Organizacija islamske suradnje
 (Zastava Organizacije islamske suradnje) | |
| |
| Nastanak | 22. rujna 1969. (Rabat, Maroko) |
| Službeni jezici | arapski, engleski, francuski |
| Članice | 57 država, 5 država s promatračkim statusom |
| Sjedište | Džeda (Saudijska Arabija) |
| Glavni tajnik | Ekmeleddin İhsanoğlu |
Organizacija islamske suradnje (arapski : منظمة التعاون الاسلامي; engleski: Organisation of Islamic Cooperation, OIC; francuski: Organisation de la Coopération Islamique, OCI) je međunarodna organizacija s trajnim izaslanstvom pri UN-u, koja okuplja 57 država u kojima je islam državna, većinska ili manjinska religija.
Do 28. lipnja 2011. ova organizacija zvala se Organizacija islamske konferencije (arapski: منظّمة المؤتمر الأسلامي Munazzamat al-mu'tamar al-islāmī; engleski: Organization of the Islamic Conference; francuski: Organisation de la Conférence Islamique)
Povijest[uredi | uredi kôd]
25. rujna 1969. godine, veliki broj vođa islamskih zemalja sastao se u Rabatu u Maroku zbog slučaja paleža džamije al-Aksa u Jeruzalemu, kojeg je 21. kolovoza te godine podmetnuo australski protestantski ekstremist.
U ožujku 1970. godine održana je prva islamska konferencija ministara vanjskih poslova u Džedi. Stvoreno je glavno tajništvo koje je zaduženo za održavanje veza između zemalja članica i koordinaciju njihovim postupcima. U Džedi je od tad smješteno privremeno sjedište organizacije u iščekivanju tzv. oslobođenja Jeruzalema.
5. kolovoza 1990. godine, na konferenciji ministara vanjskih poslova u Kairu prihvaćena je Deklaracija o ljudskim pravima u islamu što je svojevrsna prilagodba ljudskih prava šerijatskom zakonu.
Ciljevi[uredi | uredi kôd]
Ciljevi Organizacije islamske konferencije koji su definirani poveljom stvorenom u Džedi u ožujku 1972. su:
- Učvršćivanje islamske solidarnosti između zemalja članica;
- Ojačavanje suradnje između zemalja članica na gospodarskim, društvenim, kulturnim, znanstvenim i drugim važnim poljima i savjetovanje među zemljama članicama unutar međunarodnih organizacija;
- Raditi na uklanjanju rasne diskriminacije i kolonijalizma u svim oblicima;
- Podnošenje odgovarajućih mjera kako bi se učvrsnuo mir i svjetska sigurnost osnovana na pravdi;
- Usklađivanje postupaka u svrhu očuvanja svetih mjesta, potpora borbi palestinskom narodu i pomoć u ostvarenju njihovih prava i oslobađanju njihova teritorija;
- Potpora svim muslimanima koji se bore za očuvanje svojeg dostojanstva, nezavisnosti i nacionalnih zakona;
- Stvaranje pogodne atmosfere za suradnju i razumijevanje između zemalja članica i drugih zemalja.
Članice[uredi | uredi kôd]
.svg){kind=small}
Pokušaji članstva[uredi | uredi kôd]
Indija koja je druga zemlja na svijetu po broju muslimana (više od 175 milijuna) pokušala je dobiti status zemlje promatračice u OIK-u. Iako su mnoge članice podupirale ovu kandidaturu, Pakistan i druge zemlje su je blokirali. Smatra se da je kandidatura zaustavljena zbog statusa Kašmira, te zbog indijskog otvaranja diplomatskih odnosa s Izraelom 1992. i smanjenja potpore Palestini.
Filipini su pokušali pridružiti se OIK-u, ali je to odbila muslimanska zajednica u državi. U ovoj većinski katoličkoj državi, muslimani čine oko 5% (4.5 milijuna) stanovništva.
Popis glavnih tajnika[uredi | uredi kôd]
Ovo je popis glavnih tajnika OIK-a od njezina stvaranja:
- Tunku Abdul Rahman (Malezija): (1971. – 1973.)
- Hassan Touhami (Egipat): (1974. – 1975.)
- Dr. Amadou Karim Gaye (Senegal): (1975. – 1979.)
- Mr. Habib Chatty (Tunis): (1979. – 1984.)
- Sharifuddin Pirzada (Pakistan): (1985. – 1988.)
- Dr. Hamid Algabid (Niger): (1989. – 1996.)
- Dr. Azeddine Laraki (Maroko): (1997. – 2000.)
- Dr. Abdelouahed Belkeziz (Maroko): (2001. – 2004.)
- Prof. dr. Ekmeleddin İhsanoğlu (Turska): (2005. do danas)
Bivši susreti[uredi | uredi kôd]
| Broj | Datum | Država | Mjesto |
|---|---|---|---|
| 1. | 1969., 22. rujna-25. rujna | Maroko | Rabat |
| 2. | 1974., 22. veljače-24. veljače | Pakistan | Lahore |
| 3. | 1981., 25. siječnja-29. siječnja | Saudijska Arabija | Meka i Taif |
| 4. | 1984., 16. siječnja-19. siječnja | Maroko | Casablanca |
| 5. | 1987., 26. siječnja-29. siječnja | Kuvajt | Kuvajt |
| 6. | 1991., 9. prosinca-11. prosinca | Senegal | Dakar |
| 7. | 1994., 13. prosinca-15. prosinca | Maroko | Casablanca |
| 1. izvanredni | 1997., 23. ožujka | Pakistan | Islamabad |
| 8. | 1997., 9. prosinca-11. prosinca | Iran | Teheran |
| 9. | 2000., 12. studenog-13. studenog | Katar | Doha |
| 2. izvanredni | 2003., 5. ožujka | Katar | Doha |
| 10. | 2003., 16. listopada-17. listopada | Malezija | Putrajaya |
| 3. izvanredni | 2005., 7. prosinca-8. prosinca | Saudijska Arabija | Meka |
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- (arap.)(engl.)(fr.)Službena stranica Organizacije islamske konferencije Inačica izvorne stranice arhivirana 4. srpnja 2012.
- (arap.)(engl.)(fr.)Islamska konferencija Inačica izvorne stranice arhivirana 25. ožujka 2010. dokumenti i informacije s zadnjeg sastanka na vrhu
| ||||||||||||||