Josip Prudeus

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Josip Prudeus
Josip Prudeus.jpg
Rođenje 21. ožujka 1944.
Smrt 25. siječnja 2020.
Zanimanje učitelj hrvatskog jezika i povijesti
novinar
promidžbeni djelatnik
radijski urednik
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste dječja književnost
pjesme
filmski scenariji
televizijski spotovi

Josip Prudeus (Samobor, 21. ožujka 1944.[1] - 25. siječnja 2020.), hrvatski književnik, dječji pisac, pjesnik, po struci učitelj hrvatskog jezika i povijesti, tiskovni i radijski novinar, promidžbeni djelatnik (televizijski spotovi),[2] filmski scenarist. Autor je imena “Vatreni” za hrvatsku nogometnu reprezentaciju.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u Samoboru u obitelji Ivana i Milke rođene Runtas. Osnovnu školu, gimnaziju pohađao je u Slavonskom Brodu. Diplomirao na Pedagoškoj akademiji, također u Brodu (Tin Ujević i njegova lirika), te stručni ispit (Motivi djetinjstva u lirici Dragutina Tadijanovića).[1] Učiteljevao u Slavonskom Brodu, Sibinju, Rabu, Bregani, Gradanjcima, Noršić Selu i Samoboru. Radio je kao novinar na Radio Samoboru, bio voditeljem Centra za kulturu pri NS, te bio prvi pročelnik za društvene djelatnosti (1991.) u Samoboru. Utemeljio je Večeri hrvatske ljubavne poezije Vrazova Ljubica (1989.) koja je postala tradicionalno lipanjsko okupljanje poštovatelja ljubavnih stihova – stvaratelja i slušatelja. Bio je utemeljiteljem i prvim urednikom programa za djecu i mladež Hrvatskoga katoličkog radija. Jedan od utemeljitelja Škole dječjeg stvaralaštva - škole za darovite učenike hrvatskih osnovnih škola gdje je radio 33 godine. Odlukom Ministarstva prosvjete RH imenovan bio je imenovan glavnim koordinatorom rada Novigradskog proljeća. Tijekom rata sudionikom je Škole mira u Mrkoplju. Novinarstvom se bavio od 1968. godine. Članke je objavio u Vjesniku, Večernjem listu, Novom listu, Telegramu, Brodskom listu, Samoborskom listu, Samoborskim novinama, Imotskoj krajini, Vukovarskom listu, Radio Zagrebu, Radio Rijeci, Radio Puli, Radio Splitu, Radio Brodu, Radio Samoboru, Kerempuhu, Paradoksu, Čvorku, Glasu Samobora, Našem Samoboru, Glasu koncila, Kani, Hrvatskome književnom listu (1966.), Hrvatskom tjedniku (1971.) i Hrvatskom slovu. Za djecu je pisao i objavljivao radove od 1965. god. u Modroj lasti, Smibu, Galebu, Radosti, Pogledu te na radijskim postajama Zagreb, Sljeme, HKR, Sarajevo. Radovima je zastupljen u hrvatskim udžbenicima; čitankama, pjevankama ili radnim bilježnicama. Autor je predložaka za četiri hrvatske mise koje uglazbiše mo. Josip Degl'Ivellio, Željko Bradić i Alan Kljajić, libreta za hrvatsku rodoljubavno-ljubavnu operu Samo san (uglazbio Alan Klajić); pasionskog skazanja Dizma i Gesta. Napisao je pjesme od kojih je oko 150 uglazbljeno, a skladali su ih, između ostalih, Željko Bradić, Arsen Dedić, Siniša Leopold, Pero Gotovac, Emilio Kutleša, Nikica Kalođera, Mirjana Žužić, Mario Mihaljević i Tomislav Jozić, fra Petar Kinderić, Marijan Mlakar, Julije Njikoš. Kao promidžbeni djelatnik, autor je stotine televizijskih spotova, radio poruka, oglasa, povelja, diploma, slogana i imena; Vatreni, Boroleta, Borosana, Startas, Trinam, Dorina, Mleko z bregov, Bonko, Vupik, Voćko, Dona, Domaće je domaće, Piće naše mladosti, Voće koje teče, „Kad je piješ osjećaš se bolje“ televizijska reklama za Jamničku kiselicu za koju je nagrađen i na međunarodnom festivalu u Cannesu.[2] U vrijeme hrvatskoga proljeća suđen na montiranom političkom procesu u Požegi kao član Ogranka Matice Hrvatske u Sl. Brodu. S biskupom Markom Culejem vodio akciju za svećenička zvanja, utemeljio i pokrenuo list “FRAMIN” Hrvatske franjevačke provincije, napisao knjigu uspomena na 96 pokojnih franjevaca iz HFP sv. Ćirila i Metoda; deset je godina pseudonimom Tribus objavljivao u Maku priče za djecu (cca 100), za samoborske crkve napisao ( uglazbio Ž.Bradić ) dvije pjesme o sv. Martinu, ( uglazbio Željko Bradić), Gospi Okićkoj ( uglazbio Juraj Župančić), napisao pjesmu S Papom Kristu po Mariji ( praizvedba u M. Bistrici Papinom dolasku, višetjedne izvedbe u glazbenim televizijskim spotovima.[1]

