Prijeđi na sadržaj

Europska migracijska kriza 2015.

Ovo je jubilarni 158.000 članak. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Države iz kojih dolazi najviše migranata

Europska migracijska kriza 2015.[1][2][3][4] naziv je migracije stanovnika afričkih i azijskih zemalja prema državama Europske unije. Migranti su na početku bili iz država pogođenih ratnim uvjetima nastalim stvaranjem Islamske države Iraka i Levanta, tj. Iraka i Sirije, ali su se s vremenom migrantima iz nužde priključili i ekonomski migranti iz ostalih azijskih i afričkih ekonomski slabo razvijenih država.

Migracijska kriza započela je 2015. godine kao jedna od posljedica uspona Islamske države i pogoršanja odnosa između država Bliskog istoka, što je dovelo do pogoršanja gospodarskog sustava u tim zemljama. Većina izbjeglica i, poslije, ekonomskih useljenika, došla je iz većinski muslimanskih zemalja Zapadne Azije, Pakistana i subsaharske Afrike te su uglavnom bili suniti i šijiti te u manjem udjelu i kršćani te jazidi. Prema podatcima Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice, za razdoblje od siječnja 2016. pa nadalje, prema narodnosti se najviše useljenika izjasnilo Sirijcima, Afganistancima, Nigerijancima i Iračanima.[5]

Pravni status migranata

[uredi | uredi kôd]

Pravni status migranata ovisi o uzroku migracije svakog migranta.

»Svatko ima pravo tražiti i uživati u drugim zemljama utočište pred progonima.«
(Članak 14. Opće deklaracije o pravima čovjeka)
  • radni emigranti - ako je osoba emigrirala iz svoje države radi povoljnije ekonomske budućnosti. Radni odnosno ekonomski migranti nemaju pravo na azil, te ih se može deportirati u najbližu prethodnu državu gdje im sigurnost nije ugrožena.

Kronologija

[uredi | uredi kôd]
Na slici je prikazan broj svih migranata u EU od 2010. do 2014.

2015.

[uredi | uredi kôd]
  • 30. rujna 2015. - od početka migracijske krize na područje RH ušlo je više od 88.500 migranata[6]
  • 13. listopada 2015. - od siječnja 2015. do kraja rujna 2015. u Italiju je stiglo 132.071 migranata, što je nešto manje nego u prvih 9 mjeseci 2014. kad ih je stiglo 138.796. Po državama podrijetla, iz Eritreje je 35 tisuća, Nigerije malo manje od 18 tisuća, Somalije 10 tisuća, Sudana 8 tisuća i Sirije 7 tisuća.[7]
  • 14. listopada 2015. - od početka migracijske krize na područje RH ušlo je 174.297 migranata[8]
  • 15. listopada 2015. - od početka migracijske krize na područje RH ušlo je 180.537 migranata[8]
  • 16. listopada 2015. - od početka migracijske krize na područje RH ušlo je 186.093 migranata[8]
  • 17. listopada 2015. - od početka migracijske krize na područje RH ušlo je 192.529 migranata[8]
  • 18. listopada 2015. - od početka migracijske krize na područje RH ušlo je 197.000 migranata[8]
  • 19. listopada 2015. - od početka migracijske krize na područje RH ušlo je 200.577 migranata[8]
  • 20. listopada 2015. - od početka migracijske krize na područje RH ušlo je 204.126 migranata.[8]

Epidemiološka situacija

[uredi | uredi kôd]

Tijekom srpanjskih vrućina u Srbiji je vladala zabrinutost zbog moguće zaraze bolestima koje donose ilegalni imigranti, u Hrvatskoj tada takav strah nije postojao. Epidemiolozi u Srbiji su upozoravali da migranti koji u velikom broju prolaze kroz Srbiju na putu prema Mađarskoj donose opasne i zarazne bolesti, a kao najveću prijetnju isticali su širenje dječje paralize te tvrdili da se može očekivati i malarija, ptičja gripa te zaraza virusom Zapadnog Nila, dok se u Hrvatskoj tvrdilo da nema takvih opasnosti, iako su stručnjaci stalno bili oprezni. Osobe koje su u Hrvatskoj zatečene u ilegalnom prelasku granice, u pravilu se nije vodilo na liječnički pregled, osim ako nisu imale vidljivih tjelesnih ozljeda ili ako osobe same nisu zatražile liječničku pomoć, i te se osobe uglavnom vodilo u najbližu zdravstvenu ustanovu. Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti nalaže da bi se zdravstveni nadzor, morao provoditi nad osobama koje u Hrvatsku dolaze iz država u kojima postoje malarija, kolera, virusne hemoragijske groznice i ostale bolesti određene međunarodnim ugovorima te nad osobama koje dolaze u Republiku Hrvatsku kao tražitelji azila, azilanti i osobe pod supsidijarnom ili privremenom zaštitom. Budući da policajci teško mogu prepoznati zarazne bolesti, postoji rizik od zaraze u didiru s migrantima Policajci pri pregledu osoba kao i njihovih dokumenata i stvari obvezno imaju zaštitne rukavice, po potrebi i zaštitnu masku a u pripremi su bila jednokratna zaštitna odijela. Za situacije ako se pojave zarazne bolesti koje se rijetko pojavljuju, Hrvatski zavod za javno zdravstvo daje pravila postupanja s detaljnim uputama za policajce.[9]

Na opasnosti donošenja zaraznih bolesti upozorio je češki predsjednik Miloš Zeman 31. kolovoza[10] i bivši poljski premijer Jaroslaw Kaczynski na predizbornom skupu 14. listopada 2015., upozorivši da migranti koji sada stižu u Europu donose bolesti koje bi mogle naškoditi lokalnom stanovništvu. Istaknuo je postojanje znakova pojave vrlo opasnih bolesti koje dugo nisu viđene u Europi poput kolere na grčkim otocima, dizenterije u Beču, raznih vrsta nametnika, protozoa koji nisu opasni u organizmima migranata, ali koji bi mogli biti opasni kod europske primateljske populacije. Naglasio je da se zbog toga ne smije diskriminirati ljude, ali se mora obavljati temeljita zdravstvena provjera.[11]

