Ruska umjetnost
Ruska umjetnost je umjetnička produkcija naroda Rusa i umjetnost na području današnje Ruske Federacije kao nasljednice SSSR-a.
U prvom razdoblju ruske umjetnosti, tzv. Kijevski stil (10. – 13. st.) prevladali su utjecaji bizantske umjetnosti. U crkvenoj arhitekturi preuzet je bizantski tip centralne građevine križnog tlocrta (upisan grčki križ) s kupolom. Najpoznatija takva rana građevina je crkva Svete Sofije u Kijevu, građena od 1018. do 1089. g.
Legenda kaže da je nakon završetka crkve Ivan Grozni dao oslijepiti graditelja kako ne bi napravio ništa ljepše.
Za potrebe Crkve radile su se biblijske kompozicije u mozaiku, freski i ikonama. Među najstarije sačuvane ikone ubraja se Vladimirska Bogorodica iz 11. st. Sačuvani su i mozaici i freske u Uspenskom saboru iz 11. st.
Potkraj 14. i početkom 15. st. Teofan Grk iz Carigrada naslikao je freske i ikone u Novgorodu i Moskvi s najznačajnijim ikonopiscem Andrejom Rubljovom. Njihov slikarski stil nastavili su njihovi sljedbenici iz ikonoslikarske škole manastira Trojice-Sergijeva lavra, poput Dionizija (Ferapontov manastir).
Moskovski stil (14. – 17. st.) obilježen je utjecajima iz zapadne Europe, ali u isto vrijeme i tradicionalnom ruskom arhitekturom od drveta, poput Crkve Uzašašća u Kolomenskoju.
Europski utjecaji su najočitiji u renesansnim tornjevima na moskovskom Kremlju, ili u baroknim fasadama potkraj 17. st.
Europski stil (od 17. st. do 1917.) je započeo Petar Veliki izgradnjom svoje prijestolnice Sankt Peterburga. U doba carice Katarine II. istaknuo se B. F. Rastrelli gradeći monumentalne projekte, kao Zimski dvorac u palači Ermitaž, u sintezi talijanskog baroka i ruske tradicionalne arhitekture. Od 1766. – 78., po narudžbi Katarine Velike, francuski kipar É. M. Falconet je izveo monumentalni brončani kip Petra Velikoga na propetom konju.
U drugoj polovici 18. st. u ruskoj arhitekturi prevladavao je klasicizam koji se održao do sredine 19. st. i postao ruski nacionalni stil. Vodeći arhitekti su bili: Antonio Rinaldi, G. Quarenghi i K. I. Rossi. Sredinom 19. st. prevladao je historicizam i to najviše neobizantski stil u kojemu su projektirali arhitekti školovani u zapadnoeuropskim gradovima. Među najvećima je Konstantin Andrejevič Ton koji je projektirao Veliku palaču u moskovskom Kremlju.
_-_Volga_Boatmen_(1870-1873).jpg)
Djelatnost ruskih kipara započela je u doba neoklasicizma (Stepan Stepanovič Pimenov), a oko sredine 19. st. javile su se težnje prema realizmu (P. P. Trubeckoj). Prvi naraštaj domaćih ruskih slikara školovao se u duhu kasnoga baroka. U 18. st. glavni portretisti bili su Aleksej Petrovič Antropov i Ivan Petrovič Argunov, a glavni predstavnik klasicističkog slikarstva s povijesnom tematikom bio je Orest Adamovič Kiprenski.
Društvo ruskih umjetnika "Peredvižnjevci" (Peredvižnjiki) osnovano je 1863. u Sankt Peterburgu na poticaj skupine slikara koji su zagovarali socijalno angažirani realizam, a glavni predstavnik bio je I. J. Rjepin. Kao protivnici akademizma peredvižnjevci su tražili likovni izraz koji bi bio blizak prirodi i stvarnom životu. Pored Rjepina, glavni predstavnici su: G. G. Mjasojedov, I. I. Levitan i mnogi drugi mladi umjetnici.
Podrobniji članak o temi: Ruska avangarda.jpg)
Avangardna skupina slikara okupljala se oko časopisa "Mir iskusstva" i zauzimala se za oživljavanje ruske pučke umjetnosti, a najznačajnije rezultate postignula je u scenografiji i kostimografiji.
Početkom 20. st. u rusku arhitekturu stižu zapadnoeuropski utjecaji, isprva secesija, a potom funkcionalizam. Glavni pokretači ruske apstrakcije bili su Vasilij Kandinski, koji je ujedno i autor prve apstraktne slike (1910.), te M. F. Larinov i N. S. Gončarova (utemeljitelji rajonizma), a Kazimir S. Maljevič je bio najradikalniji od njih (začetnik suprematizma).
Začetnik konstruktivizma, najranijeg oblika apstraktne skulpture, bio je Vladimir J. Tatljin. Ideje konstruktivizma u Europu su pronijeli kipari: Aleksandar Arhipenko, Antoine Pevsner i Naum Gabo.
Nakon Oktobarske revolucije dogodio se kratkotrajan, ali slavan pokušaj moderniziranja ruske umjetnosti u kojemu je avangarda postala službenim stilom. No, ubrzo su avangardni umjetnici bivali šikanirani i čak zatvarani, a od 1934. jedini priznati likovni izraz bio je socijalistički realizam. U Rusiji su rođeni, ali su je napustili netom ili nakon Oktobarske revolucije: A. Javljenski, M. F. Larionov i njegova supruga N. S. Gončarova, Marc Chagall, El Lissitzky, Chaim Soutine (Sutin) i S. Poljakov.
U slikarstvu se veličaju kultovi Staljina, mladosti i radnika. Ideološke monumentalne spomenike, kipove i portrete izvodila je V. I. Muhina, a u arhitekturi je prevladao stil u kojemu se veličala moć države (Lenjinov mauzolej na Crvenom trgu u Moskvi, 1924. – 30., djelo A. V. Šćuseva).
Sovjetski stil traje sve do raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine kada se javlja tzv. postsocijalistički stil. Mladi naraštaj arhitekata projektira u svim stilovima postmoderne arhitekture. Razdoblje nakon 1990-tih obilježava nastanak mnogobrojnih umjetničkih skupina koje se kreću od geometrijske apstrakcije preko hepeninga, land arta, konceptualne umjetnosti i instalacija (Ilja Kabakov), do hiperrealizma nadahnutog socijalističkim realizmom (tzv. Umjetnost Perestrojke).
| |||||||||||
- Culture.ru
- RussianCulture.ru
- Ruske slike.
- Ruska kultura na internetu. Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2007. (Wayback Machine)
- Ikone, slike i fotografije iz Rusije.
- Rusko kulturno društvo Orlando. Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. listopada 2007. (Wayback Machine)
