Ivica Račan: razlika između inačica

	Ivica Račan
	;
7. predsjednik Vlade Republike Hrvatske
	trajanje službe; 27. siječnja 2000. – 23. prosinca 2003.
Prethodnik	Zlatko Mateša
Nasljednik	Ivo Sanader
12. sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske
	trajanje službe; 1989. – 1990.
Prethodnik	Stanko Stojčević
Nasljednik	ukinuta pozicija
Rođenje	24. veljače 1944., Ebersbach
Smrt	29. travnja 2007., Zagreb
Politička stranka	SKH; SDP
	drugi mandat započeo 30. srpnja 2002.

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 21. ožujka 2014. u 13:40

Ivica Račan (Ebersbach, 24. veljače 1944. - Zagreb, 29. travnja 2007.), hrvatski političar, predsjednik Vlade Republike Hrvatske od 27. siječnja 2000. do 23. prosinca 2003. godine.

Mladost

Obitelj

Račan je rođen u Ebersbachu u njemačkom logoru u obitelji Ivana i Marije r. Draženović. Račanov otac Ivan bio je poliglot, pripadnik internacionalnih brigada u vrijeme Španjolskog građanskog rata i anarhist podrijetlom iz Osijeka. U zarobljeničkom radnom logoru bio je sudski tumač. Majku Mariju su Nijemci uhitili u rodnom Križopolju u Lici i odveli ju u isti logor gdje je upoznala Račanovog oca. Nakon toga je Ivan uskoro prebačen u koncentracijski logor, a dok je bila u visokoj trudnoći, Mariju je iz logora spasila jedna Njemica čijoj je obitelji pomagala u kućanskim i poljoprivrednim poslovima.^[1]

U toj kući je rođen i Ivica Račan, nakon čega ju je ta Njemica zajedno sa sinom Ivicom poslala sestri u Dresden gdje su preživjeli savezničko bombardiranje 1945. Četiri dana nakon bombardiranja pronađeni su u podrumu.^[1]

Nakon rata, Račanovog oca su iz koncentracijskog logora oslobodili Amerikanci. Ponovno se sreo s obitelji i živjeli su nekoliko mjeseci u Bratislavi, nakon čega su se vratili u Hrvatsku. Pošto mu je otac ranije imao farmu u Švicarskoj, komunistička vlast zadužila ga je da osniva poljoprivredne i peradarske farme, zbog čega se Račanova obitelj često selila. Živjeli su u Božjakovini, Kutjevu i na kraju u Slavonskom Brodu.^[1]

Tu su dobili kuću na farmi koja je uskoro pretvorena u odlagalište otpada zbog čega se njegov otac bunio i pisao tužbe protiv države, no bezuspješno. Otac Ivan umro je od posljedica moždanog udara 1966., a majka se 1970. preselila u stan u Slavonskom Brodu.^[1]

Školovanje

U školi je Račan bio osrednji učenik. U Savez komunista Hrvatske učlanio se 1959. Nakon završene srednje škole pokušao se upisati na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu jer je želio biti glumac, no kako nije prošao prijemni ispit upisao se na Pravni fakultet. Zaposlen je 1967. u Institutu za društvena istraživanja kao znanstveni suradnik. Konačno je diplomirao 1970., nakon čega je bio zadužen za ideološki rad u organizaciju SKH u zagrebačkoj općini Centar.^[1]

Politička karijera

Karijera u Savezu komunista Hrvatske

Ivica Račan je u hrvatskoj politici viđen kao vrlo dobar politički taktičar, ali i kao pretjerano oprezan političar kojemu nedostaje odlučnost - što je jezgrovito izrečeno u maksimi "Odlučno možda" koju mu politički protivnici često pripisuju.

Političku karijeru počinje 1961. godine učlanjenjem u Savez komunista Hrvatske, no pravi uspon doživljava tek 1972. godine, kada zbog čistki nakon Hrvatskog proljeća važne pozicije ostaju prazne, postavši članom Izvršnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, te do kraja 1970-ih obnaša birokratske funkcije vezane uz kulturu, ideologiju i informiranje.

Godine 1982. postaje direktorom političke škole Josip Broz Tito, članom predsjedništva SKH, a kasnije i članom Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije.

Od 11. do 14. prosinca 1989. održava se 11. kongres Saveza komunista Hrvatske, na kojemu Račan postaje njenim predsjednikom.