Krizni stožer hrvatskog ministarstva zdravstva u obavijesti od 16. rujna 2015. dao je procjenu rizika od zaraznih bolesti na osnovi prikaza epidemiološke situacije Svjetske zdravstvene organizacije. Iz zemalja iz kojih se očekuje najveći broj migranta kao što su Sirija, Afganistan, Eritreja i druge azijske i afričke države prisutan je mogući rizik zaražavanja od sljedećih zaraznih bolesti : trbušni tifus, malarija, leishmanijaza, ospice, meningitisi, pertussis, tuberkuloza, bruceloza, akutne mlohave kljenuti, scabies, ušljivost, povratna groznica, kožna difterija i druge. Glede duljine i uvjeta putovanja migranata moguće je očekivati i akutne dijarealne i akutne respiratorne bolesti koje će zahtijevati hitno medicinsko zbrinjavanje, pa je ministarstvo izdalo postupnik za rad s migrantima.[12][13]

Podatci o državama kroz koje migranti prolaze

[uredi | uredi kôd]

Problematika migracija sa stajališta država

[uredi | uredi kôd]
Zatraženi azili u zemljama EU i EFTA između 1. siječnja i 30. lipnja 2015. prema podatcima Eurostata.[14]

Migracija stanovništva iz siromašnijih država prema bogatijim je kontinuirana i postoji uvijek. Čimbenici poput ratova ili ekonomskih kriza jačaju intenzitet migracija. Razvijene države s velikim brojem stanovnika u pravilu žele određeni stupanj prirasta stanovništva kako bi zadržale dovoljnu količinu radne snage na tržištu kako bi se razvojni potencijal iskoristio najviše moguće. Zato je Njemačka vrlo brzo po završenoj obnovi nakon Drugog svjetskog rata počela uvoziti strane radnike, bez obzira na to bili ti radnici iz Hrvatske, Srbije ili Turske. Takve potrebe za radnom snagom imaju i druge visokorazvijene države s velikim brojem stanovnika, no zemljopisni položaj svake države uvjetuje odnos prema poroznosti vlastitih granica. Sjedinjene Američke Države su slično Njemačkoj visoko razvijene i imaju velik broj stanovništva, pa sukladno tome imaju potrebu za radnom snagom i održavaju godišnju lutriju za useljenike (tzv. green card lottery). Budući da SAD ima dugu granicu s Meksikom, državom slabijeg ekonomskog potencijala od SAD-a, migracija stanovništva Meksiko->SAD odnosno Latinska Amerika->SAD postala je toliko jaka da su SAD dignule zid na svojoj granici s Meksikom. Podizanje zidova na granicama unutarnje je pitanje svake države, i iz sljedećeg popisa se jasno vidi da ne postoji korelacija zamišljenog visokog stupnja demokracije i zidova na granicama:

  • Cipar - na Cipru zid koji dijeli otok na dva dijela postoji od 1974. godine[15]
  • Izrael - u lipnju 2002. počela je izgradnja 650 km dugog zida sa Zapadnom obalom[15]
  • SAD - američki zakonodavci su u jesen 2006. izglasovali tzv Secure Fence Act of 2006, kojim je predviđeno podizanje zida duljine oko 1100 km.[16] Do siječnja 2010. završen je projekt gradnje zida između San Diega u Californiji i Yume u Arizoni. Zid je betonski, visok 6,4 m (21 stopa) i ukopan je 1,8 m u zemlju.
  • Grčka - 2012. godine podignut je zid od 10,5 kilometara na granici s Turskom
  • Saudijska Arabija - 2006. godine je prvi put planirana gradnja zida prema Iraku,[15] rad na zidu dugom 965 km počeo je u rujnu 2014.[17]
  • Bugarska - u rujnu 2014. na granici s Turskom dignuto je 30 km zida, planirana duljina zida je 160 km
  • Mađarska - u srpnju 2015. započeta je gradnja žičanih prepreka prema Srbiji,[18] koja je dovršena 29. kolovoza 2015., gradnja drvene barijere visoke četiri metra trajat će još nekoliko mjeseci[19] potom je žičana ograda u rujnu dignuta i prema Hrvatskoj
  • Turska - kolovoz 2015. - Turski mediji objavili su da su turske vlasti započele izgradnju 45 kilometara dugog betonskog zida na granici sa Sirijom.[20]

Europska komisija je protiv gradnje zidova na granicama članica EU.[21] Istovremeno članice EU poput Njemačke i Austrije traže od tranzitnih država da nadziru svoje granice. To je moguće ili pojačanim nadzorom aktiviranjem dodatnih ljudskih resursa, policije i vojske; ili gradnjom prepreka kako bi se zahtjev za dodatnim ljudskim resursima minimizirao. Hrvatski je premijer odabrao treću, nepostojeću varijantu - preuzimanje funkcije tranzitnog koridora, po potrebi blokiranje svog međudržavnog prometa (sa Srbijom) i slanje migranata u susjedne države (Mađarsku i Sloveniju) s dogovorom ili bez njega Takav pristup izazvao je kritike svih pogođenih susjednih država, direktna slovenska osuda hrvatske politike iz listopada 2015. glasi: Namjera slovenske vlade je, kako je navela televizija, da Europskoj uniji pošalje jasnu poruku da je za rušenje prije dogovorenog sustava prihvaćanja izbjeglica kriva Hrvatska.[22]

Grčka

[uredi | uredi kôd]

U ožujku 2012. su Njemačka i Austrija zatražile od Grčke da pooštri imigracijski nadzor na svojim granicama, jer je iz Turske preko Grčke u EU-Schengen ulazilo tjedno i do 2.000 imigranata.[23] Grčka je do kraja 2012. godine podignula zid od 10,5 kilometara na granici s Turskom. Za konstrukciju 4-metarskog zida od bodljikave žice bila je potrebna skoro jedna godina, trošak je bio 3 milijuna eura. Veći dio granice Grčke i Turske od nešto više od 200 km leži na rijeci Marici (185 km), nakon što je oko 100.000 migranata uhićeno pri ilegalnom ulasku u Grčku tijekom 2011. godine, odlučili su napraviti ogradu na granici koja se nalazi na lako prohodnom zemljištu čime se dobio zid od 10,5 kilometara.[24] Europska komisija odbila je sufinancirati gradnju grčkog zida.[25]

