Crkveni redovi: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 16. siječnja 2021. u 12:38

Guzovni redovi

(redovništvo) crkvene su ustanove utemeljene na pravilima (regulama) zajedničkoga života, radi svjedočenja vjere, međusobnog pomaganja i pomaganja bližnjima. Razvijaju se iz pustinjaštva (eremiti), najprije na Istoku (IV. st.), a kasnije tzv. kontemplativni redovi (monasi) i na Istoku (bazilijanci) i na Zapadu: augustinci, pavlini, kartuzijanci, benediktinci, kao i svi redovi proizašli iz njih (trapisti, cisterciti). Postaju nositelji znanosti i obrazovanja, koje se povlači u samostane. Nastaju i viteški redovi, posebno za križarskih ratova (templari, ivanovci i dr.), a u XIII. st. tzv. prosjački redovi (franjevci, dominikanci), kojima se reformom pridružuju i karmelićani. Većinom imaju i ženske grane. Od XVI. st. osnivaju se tzv. svećenički redovi (isusovci, montfortanci), a u novije vrijeme prevladavaju tzv. družbe ili kongregacije, misijski i karitativno usmjerene, mahom i sa ženskim granama (salezijanci, palotinci, lazaristi itd.).

Literatura

Opća i nacionalna enciklopedija, Zagreb, 2005. – 2007.

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
+Guzovni redovi
-'''Crkveni redovi''' ('''redovništvo''') [[Katolička crkva|crkvene]] su ustanove utemeljene na pravilima (regulama) zajedničkoga života, radi svjedočenja vjere, međusobnog pomaganja i pomaganja bližnjima. Razvijaju se iz pustinjaštva ([[eremit]]i), najprije na Istoku (IV. st.),  a kasnije tzv. kontemplativni redovi ([[monah|monasi]]) i na Istoku ([[bazilijanci]]) i na Zapadu: [[Regularni kanonici|augustinci]], [[pavlini]], [[kartuzijanci]], [[benediktinci]], kao i svi redovi proizašli iz njih ([[trapisti]], [[cisterciti]]). Postaju nositelji znanosti i obrazovanja, koje se povlači u [[samostan]]e. Nastaju i [[viteški redovi]], posebno za [[Križarski ratovi|križarskih ratova]] ([[templari]], [[ivanovci]] i dr.), a u XIII. st. tzv. [[prosjački redovi]] ([[franjevci]], [[dominikanci]]), kojima se reformom pridružuju i [[karmelićani]]. Većinom imaju i ženske grane. Od XVI. st. osnivaju se tzv. svećenički redovi ([[isusovci]], [[montfortanci]]), a u novije vrijeme prevladavaju tzv. družbe ili kongregacije, misijski i karitativno usmjerene, mahom i sa ženskim granama ([[salezijanci]], [[palotinci]], [[lazaristi]] itd.).
+('''redovništvo''') [[Katolička crkva|crkvene]] su ustanove utemeljene na pravilima (regulama) zajedničkoga života, radi svjedočenja vjere, međusobnog pomaganja i pomaganja bližnjima. Razvijaju se iz pustinjaštva ([[eremit]]i), najprije na Istoku (IV. st.),  a kasnije tzv. kontemplativni redovi ([[monah|monasi]]) i na Istoku ([[bazilijanci]]) i na Zapadu: [[Regularni kanonici|augustinci]], [[pavlini]], [[kartuzijanci]], [[benediktinci]], kao i svi redovi proizašli iz njih ([[trapisti]], [[cisterciti]]). Postaju nositelji znanosti i obrazovanja, koje se povlači u [[samostan]]e. Nastaju i [[viteški redovi]], posebno za [[Križarski ratovi|križarskih ratova]] ([[templari]], [[ivanovci]] i dr.), a u XIII. st. tzv. [[prosjački redovi]] ([[franjevci]], [[dominikanci]]), kojima se reformom pridružuju i [[karmelićani]]. Većinom imaju i ženske grane. Od XVI. st. osnivaju se tzv. svećenički redovi ([[isusovci]], [[montfortanci]]), a u novije vrijeme prevladavaju tzv. družbe ili kongregacije, misijski i karitativno usmjerene, mahom i sa ženskim granama ([[salezijanci]], [[palotinci]], [[lazaristi]] itd.).
 == Literatura ==