U siječnju 1990. godine održava se 14. izvanredni kongres SKJ na kojemu je trebalo donijeti važne odluke o budućem ustrojstvu Jugoslavije. Na sjednici dolazi do stalnih sukoba između izaslanika partija Srbije i Slovenije - svi prijedlozi slovenskog izaslanstva Milana Kučana glatko se odbijaju, a prijedlozi srpskog izaslanstva koje predvodi Slobodan Milošević izglasavaju se većinom. Nakon dva dana rada, Slovenci 22. siječnja odlučno napuštaju sjednicu. U tom trenutku, nastavak kongresa ovisio je o tome hoće li hrvatsko izaslanstvo ostati ili otići kao i slovensko. Milošević predlaže ustanovljavanje novog kvoruma. Na poticaj Slobodana Langa^[2], Račan prilazi govornici i izjavljuje "da mi (izaslanstvo SKH) ne možemo prihvatiti Jugoslavensku partiju bez Slovenaca" te nakon toga i hrvatsko izaslanstvo napušta Kongres, što je označilo kraj vladavine SKJ.

Prvi višestranački izbori i oporbeno djelovanje

10. prosinca 1989. SKH donosi odluku o raspisivanju izbora na svim razinama koji se održavaju u travnju i svibnju 1990. godine. Na njima pobjeđuje Hrvatska demokratska zajednica, a SKH sa oko 35% glasova osvaja 72 zastupnička mjesta u Hrvatskom saboru. SKH mirno predaje vlast HDZ-u.

Krajem te godine SKH usvaja socijaldemokratsko usmjerenje, te mijenja ime u SKH - Stranka demokratskih promjena, a 1993. u SDP - Socijaldemokratska partija Hrvatske.

Na parlamentarnim izborima 1992. godine SKH-SDP osvaja porazno nizak broj glasova, te jedva ulazi u sabor.

Koalicijska vlada 2000.-2003.

U kolovozu 1998. Ivica Račan i Dražen Budiša potpisuju sporazum o suradnji dviju stranaka i traže raspisivanje prijevremenih izbora. Nedugo zatim dolazi i do prvog sastanka šest oporbenih stranaka: SDP, HSLS, HSS, HNS, LS i IDS konsenzusom prihvaćaju stratešku suradnju na idućim izborima. Na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. koalicija SDP-HSLS osvaja 38.7% glasova, te se uspostavlja vlada koalicije šest stranaka sa Ivicom Račanom kao premijerom, koja će se još zvati i "trećesiječanjskom vlašću".

Njegova vlada je završila izolaciju Hrvatske i započela reintegraciju u međunarodnu zajednicu. Privatizacija je zaustavljena, ali nisu uspjeli poništiti učinke iste. Izgradila je autocestu Split-Zagreb i to kroz hrvatski teritorij. Sve češćim sukobi između stranaka članica vladajuće šestorice su opterećivali njegovu vladu, kao i kritike od strane oporbenog HDZ-a.

Političko djelovanje od 2003. do smrti

Nakon parlamentarnih izbora 2003. godine, SDP je postala najača oporbena stranka. Ivicu Račana na mjesto predsjednika Vlade nasljeđuje Ivo Sanader, a on postaje zastupnik u Hrvatskom saboru te predsjednik Kluba zastupnika SDP-a. Obnašao je dužnost predsjednika Nacionalnog odbora za praćenje pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Bolest

31. siječnja 2007. g. liječnici otkrivaju da bolovi u ramenu koje je Račan neko vrijeme trpio nisu posljedica "smrznutog ramena", nego je u pitanju maligni tumor. Istog dana, Račan najavljuje privremen odlazak iz politike. Odmah zatim u njemačkoj bolnici Bogenhausen u Münchenu podvrgnut je operaciji uklanjanja tumora. 8. veljače ustanovljuje se da je tumor u ramenu metastazirao iz bubrega koji je nekoliko dana kasnije uklonjen zajedno sa mokraćovodom i limfnim čvorovima. Povratkom u Zagreb, nastavlja liječenje na KBC-u Rebro kemoterapijom i zračenjem. 4. travnja SDP priopćava pogoršanje Račanovog zdravlja i otkrivanje novih metastaza u mozgu.

11. travnja podnosi ostavku na mjesto predsjednika SDP-a. Idućeg dana stanje mu se još više pogoršava, a mediji preuranjeno objavljuju njegovu smrt. 13. travnja objavljeno je da Račan tek povremeno dolazi k svijesti i da jedino još prima jake analgetike. Umro je 29. travnja 2007. u 3.05 sati.

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ivica Račan

Izvori

↑ ^a ^b ^c ^d ^e Životopis Ivice Račana. Večernji list. Pristupljeno 21. ožujka 2014.
↑ Hrvatski list, ^{[navesti točan broj časopisa]}

Vanjske poveznice

Biografija na www.sabor.hr

Prethodnik:	predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske 1990. - 2007.	Nasljednik:
nitko		Zoran Milanović 2007. - sad.

[Vecernji-1] Životopis Ivice Račana. Večernji list. Pristupljeno 21. ožujka 2014.