Makedonija

[uredi | uredi kôd]

U lipnju 2015. u Makedoniji su usvojeni amandmani na zakon o azilu, kojima migranti imaju 72 sata za traženje azila u Makedoniji, a nakon kojih moraju napustiti teritorij Makedonije ako nisu zatražili azil.[26] Od lipnja do kolovoza 2015. u Makedoniju je ušlo oko 40.000 migranata. Zbog masovnog priljeva migranata makedonska je policija u kolovozu 2015. rabila suzavac kako bi situaciju dovela pod nadzor.[27] Makedonska je vlada 20. kolovoza 2015. proglasila izvanredno stanje na sjevernim i južnim granicama te rasporedila vojnike kako bi pomogli u rješavanju rastuće krize.[28]

Srbija

[uredi | uredi kôd]

Mađarska

[uredi | uredi kôd]

Odnos hrvatskog predsjednika Vlade i predsjednice RH prema Mađarskoj ide od dobrosusjedskog i prijateljskog odnosa predsjednice do kritičnog i ignorantskog odnosa Zorana Milanovića; kao uvod u svoj moralizatorski pristup Milanović je prvo srbijanskom premijeru poručio iz rasističkog vica "šaraj malo brate",[29] što se u međudržavnim odnosima gdje vlada pravilo regnum regno non praescribit leges ne pristoji. Potom je krajem rujna Milanović poručio "kako Hrvatska ne širi histeriju i ne gradi žičane ograde"[30] što se može protumačiti samo kao kritika Mađarske. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je u listopadu dogovorila povratak hrvatskog vlaka iz Mađarske (onaj u kome su bili uhićeni hrvatski policajci).[31]

Na novo Milanovićevo vrijeđanje[32] od 9. listopada 2015. reakcija je bila prosvjedna nota iz Mađarske.[32]

 »Milanović je ponovno kritizirao poteze Mađarske u slučaju izbjeglica, ali i predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. 'Mađarska je slijepo crijevo Europe u ovom trenutku zahvaljujući svom premijeru koji je bio aktivni komunist pa onda liberal, svašta nešto. Dakle, ja sam uvijek isti i kad hrvatska predsjednica, i sad bih na tome zaista stao, kaže da je sustav kolabirao - hrvatski je sustav uzoran. I to misle i vide i govore svi europski državnici. A svatko bira svoje društvo. Moje društvo su i Angela Merkel, Faymann, Cerar, bez obzira na neke nesporazume Hrvatske i Slovenije, a koje je njezino i Karamarkovo društvo - ne znam. Ja sam Milanović, nisam Khuen Hedervary«
(Zoran Milanović 9. listopada 2015.)

Hrvatska

[uredi | uredi kôd]
Europska migracijska kriza 2015.
Europska migracijska kriza 2015.
 Nepristrana točka gledišta ovog članka je osporena. (Rasprava)Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta!
Prihvat migranata u Hrvatskoj 2. rujna 2015.

Vlada RH se pokazala nepripremljena za migrantsku krizu,[33][34] naime mađarska policija je u rujnu uhitila hrvatske policajce koji su bili osiguranje migrantima na putu u Mađarsku bez prethodnog dogovora s mađarskim vlastima,[35] u nekim slučajevima je reagirala nekorektno prema svojim susjedima na što su došle kritike Vladi iz Hrvatske i susjednih država, Mađarske, Slovenije[36] i Srbije,[37] a došlo je i do određenog zahlađenja odnosa s Mađarskom.[38]

»Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto rekao je u petak da Mađarska s hrvatskim vlastima ne razgovara o izbjegličkoj krizi jer su odnosi dviju zemalja loši. Mađarska zasad ne razgovara s Hrvatskom. I prije nego što je izbjeglički val krenuo, mađarsko-hrvatski politički odnosi pali su na nisku razinu i ne vidim nikakvu potrebu za razgovorima bilo koje vrste prije parlamentarnih izbora, rekao je Szijjarto na tiskovnoj konferenciji uoči odlaska u Beograd. Hrvatski premijer se trebao pripremiti za pritisak umjesto da se razbacuje neutemeljenim optužbama i napadima na Mađarsku, rekao je Szijjarto. Hrvatski sustav prihvata izbjeglica raspao se za jedan dan i hrvatske ih vlasti sada usmjeravaju prema Mađarskoj i Sloveniji.«
(Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto 18. rujna 2015.)

S obzirom na količinu kritika i skore izbore ministar Ostojić se od kritika pokušao braniti.[39]

Na znanstvenome skupu "Velike migracije i Republika Hrvatska", održanome 14. listopada 2015. u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić rekao je: "kako se radi o globalnome problemu koji treba rješavati sustavno, a ne stihijski, vodeći računa o sigurnosnim, političkim i ekonomskim implikacijama, kao i o ograničenim kapacitetima Hrvatske".[40]

Zbog mogućnosti otvaranja tzv. "južne rute" premijer Milanović i ministar Ostojić donijeli su odluku o izgradnji sabirnog centra, kako bi Hrvatska bila spremna u slučaju otvaranja te rute.[41] Tako je predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku bio onemogućen pristup na poluotok, gdje je bila postavljena rampa s policijskim nadzorom, pri čemu je izjavio:

»Ovdje sam došao simbolično pokazati odlučnost. Mi više ne možemo trpjeti nekontrolirane ulaske imigranata u Hrvatsku. Pričali su o otvaranju južnog koridora, a to bi bilo pogubno za Hrvatsku i hrvatski turizam. To je jedna osjetljiva grana", rekao je, uz ostalo, Karamarko. Poručio kako treba reći dosta i da se Vlada mora početi brinuti o nacionalnim, gospodarskim i sigurnosnim interesima.«
(Tomislav Karamarko, Index.hr[42])

