Družba sestara Služavki Malog Isusa

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Družba sestara Služavki Malog Isusa
SSMI logo.png
Krilatica: In Corde Infantis Iesu
Godina osnivanja: 24. listopada 1890.
Mjesto osnivanja: Sarajevo
Utemeljitelj: nadbiskup Josip Stadler

Družba sestara Služavki Malog Isusa je rimokatolička ženska kongregacija.[1] Jedina je autohtona ženska družba u BiH.[2]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Utemeljio ju je nadbiskup Josip Stadler 24. listopada 1890. godine. Namjera je bila da se one skrbe za siromašnu i napuštenu djecu, za iznemogle i zapuštene starije osobe i bolesnike te siromahe. Danas je ta djelatnost proširena i na djecu kojima su roditelji u radnom odnosu, skrbe se za retardiranu djecu te rade u župnom apostolatu. Stadler je te 1890. godine poslao molbu u Beč, redovnici Franziski Lechner da pošalje časne sestre iz Družbe kćeri Božje ljubavi u Sarajevo. Dobile su posjed „Betanija“ u predgrađu Sarajeva, pomagale su siromašnima i predavale u školi. Nakon što je okupio zajednicu dobrih djevojaka kojima je povjerio odgoj, stavio ih je pod zaštitu Djeteta Isusa te ih nazvao Služavkama Malog Isusa.

Nešto nakon osnivanja, sestre su dale izgraditi domove. Danas u Sarajevu imaju samostane Betlehem i Egipat, zatim u Bosanskom Brodu, Vitezu, Čardaku, Doboju, Maglaju, samostan sv. Leopolda u Neumu, duhovni centar Kuću Navještenja u Gromiljku kod Kiseljaka. U Vitezu imaju dom za stare i nemoćne osobe sv. Josip. Uskoro se djelatnost proširila izvan BiH.

Lipnja 1969. održao se posebni generalni kapitul ove družbe. Nakon što im je Sveta Kongregacija za redovnike i svjetovne ustanove mjesec i pol poslije dopustila, Družbin je rad podijeljen na tri provincije.

Ustroj[uredi | uredi kôd]

  • Prijatelji Malog Isusa (PMI), suradnici Družbe sestara Služavki Maloga Isusa koji nisu članovi Družbe, ali žive i djeluju u duhu Družbine karizme i njezine duhovnosti. Utemeljeni su 1994. godine.[4]

Danas ova družba djeluje u diljem Europe (Austrija, Belgija, Francuska, Italija, Njemačka), u Americi (Kanada) i Africi (Ruanda). U 20. stoljeću imale su sjedište u Perastu u samostanu i crkvi sv. Antuna.[5]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Provincija Svetog Josipa
  2. Banjolučka biskupijaInačica izvorne stranice arhivirana 8. siječnja 2012. Današnje stanje Katoličke crkve u BiH
  3. Sestre Služavke Maloga Isusa
  4. Prijatelji Maloga Isusa glasnici kršćanske ljubavi u svijetu, ssmi.hr, arhivirano 28. prosinca 2020. (HAW)
  5. (srpski) Veroljub Trifunović Veroljub Trifunović: Perast - gospodar luka: 18: Manastir, pristupljeno 30. kolovoza 2016.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]