine. Zaslužan je stvaranje indonezijske neovisnosti od Nizozemske i u skladu s time zvan i "Otac nacije". Na temelju "pet principa" (nacionalizam, internacionalizam, demokracija, blagostanje, vjera u Boga) držao je višeotočnu republiku zajedno koju je nastojao provesti preuzimajući i mjesto premijera 1959. godine. Iako se načelno zalagao za demokraciju, Sukarno je bio autokrat i diktator. Jedan je od organizatora Konferencije afro-azijskih zemalja u Bandungu 1955. godine te jedan od pet osnivača pokreta nesvrstanosti (Nehru, Nasser, Tito, Kwame Nkrumah, Sukarno).

Vlastiti položaj na čelu države nastojao je učvrstiti autoritarnim jačanjem ovlasti, provođenjem nacionalističke ideologije, okupacijom susjednih područja (zapad Nove Gvineje) i sukobljivanjem s Malezijom. Proglasio se doživotnim predsjednikom 1963. godine. S vlasti je svrgnut pučem 1966. godine. Predvodnik puča bio je general-bojnik Suharto. U ožujku 1967. godine bio je lišen položaja predsjednika države i stavljen u kućni pritvor u kojem je ostao do smrti 1970. godine.

Peta predsjednica Indonezije (2001.-2004.) Megawati Sukarnoputri je njegova kćer.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Sukarno