Na događaj je reagirao i tajnik HDZ-a Milijan Brkić:

»U zakonu o policijskim poslovima i ovlastima čl. 51. i 52. propisani su razlozi zbog kojih policija može privremeno ograničiti slobodu kretanja, no na Prevlaci nije bio ispunjen niti jedan od tih razloga.«
(Milijan Brkić, Večernji list[43])

30. rujna hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je pred općom skupštinom UN-a predstavila svoj plan rješenja migrantske krize.[44]

Sljedećeg dana, 1. listopada, Grabar-Kitarović se susrela s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom, kako bi razmotrili i donijeli odredbu o rješenju pitanja migrantske krize. Nakon susreta dala je i izjavu za novinare:

»S mađarskim premijerom Orbanom razgovarala je o migrantskoj krizi i pogledima na njezino rješenje. Osvrnuli su se i na bilateralne odnose, a pred službeni posjet Predsjednice Republike Mađarskoj sljedećeg tjedna. Moramo vidjeti gdje smo i što smo te kako zajednički nastaviti rješavati ovu migrantsku krizu i koja rješenja možemo naći na razini EU jer EU se mora uključiti u ovaj problem i u Hrvatskoj, a moraju se i osigurati vanjska granica EU između Grčke i Turske. «
( Kolinda Grabar-Kitarović, Max portal[45])

Pozitivno je što Milanović nema namjeru podizanja zidova na granicama Hrvatske, ali nevjerojatnu nespremnost na dogovor s predsjednicom oko postizanja boljeg nadzora granice mogućom uporabom vojske negativno implicitno komentira čak i bivši predsjednik Josipović, iako s Milanovićem dijeli svjetonazor; Vlada i predsjednica moraju surađivati, a ne se prepucavati preko medija.[46]

Jednu godinu nakon početka vala migranata u hrvatskim novinama pojavila se vijest o povratku veće količine migranata iz bogatijih država EU u zemlju prvog ulaska u EU, Hrvatsku. Uz postojeću prenapučenost, novi imigranti i dalje pristižu: Uza sve te probleme, na istočnim se granicama okuplja sve veći broj migranata. Trenutačne su procjene da ih je u Bugarskoj 10.000, odakle pokušavaju prijeći u Srbiju, gdje također nekoliko tisuća migranata pokušava naći put prema Zapadu.[47]

Austrija

[uredi | uredi kôd]

27. kolovoza 2015. u napuštenom kamionu[48] pronađena 71 mrtva osoba, od kojih tijela 59 muškaraca, osam žena i četvero djece, a policija je izvijestila da su migranti bili iz Sirije te su se vjerojatno ugušili u kamionu.[49] Nakon dojave, već sljedećega dana austrijska policija je provela istragu i uhitila sedam osoba pod sumnjom da su krivi za smri 71 osobe u kamionu ili upleteni u smrt 71 osobe u nju.[50] Njemačka kancelarka Angela Merkel na summitu zemalja Srednje Europe (tzv. Zapadnog balkana) rekla je da je potresena smrću desetaka imigranata na ovakav način:

»To nam govori da moramo hitno riješiti pitanje imigracije u europskom duhu, a to znači u duhu solidarnosti«
(Angela Merkel, Jutarnji list[51])

Prema rezultatima istrage, hladnjača od 7,5 tona je u ranim jutarnjim satima u srijedu krenula iz Budimpešte, a oko devet sati bila je na mađarsko-austrijskoj granici, koju je prešla tek tijekom noći. U četvrtak rano ujutro, između pet i šest sati, kamion je ostavljen u zaustavnoj traci na autoputu A4 kod austrijskog mjesta Parndorf.[52] Nisu objavljene nikakve informacije o identitetu, dobi i zemljama iz kojih su došle osobe koje su bile u kamionu, a na jednoj strani kamiona bila je vidljiva velika pukotina. Policija nije dala službeno objašnjenje oštećenja, ali austrijski mediji su nagađali kako je oštećenje nastalo dok su zatočeni migranti očajnički pokušavali pobjeći i doći do zraka.[53] Nakon što je kamion pronađen, u Bugarskoj je uhićen Cvetan Cvetanov, vozač kamiona, koji je bio optužen za ubojstvo iz nehaja i prijetilo mu je izručenje Austriji.[54]

Slovenija

[uredi | uredi kôd]

Slovenija je 20. rujna 2015. obustavila međunarodni željeznički promet s Hrvatskom.[55]

Slovačka

[uredi | uredi kôd]

Slovačka vlada izglasovala je 14. listopada 2015. odluku da će poslati 50 policajaca u pomoć susjednoj Mađarskoj u nadzoru broja migranata koji prelaze mađarsku državnu granicu i južnu granicu Europske unije.[56]

Češka

[uredi | uredi kôd]

Češki predsjednik Miloš Zeman u izjavi za javnost upozorio je da prijam izbjeglica s Bliskog istoka i sjeverne Afrike na teritorij Češke nosi sa sobom tri velike opasnosti – širenje zaraznih bolesti, terorizam Islamske države tj. “ćelije” Islamske države, njihovi “agenti spavači” i stvaranje novih geta.[10]

Danska

[uredi | uredi kôd]

