Koncentracijski logor Jadovno

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tlocrt logora
Spomenik žrtvama logora Jadovno, rad kipara Ratka Petrića iz 1988. godine. Srušen 1991., obnovljen 2011. godine.

Logor Jadovno bio je koncentracijski logor u dolini Velebita, zapadno od Gospića, kojeg su 1941. vodile ustaše tijekom NDH.[1] Služio je kao mjesto za istrebljenje "nepoželjnih osoba". Broj žrtava je nepoznat, iako neki iskazuju znanstveno neutemeljene brojke, između 30.000 i 40.000 ljudi,[2] uglavnom Srba, Roma, Židova i Hrvata. U njemu je ubijeno i mnogo komunista iz Zagreba: jedna od žrtava bio je i Milan Bakić Baja, komunist srpskog podrijetla. Političar Vladimir Malančec također je bio u Jadovnom i jedva preživio.

Logor je djelovao od 11. travnja do 25. kolovoza 1941. godine po nalogu Eugena Dide Kvaternika. Logorski sustav sačinjavali su 'Žuta kuća', odnosno tadašnji geriht – zatvor u Gospiću, logor na Velebitu i logor Slano na otoku Pagu. U logoru, koji je izradilo nekoliko stotina mladih Židova iz Zagreba, završili su brojni konvoji koji su vlakovima stizali iz cijele Hrvatske i dalje pješice na Velebit. Samo su rijetki preživjeli dolazak u Gospić i na Velebit.[3] Cijela priča okončana je potkraj kolovoza 1941. godine kada su talijanske snage okupirale i tzv. Drugu zonu, dakle teritorij u dalmatinskom zaleđu i Lici u kojem je do tada NDH imala civilnu i vojnu vlast. Ustaške postrojbe morale su se povući sa svih lokacija na kojima je djelovao spomenuti logorski sustav.[4] Bio je to jedan od tragičnih događaja vladavine mržnje tijekom brutalne diktature ustaša na tim područjima.

Komemoracije

1991. dogodilo se rušenje spomenika u Čačića docu. Od tada se odvijaju komemoracije u znak sjećanja kako bi se odala počast stradalim ljudima. “Danom sjećanja” proglašen je 24. lipnja, jer se smatra da je tog dana 1941. godine “tvornica smrti” s obje strane mitske planine dobila svoje konačne dimenzije.

16. lipnja 2009., hrvatski predsjednik Stjepan Mesić sudjelovao je na komemoraciji žrtvama logora Jadovno zajedno sa četristotinjak uzvanika te ponovio da se na te žrtve ne smije zaboraviti. Predsjednica SAABRH Vesna Čulinović Konstantinović rekla je da Jadovno jedan od najstrašnijih ustaških logora u kojemu je, u samo nekoliko mjeseci, poubijano nekoliko desetaka tisuća nevinih ljudi.[5]

26. lipnja 2010., novi hrvatski predsjednik Ivo Josipović također je prisustvovao komemoraciji žrtvama. U komemoraciji su sudjelovali i Mirko Mećava, Ognjen Kraus te Milorad Pupovac.[6] Josipović je simbolično položio svijeću na mjesto nekadašnjeg logora te održao govor: "U tim je logorima ubijeno između 30 i 40 tisuća ljudi, a hrvatski antifašizam i partizanska borba temelj su hrvatske državnosti. Suvremeni nastavak te borbe bio je pravedan i obrambeni Domovinski rat što je dovelo do uspostave samostalne i demokratske Hrvatske...Inzistiram da se zaboravljeni spomenici zločina obnove."[7][8]

21. lipnja 2015. god., na komemoraciji u Jadovnom je ministar u Vladi Republike Srbije Aleksandar Vulin govorio protiv navodnih pokušaja povijesnog revizionizma koje on prepoznaje na hrvatskoj strani. Uz očitu aluziju na postupanje Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović 2015. god, izjavio je: "Ne može ista ruka vijenac nositi i u Bleiburg i u Jasenovac, nemojte nam miriti mrtve". Također se zgražao nad najavljenim skorim proglašenjem blaženog Alojzija Stepinca za sveca u Katoličkoj Crkvi, nazvavši ga - pred predstavnicima Vlade RH i Hrvatskog sabora - "ustaškim vikarom". Komentirao je da je dolazeći u Jadovno vidio "one koji vrište što jame nisu dovoljno pune" - referirajući se na predstavnike nekoliko udruga branitelja Domovinskog rata koji su demonstrirali uz plakat "Pijetet žrtvama – Da! Četničko-komunističkom antifašizmu – Ne!". Kao predstavnik tih udruga poručio je Mile Biondić, predsjednik riječkog UHDDR-a grada Rijeke kako iz udruga izražavaju žaljenje zbog žrtava ustaškog logora, ali i napominju kako su nakon Drugog svjetskog rata na ovom mjestu pobijeni u brojnim jamama i mnogi Hrvati s Bleiburga i križnih puteva, "pa bi valjalo utvrditi i njihovu sudbinu i broj". Dodao je Biondić: "Prošle je godine na komemoraciji biskup Mile Bogović uputio poziv da se istraže okolnosti stradanja, ali istraživanje istine do danas nije počelo, niti su činjenice znanstveno utvrđene. Stoga ponovno pozivamo i prozivamo institucije hrvatske države da osiguraju financijska sredstva i provedu znanstveno istraživanje da bi se utvrdio točan broj žrava", rekao je Biondić, dodajući također da se sa brojem žrtava Jadovno manipulira. Dva dana kasnije je ministar Vulin u izjavi za Radio-televiziju Srbije branitelje okupljene oko Biondića okarakterizirao kao " više stotina povampirenih ustaša".[9] [10] [11] [12]

