Prerafaeliti: razlika između inačica
m robot Dodaje: sc:Preraffaelitas |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Redak 4: | Redak 4: | ||
Sve dok joj Bratstvo nije dalo svoje obilježje, [[velika Britanija|britanska]] je umjetnost bila pod vrlo snažnim utjecajem Kraljevske akademije (Royal Academy), osnovane u prvim godinama vladavine Georgea III. i njenog prvog predsjednika Joshue Reynoldsa. Usprkos djelima poput [[william Turner|Turnerovih]] i [[john Constable|Constableovih]], stil slikanja koji je podupirala Kraljevska akademija slijedio je stil starih majstora, s obilatom uporabom smeđe boje. Trojica mladih prerafaelita namjerno su postavila izazov ustaljenim umjetničkim gledištima, sastavivši [[manifest]] o svojim namjerama i objavivši ga u četiri broja časopisa ''The Germ'' (''Klica''). Slikali su izravno iz prirode, s objektivnom vjernošću i originalnim idejama, pokazujući sklonost prema onome što je bilo otvoreno i srdačno u umjetnosti iz prošlosti – posebno umjetnosti prije [[Rafael]]a. |
Sve dok joj Bratstvo nije dalo svoje obilježje, [[velika Britanija|britanska]] je umjetnost bila pod vrlo snažnim utjecajem Kraljevske akademije (Royal Academy), osnovane u prvim godinama vladavine Georgea III. i njenog prvog predsjednika Joshue Reynoldsa. Usprkos djelima poput [[william Turner|Turnerovih]] i [[john Constable|Constableovih]], stil slikanja koji je podupirala Kraljevska akademija slijedio je stil starih majstora, s obilatom uporabom smeđe boje. Trojica mladih prerafaelita namjerno su postavila izazov ustaljenim umjetničkim gledištima, sastavivši [[manifest]] o svojim namjerama i objavivši ga u četiri broja časopisa ''The Germ'' (''Klica''). Slikali su izravno iz prirode, s objektivnom vjernošću i originalnim idejama, pokazujući sklonost prema onome što je bilo otvoreno i srdačno u umjetnosti iz prošlosti – posebno umjetnosti prije [[Rafael]]a. |
||
Kako bi revnosno oponašali velike [[italija|talijanske]] slikare koji su prethodili Rafaelu, slikari Bratstva pomno su proučavali boje u prirodi, reproducirajući ih kao jarke i jasne i pretvarajući ih u vlažnu, bijelu temeljnu boju. Išli su neumjereno daleko u traženju pravih uzoraka za okolicu i ljude na svojim slikama. U želji da slikaju izvorne, duboko značajne teme okrenuli su se [[biblija|Bibliji]], tražeći nadahnuće. Među njihovim najznačajnijim ranim radovima bili su Huntovo ''Svjetlo svijeta'' i ''Unajmljeni pastir'', Millaisov ''Krist u roditeljskom domu'' i dvije Rossetijeve verzije na temu Blagovijesti. |
Kako bi revnosno oponašali velike [[italija|talijanske]] slikare koji su prethodili Rafaelu, slikari Bratstva pomno su proučavali boje u prirodi, reproducirajući ih kao jarke i jasne i pretvarajući ih u vlažnu, bijelu temeljnu boju. Išli su neumjereno daleko u traženju pravih uzoraka za okolicu i ljude na svojim slikama. U želji da slikaju izvorne, duboko značajne teme okrenuli su se [[biblija|Bibliji]], tražeći [[nadahnuće]]. Među njihovim najznačajnijim ranim radovima bili su Huntovo ''Svjetlo svijeta'' i ''Unajmljeni pastir'', Millaisov ''Krist u roditeljskom domu'' i dvije Rossetijeve verzije na temu Blagovijesti. |
||
U početku su kritičari, uključujući i [[charles Dickens|Dickensa]], bili prema njima neprijateljsko raspoloženi. Nije im se sviđao [[realizam (likovna umjetnost)|realizam]] koji je Kristova oca prikazivao kao radnika, a Djevicu kao običnu mladu djevojku. Na pripadnike grupe PRB gledalo se kao na one koji sebe smatraju boljima od Rafaela; članovi Bratstva također su bili sumnjičeni za sklonost u [[Rim]]u (to je bilo razdoblje [[Oxford]]skog pokreta). Ali veliki kritičar [[John Ruskin]] snažno ih je branio i mladi slikari uskoro su stekli obožavatelje, posebno među sve bogatijim srednjim [[stalež]]om iz [[Midlands]]a i sjevera [[engleska|Engleske]]. |
