Bukinje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bukinje
Bukinje na karti BiH
Bukinje
Bukinje
Bukinje na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Entitet Federacija BiH
Županija Tuzlanska županija
Općina/Grad Tuzla
Zemljopisne koordinate 44°31′37″N 18°36′32″E / 44.527°N 18.609°E / 44.527; 18.609Koordinate: 44°31′37″N 18°36′32″E / 44.527°N 18.609°E / 44.527; 18.609
Nadmorska visina 301 m
Stanovništvo (1991.)
 - ukupno 882
Pošta 75203

Bukinje je naselje, bolje reći, predgrađe u općini Tuzla, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH, radi zemljopisnog položaja koji je veoma blizu gradu Tuzle.

Povijest[uredi VE | uredi]

Godine 1878. bilo je poprištem bitke kod Tuzle. Kad su carske snage prvi put stigle pred Tuzlu, utaborile su se u četvrtak koncem srpnja na Bukinjima.[1][2]

Na Bukinjama je bilo i naselje i rudnik. U odnosu na ugljenokope tuzlanskog kraja od Banovića do Majevice i preko Kreke, rudnik u Bukinju bio je srednje veličine i važnosti. Rudničko naselje bilo je smješteno na blagim obroncima i padinama. U ravnici je bila željeznička postaja na pruzi Tuzla - Doboj. Na Bukinju su posjed imali begovi Kulovići. Bukinje su bile klasično begovsko imanje s više stambenih i pomoćnih zgrada. Tri su zgrade bile u krugu: Konak je bio za goste, a Kula, za poslugu i Kuća. Na Bukinju je bila zbirka starinskih tepiha na posjedu Kulovića. Posjed se prostirao u udolinu na putu za Husino. Poput većine bosanskih begovskih imanja, i ovaj je zaokružen visokim jablanima. Jablani su bili posađeni u 19. stoljeću.[3]

Neposredno po završetku prvoga svjetskog rata naglo je narasla potražnja za ugljenom. Malo poslije rata u Bukinju je otvorena nova jama.[4]

Poslije rata u Kraljevini pripadao je Sead-begu Kuloviću. Gospodari Kulovići su na Bukinje dolazili uglavnom ljeti i to povremeno, a većinom su živjeli na posjedu Malinama. Bukinjsko imanje bilo je čestim stjecištem raznih izletnika i grupnih posjeta, onda kad je beg Kulović to dopustio. U međuratnom razdoblju ondje su izlete imali omladinci i prohrvatsko muslimansko društvo Narodna uzdanica kojem je predsjedavao Kulović. [3]

Početkom drugoga svjetskog rata, skupina Hrvata je po zadaći Partije stupila u ustaški tabor na Bukinju, a zatim prebjegla na partizanski teritorij Ozrena. Tijekom rata mjestom ratnih operacija. U Bukinju su osovinske snage imale uporište (borbena skupina Fischer). Borbe su se vodile na Bukinjama. S partizansek strane bila je 6. istočnobosanska brigada.[5] 10. listopada 1943. osnovana je Osamnaesta hrvatska istočnobosanska brigada, a pridružili su joj se rudari, većinom Hrvati iz Bukinja, Kreke, Moluha te drugih sela iz doline rijeke Spreče i planine Majevice. Partizanska vladavina ostavila je krvavi trag. Pobili su mnoge nepodobne, kao općinskog načelnika iz Bukinja Miku Vilušića, mualima iz Bukinja Hasana Hadžića i dr.[6] Pretkraj prve partizanske vladavine u Tuzli, Nijemci su u protuofenzivi došli do Bukinja i odveli Kuloviće sve u Doboj.[3]

Početkom ljeta 1946. glavni štab omladinskih radnih brigada preselio se iz Brčkog na Bukinje. 1960-ih godina bukinjske jablane dali su bez pravog razloga posjeći nadobudni projektanti građevinarstva nove Tuzle.[3]

Poslijeratno Bukinje formirano je kao novo naselje spajanjem naselja Rudarska Kolonija Bukinje, Željeznička Stanica Bukinje i Rudnik Bukinje, koja su ukinuta. 1962. je uvećano pripajanjem naselja Šićki Brod (Sl.list NRBIH, 47/62).[7]

