Hrvatski biblijski prijevodi: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 9: | Redak 9: | ||
== Protestantski prijevodi Biblije == |
== Protestantski prijevodi Biblije == |
||
U doba reformacije nastojalo se i na hrvatski prevesti cijelu Bibliju. [[Stjepan Konzul Istranin]] i [[Anton Dalmatin]] preveli su i objavili Prvi i drugi del Novog Testamenta (latinicom, Tiibingen, 1562. i 1563.; ćirilicom, Tübingen, 1563.). Stari zavjet u cjelini preveli su [[J. Juričić]] i [[J. Cvečić]], ali su tiskali samo Proroke (latinicom, 1564.). |
U doba reformacije nastojalo se i na hrvatski prevesti cijelu Bibliju. [[Stjepan Konzul Istranin]] i [[Anton Dalmatin]] preveli su i objavili Prvi i drugi del Novog Testamenta (latinicom, Tiibingen, 1562. i 1563.; ćirilicom, Tübingen, 1563.). [[Mihajlo Bučić]] međimurski kalvinski pastor je preveo Novi zakon ([[1573.]]). Stari zavjet u cjelini preveli su [[J. Juričić]] i [[J. Cvečić]], ali su tiskali samo Proroke (latinicom, 1564.). |
||
== Prijevodi ostali u rukopisu == |
== Prijevodi ostali u rukopisu == |
Inačica od 2. kolovoza 2012. u 22:14
Najstariji prijevodi dijelova Biblije na hrvatski jezik su lekcionari i evanđelistari iz XIV. stoljeća. Pokušaji prijevoda cjelovite Biblije uslijedili su početkom XVI. stoljeća, a do prvih tiskanih cjelovitih prijevoda na hrvatski jezik dolazi tek u XIX. stoljeću.
Prijevodi lekcionara i evanđelistara
Najstariji je "Korčulanski lekcionar", manji fragment iz XIV. st. pisan latinicom slijedi prvi tiskani Lekcionar Bernardina Splićanina (Venecija, 1495.), te više drugih lekcionara u kasnijim stoljećima: "Novo istumacenye Pisctolaa i evangelyiih priko svega godiscta" Ivana Bandulavića (Venecija, 1613.), Lekcionar Nikše Ranjine (Dubrovnik, 1508.), Lekcionar Bartola Kašića (Rim, 1641), kajkavski lekcionari Antuna Vramca "Postila po nedelne dni" i "Postila pod godovne dni" (Varaždin, 1586.), Sveti evangeliomi Nikole Krajačevića (Graz, 1694.) i mnogi drugi do najnovijega hrvatskog lekcionara Red čitanja, I-VIII (Zagreb, 1969.-1975.).
Protestantski prijevodi Biblije
U doba reformacije nastojalo se i na hrvatski prevesti cijelu Bibliju. Stjepan Konzul Istranin i Anton Dalmatin preveli su i objavili Prvi i drugi del Novog Testamenta (latinicom, Tiibingen, 1562. i 1563.; ćirilicom, Tübingen, 1563.). Mihajlo Bučić međimurski kalvinski pastor je preveo Novi zakon (1573.). Stari zavjet u cjelini preveli su J. Juričić i J. Cvečić, ali su tiskali samo Proroke (latinicom, 1564.).
Prijevodi ostali u rukopisu
Bartol Kašić preveo je cijelo Sveto pismo (na hrvatski štokavski-ijekavski jezik, latinicom, Dubrovnik, 1630.), ali ga nije objavio zbog protivljenja Kongregacije za širenje vjere (objavljen tek 2000. u Njemačkoj). Stjepan Rosa preveo je Evanđelistar i Novi Uvjet (Dubrovnik, 1751.), a objavljivanju se suprotstavio zadarski nadbiskup Matija Karaman. Među rukopisne prijevode ubraja se i prijevod s tumačenjima svećenika Mihovila Jurjetovića Ivakića (1794.), Poljička Biblija (vjerojatno 1768.), cjeloviti prijevod Biblije Antuna Sovića (Zagreb, 1929.-1932.), koji nije objavljen iz jezično-političkih razloga (znatno pomogao u kasnijem prevođenju Biblije izdavačke kuće Stvarnost).