U početku su kritičari, uključujući i [[charles Dickens|Dickensa]], bili prema njima neprijateljsko raspoloženi. Nije im se sviđao [[realizam (likovna umjetnost)|realizam]] koji je Kristova oca prikazivao kao radnika, a Djevicu kao običnu mladu djevojku. Na pripadnike grupe PRB gledalo se kao na one koji sebe smatraju boljima od Rafaela; članovi Bratstva također su bili sumnjičeni za sklonost u [[Rim]]u (to je bilo razdoblje [[Oxford]]skog pokreta). Ali veliki kritičar [[John Ruskin]] snažno ih je branio i mladi slikari uskoro su stekli obožavatelje, posebno među sve bogatijim srednjim [[stalež]]om iz [[Midlands]]a i sjevera [[engleska|Engleske]]. |
||
Inačica od 20. prosinca 2009. u 01:16
Bratstvo prerafaelita, čiji su se najraniji radovi prepoznavali po tajanstvenim inicijalima PRB, bilo je udruženje slikara osnovano 1848. U Londonu. Njegovi glavni članovi bili su William Holman Hunt, John Everett Millais i Dante Gabriel Rossetti, a najstariji među njima, Hunt, imao je tek 21 godinu. Kao grupa, Bratstvo je potrajalo tek nešto dulje od desetljeća, ali poticaj koji je dalo vodećoj viktorijanskoj umjetnosti, usmjerivši je u novom pravcu, trajao je do ranih godina dvadesetoga stoljeća.
Sve dok joj Bratstvo nije dalo svoje obilježje, britanska je umjetnost bila pod vrlo snažnim utjecajem Kraljevske akademije (Royal Academy), osnovane u prvim godinama vladavine Georgea III. i njenog prvog predsjednika Joshue Reynoldsa. Usprkos djelima poput Turnerovih i Constableovih, stil slikanja koji je podupirala Kraljevska akademija slijedio je stil starih majstora, s obilatom uporabom smeđe boje. Trojica mladih prerafaelita namjerno su postavila izazov ustaljenim umjetničkim gledištima, sastavivši manifest o svojim namjerama i objavivši ga u četiri broja časopisa The Germ (Klica). Slikali su izravno iz prirode, s objektivnom vjernošću i originalnim idejama, pokazujući sklonost prema onome što je bilo otvoreno i srdačno u umjetnosti iz prošlosti – posebno umjetnosti prije Rafaela.
Kako bi revnosno oponašali velike talijanske slikare koji su prethodili Rafaelu, slikari Bratstva pomno su proučavali boje u prirodi, reproducirajući ih kao jarke i jasne i pretvarajući ih u vlažnu, bijelu temeljnu boju. Išli su neumjereno daleko u traženju pravih uzoraka za okolicu i ljude na svojim slikama. U želji da slikaju izvorne, duboko značajne teme okrenuli su se Bibliji, tražeći nadahnuće. Među njihovim najznačajnijim ranim radovima bili su Huntovo Svjetlo svijeta i Unajmljeni pastir, Millaisov Krist u roditeljskom domu i dvije Rossetijeve verzije na temu Blagovijesti.
U početku su kritičari, uključujući i Dickensa, bili prema njima neprijateljsko raspoloženi. Nije im se sviđao realizam koji je Kristova oca prikazivao kao radnika, a Djevicu kao običnu mladu djevojku. Na pripadnike grupe PRB gledalo se kao na one koji sebe smatraju boljima od Rafaela; članovi Bratstva također su bili sumnjičeni za sklonost u Rimu (to je bilo razdoblje Oxfordskog pokreta). Ali veliki kritičar John Ruskin snažno ih je branio i mladi slikari uskoro su stekli obožavatelje, posebno među sve bogatijim srednjim staležom iz Midlandsa i sjevera Engleske.
Visoka načela Bratstva uskorop su se pokazala nedostatnima da bi zadugo zadržala zanimanje plodne mašte Rossetija i nemirne vještine Millaisa. Samo je Hunt ostao vjeran idealima Bratstva. Druga dvojica razvila su se u drugim smjerovima, Shakespearovim drama i drugih izvora koji su postali popularni s pojavom romantičarskog pokreta početkom 19. stoljeća.
