Petar Bergamo
| Petar Bergamo | |
|---|---|
 Petar Bergamo (2020.) | |
Životopisni podatci
| |
| Datum rođenja | 27. veljače 1930. |
| Mjesto rođenja | Muć Donji |
| Datum smrti | 4. rujna 2022. |
| Mjesto smrti | Zagreb |
Nagrade
| |
| Nagrade | vidi Nagrade i priznanja |
| Portal o glazbi | |
| Portal o životopisima | |
Petar Bergamo (Muć Donji pokraj Splita, 27. veljače 1930. – Zagreb, 4. rujna 2022.)[1] bio je hrvatski skladatelj i glazbeni pedagog.[2][3][4] Nakon završenog studija kompozicije u Beogradu, neko je vrijeme djelovao u Odjelu za propagandu tadašnjega Saveza kompozitora Jugoslavije i vršio dužnost tajnika Jugoslavenske sekcije Internacionalnog društva za suvremenu glazbu (SIMC).[3] U razdoblju od 1972. do 1983. godine bio je najprije urednikom, pa potom i glavnim urednikom Glazbene redakcije nakladničke kuće Universal Edition u Beču. Predavao je na muzičkim akademijama u Beogradu i Zagrebu, te Umjetničkoj akademiji u Splitu.[2][3] Skladao je niz simfonijskih, komornih, solističkih, vokalnih, vokalno–instrumentalnih i glazbeno-scenskih djela te glazbu za film i za djecu.[3][4]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Petar Bergamo – potomak starih splitskih, dubrovačkih i sjevernotalijanskih obitelji – svoj je umjetnički razvoj i djelovanje ostvario u nekoliko glazbenih sredina: u Splitu, Beogradu, Beču i Zagrebu. U Splitu je završio osnovnu školu i gimnaziju te pohađao glazbenu školu, gdje je učio svirati violončelo i klavir kod Estelle Ivić-Kuzmanić.[3][1] Umijeću skladanja i teorijskim glazbenim predmetima poput harmonije i kontrapunkta privatno su ga poučavali Josip Hatze i Ivo Parać.[1][4]
Godine 1952. Bergamo odlazi na studij glazbe u Beograd: na tamošnjoj je Muzičkoj akademiji (današnji Fakultet muzičke umetnosti)[5] diplomirao 1960. i tri godine poslije magistrirao kompoziciju u razredu prof. Stanojla Rajičića. Nakon diplome neko je vrijeme službovao u Odjelu za propagandu tadašnjega Saveza kompozitora Jugoslavije i bio tajnikom Jugoslavenske sekcije Internacionalnog društva za suvremenu glazbu (SIMC).[3] Od 1965. do 1972. na Muzičkoj je akademiji u Beogradu bio najprije asistent pa potom docent za kompoziciju i instrumentaciju.[3][4]
Godine 1972. Bergamo odlazi u Beč, gdje sve do 1983. djeluje najprije kao urednik, a potom i kao glavni urednik Glazbene redakcije nakladničke kuće Universal Edition. Za tu je uglednu svjetsku nakladničku kuću priredio i uredio niz izdanja djela mnogih skladatelja 20. stoljeća.[2][3] Od 1983. živio je u Zagrebu i djelovao kao slobodni umjetnik.[2] Godine 1996. bio je angažiran kao redoviti honorarni profesor na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje je do 2000. godine predavao predmet Fenomenologija glazbenih struktura. Od 1998. do 2002. bio je i profesorom Umjetničke akademije u Splitu, na čijem je Odjelu za glazbenu umjetnost vodio kolegij Osnove kompozicije.[3][4]
Glazbeno stvaralaštvo[uredi | uredi kôd]
Glazbeno stvaralaštvo Petra Bergama odraz je njegove iskonske vezanosti uz – kako je i sam volio reći – mediteranski duhovni prostor.[2][4] Godine 1991. u jednom je intervjuu s muzikologinjom Erikom Krpan istaknuo kako je od Josipa Hatzea, kojega je iznimno cijenio kao čovjeka i kao skladatelja, naučio najprije glazbenu disciplinu, poimanje linearnosti, melodije, a onda osjećanje muzike, čar zvuka, glazbene norme, poštovanje samog izvora glazbe (...).[4] Bergamov je glazbeni stil svojevrsna sinteza elemenata postromantizma izvan suvremenih eksperimentalnih stremljenja glazbene avangarde. U tehničko-strukturalnom pogledu njegova su djela vrlo zahtjevna, često virtuozno razigrana te, unatoč strogo logičnoj razradi pojedinih glazbenih oblika, uvijek zvukovno zanimljiva i dojmljiva.[2] Na partituri svoje Prve simfonije Bergamo je zapisao:
»Mala po dimenzijama, velika po zahtjevima, kako kompozicijskim tako i interpretativnim. Klasična po formi, neoklasična po izrazu. Četiri stavka: prvi brzi – sonatni, drugi spori – velika trodjelna pjesma, treći plesni – scherzo, četvrti zaključni – rondo s tri teme; četiri kontrastne igre svjetlosti i sjenke. I, imam hrabrosti to izreći: radost muziciranja!«[4]
U povodu Bergamova 90. rođendana, 27. veljače 2020. godine, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije je u program koncerta svog Majstorskog ciklusa uvrstio i Bergamovu Prvu simfoniju. Tijekom pripremnih proba za izvedbu spomenutoga djela, maestro Bergamo je o vlastitom stvaralaštvu rekao:
- »Svi smo mi zarobljenici svog genoma, svoga genetskog koda. Bili toga svjesni ili ne – prostor je sudbina. Istina, zaluđen sam morem. Kad sam na kopnu, kao da mi je tijelo odvojeno od duše... i to je sva priča.«[6]
Djela (izbor)[uredi | uredi kôd]
- Bezimeni (stihovi: Jure Kaštelan), triptih za mješoviti pjevački zbor (1954.)