Procjene broja žrtava

O žrtvama logora Jadovno odnosno skupine gospićkih logora (Gospić, Jadovno, Pag) prve je brojke iznio Milan Ljuština iz Donjeg Lapca, koji je od travnja do kolovoza 1941. bio zatočen u kaznionici Okružnog suda u Gospiću, i koji 1942. u izjavi Komesarijatu za izbeglice i preseljenike u Beogradu navodi da su, po njegovoj procjeni (koju temelji na svom, navodno, svakodnevnom praćenju uhićenika koji su dovođeni, a zatim i odvođeni), ustaše otpremili u logor Jadovno, njegove pomoćne logore i na stratišta 120.000 osoba, od čega 118.000 Srba, 1.800 Židova i 120 Hrvata. Komisija za popis žrtava rata Saveznog izvršnog vijeća (Vlade) SFR Jugoslavije iz 1964. poimenično je u logoru Jadovno utvrdila 1.794 žrtve. Nakon što su rezultati te (državne!) komisije stavljeni pod embargo, u narednim desetljećima su iznošene vrlo raznolike procjene - od 15 do 72 tisuće žrtava.[13] Ekshumacije žrtava bačenih u jame nisu do danas provedene, makar je još 1962. godine izvršen speleološki pregled jama, te je u časopisu "Naše planine" bio iste godine objavljen izvještaj Tihomira Pajalića (uz grafički prikaz) prema kojem se u Šaranovoj Jami nalazi sloj ljudskih kostiju debljine 1,35 m, na dnu jame dimenzija približno 4 x 6 m - kako 2009. godine piše dr. sc. Srećko Božićević[14], inače geolog, poštovani speleolog i pisac knjige "Jame kao grobnice" iz 1991 god. Prema Božićeviću, broj žrtava kojima pripadaju kosti u sloju utvrđenom u Šaranovoj Jami 1962. godine je znatan, ali se sigurno ne broji u desecima tisuća.[15] [16]

Poveznice

Izvori

  1. Funke & Rhotert 1999., str. 37
  2. JADOVNO Ivo Josipović: Previše je porušenih spomenika, Slobodna Dalmacija, 26-08-2010.
  3. Posjet nekadašnjem ustaškom logoru Jadovno, Dalje.com, 30-10-2008.
  4. Zaboravljeno Jadovno, Slobodna Dalmacija, 19-06-2010.
  5. Održana komemoracija žrtvama logora Jadovno, ezadar, 14-06-2009.
  6. Josipović: Ustaše su Jadovno pretvorile u pokretnu vrpcu smrti, Novi list, 26-06-2010.
  7. Josipović u Jadovnom: Obnovit ćemo sve naše spomenike, Večernji list, 26-06-2010.
  8. Josipović: Inzistiram da se zaboravljeni spomenici ustaških zločina obnove, Jutarnji list
  9. "SRPSKI MINISTAR U JADOVNOM 'Ne može ista ruka vijenac nositi i u Bleiburg i u Jasenovac, nemojte nam miriti mrtve'", Jutarnji list prema HINA, 21. lipnja 2015.
  10. "Pupovca brine ekstremizam, Kraus proziva Kolindu, a šute na Vulina", Direktno.hr 21. lipnja 2015.
  11. "Vulin odgovara na kritike: 'Nije nekulturno govoriti istinu, to je ljekovito'" HINA (kod "Novi list"), 23. lipnja 2014.
  12. "Dan sjećanja i kontra - skup u Jadovnu", Radio i Televizija Crne Gore, 21. lipnja 2015.
  13. "Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu koje su prouzročili “okupatori i njihovi pomagači” Brojidbeni pokazatelji (procjene, izračuni, popisi)", Vladimir Geiger, Časopis za suvremenu povijest 3/2011, str. 699 - 749 (o Jadovnom v. na str. 730 - 734)
  14. "Jadovno i Šaranova jama: O žrtvama bez pijeteta", dr. Srećko Božićević, pobijeni.info (web - servis Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM), 23. srpnja 2009.
  15. "In memoriam dr.sc. Srećko Božićević", M. Garašić za "Hrvatski speleološki poslužitelj", 26. ožujak 2015.
  16. "Jame kao grobnice" (dio knjige), dr. Srećko Božićević, Zagreb 1991.

Literatura