Od 1972. godine na ležištu Bukinje počela je organizirana proizvodnja kvarcnog pijeska. Taj rezervoar je dio gornjeg ponta tj. neposredna podina krekanskog prvog ugljenog sloja i neznatni je dio krekanskog bazena koji se prostire na 200 km². Tektonski taj je rezervoar mali segment sjevernog krila antiklinale Ravna Trešnja. Sitnozrni pijesak dominira 78%, a 22% je prašinasto glinovita frakcija. Kvarcni pijesak iz Bukinja je uglavnom od kvarca i feldspata i tek 1,5% od teških minerala.[8]

Bukinje pripada Župi sv. Petra i Pavla u Tuzli.[9]

Bukinje dosta trpi zbog zagađenosti zraka čiji je glavni tvorac TE Tuzla. Događaju se apsurdne situacije da ne mogu dobiti centralno grijanje pa ljudi koji žive prekoputa TE Tuzla nemaju centralno grijanje u svojim domovima.[10] Termoelektrana odlaže šljaku u obližnjim naseljima, među ostalima i na šljakišta Divkovići I i Divkovići II kod Bukinja, sve bivša poljoprivredna dobra koja je TE otkupila od seljana. Na površini od 250 hektara (kao 330 nogometnih stadiona), odložila je više od 30 milijuna kubika šljake. Svi lokaliteti napunjeni su šljakom, pa jedina lokacija Divkovići II od 68 ha, koja je trebala biti korištena do kraja 2015. godine. Četiri su šljakišta zatvorena. Slabo su sanirana, a mještani pritisnuti glađu obrađuju i takva zemljišta. Uz to, pepeo nastao sasušivanjem površinske tekućine sa deponija raspršuje vjetar te nastaju prave male pješčane oluje. Stručnjaci su utvrdili velike koncentracije otrovnih elemenata u šljaci i pepelu. Zbog zagađenja zemljišta i neugodnih uvjeta življenja, jer prašina ulazi i u domove, stanovnici sve više iseljavaju pa je od prijašnjih 513 u Divkovićima danas samo 117 ljudi. Zbog strateške važnosti za državu, Federalno ministarstvo dopušta termoelektrani znatno duže prilagođavanje visokim ekološkim standardima.[11]

2004. godine Grad Tuzla 2004. prenamijenio je prostor rudnika ugljena Lipnica pretvorio u inkubator malih i srednjih poduzeća, a isto planira i s prostorima rudnika Bukinje koji je također zatvoren.[12]

Kultura[uredi VE | uredi]

U Bukinju je filijalna crkva samostanske župe sv. Petra i Pavla u Tuzli.[13] Crkva (kapela) je posvećena sv. Anti. [14]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Među ovdašnjim prezimenima su Stojak, Šimić, Šuha, Vasilić, Mišanović.

Bukinje[15][16]
godina popisa 1991.[17] 1981.[18] 1971. [19]* 1961. [20]
Hrvati 285 (32,31%) 679 (26,58%) 658 (28,85% 576 (52,27%)
Srbi 70 (7,937%) 385 (15,07%) 538 (23,59%) 256 (23,23%)
Muslimani 219 (24,83%) 887 (34,72%) 991 (43,45%) 94 (8,530%)
Makedonci 1 (0,039%)
Crnogorci 5 (0,19%) 15 (0,65%) 6 (0,54%)
Albanci 2 (0,07%)
Mađari 2 (0,07%) 3 (0,13%) 4 (0,36%)
Slovenci 1 (0,03%) 2 (0,08%) 3 (0,27%)
Jugoslaveni 253 (28,68%) 553 (21,64%) 45 (1,973%) 162 (14,70%)
ostali i nepoznato 55 (6,23%) 40 (1,56%) 29 (1,27%) 1 (0,09%)
ukupno 882 2555 2281 1102

* Pripojen Šićki Brod.

U Mjesnoj zajednici Bukinje nalazi se romsko naselje, [21] što objašnjava velike fluktuacije broja Hrvata, Muslimana i izjašnjenih kao Jugoslavena među popisima.