9. rujna 2015. grupa migranata iz Njemačke, prošla je dansko-njemačku granicu u želji i nadi da će se domoći Švedske, sukobila se s policijom na željezničkoj postaji u mjestu Padborg.[57] Nakon tog sukoba Danska je zatvorila sve željezničke i cestovne prilaze uz njemačko-dansku granicu te postavila policiju uz granicu. Kraljevina Danska je tokom velike migrantske krize 2015. godine, pružila znatan otpor prijemu migranata. Od svih evropskih država, Danska ima najstrožija pravila po pitanju traženja azila i najdugotrajniju proceduru za njegovo stjecanje u toj državi. Nakon održanih općih izbora u Danskoj 2015. godine, vlada Danske u Kopenhagenu donijela je novi zakon kojim se bitno smanjuje socijalna pomoć migrantima i tražiteljima azila s ciljem obeshrabljenja migranata da se trajno zadrže na njenoj teritoriji. Ovaj zakon je rezultat insistiranja jednog dijela desnice u Danskoj, Danske narodne stranke (DPP) koja na migrante ne gleda blagonaklono. I dok je desnica konstantno izražavala stavove sa ksenofobičnim elementima, ljevica je u to vrijeme organizirala nekoliko građanskih prosvjeda kojima je pristupilo više od 2.000 ljudi u glavnom gradu Danske, Kopenhagenu. Zabilježeni su brojni incidenti na prosvjedima od građana koji su protiv ulaska migranata u njihovu državu. Ali, dokaz da dekadencija ljudskosti u slučaju Danske nije potpuna u prilog ide činjenica i da je nemali broj Danaca zajedno s migrantima na ulicama glavnog grada tada plesalo uz transparente migranata na kojima je pisalo: „Danski narode, hvala vam za podršku“. Međutim, na njemačko-danskoj granici, vlasti su kao u ranije doba kada Šengenski prostor nije postojao postavili granicu s ciljem kontrole ulaska migranata. Tu su zabilježeni mnogi incidenti. Jedna skupina migranata je počela bježati od policije u obližnje šume, a nakon što su privedeni i izjasnili se da neće podnijeti zahtjev za azil u Danskoj zbog klime i loših društvenih stavova prema njima, zabranjen im je ulazak na danski teritorij u trajanju od dvije godine. Vlada Danske objavila je oglas s ciljem obeshrabljenja migranata da dolaze u nju. Međutim, nekolicina Danaca i Dankinja se odvažila doći na njemačko-dansku granicu vlastitim automobilima, noseći hranu i ostale potrepštine migrantima. S obzirom na to da je Kraljevina Švedska obećala davanje azila svima, mnogi Danci i Dankinje su uspjeli vlastitim automobilima prevesti migrante do Malmea. Osim automobilima, oni su migrante prevozili i čamcima do švedske obale baš kao što su to činili u Drugom svjetskom ratu, prevozeći Židove do sigurnih obala Švedske. Mnogi danski dobročinitelji su bili uhapšeni jer se ilegalni prijevoz migranata smatra kriminalnim činom. Mnogobrojni migranti su vraćeni na teritorij Savezne Republike Njemačke. Potezi Vlade Danske su okarakterizirani kao sramni, ksenofobični i neljudski.[58]

Finska

[uredi | uredi kôd]

Finski mediji izvijestili su 13. rujna 2015. da lokalne vlasti procjenjuju da u državu dnevno ulazi po 300 azilanata iz Švedske,[59] što je povećanje migracija 2,6 puta u odnosu na cijelo razdoblje prošle godine.[60]

24. rujna 2015. više stotina Finaca iz mjesta Torneå prosvjedovalo je protiv migranata i napravilo ljudski zid na finskoj strani granice između Švedske i Finske. Jedan od sudionika prosvjeda je izjavio:

»Upravo smo vidjeli ljude, bez obitelji. Oni nisu izbjeglice i zato smo prosvjedovali, rekao je sudionik prosvjeda«
(Vox Croatum[61])

Rusija

[uredi | uredi kôd]

Tijekom migracijske krize u Rusiju je iz Norveške nelegalno ušlo 420 migranata, najčešće u malim skupinama i na biciklima prelazeći nenadzirana područja na sjeveru Rusije.[62]

Švedska

[uredi | uredi kôd]

Tijekom krize, u Švedskoj su nevladine organizacije pokretale kampanje koje promiču suživot na način koji se jedino mogao opisati kao čudan i nenormalan.

»Kampanja pod nazivom „Nova zemlja“, zagovara ideju da domaći ljudi moraju prihvatiti strane kulture i jezik, umjesto da očekuju od novopridošlica da se prilagode Švedskoj.«
(Individuell Människohjälp)

Udrugu Individuell Människohjälp koja stoji iza ove kampanje financira švedska vlada novcem poreznih obveznika, kao i većinu takvih udruga. Švedska je prošle godine primila više imigranata po glavi stanovnika od bilo koje europske zemlje.[63]

Švedska profesorica etike, Ann Haberlein, izjavila je da su plavokosi ljudi u Švedskoj metom rasističkog zlostavljanja i nasilja od strane „ljudi ne-europskog porijekla.“ Primjeri koje je navela bili su upozoravajući: radilo se o ubojstvu, odnosno odrubljivanju glave majci i njenom sinu u IKEA-i, gdje je počinitelj, imigrant iz Eritreje, priznao da je odabrao njih za žrtve jer su „izgledali švedski“. Drugi slučaj na koji je Haberlein ukazala bilo je nasilno grupno silovanje u Strägnäsu, gdje su napadači vrijeđali svoju žrtvu riječima „Je..t ću te mala švedska curice!“[64]

Švedska država se iznimno slabo ili gotovo nikako nije nosila sa spomenutim teškoćama, a prema izvješćima iz jeseni 2016. potvrđeno je kako policija više nije imala nadzor nad mnogim predgrađima velikih gradova, spominjalo se čak 55 tzv. no-go zona u Švedskoj. Policiju i druge javne službe stalno se napadalo, vandalizam, trgovina drogom i seksualni napadi su znatno porasli tijekom2016. godine.[65] Brojne poteškoće pojavile su se zbog problema višenarodnosti useljenika i velikih kulturnih razlika između njih i starosjedilaca Šveđana:[66]

»Turci u pravilu ne žele ni čuti za Arape koji su bili u kolonijalnom odnosu spram njih do XX stoljeća (pa tako u Njemačkoj “antiimigrantske patrole” koje traže Arape vodi – Turčin), kamoli za Kurde, a jedni i drugi u pravilu ne žele imati posla s crnim ljudima. Da ne govorimo o odnosu sunita i šiita. Problem integracije prelazi odnos bijele zajednice prema useljenicima – nametnuti “suživot” raznim grupama useljenika, iz različitih kultura i različitih nacionalnosti, bi se moglo pokazati kao puno veći izazov nego natjerati bijelce da prigrle pridošlice kao svoje rođene.«
(Marcel Holjevac)