Odlaskom u mirovinu darovao je sve što je četvrt stoljeća skupljao u Zbirku za korist i radost mnogima postavljenu u OŠ Samobor, u kojoj je pored ostaloga oko 380 slika, 230 keramika , 80 batika, 500 DVD-ova, približno 3000 knjiga i dr. Preminuo je 25. siječnja 2020. godine.[2]

Djela[uredi VE | uredi]

Opus djela obuhvaća:[2]

  • Izmiren sa sobom,
  • Opomena I., zbirka pjesama
  • Opomena II, zbirka pjesama
  • Čuj nas Majko, proza (prevedeno na tal., engl., njem.)
  • Petnaesti kamen, zbirka pjesama
  • Kameno klecalo, zbirka pjesama
  • Mala obljetnica velikih događanja , proza
  • Samoborci u Domovinskom ratu, proza
  • Mir tebi, proza (prevedeno na tal., engl., njem.)
  • Drveće, slikovnica
  • Više manja zanimljiva zanimanja, slikovnica
  • Skoroskop, slikovnica
  • Geza, proza
  • Vinjani , proza
  • Ad Deum, proza
  • Pisma neposlana, zbirka pjesama
  • Međugorje, proza
  • Alojzije Stepinac, slikovnica
  • A na stazi ja, proza
  • Poslana u vjetar, zbirka pjesama
  • Dvadeset godina dobrorodnog rada, proza
  • Onak z duše v srčeko. zbirka pjesama
  • Urednik ili predgovornik brojnim književnim i likovnim izdanjima.
  • Suradnik u više monografija (Okić, Hrvatska vina, Kušlec za pušlec...)

Uvršten u antologije hrvatske poezije: Antologiju hrvatske haiku poezije, Antologiju hrvatske uskršnje poezije, Antologiju hrvatske ljubavne poezije, Antologiju 800 godina Franje Asiškoga (duhovna poezija), Antologiju haiku Ivanić Grada, zastupljen je pjesmama u zbornicima: Ljubica, Pri svetem Mihalu, Zelinskim bregima i mnogim drugim zbirkama pjesama.[1]

Autor je mnogih misa, litanija i skladbi posvećenih svecima i mučenicima katoličke crkve; Hrvatske pučke mise u čast bl. Alojzija Stepinca – u spomen hrv. braniteljima, Misa Zaštitniku Hrvatske, Misa Hrvatskim mučenicima, pjesme Svetoj Ani suzaštitnici Samobora (glazba Ž. Bradić), Male litanije sv. Ane (glazba Ž. Bradić), skladbe sv. Judi Tadeju i Šimunu, skladbe bl. Ivanu Merzu, libreta „Dizma i Gesta“ (pasionska baština), Vukovarski križni put, tekstova bulama u temeljima novih crkvi u Lasinji, Samoborskom Lugu, te u obnovljenoj kapelici u samoborskom franjevačkom samostanu, SOS Lekeniku i dr. Napisao je sedamdesetak pjesama o Samoboru, od kojih je 39 uglazbljeno.[1]

Scenarist je filmova o Samoboru. Autor scenarija za grupu Magazin. Autor je naziva “Ponosnica” za branitelje, pisao je ratne reportaže, tijekom Domovinskog rata pokrenuo je akciju “Samobor otvara srce” za Hrvatski Ćuntić, u kojoj je sakupljeno 6000 knjiga za spaljenu franjevačku knjižnicu.[1]

Nagrade[uredi VE | uredi]

Primio je brojne nagrade. Ističu se Nagrada za životno djelo Grada Samobora, (2004.); Državna nagrada, odlukom Hrvatskog sabora - Ivan Filipović za životno djelo; Povelju pape Benedikta XVI. za 60 godina ministriranja ( 2008.) i Povelju pape Franje za književno stvaralaštvo duhovnog nadahnuća.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Braniteljski portal Lili Benčik: (FOTO VIDEO) Otišao je učitelj, pjesnik, veliki čovjek i prijatelj, autor imena Vatreni- Josip Prudeus 26. siječnja 2020. (pristupljeno 28. siječnja 2020.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Društvo hrvatskih književnika Preminuo Josip Prudeus 27. siječnja 2020. (pristupljeno 28. siječnja 2020.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • Radio Samobor Edi Kirschenheuter: Otišao je učitelj, pjesnik, književnik, novinar i veliki čovjek – Josip Joža Prudeus