Korijenić-Neorić (hrvatska plemićka obitelj)
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
 |
Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava) Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil. |
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Korijenić-Neorić, hrvatska plemićka obitelj
O ovoj plemićkoj obitelji ne zna se puno.Plemićka obitelj Neorić potječe od onih Hrvata koji su u današnju hrvatsku došli iz Bijele Hrvatske.Već se u srednjem vijeku spominju u Humu(Istra)Značenje riječi "neorić" je ostalo nepoznato iako hrvatski rječnik navodi natuknice Neorćana i Neorćan sa značenjem ono što se ne ore, dakle što je brdovito, neobradivo.U spomen na obitelj Neorić,Hrvati,predvođeni Matom Veićem koji su bježali iz Zagvozda nakon što je Zagvozd ponovo pripao Turcima 1699. godine,doselili su se na mjesto gdje se nekada nalazila utvrda Neorić i novo naselje nazvali Neorić.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Korijenići-Neorići ranim srednjim vijekom vladali su Humom,ali zbog uspješnih ratova protiv Avara kasnije dobivaju utvrdu Neorić(danas u Neoriću) i Trogir.Najpoznatiji plemić iz ove obitelj je ban Nehorić,ne zna se njegovo pravo ime jer ga je narod zvao banom Nehorićem zbog obitelji iz koje potječe.Vladao je utvrdom Neorić do 1538.godine dok ju nisu zauzeli Osmanlije.Danas se izvor kod Kadine Glavice zove Banovača u njegovu čast.Grob Uršuli Neorić nalazi se u Kninu u blizini crkve.
Hrvatski su povjesničari utvrdili postojanje više pripadnika roda Neorića:nakon 1203. godine spominje se Oršula Neorić; oko 1270. godine zabilježeni su Korijen, zatim Marin,1520 zabilježeni su Juriša i Cipronja Neorić.Potomci pak Juriše ili pak Cipronje Neorića Utišen i Ivanko zabilježeni 1529. godine, a pred najezdom Turaka povukli su se u sjevernu Hrvatsku,gdje su u Nedelišču (Međimurje) 1533. godine zabilježeni Vuk i Vukoslav Neorić.
Spomen na obitelj Neorić nalazi se i u grbovniku obitelji iz 1595. koji je najraniji sačuvani prijepis (od ukupno njih 16) izgubljenoga predloška grbovnika Petra Ohmučevića iz 1595 godine, jednom od najvažnijih hrvatskih grbovnika, a on je stariji od Stemmatographija Pavla Rittera Vitezovića iz 1701-1702.godine.Jedan je od najvažnijih spomenika ilirskog pokreta, pošto je vjekovima bio poznat i dostupan plemićkim porodicama.Opisivali su ga mnogi, još od XIX stoljeća, a 1991. objavljen je kao kopija, u knjizi Ive Banca "Grbovi biljezi identiteta".Grbovnik Korjenić-Neorić pisan je dvojezično (latinski i hrvatski; potonji je pisan bosančicom).Grbovnik je važan izvor za proučavanje heraldike južnoslavenskih zemalja jer, među ostalim, sadrži i povijesne grbove Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Dubrovnika, Ilirika, Bosne,Primorja, Makedonije, Bugarske, Raške i Srbije, te pojedinih srednjovjekovnih vladarskih obitelji (Kotromanići, Nemanjići). Danas se, kao dio ostavštine Ljudevita Gaja, čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Prema grbovniku Korjenić-Neorić rađeni su kasniji poznati prijepisi, onaj u posjedu franjevačkoga samostana u Fojnici te tzv. Sarakin grbovnik iz 1746.danas u Državnom arhivu u Dubrovniku.