Nakon što je tijekom noći u prelasku s 19. i 20. veljače 2017. u štokholmskom kvartu Rinkebiju, gdje su bili smješteni migrantii arapski useljenici, zapaljeno na desetke osobnih vozila i opljačkano nekoliko trgovina te napadnuta policijska postaja, Švedska je objavila izvanredno stanje za glavni grad i cijelu zemlju.[67] Policija je sljedećeg dana potvrdila kako je u napadima sudjelovalo 50 useljenika te da su u neredima ozljeđena dva civila švedske narodnosti i nekoliko policajaca koji su dobili teže ozljede od udaraca kamenja.[68]

Posljedice

[uredi | uredi kôd]

Kao posljedica reakcija pojedinih država na priljev migranata (dizanje ograda, zatvaranje granica), javilo se kratkotrajno narušavanje međudržavnih odnosa između Srbije i Mađarske, Hrvatske i Srbije, kao i Hrvatske i Mađarske. Ovo se ogleda u privremenom onemogućavanju (ili otežanom omogućavanju) prolaska nemigrantima (osobama koje zakonito prelaze granicu) preko graničnih prijelaza Horgoš (Srbija - Mađarska),[69][70] kao i diljem cijele granice Srbije i Hrvatske,[71] što je prouzročilo privremeni tzv. "carinski rat" između Srbije i Hrvatske.[72][73]

Pitanje raspodjele migranata

[uredi | uredi kôd]

