Augustinci
| Augustinci | |
|---|---|
| |
| Kratica naziva: | O.S.A. (prije O.E.S.A.) |
| Krilatica: | Anima una et cor unum in Deum |
| Godina osnivanja: | 1. ožujka 1244. |
| Sjedište: | Via Paolo VI, 25, 00193 Rim, Italija[1] |
|
Alejandro Moral |
| Broj pripadnika: | 2457 (2022.)[1] |
| Poznati pripadnici: | Martin Luther, Gregor Mendel, Luis de León, Andres Urdaneta, Sveti Nikola Tolentinski, Sveta Rita, Thomas iz Villanove, Giles iz Rima, Gracija Kotorski, Lav XIV. |
Augustinci, službeno Red braće svetog Augustina (lat. Ordo Fratrum Sancti Augustini, skr. O.S.A.; do 1968. poznati kao Ordo eremitarum sancti Augustini ili O.E.S.A. tj. „Red eremita sv. Augustina”[1]), prosjački katolički crkveni red[2], koji je nastao u ožujku 1244. godine, ujedinjenjem više pustinjačkih skupina.
Prema podatcima iz 2022., Red je brojio 2457 pripadnika (od čega 1804 svećenika) u 421 kući.[1]
Trenutni papa Lav XIV. je augustinac.[3]
Papa Inocent IV. ujedinio je 16. prosinca 1243., na njihov zahtjev, godine pustinjačke grupe s područja današnje Toskane i dijela Lacija, Lucce i Siene dvijema bulama. Bulom Praesentium vobis odredio je način izvršenja ujedinjenja, dok je bulom Incumbit nobis osnovao novi Red. Žive i djeluju prema pravilima sv. Augustina.[2]
Augustinci osobito štuju sv. Pavla Pustinjaka kao začetnika cenobitskih grupa i pustinjaštva, ali i sv. Vilima († 1157.). Red je imao 180 samostana u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Španjolskoj, Mađarskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj, Portugalu, Engleskoj i Češkoj.
Na području Hrvatske bili su nazočni u samostanima na otoku Hvaru[4]: u Sućurju,[5] Hvaru, u špilji iznad Sv. Nedilje i Jelsi, otoku Braču,[6] u Dubici, Gariću, Križevcima, Sinju i Makarskoj, a imaju samostane i u Rijeci (1315.), Iloku (1438.) i Vaški (15. st.) i Senju (15. st.). U Ameriku su prvi augustinci dospjeli 1533. godine.[7]
U Hrvata se augustinci javljaju i u Bačkoj na području Subotičke biskupije. Postojale su opatije Derži (Drža, Derša), u okolici Bača.[8] Današnju grkokatoličku katedralu Presvetog Trojstva u Križevcima prvo su koristili augustinci.
Neki augustinci istaknuli su se i kao znanstvenici u različitim poljima, među njima:[3]
- Manuel María Blanco Ramos (1779.–1845.), prirodoslovac
- Antonio Llanos (1806.–1881.), prirodoslovac
- Gregor Mendel (1822.–1884.), genetičar
- Ángel Rodríguez Prada (1859.–1935.), astronom
- Edward Felix Jenkins (1906.–1991.), astronom
- ↑ a b c d catholic-hierarchy.org. Ordo Fratrum S. Augustini. Pristupljeno 14. lipnja 2025.
- ↑ a b Krpina, Zdravka. 2015. Leksikon katoličkih redova - muški redovi, Naklada sv. Antuna, Zagreb, str. 17.
- ↑ a b Kassebaum, Andrew. In honor of Pope Leo XIV: 5 Augustinian scientists you should know magiscenter.com, objavljeno 21. svibnja 2025.
- ↑ Državni arhiv Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2014. (Wayback Machine) Lelja Dobronić: Augustinci na otoku Hvaru
- ↑ Augustinski samostan u Sućurju
- ↑ Collectio Felbar Augustin Lubin: Karta augustinskih samostana na otocima Hvaru i Braču, Congregatio Dalmatiae Ordinis Eremitarum Sancti Augustini, Augustin Lubin, poslije 1600.
- ↑ Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o., Zagreb 2007., str. 98.
- ↑ Zvonik br. 134/2005.[neaktivna poveznica] Povijesni kutak - Opatije i samostani na području Bačke
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Red svetog Augustina |
