Hrvatska demokratska stranka prava

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Hrvatska demokratska stranka prava, bila je politička stranka pravaškoga svjetonazora u Republici Hrvatskoj. Osnovao ju je Krešimir Pavelić nakon što je napustio Hrvatsku stranku prava.

Godine 1990. osnovana je Hrvatska stranka prava. Pravaški prvaci bili su Ante Paradžik, Dobroslav Paraga i Krešimir Pavelić. Oni su podnijeli najveći dio posla pri obnavljanju stranke, a kada je ustrojena, zauzeli su čelne pozicije. U srpnju 1991. godine Krešimir Pavelić podnosi ostavku na mjesto glavnoga tajnika HSP-a i izlazi iz stranke jer se nije slagao s osnivanjem Hrvatskih obrambenih snaga[1] čiji je glavni stožer osnovan u lipnju 1991. S obzirom da su još neki drugi članovi HSP-a napustili stranku još ranije, on s njima osniva novu pravašku stranku 1992. godine.

Povijest[uredi VE | uredi]

Hrvatska demokratska stranka prava nosila je ime Hrvatska stranka prava "Dr. Ante Starčević" od 20. lipnja 1992.,[2][3] kada je osnovana odnosno konstituirana na osnivačkoj skupštini. Stranka je ubrzo registrirana 30. lipnja 1992.,[2] ali je Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-a, smatrao da je nedopustivo stvaranje pravaške stranke s imenom koje je isto stranci kojoj je on na čelu, te je podnio Upravnom sudu RH tužbu kojom je tražio od suda da poništi Rješenje o registraciji stranke. Upravni je sud dao Paragi za pravo i po presudi (Broj presude: Us-2780/92-4) od 27. kolovoza 1992. godine Paveliću je naloženo da promijeni ime stranke. Tako je stranka 1992. godine dobila novo ime – Hrvatska demokratska stranka prava.[4]

Stranka je godine 1994. imala oko 3500 članova, uglavnom iz Zagreba. Usprkos ratu, program stranke temeljio se, osim na Starčevićevom učenju, i na učenju Stjepana Radića o pacifističkoj i mirotvornoj agitaciji za slobodu i nezavisnost.[5] Već u to doba postojalo je mnogo pravaških stranaka, pa je Pavelić redovito koalirao s njima. Tako je godine 1997. Pavelić stranku priključio udruzi “Okupljanje za Hrvatsku” pod patronatom Ante Đapića kao predsjednika HSP-a (Antu Đapića je Krešimir Pavelić i doveo u HSP početkom devedesetih). U udrugu su bili uključeni Hrvatska stranka prava (HSP), Hrvatska demokratska stranka prava (HDSP), Hrvatski narodni pokret – slobodna Hrvatska (HNP-SH), Hrvatski oslobodilački pokret (HOP) i Stranka hrvatskog državnog prava (SHDP).[6]

Godine 1999., u siječnju, Pavelić je donio odluku da će se Hrvatska demokratska stranka prava bezuvjetno priključiti Hrvatskoj stranci prava pod vodstvom Ante Đapića.[7] Iako je prije optuživao HSP-ovce da su agenti tajnih službi, Pavelić se odlučio pridružiti jedinom pravašu za kojeg je zbilja i potvrđeno da je svojevremeno imao dosje u KOS-u i da je bio njihov doušnik,[8] ali su ga članovi na stranačkom saboru ipak odbili, pa se stranka nije pridružila Đapiću.

U novom tisućljeću, stranka ima ime Hrvatski pravaški pokret (iako se neko vrijeme još zvala i "Hrvatski pravaški pokret - Slobodna Hrvatska" - HPP-SH[9]). Promjena u nazivu zapravo je rezultat udruživanja 2000. godine Hrvatske demokratske stranke prava (HDSP) i Hrvatskoga narodnog pokreta - Slobodna Hrvatska. Ta ujedinjenja stranka Hrvatski pravaški pokret 2001. godine imala je 1897 članova[10], a 2005. godine ujedinila se sa strankom Hrvatski pravaši, kojoj je na čelu Dražen Keleminec, još jedan čovjek koji je otišao od Parage i to zato jer ga je ovaj otjerao zbog fizičkog nasilja koje je Keleminec činio nad svojom ženom, a stranka koja je nastala ujedinjenjem Keleminčevih i Pavelićevih pravaša zvala se Hrvatski pravaši – Hrvatski pravaški pokret (HP-HPP) (iako se formalno zvala "Hrvatski nacionalni blok", ali se taj naziv nije ustalio). Pomutnja s imenima tu nije završila, pošto je to ime zadržala samo dvije godine, pa se od 2007. godine zove Autohtona – Hrvatska stranka prava, a predsjednik te stranke je Dražen Keleminec, dok mu je Pavelić bio mentor i počasni predsjednik.

Sjedišta[uredi VE | uredi]

  • Zagreb, Krste Ljubičića 4/II[2]
  • Zagreb, Zvonimira Ljevakovića 4/II[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Veselinović, 2014., str. 70.
  2. 2,0 2,1 2,2 »HRVATSKA STRANKA PRAVA - DR. ANTE STARČEVIĆ«, u tiskopisu: Hrvoje Šošić, Hrvatski politički leksikon, Prvi dio : A – O, Tiskara Rijeka, Rijeka, 1993., str. 231., (NSK)
  3. 3,0 3,1 Neda Erceg, Renata Pekorari, ur., Političke stranke u Republici Hrvatskoj : od 1995. do 1999. godine, Hrvatska informacijsko-dokumentacijska referalna agencija, Zagreb, 1999., ISBN 953-6430-06-1 (HIDRA), str. 10. i 57., (NSK)
  4. Priopćenje kluba obnovitelja Hrvatske stranke prava / Napisao Krešimir Pavelić
  5. Irvine, 1996., str. 9.
  6. Deklaracija političke udruge “Okupljanje za Hrvatsku” Hsp.hr, službene stranice HSP-a, preuzeto 18. rujna 2014.
  7. Stranački život. Hrt.hr, arhiva Hrvatske radiotelevizije. Preuzeto 17. rujna 2014.
  8. Anto Đapić također se nalazi u neuništenoj arhivi vojne obavještajne službe zaveden kao agent KOS-a Nacional: 27. studenoga 2001. Napisao: Berislav Jelinić, prenosi "Hrvatsko pravo".
  9. STATUT HRVATSKOG PRAVAŠKOG POKRETA - SLOBODNA HRVATSKA Napisao Krešimir Pavelić. Preuzeto 17. rujna 2014.
  10. Političke stranke u Hrvatskoj. reocities.com, preuzeto 18. rujna 2014.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Jill A. Irvine, "Izgradnja države i nacionalizam u Hrvatskoj 1990.-1996.", sveučilište u Oklahomi, 1996.
  • Velimir Veselinović, »Obnavljanje i djelovanje Hrvatske stranke prava, 1990-1992.«, Politička misao, god. 51., br. 2., Zagreb, 2014., str. 55. – 87.