- U zemlji lažiji, radio-opera (1954.)
- Groteska za klavir (1955.)
- Rastanak (stihovi: Jure Kaštelan), diptih za mješoviti pjevački zbor (1955.)
- Sonata za klavir (1957.)
- Variazioni sul tema interrotto za klavir (1957.)
- Quartetto d’archi (1958.)
- 12 dječjih pjesama Crno i plavo, veliko i malo (stihovi: G. Tartalja, S. Lukić i D. Radović; 1959.)
- Pet instrumentalnih igara za komorni ansambl (1959.)
- Navigare necesse est, uvertira-fantazija za simfonijski orkestar (1960.)
- Prva simfonija (1961.)
- Musica concertante, studije za simfonijski orkestar (1962./63.)
- Druga simfonija (1963./64.)
- Concerto abbreviato za klarinet solo (1966.)
- Espressioni notturne (klavirski trio, 1970.)
- Canzoni antiche za puhački trio (1981.)
- Arco per archi za gudače (1985.)
- Domande senza risposta za saksofon i klavir (1996.)
- Spiriti eccellenti (stihovi: Marina Čapalija), zbirka madrigala za ženski zbor i obligatne instrumente (1993.–1998.)
Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]
- 1961. – Hristićeva nagrada (Beograd)
- 1964. – Sedmojulska nagrada (Beograd)
- 1965. – nagrada na Bijenalu mladih umjetnika (fr. Biennale des jeunes artistes) u Parizu
- 1966. – nagrada Jugoslavenske radiotelevizije
- 1995. – Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski (Zagreb)
- 1997. – odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića[3]
- 1998. – nagrada Maruliana (Split)
- 1999. – godišnja nagrada Vladimir Nazor (za 1998. godinu)
- 2000. – diskografska nagrada Porin u kategoriji Najbolji autorski album[7]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c HRT Glazba: Otišao je Petar Bergamo (1930. – 2022.). Objavljeno i pristupljeno 5. rujna 2022.
- ↑ a b c d e f LZMK / Hrvatska enciklopedija: Bergamo, Petar. Pristupljeno 5. rujna 2022.
- ↑ a b c d e f g h i j Hrvatsko društvo skladatelja / Članovi: Bergamo, Petar. Pristupljeno 5. rujna 2022.
- ↑ a b c d e f g h Glazba.hr – Preminuo je skladatelj i pedagog Petar Bergamo. Objavljeno 4. rujna 2022. Pristupljeno 5. rujna 2022.
- ↑ (srp.) Fakultet muzičke umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu / O Fakultetu: Istorijat. Pristupljeno 7. rujna 2022.
- ↑ HRT Orkestri / Zbor: Uz 90. rođendan Petra Bergama i izvedbu Prve simfonije u Majstorskom ciklusu Inačica izvorne stranice arhivirana 7. rujna 2022.. Objavljeno 26. veljače 2020. Pristupljeno 5. rujna 2022.
- ↑ Porin.info – Dobitnici po godinama: 2000. Pristupljeno 6. rujna 2022.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- LZMK / Hrvatski biografski leksikon: BERGAMO, Petar
- LZMK / Proleksis enciklopedija: Bergamo, Petar
- HDS ZAMP / Baza autora: Petar Bergamo (popis djela)
- Discogs: Petar Bergamo (diskografija)
- Spotify: Hrvatski suvremeni skladatelji: Petar Bergamo (glazbeni album)
- Petar Bergamo u internetskoj bazi filmova IMDb-u