Rukopis Kašićeva prijevoda "Biblije"
Prijevodi cjelovite Biblije
Prvi prijevod cijele Biblije objavio je franjevac Petar Katančić, Sveto pismo Staroga zakona, I-VI (posmrtno, Budim, 1831). Potpuni prijevod objavljuje i Ivan Matija Škarić, Sveto pismo Staroga i Novoga uvita, I-XII (Beč, 1858.-1861.). Pohrvaćeno izdanje cjelovitoga Svetog pisma Vuka Karadžića i Đure Daničića objavili su Bogoslav Šulek (Zagreb, 1877.) i Milan Rešetar (Zagreb, 1895.). Josip Stadler preveo je Sveto pismo Novoga zavjeta (Sarajevo, 1895.-1907.) s opširnim tumačenjem. Njegovo je djelo naumio dovršiti Valentin Čebušnik , ali je objavio samo dva sveska Starog zavjeta, Petoknjižje i povijesne knjige (Zagreb, 1911. i 1913.). Potom slijede: Franjo Zagoda, Sveto pismo Novoga zavjeta (Zagreb, 1925. i 1938.); Ivan Evanđelist Šarić, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (Sarajevo, 1941-1942; 2. popravljeno izdanje, Madrid, 1959); Ljudevit Rupčić, Novi zavjet (Sarajevo, 1961.); Bonaventura Duda, Harmonija četiriju evanđelja (Zagreb, 1962.). Veliki prevodilački pothvat je Zagrebačka Biblija Staroga i Novoga zavjeta (urednici B. Duda i Jure Kaštelan), 1. i 2. izdanje izdala je Stvarnost (Zagreb, 1968.), a sljedeća izdanja Kršćanska sadašnjost (Zagreb, 1972. i dalje). Najnoviji cjeloviti prijevod Biblije hrvatskim jezikom uradio je Tomislav Dretar 1998. u Bruxellesu prevevši s francuskog Ekumenski prijevod Biblije.
Prijevodi pojedinih dijelova Biblije
U novije doba dijelove Svetog pisma prevode: B. Duda i Jerko Fućak, Novi zavjet (Zagreb, 1973. i dalje); Tomislav Ladan, dijelovi Novog zavjeta (Sarajevo 1985. i dalje); Silvije Grubišić, cijeli Stari zavjet pod naslovom "Hrvatska Biblija", I-VIII (Chicago, 1975.-1984.)
Kajkavski prijevodi
Maksimilijan Vrhovac predložio je početkom 19. stoljeće prijevod Biblije na kajkavski. Sljedeće knjige su bile prevedene:
- Antun Vranić: Arfa Davidova (Psalmi) i Lamentacije proroka Jeremije iz 1816. i 1820. godine
- Ivan Nepomuk Labaš: Knjiga Jobova
- Ivan Rupert Gusić: Evangeliumi, Djela Apostolska, Poslanice Rimljanima i Korinćanima te Otkrivenje (1821.)
- Ivan Birling: Poslanica Filipljanima
- Stjepan Korolija navodno preveo je cijeli Novi zavjet i Tomaš Mikloušić bio je također važna osoba u Vrhovčevom planu.
Po smrti biskupa Ignac Kristijanović probao je nastaviti prijevod kajkavske Biblije. Kristijanovićovi prijevodi su bili:
- Mudrosti (1840.)
- Tobija (1846.)
- Judita (1846.)
- Ivanove poslanice (1847.)
- Knjiga o Ruti (1848.)
- Jona (1848.)
- Petrove poslanice (1849.)
- Jakovljeva poslanica (1850.)
- Judina poslanica (1850.)
- Evanđelja
- Psalmi
- Mudre izreke
- Propovjednik
- Sirah
- Djela Apostolska
- Poslanica Rimljanima
- Poslanice Korinćanima
U 21. stoljeću glumac Vid Balog preveo je Novi Zavjet na kajkavski, koji je još u rokopisu.
Gradišćanski prijevodi
Kratki prijevodi Biblije na gradišćanskohrvatskom jeziku su bili već u 18. stoljeću (Horvaczko Evangyelye, 1732.). 1812. godine Matijaš Laáb preveo je cijeli Novi Zavjet (Novi Zakon). Rukopis je sada u Zagrebu. 1952. godine su pripremili Martin Meršić i Ivan Jakšić gradišćanski Novi Zakon, kasnije i Psalme. Štefan Geošić klimpuhski farnik radi prevesti Stari zavjet na standardni hrvatski Hrvata iz Gradišća.
Vanjska poveznica
- Biblija na hrvatskom
- Biblija na hrvatskom - prijevod Šarić
- Hrv. franjevačka provincija Sv. Ćirila i Metoda Kronologija hrvatskih prijevoda Biblije