Crkveni redovi: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
→‎Literatura: međupoveznice
Redak 4: Redak 4:


* [[Opća i nacionalna enciklopedija]], Zagreb, 2005. – 2007.
* [[Opća i nacionalna enciklopedija]], Zagreb, 2005. – 2007.



{{Predložak:Katolički crkveni redovi}}
{{Predložak:Katolički crkveni redovi}}
Redak 10: Redak 9:
[[Kategorija:Katoličanstvo]]
[[Kategorija:Katoličanstvo]]


[[ca:Orde Sacerdotal]]

[[de:Ordination#Kirchen katholischer und orthodoxer Tradition]]
[[en:Catholic religious order]]
[[en:Holy Orders]]
[[es:Sacramento del orden]]
[[eo:Ordino]]
[[fr:Ordre (sacrement)]]
[[ko:성품성사]]
[[io:Ordo]]
[[it:Ordine sacro]]
[[sw:Daraja takatifu]]
[[la:Sacri Ordines]]
[[nl:Wijding]]
[[no:Ordinasjon]]
[[pl:Święcenia kapłańskie]]
[[pt:Ordem (sacramento)]]
[[ro:Ordurile sacre]]
[[sk:Sviatosť kňazstva]]
[[sl:Duhovniško posvečenje]]
[[zh:聖秩聖事]]

Inačica od 13. prosinca 2010. u 20:28

Crkveni redovi (redovništvo) crkvene su ustanove utemeljene na pravilima (regulama) zajedničkoga života, radi svjedočenja vjere, međusobnog pomaganja i pomaganja bližnjima. Razvijaju se iz pustinjaštva (eremiti), najprije na Istoku (IV. st.), a kasnije tzv. kontemplativni redovi (monasi) i na Istoku (bazilijanci) i na Zapadu: augustinci, pavlini, kartuzijanci, benediktinci, kao i svi redovi proizašli iz njih (trapisti, cisterciti). Postaju nositelji znanosti i obrazovanja, koje se povlači u samostane. Nastaju i viteški redovi, posebno za križarskih ratova (templari, ivanovci i dr.), a u XIII. st. tzv. prosjački redovi (franjevci, dominikanci), kojima se reformom pridružuju i karmelićani. Većinom imaju i ženske grane. Od XVI. st. osnivaju se tzv. svećenički redovi (isusovci, montfortanci), a u novije vrijeme prevladavaju tzv. družbe ili kongregacije, misijski i karitativno usmjerene, mahom i sa ženskim granama (salezijanci, palotinci, lazaristi itd.).

Literatura