[2] Hrvatski list, ^{[navesti točan broj časopisa]}

[1]

[2]

@@ Redak 35: / Redak 35: @@
 '''Ivica Račan''' ([[Ebersbach]], [[24. veljače]] [[1944.]] - [[Zagreb]], [[29. travnja]] [[2007.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] političar, [[predsjednik Vlade Republike Hrvatske]] od [[27. siječnja]] [[2000.]] do [[23. prosinca]] [[2003.]] godine.
-==Životopis==
+== Mladost ==
+=== Obitelj ===
+Račan je rođen u [[Ebersbachu]] u [[Treći Reich|njemačkom]] logoru u obitelji Ivana i Marije r. Draženović. Račanov otac Ivan bio je poliglot, pripadnik [[Internacionalne brigade|internacionalnih brigada]] u vrijeme [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]] i [[Anarhizam|anarhist]] podrijetlom iz [[Osijek|Osijeka]]. U zarobljeničkom radnom logoru bio je sudski tumač. Majku Mariju su Nijemci uhitili u rodnom [[Križopolje|Križopolju]] u [[Lika|Lici]] i odveli ju u isti logor gdje je upoznala Račanovog oca. Nakon toga je Ivan uskoro prebačen u koncentracijski logor, a dok je bila u visokoj trudnoći, Mariju je iz logora spasila jedna Njemica čijoj je obitelji pomagala u kućanskim i poljoprivrednim poslovima.<ref name=Vecernji>[http://www.vecernji.hr/biografije/ivica-racan-250 Životopis Ivice Račana]. Večernji list. Pristupljeno 21. ožujka 2014.</ref>
-Ivica Račan rođen je u mjestu Ebersbach u istočnoj [[Njemačka|Njemačkoj]] blizu današnje granice s [[Poljska|Poljskom]], gdje je njegova majka bila smještena u tamošnji radni [[Sabirni logor|logor]]. U visokom stupnju [[Trudnoća|trudnoće]] iz logora ju izvlači jedna Njemica kojoj je bila potrebna radna snaga, spašavajući tako njihove živote. Kasnije se ona seli k svojoj sestri u [[Dresden]] gdje preživljavaju [[Savezničko bombardiranje Dresdena|savezničko bombardiranje]] koje je uništilo cijeli grad. Majka, porijeklom [[Lika|Ličanka]] ([[Križpolje]]) i otac [[Slavonija|Slavonac]] vraćaju se poslije rata u Hrvatsku, te se nakon razdoblja čestih selidbi nastanjuju na imanju kod [[Slavonski Brod|Slavonskog Broda]]. Godine [[1968.]] u [[Zagreb]]u završava studij [[Pravo|prava]] i zapošljava se u Institutu za društveno upravljanje. Tri puta se ženio, ima dvoje djece iz prvoga braka s Agatom Račan, a treća žena mu je bila Dijana Pleština.
+U toj kući je rođen i Ivica Račan, nakon čega ju je ta Njemica zajedno sa sinom Ivicom poslala sestri u [[Dresden]] gdje su preživjeli savezničko bombardiranje 1945. Četiri dana nakon bombardiranja pronađeni su u podrumu.<ref name=Vecernji/>
+Nakon rata, Račanovog oca su iz koncentracijskog logora oslobodili Amerikanci. Ponovno se sreo s obitelji i živjeli su nekoliko mjeseci u [[Bratislava|Bratislavi]], nakon čega su se vratili u Hrvatsku. Pošto mu je otac ranije imao farmu u Švicarskoj, komunistička vlast zadužila ga je da osniva poljoprivredne i peradarske farme, zbog čega se Račanova obitelj često selila. Živjeli su u [[Božjakovina|Božjakovini]], [[Kutjevo|Kutjevu]] i na kraju u [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]].<ref name=Vecernji/>
+Tu su dobili kuću na farmi koja je uskoro pretvorena u odlagalište otpada zbog čega se njegov otac bunio i pisao tužbe protiv države, no bezuspješno. Otac Ivan umro je od posljedica moždanog udara 1966., a majka se 1970. preselila u stan u Slavonskom Brodu.<ref name=Vecernji/>
+=== Školovanje ===
+U školi je Račan bio osrednji učenik. U [[Savez komunista Hrvatske]] učlanio se 1959. Nakon završene srednje škole pokušao se upisati na [[Akademija dramskih umjetnosti u Zagrebu|Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu]] jer je želio biti glumac, no kako nije prošao prijemni ispit upisao se na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravni fakultet]]. Zaposlen je 1967. u Institutu za društvena istraživanja kao znanstveni suradnik. Konačno je diplomirao 1970., nakon čega je bio zadužen za ideološki rad u organizaciju SKH u zagrebačkoj općini Centar.<ref name=Vecernji/>
 ==Politička karijera==