Bukinje spada u ruralno područje općine Tuzle. U njemu je 31. prosinca 2006. godine prema statističkim procjenama živjelo 5.290 stanovnika u 1.385 domaćinstava.[22]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Šport[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Gračanički glasnik 31/16 Građa • Atif Hadžikadić: Borba protiv okupacije Bosne i Hercegovine: bojevi oko Tuzle, str. 75-77
  2. Bošnjačko oko Borba protiv okupacije Bosne i Hercegovine: bojevi oko Tuzle 1878.g. Dr Atif Hadžikadić, “Novi Behar” (br. 5, 1. VII. 1927., str. 8-9). Historijski retrovizor, 20. ožujka 2015. (pristupljeno 13. listopada 2017.)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Znaci.net Vera Mujbegović: Tuzla moje mladosti (pristupljeno 15. listopada 2017.)
  4. (srp.) Muzej istočne Bosne Tuzla Mehmed Omerdić: Neke specifičnosti razvoja radničkog pokreta tuzlanskog područja do generalnog štrajka i Husinske bune. Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. XIV 1982. , str. 19 (pristupljeno 4. srpnja 2017.)
  5. Osamnaesta hrvatska istočnobosanska brigada II - Sjećanja boraca. „Univerzal“ Tuzla, 1988. godina.
  6. Soli komunistickizlocini.net: Zvjerstva i zločini partizana u Tuzli 1943. godine, veljače 2017. (pristupljeno 24. svibnja 2017.) / Komunistickizlocini.net Vedran P.: Zvjerstva i zločini partizana prilikom ulaska u Tuzlu i popisi pobijenih Hrvata (H.Obodnica, Breške, Svojtina, Grabovica, Tetima, Križani – Kolovrat, Šikara, Ljepunice, Par Selo, Drijenča), 7. listopada 2016. (pristupljeno 27. svibnja 2017.)
  7. Promjene u sastavu i nazivima naselja za period 1948-1990 (str. 12). SL. L. SRBIH, 33/90 pristupljeno 8. svibnja 2016.
  8. (srp.) "Ravna+Trešnja" Google Knjige Hamo Isaković, Damir Baraković, Kemal Gutić: Primjenjivost kvarcnog pijeska ležišta "Bukinje" kod Tuzle In: Вукоман Јокановић, Весна Бабић-Иванчић, Амир Бараковић, Миодраг Стевић, Нада Мајсторовић, Јадранка Кљајић: Припрема минералних сировина и ватросталство. nstitut za nuklearne nauke VINČA, 24. ožu 2016., str. 23 (pristupljeno 8. prosinca 2017.)
  9. Franjevački samostan i župa sv. Petra i Pavla, Tuzla Povijest crkve i samostana, pristupljeno 12. travnja 2016.
  10. Tip.ba TIP/Razgovarao: Adis Jašarević: Intervju/Predsjednik GO HDZ-a Tuzla Ivica Kovačević za TIP o ‘podjeli’ grada i ugroženosti Hrvata: ‘Tuzli je potrebna promjena’ , 16. lipnja 2016. (pristupljeno 24. studenoga 2017.)
  11. (boš.) Tuzlarije Centar za istraživačko novinarstvo: Šljakište Termoelektrane Tuzla sadrži teške metale. Život na otrovnoj zemlji, 5. veljače 2015. (pristupljeno 24. studenoga 2017.)
  12. (boš.) Radio Slobodna Evropa Maja Nikolić: Miu Miu iz Lipnice , 10. travnja 2016. (pristupljeno 5. prosinca 2017.)
  13. Franjevački samostan sv. Petra i Pavla u Tuzli Povijest župe (pristupljeno 26. studenoga 2017.)
  14. HDZ BiH Županijski odbor Soli Župnici su zabilježili čak 15 provala u kapelu sv. Ante u Bukinju, 31. siječnja 2012. (pristupljeno 28. studenoga 2018.)
  15. Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  16. internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacion-po-mjesnim.pdf
  17. Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 111). fzs.ba pristupljeno 28. travnja 2016.
  18. Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.. stat.gov.rs pristupljeno 28. travnja 2016.
  19. Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.. stat.gov.rs pristupljeno 28. travnja 2016.
  20. Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961.. stat.gov.rs pristupljeno 28. travnja 2016.
  21. Artsinteza Romska naselja na području grada Tuzle (pristupljeno 27. svibnja 2017.)
  22. (boš.) Grad Tuzla Općina Tuzla - smjernice za upravljanje procesom ruralnog razvoja općine Tuzla. Pripremili: Kadrija Hodžić, Midhat Jašić. Tuzla, prosinca 2008. (pristupljeno 20. studenoga 2018.)