Klarise

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Freska u crkvi u Assisiju koja prikazuje Svetu Klaru Asišku i pripadnice reda

Klarise, rimokatolički ženski crkveni, kontemplativni, klauzurni red.

Utemeljenje[uredi VE | uredi]

Godina utemeljenja je 1212.. Osnivači ovog reda su: sv.Klara Asiška i sv. Franjo Asiški. Poznatiji samostani su: Zagreb, Split, Požega.

Svetci, blaženici i sluge božje iz njihovih redova: sv. Klara Asiška, sv. Agneza Praška, sv. Veronika Guliani, sv. Koleta, sv. Katarina Bolonjska, sv. Janja Asiška, bl. Izabela iz Francuske...

Red sv. Klare (klarise) nastao je iz nadahnuća koje je Gospodin dao sv. Franji Asiškom, da u Crkvi živi sveto Evanđelje. Sveta Klara, "biljčica" sv. Franje, postala je sudionica tog poziva, stoga je red sv. Klare drugi franjevački red, posvećen potpuno kontemplativnom životu.

Red je nastao u 13. st., razlikujući se od samih početaka od ostalih monaških redova po svom potpunom odreknuću posjeda, koji bi osiguravali uzdržavanje sestara. Poslanje Reda jest da u Crkvi "nasljeduje siromaštvo i poniznost Gospodina našega Isusa Krista i njegove Presvete Majke", u zajednici s naglašenim sestrinstvom, u malenosti, jednostavnosti i radosti. Ovaj krajnje jednostavan, ali zahtjevan program, neposredno dosiže evanđeoski i eklezijalni cilj: živjeti i očitovati Krista.

Poziv klarisa sličan je pozivu Marije u Crkvi. Marija u sjeni sudjeluje u otajstvu spasenja, dok Krist prolazi putovima izlažući se neprijateljskom jeruzalemskom mnoštvu. Nakon Duhova, dok su apostoli naviještali Radosnu vijest, Marija se nalazila u srcu Crkve i podupirala je svojom tihom kontemplacijom i ljubavlju. Zvanje klarisa čini sastavni dio franjevačkog poziva. Ono je čak prijeko potrebno da bi se ostvarile sve dimenzije nasljedovanja Krista, za čime Franjevački red teži. Postoje dvije dimenzije ljubavi, koja je uvijek u isti mah kontemplativna i uvijek aktivna. Jer "dok radi, sanja o odmoru s Ljubljenim, a u odmoru s njim sanja o tome da se baci u velike pothvate kako bi zasvjedočila svoju ljubav." (s. Ch. Augusta Z.). Stoga, dok sv. Franjo sa svojim drugovima "opijen Duhom" krstari putovima navješćujući Radosnu vijest, dotle Klara sa svojim sestrama u tišini i klauzuri samostana nasljeduje Bogo-Čovjeka, koji je trideset godina bio sakriven u svakodnevnom nazaretskom životu. Tako onu ljubav koju prima u kontemplaciji utjelovljuje u svakodnevnom jednostavnom, siromašnom i poniznom životu.

Klarise.

Sestre, uronjene u Boga, ali noseći svijet u svom srcu, božanskim sokom hrane apostolat cijele Crkve. One svojim skrivenim služenjem postaju "majke grešnicima, sestre misionarima, pomoćnice svećenicima" (s. Teresa M.). A oni koji se u Crkvi posvećuju apostolatu, ostvaruju misionarski san sestara.

Red sv. Klare raširen je po svim kontinentima. Posljednjih desetljeća osnivaju se samostani u mladim Crkvama. U Africi, je prisutan velik broj urođeničkih zvanja. Pomalo niču i samostani u bivšim komunističkim zemljama. Prema posljednjoj statistici, u svijetu ima oko 950 samostana klarisa s oko 20.000 redovnica. Samostani su međusobno povezani izmjenjivanjem vijesti, stalnim dopisivanjem, biltenima, te pružanjem duhovne i materijalne pomoći. Svaki je samostan samostalan, ali se više samostana može udružiti u federacije, zatim u konfederacije. Generalni ministar Reda Manje Braće i naš je general. U Rimu postoji, u generalnoj kuriji Reda, poseban ured "Pro Monialibus" za klauzurne redovnice Franjevačkog Reda, u kojem jedan Manji Brat vrši službu generalnog delegata i za klarise, te nas međusobno povezuje i pohađa.

Na prostorima Republike Hrvatske djeluju dva samostana klarisa u Zagrebu, Splitu i Požegi, a na prostoru Bosne i Hercegovine nalazi se jedan samostan i to u Brestovskom kraj Kiseljaka. Ovaj samostan otvoren je 11. lipnja 1989. godine, a sestre su došle iz matičnog samostana u Splitu. To je bilo prigodom proslave 700 godina postojanja franjevačke provincije "Bosne Srebrene".

U samostanu sv. Klare - Zagreb ima 27 sestara, od kojih 20 sa svečanim, a 3 s privremenim zavjetima, 3 novakinje i jedna postulantica. Na čelu zajedinice je Č.M. Agneza Dubrović. Naš je samostan samostalan, ne pripada nijednoj federaciji klarisa. U Zagreb su klarise prvi put došle iz Požuna l645. g., no samostan je ukinuo Josip II., 1782.g. 1944. sestre ponovno dolaze u Zagreb, iz Splita, te osnivaju samostan s crkvom posvećen Bezgrešnom Srcu Marijnu. Iz tog je samostana osnovan onaj u Sloveniji (Nazarje).

Uz svoj dnevni red, klarise u Zagrebu imaju svake prve subote u mjesecu cjelodnevno klanjanje pred Presv. Oltarskim Sakramentom za redovnička zvanja, u Crkvi, posebno u zagrebačkoj nadbiskupiji. Svaki treći petak također je cjelodnevno klanjanje za svećenike i svećeničke pripravnike, osobito naše nadbiskupije. Ova euharistijska pobožnost posebno je u tradiciji našeg Reda. Također svakog dana jedna sestra adorira za nova duhovna zvanja i za našu mladež.