EU je glasovanjem članica donijela odluku o preraspodjeli i premještaju migranata unutar zemalja EU-a. Ključ preraspodjele bila je veličina zemlje i ekonomska snaga. Odluka o raspodjeli donesena je kvalificiranom većinom među zemljama članicama EU, protiv su glasovale Češka, Mađarska, Rumunjska i Slovačka, uz suzdržani glas Finske.[74] Mađarska se nije dala zauzdati i nije dopustila ugrožavanje vlastita suvereniteta odlukom elite iz Bruxellesa, nego je pokrenula referendum o migrantskim kvotama. Vladin prijedlog dobio je potporu u parlamentu, odobrenje mađarskog Vrhovnog suda i na referendumu su se svi izašli građani izjasnili e protiv migrantskih kvota.[75]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ (engl.) Europe migrant crisis, BBC News, pristupljeno 16. listopada 2015.
  2. ↑ (engl.) Camila Ruz, The battle over the words used to describe migrants, BBC News Magazine, pristupljeno 16. listopada 2015.
  3. ↑ (engl.) Europe’s Migration Crisis, ft.com, pristupljeno 16. listopada 2015.
  4. ↑ (engl.) Gideon Rachman, Refugees or migrants – what’s in a word?, blogs.ft.com, 3. rujna 2015., pristupljeno 16. listopada 2015.
  5. ↑ (engl.) UNHCR, Interaktivni zemljovid narodnosti izbjeglica na Sredozemlju, 31. ožujka 2016. (pristupljeno 23. veljače 2017.)
  6. ↑ Obavijesti o prihvatu i smještaju migranata u RH, MUP RH, objavljeno 30. rujna 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  7. ↑ (engl.) Mediterranean Arrivals Near Record 600,000, objavljeno 13. listopada 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  8. ↑ a b c d e f g Obavijesti o prihvatu i smještaju migranata u RH, MUP RH, objavljeno 14. listopada 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  9. ↑ Glas Slavonije Domagoj Džigumović, glasnogovornik PU vukovarsko-srijemske: Imigranti (ne) donose zaraze: Policajci se u dodiru s ilegalcima štite maskama i rukavicama, 9. srpnja, 2015. (pristupljeno 17. listopada 2015.)
  10. ↑ a b Sloboda.hr Sloboda.hr/N1: Češki predsjednik izrekao bolnu istinu: Izbjeglice donose terorizam, stvaranje geta i zarazne bolesti, 31. kolovoza 2015. (pristupljeno 17. listopada 2015.)
  11. ↑ Kurir BIVŠI POLJSKI PREMIJER: Migranti donose bolesti u Evropu, 14. listopada 2015. (pristupljeno 17. listopada 2015.) (srpski)
  12. ↑ KoHOM Obavijest kriznog stožera Ministarstva zdravstva, 16. rujna 2015.(pristupljeno 17. listopada 2015.)
  13. ↑ KoHOM Postupnik za rad s migrantima
  14. ↑ Podatke za ostatak 2015. može se naći na Eurostatovim stranicama Asylum quarterly report.
  15. ↑ a b c Saudijska Arabija planira gradnju elektronske ograde na granici s Irakom, Hina, objavljeno 19.10.2006., pristupljeno 20. listopada 2015.
  16. ↑ Američki granični zid razbjesnio Meksiko, objavljeno 27.10.2006., pristupljeno 20. listopada 2015.
  17. ↑ Da bi se zaštitila od ISIL-a, Saudijska Arabija gradi veliki zid, Irena Klančir, objavljeno 16.1.2015., pristupljeno 20. listopada 2015.
  18. ↑ Mađari počeli gradnju zida prema Srbiji dugog 175 km, Branimir Bradarić, objavljeno 15.7.2015., pristupljeno 20. listopada 2015.
  19. ↑ Mađarska dovršila ogradu na srbijanskoj granici dva dana prije roka, narod.hr/Hina, objavljeno 30.8.2015., pristupljeno 20. listopada 2015.
  20. ↑ Počela izgradnja zida između Turske i Sirije, objavljeno 21. kolovoza 2015., pristupljeno 20. listopada 2015.
  21. ↑ Hahn: Solidarno rješavati migrantsku krizu, bez zidova i novih granica, narod.hr/Hina, objavljeno 25.09.2015., pristupljeno 20. listopada 2015.
  22. ↑ Slovenska vlada za dolazak migranata krivi Hrvatsku i šalje vojsku  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine), objavljeno i pristupljeno 20.10.2015.
  23. ↑ Grčka podiže zid na granici s Turskom, Marina Maksimović, objavljeno 9. ožujka 2012., pristupljeno 15. listopada 2015.
  24. ↑ (engl.) Greece completes anti-migrant fence at Turkish border, objavljeno 17. prosinca 2012., pristupljeno 15. listopada 2015.
  25. ↑ Grci podižu zid dugačak deset kilometara na granici s Turskom, objavljeno 9. ožujka 2012., pristupljeno 15. listopada 2015.
  26. ↑ Nova pravila za ilegalne migrante u Makedoniji, objavljeno 18. lipnja 2015., pristupljeno 20. listopada 2015.
  27. ↑ Dio žena i djece pušten preko granice, ljudi padali u nesvijest, prodaju im 6 boca vode po 10 eura, objavljeno 21.8.2015., pristupljeno 20. listopada 2015.
  28. ↑ Makedonija proglasila izvanredno stanje zbog izbjegličke krize, narod.hr/Hina, objavljeno 20.8.2015., pristupljeno 20. listopada 2015.
  29. ↑ Milanović poručio Vučiću: Snizite ton, šaraj malo brate!  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. listopada 2015. (Wayback Machine), objavljeno 22. rujna 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  30. ↑ Hrvatska ne planira zatvarati granice i graditi žičane ograde, Sanja Butigan, objavljeno 30. rujna 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  31. ↑ Mađari vratili vlak - mediji tvrde da granicu neće zatvoriti do hrvatskih izbora  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. listopada 2015. (Wayback Machine), objavljeno 8. listopada 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  32. ↑ a b Mađarska poslala prosvjednu notu: Milanović je van kontrole!, objavljeno 10. listopada 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  33. ↑ Vlada nije spremna, u Tovarniku kaos, 5 000 ljudi ušlo u Hrvatsku do sada  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. rujna 2015. (Wayback Machine), objavljeno 17. rujna 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  34. ↑ Izbjeglički kaos i nesposobna vlast - tko nam je uopće ušao u zemlju?  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2016. (Wayback Machine), Pero Kovačević, objavljeno 18. rujna 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  35. ↑ Mađari javljaju kako su uhitili hrvatske policajce, a Ostojić demantira; Kod Harmice će izbjeglice provesti noć, Hina, objavljeno 18. rujna 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  36. ↑ I Slovenija kritizira 'Mora popustiti Srbiji, spor je povezan s izborima', Ponašanje Hrvatske u sporu sa Srbijom osuđuju i drugi slovenski političari, pa je oporbeni demokršćanski zastupnik Jožef Horvat koji vodi parlamentarni odbor za vanjsku politiku rekao da razmišlja o sazivanju izvanredne sjednice tog tijela. Trenutnio potezi hrvatskog premijera Milanovića nisu europski iako je istina da je u Hrvatskoj predizbornom vremenu, kad se obično događaju neracionalnosti, kazao je Horvat. , Hina, objavljeno 24.9.2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  37. ↑ Nove kritike iz Srbije: Hrvatska krši međunarodne sporazume[neaktivna poveznica], "Zatvaranje graničnog prijelaza Bajakovo-Batrovci za ulazak kamiona iz Srbije vrlo je nekorektan potez hrvatske strane i ne pridonosi dobrosusjedskim odnosima, a svako nema veze s rješavanjem izbjegličke krize, ocijenio je u ponedjeljak srbijanski ministar unutarnjih poslova Nebojša Stefanović.", Hina, objavljeno 21. rujna 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  38. ↑ Mađarski ministar vanjskih poslova: Ne razgovaramo s Hrvatskom; Francuska, Njemačka i Švedska uputile kritike, Hina, objavljeno 18. rujna 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  39. ↑ Ostojić: Haluciniraju oni koji vide izbjeglice van Opatovca  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. studenoga 2015. (Wayback Machine), N1/Hina, objavljeno i pristupljeno 14. listopada 2015.
