Neorić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Neorić
Neorić na karti Hrvatska
Neorić
Neorić
Neorić na zemljovidu Hrvatske
Županija Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska
Općina/Grad Muć
Najbliži (veći) grad Split
Nadmorska visina Negdje oko 500m m
Zemljopisne koordinate 43°40′32″N 16°31′27″E / 43.6755°N 16.5241°E / 43.6755; 16.5241Koordinate: 43°40′32″N 16°31′27″E / 43.6755°N 16.5241°E / 43.6755; 16.5241
Stanovništvo (2001.)
 - Ukupno 871
Pošta 21247 Neorić [1]
Pozivni broj 021
Autooznaka ST

Neorić je naselje u općini Muć, u Splitsko-dalmatinskoj županiji.Neorić prema popisu stanovništva iz 2001. godine može se smatrati najvećim selom u općini Muć U današnje vrijeme Neorić ima Osnovnu školu,župnu crkvu,dva dućana,ugostiteljske objekte(caffe barr),farmu svinja,.frizerski salon,poštanski ured i čak dva hotela. Starohrvatski naziv Neorića je Podneorić,selo se nekada tako zvalo jer se nalazilo ispod tvrđave Neorić,po kojoj je selo kasnije dobilo ime.Neorićki kraj ima bogate korijene u tradiciji hrvatskog naroda. Etimologija naziv Neorić je s današnjeg motrišta nejasna, iako Akademijin rječnik navodi natuknice Neorćana i Neorćan sa značenjem ono što se ne ore, dakle što je brdovito, neobradivo, upravo onako kakav je teren na kojem se nalazila kula bana Nehorića.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Neorić je brežuljkasti kraj,nalazi se u Zagori na prosječnoj nadmorskoj visini od oko 450 metara,južno od Sutine i jugoistočno od Gornjeg Muća.Klima je oštra, s dosta snježnim zimama, temperaturama koje ponekad znaju ići i ispod -10 °C, a ljeta su izrazito vruća s visokim temperaturama i iznad 38 °C.Neorić je 10km udaljen od Sinja,15km od Solina,20km od Splita i 35km udaljen od Drniša. Sav teren kreiran je u pašnjake jer je stočarstvo nekada bilo glavni element preživljavanja.uz Neorić teče potok Sutina koji je svrstan u zaštićene krajolike Republike Hrvatske.


Stanovništvo[uredi VE | uredi]

U 1991. smanjeno izdvajanjem dijela naselja koji je pripojen naselju Sutina. Iskazuje se kao dio naselja od 1953.

Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.[2]

Povijest[uredi VE | uredi]

U Neoriću se nalaze tragovi ljudskog obitavanja već u prapovijesnom reazdoblju, o čemu svjedoče ilirske utvrde i gomile. Drži se da se na ovom području nalazilo staro ilirsko naselje Setovia, po kojemu je dobila ime današnja Sutina. Setoviju je zauzeo, nakon žestokog otpora Ilira, rimski vojskovođa Oktavijan 33. godine prije Krista.

Neorić je bio naseljen i u vrijeme hrvatskog srednjovjekovlja, što potvrđuje stara tvrđava istoga imena, koja se nalazila na brijegu iznad središta sela, čiji se ostaci i danas vide.U nekadašnjem Podneoriću svi stanovnici su se prezivali sa Neorić,no nakon što je područje Neorića oslobođeno od Turaka od prezimena Neorić nastalo je više prezimena.

Tvrđavu Neorić većinom su branili stanovnici nekadašnjeg Podneorića,iako se misli da su uskoci nakon pada Klisa otišli u Senj,zapravo su nakon pada Klisa otišli u tvrđavu Neorić i tamo se pridružili braniteljima tvrđave Neorić.Dolaskom uskoka u tvrđavu broj branitelja se znatno povećao,tako da su branitelji tvrđave s lakoćom branili tvrđavu godinu dana.Turci su tvrđavu zauzeli godinu dana poslije pada Klisa, 1538. godine, a 22 godine poslije zauzeća Sinja. Njezin zapovjednik bio je u to vrijeme ban kojeg su branitelji rodom Neorić zvali Nehorićem.Turci su nekoliko puta pokušali osvojiti tvrđavu ali nije uspijevalo.No onda,nakon što su doznali da je njezin zapovjednik ban Nehorić s pratnjom pošao u Petrovo polje skupljati hranu za posadu, postavili su zasjedu kod izvora u Kadinoj Glavici i pogubili su zapovjednika i svu pratnju. Tada su uskoci tvrđavu predali Turcima i preselili se u Senj. Poslije toga narod je izvor u Kadinoj Glavici prozvao Banovača, na uspomenu bana Nehorića.