  40. ↑ HAZU: Migrantski problem treba rješavati sustavno, a ne stihijski, narod.hr/Hina, objavljeno i pristupljeno 14. listopada 2015.
  41. ↑ Milanović i Ostojić podižu sabirni centar na Prevlaci - Zloupotrebljavaju policiju u predizborne svrhe!  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. listopada 2015. (Wayback Machine), hdz.hr, 29. rujna 2015., pristupljeno 16. listopada 2015.
  42. ↑ Karamarku zabranjen pristup Prevlaci, Index.hr, 29. rujna 2015., pristupljeno 16. listopada 2015.
  43. ↑ Davor Ivanković, Blokada Prevlake izvan zakona, policija služi SDP-u, Večernji list, 29. rujna 2015., pristupljeno 16. listopada 2015.
  44. ↑ Prijedlog Predsjednice Hrvatske UN-u za rješenje migrantske krize  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. veljače 2021. (Wayback Machine), Direktno.hr, 30. rujna 2015., pristupljeno 16. listopada 2015.
  45. ↑ Milanoviću se ovo neće dopasti: Predsjednica s Orbanom o granicama i rješenju izbjegličke krize, Max portal, 1. listopada 2015., pristupljeno 16. listopada 2015.
  46. ↑ Intervju/Ivo Josipović, predsjednik stranke Naprijed Hrvatska: Neki “visoki” i “rudlavi izvori” silno se trude dezavuirti mene i stranku, Milena Georgievska, objavljeno 5. listopada 2015., pristupljeno 20. listopada 2015.
  47. ↑ Zapad vraća Hrvatskoj više od 3000 migranata, "MUP NE ZNA GDJE ĆE IH SMJESTITI!?", Vuk Tešija, objavljeno 29. rujna 2016., pristupljeno 2. listopada 2016.
  48. ↑ 'Danas je crni dan. Ti ljudi moraju završiti iza rešetaka', Dnevnik.hr, 27. kolovoza 2015., pristupljeno 16. listopada 2015.
  49. ↑ Ivica Kristović, U kamionu umrla 71 osoba, među njima četvero djece. U Mađarskoj uhićen vozač, Večernji list, 28. kolovoza 2015., pristupljeno 16. listopada 2015.
  50. ↑ Tajana Vlašić, U kamionu je bilo 71 tijelo izbjeglice, među njima troje djece i jedna beba, Telegram, 28. kolovoza 2015., pristupljeno 16. listopada 2015.
  51. ↑ Strava koja ledi srce Pedeset izbjeglica pronađeno mrtvo u jednom kamionu u Austriji. Svi su se ugušili...  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. listopada 2015. (Wayback Machine), Jutarnji list, 27. kolovoza 2015., pristupljeno 16. listopada 2015.
  52. ↑ I. Domitrović, Tragedija u Austriji Potvrđeno da je među poginulima bilo osam žena i četvero djece, Dnevnik.hr, 28. kolovoza 2015., pristupljeno 16. listopada 2015.
  53. ↑ (srp.) Tanjug, A.P., Žrtve pokušavaleda otvore vrata praveći pukotine: U kamionu se ugušio 71 migrant! (FOTO), Telegraf.rs, 28. kolovoza 2015., pristupljeno 16. listopada 2015.
  54. ↑ Nikad ispričana priča Obitelj, suputnici i krijumčari otkrivaju istinu o 'kamionu smrti' u kojem je umro 71 migrant  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2015. (Wayback Machine), Jutarnji list, 8. listopada 2015., pristupljeno 16. listopada 2015.
  55. ↑ Obustavljen promet vlakova sa Slovenijom, Srbijom i Mađarskom, Slovenske željeznice obustavile su u nedjelju promet međunarodnih vlakova na graničnim prijelazima s Hrvatskom, a promet vlakova obustavljen je i na graničnim prijelazima sa Srbijom i Mađarskoj, objavile su Hrvatske željeznice na svojoj internetskoj stranici., Hina, objavljeno 20. rujna 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  56. ↑ Slovačka šalje policiju da čuva mađarsku granicu od migranata, narod.hr/Hina, objavljeno i pristupljeno 14. listopada 2015.
  57. ↑ (engl.) Melissa Eddy, "Migrant Tide Bringing Out Europe's Best and Worst", The New York Times, 9. rujna 2015., pristupljeno 10. rujna 2015.
  58. ↑ Albinović. 30. rujna 2018. Dekadencija ljudskosti u novom milenijumu-Studija slučaja: Migrantska kriza (PDF). Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Pristupljeno 23. listopada 2020. Navedeno je više parametara |author= i |last= (pomoć)
  59. ↑ (fin.) "Turvapaikanhakijoiden määrä räjähti Torniossa: "Satoja tullut tänään" , iltalehti.fi, pristupljeno 19. rujna 2015.
  60. ↑ (fin.) Viime viikolla ennätyksellinen määrä turvapaikanhakijoita, iltalehti.fi, 14. rujna 2015.
  61. ↑ Finci živim zidom spriječili ulaz migranata, migranti odustali od ulaska u Finsku, Vox Croatum, 24. rujna 2015., pristupljeno 16. listopada 2015.
  62. ↑ (engl.) Andrew Higgins, Avoiding Risky Seas, Migrants Reach Europe With an Arctic Bike Ride, The New York Times, 9. listopada 2015., pristupljeno 16. listopada 2015.
  63. ↑ Nevladina organizacija: „Moramo se integrirati sa izbjeglicama“  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. listopada 2020. (Wayback Machine), objavljeno 23. rujna 2016. pristupljeno 2. listopada 2016.
  64. ↑ Švedska profesorica: „Imigranti su rasisti prema plavim ženama“[neaktivna poveznica], objavljeno 27. rujna 2016., pristupljeno 2. listopada 2016.
  65. ↑ „Imigranti žele šerijatske zakone u švedskim no-go zonama“  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. veljače 2021. (Wayback Machine), objavljeno 30. rujna 2016., pristupljeno 2. listopada 2016.
  66. ↑ ‘Šveđani se moraju integrirati u kulturu imigranata, ne obratno’!, objavljeno 21. rujna 2016., pristupljeno 2. listopada 2016.
  67. ↑ STOCKHOLM U PLAMENU: Imigranti palili, pljačkali i divljali gradom – policija morala i zapucati!, Sloboda, www.sloboda.hr, 21. veljače 2017. (pristupljeno 21. veljače 2017.)
  68. ↑ Nasilni nemiriu štokholsmkom Rinkebyu; Polcija bila primorana pucati (šved.), Expressen, www.expressen.se, 20. veljače 2017. (pristupljeno 21. siječnja 2017.)
  69. ↑ (srp.) Horgoš potpuno zatvoren Izbeglice viču: Hvala ti Srbijo, blic.rs, pristupljeno 16. listopada 2015.
  70. ↑ (srp.) Mađarska zatvorila prelaz Horgoš na mesec dana  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. rujna 2015. (Wayback Machine), N1, pristupljeno 16. listopada 2015.
  71. ↑ (srp.) Hrvatska zatvorila granicu sa Srbijom, stiglo 11.000 izbeglica, rts.rs, pristupljeno 16. listopada 2015.
  72. ↑ (srp.) Milanović i Vučić ponovili stavove, ne nazire se kraj krize  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. listopada 2015. (Wayback Machine), N1, pristupljeno 16. listopada 2015.
  73. ↑ (srp.) Carinski rat Srbije i Hrvatske  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. listopada 2015. (Wayback Machine), mondo.rs, pristupljeno 16. listopada 2015.
  74. ↑ Dnevnik.hr S.D.M.: EU upozorava Mađarsku; Orban poručuje 'borimo se protiv elite', 2. listopada 2016. (pristupljeno 7. listopada 2016.)
  75. ↑ Večernji list Hina: Mađarski parlament podržao referendum o kvotama za izbjeglice, 10. svibnja 2016. (pristupljeno 7. listopada 2016.)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Europska_migracijska_kriza_2015.&oldid=7027614"