Neki su Neorići pred Turcima otišli u sjevernu Hrvatsku, pa ih u 16. stoljeću nalazimo u Nedelišću u Međimurju, a neki su se zadržali sve do dolaska Turaka. Poslije pada Neorića u turske ruke, u turskim dokumentima selo Neorić naziva se Donje Zelovo Polje. Prvi put ga turski dokumenti tako navode 1550. godine. O hrvatskom stanovništvu za vrijeme turske vladavine govore prezimena koja su u tom kraju živjela prije nego što se selo naselilo novim stanovništvom krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Tako se spominje prezime Marasović za vrijeme turske vladavine, a i poslije oslobođenja od Turaka, kako donosi matična knjiga prvog župnika fra Bonaventure Biloglava, koji je u ovom kraju bio župnik-misionar od 1679.-1686. godine.

Spomen na obitelj Neorić nalazi se na grbu Korijenić-Neorić,danas je taj grb jedan od najvažnijih 16 grbova Republike Hrvatske.Važan je izvor za proučavanje heraldike šireg područja južnoslav. zemalja (sadrži pov. grbove Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Dubrovnika, Ilirika, Bosne, Primorja, Raške, kao i pojedinih vlasteoskih i vladarskih obitelji).

Hrvatski su povjesničari utvrdili postojanje više pripadnika roda Neorića: nakon 1203. godine spominje se Orša Neorić; zatim se spominju Marin,Juriša i Cipronja Neorić 1270. godine.Potomci Marina Neorića nakon pada Klisa 1537. i Neorića 1538. godine pridružuju se senjskim uskocima, što dokazuju spomeni dvojice Neorića: Jurja koji je zabilježen 1540. godine u Senju kao uskok, dok se Juraj Korjenić spominje 1618. godine u Brinju. Potomci pak Jurše ili pak Cipronje Neorića Utišen i Ivanko zabilježeni 1394. godine, a pred najezdom Turaka povukli su se u sjevernu Hrvatsku.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Duhovnikom je u Neoriću bio don Većeslav Šupuk.

Povijesne građevine[uredi VE | uredi]

Stara župna crkva Svih Svetih nalazi se na starom groblju. Godine 1709. Neorić je pohodio nadbiskup Cupilli i tom je prilikom pregledao područnu kapelu Svih Svetih u Neoriću, koja je pripadala župi Muć. Kapela je bila nevješto ozidana i slamom pokrivena. Na oltaru je bila mala slika na platnu Bl. Dj. Marije i malog Isusa. Kapela je imala mali kor. Tom je zgodom harambaša Mate Veić u ime cijeloga naroda izrazio želju da se sagradi nova crkva Svih Svetih, što je Cupilli odobrio, ali uz uvjet da se u svemu moraju poštivati prava crkve matice u Muću. U pastirskom pohodu 1718. godine Cupilli selo Neorić naziva Podnehorić i piše da je na groblju bila crkva od dasaka, koju su 1715. zapalili Turci, pa je u groblju namjesto crkve podignuta jedna koliba. Narod je obećao nadbiskupu da će sagraditi dostojnu crkvu «kad Gospodin dade sigurnost na granici». U istom izvješću nadbiskup je zapisao da je već više godina župnik don Bariša, mještanin, koji je bio predlagan od harambaše Mate Veića i od nadbiskupa potvrđivan.

Godine 1828., kako je uklesano na nadvratniku, Neorićani su sagradili novu crkvu od kamena na groblju s četvrtastom apsidom i jednim oltarom, slomljenim svodom, a bila je pokrivena kupom kanalicom. Poslije izgradnje nove župne crkve 1897. godine ova je crkva ostala zapuštena i prijetila joj je opasnost rušenja. Godine 2002. započela je njezina obnova i tako će biti spašena kao spomenik kulture.

Izvori[uredi VE | uredi]


Noia 64 filesystems home white.pngFlag of Croatia.svg Nedovršeni članak Neorić koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.