Croatia Open Umag

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Vegeta Croatia Open Umag)
»Croatia Open« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Croatia Open (razdvojba).
Središnji stadion u Umagu
Naziv teniskog stadiona
Carlos Moyá, peterostruki pobjednik Umaga
Austrijanac Thomas Muster osvajao je Umag 1992., 1993. i 1995.
Marin Čilić prvi je Hrvat nakon Gorana Prpića s naslovom Umaga
Španjolci (na slici pobjednik iz 2013. Tommy Robredo) apsolutni su vladari umaškog turnira, s 10 naslova i još 8 nastupa u završnicama

Croatia Open Umag teniski je turnir iz ATP World Tour 250 serije, koji se od 1990. godine održava u Umagu. Puni naziv turnira je: Međunarodno prvenstvo Hrvatske u tenisu - International tennis Championship of Croatia.

Jedinstven oblik školjke središnjeg stadiona te položaj teniskog centra uz samu plažu, kombinacija dnevnog programa s teniskim mečevima, noćnom zabavom i brojnim koncertima, uz raznovrsnu eno-gastronomsku ponudu, čine ovaj turnir jedinstvenim u svijetu. Uspješna organizacija turnira, atraktivni program te brojni posjetitelji, učinili su da ovaj športski događaj postane simbol grada Umaga.

Pobjednik turnira osvaja 250 ATP bodova te 74.000 eura.[1] Igra se na otvorenom i podloga je crvena zemlja.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Prvo izdanje turnira održano je u svibnju 1990. godine, a cilj u sljedećim godinama je bilo postupno prebacivanje turnira u ljetnu tenisku sezonu (od 1992. do 1996. godine turnir se održavao u kolovozu), te se posljednjih godina održava u zadnjem tjednu srpnja.

Turnir je mijenjao svoj naziv kroz godine, od 1990. do 1991. godine turnir se punim imenom zvao "Yugoslav Open", te je nakon samostalnosti Hrvatske promijenio naziv u "Croatian Open Umag" kada je pun naziv turnira i zaštićen u mjerodavnim institucijama. Od 2006. godine u nazivu turnira dodaje se i brend glavnog sponzora turnira (naslovni sponzor ili popularan engleski termin "title sponsor").

Nazivi turnira:

  • 1990. – 1991.: Yugoslav Open
  • 1992. – 2005.: Croatia Open Umag
  • 2006. – 2011.: Studena Croatia Open Umag
  • 2012. – 2014.: Vegeta Croatia Open Umag
  • 2015. – 2016.: Konzum Croatia Open Umag
  • 2017. - ... : Plava Laguna Croatia Open Umag

Organizacija turnira nije prestajala ni za vrijeme ratnih godina, što je tada bio jedini međunarodni događaj organiziran u Hrvatskoj uz televizijski prijenos Eurosporta.

Thomas Muster, pobjednik turnira 3 puta i Carlos Moyá, pobjednik turnira 5 puta, zaslužili su titulu počasnih građana grada Umaga. Godine 2004. Predsjednik RH Stjepan Mesić odlikovao je Carlosa Moyu za iznimne rezultate i promicanje međunarodnog ugleda Republike Hrvatske.

Pokraj brojnih nagrada uručenih samom turniru i osobno direktoru turnira Slavku Rasbergeru na razini Hrvatske, organizacija ATP dodijelila je ovom turniru posebnu nagradu za izvrsnost, Award of excellence 5 puta: 1998., 2000., 2001., 2004. i 2005. godine; svaki put posebno naglašavajući napretke u organizaciji ove manifestacije.

Godine 1993. turnir je dobio Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".

2021. uvedena je serija turnira "Road To Umag". Domaćini su hrvatski gradovi i pobjednici svakog turnira, uz još trojicu igrača koji će dobiti pozivnice imat će priliku igrati na terenima Teniskog centra Stella Maris za jedno mjesto u kvalifikacijama za Croatia Open. Ti turniri bodovat će se za rang-listu Hrvatskog teniskog saveza te će na njima moći nastupiti isključivo hrvatski državljani registrirani pri HTS-u.[2]

Organizacija[uredi | uredi kôd]

Nositelj organizacije turnira je tvrtka Istra D.M.C. d.o.o. Za potrebe oragnizacije turnira, na turniru sudjeluje oko 500 djelatnika u raznim službama organizacije (linijski suci, pobirači loptica, hostese, tiskovni odjel, prijamni ured, služba za igrače, vozači, administracija, uređivači terena, čistačice itd.).[3] Posljednjih se godina u Pres centru turnira akreditira oko 300 novinara i fotografa koji prate sva događanja na turniru (procjenjeno 2018. godine oko 1.600 objava u domaćim i inozemnim medijima).

Mjesto održavanja turnira je teniski kompleks zemljanih terena (koji obuhvaća središnji stadion + Grand Stand teren + Hard Court teren + 9 terena) u turističkom naselju Stella Maris, koji je 1989. godine projektirao arhitekt Marijan Videc. Središnji stadion može primiti do 4.000 gledatelja, dio na tribinama, a dio u VIP ložama. Od 2016. godine središnji stadion, nosi ime Gorana Ivaniševića, odnosno puni naziv je ATP stadion Gorana Ivaniševića.

Sve završnice Umaga[uredi | uredi kôd]

Pojedinačno[uredi | uredi kôd]

Godina Pobjednik Finalist Rezultat
2023. Alexei Popyrin Stan Wawrinka 6–7(5–7), 6–3, 6–4
2022. Jannik Sinner Carlos Alcaraz 6–7(5–7), 6-1, 6-1
2021. Carlos Alcaraz Richard Gasquet 6–2, 6-2
2020. Nije održano zbog Pandemije koronavirusa
2019. Dušan Lajović Attila Balázs 7–5, 7–5
2018. Marco Checcinato Guido Pella 6–2, 7–6
2017. Andrej Rubljov Paolo Lorenzi 6–4, 6–2
2016. Fabio Fognini Andrej Martin 6–4, 6–1
2015. Dominic Thiem João Sousa 6–4, 6–1
2014. Pablo Cuevas Tommy Robredo 6–3, 6–4
2013. Tommy Robredo Fabio Fognini 6–0, 6–3
2012. Marin Čilić Marcel Granollers 6–4, 6–2
2011. Aleksandar Dolgopolov Marin Čilić 6–4, 3–6, 6–3
2010. Juan Carlos Ferrero Potito Starace 6–4, 6–4
2009. Nikolaj Davidenko Juan Carlos Ferrero 6–3, 6–0
2008. Fernando Verdasco Igor Andrejev 3–6, 6–4, 7–6(7–4)
2007. Carlos Moyá (5) Andrei Pavel 6–4, 6–2
2006. Stanislas Wawrinka Novak Đoković 6–6, odus.
2005. Guillermo Coria Carlos Moyá 6–2, 4–6, 6–2
2004. Guillermo Cañas Filippo Volandri 7–5, 6–3
2003. Carlos Moyá (4) Filippo Volandri 6–4, 3–6, 7–5
2002. Carlos Moyá (3) David Ferrer 6–2, 6–3
2001. Carlos Moyá (2) Jérôme Golmard 6–4, 3–6, 7–6(7–2)
2000. Marcelo Ríos Mariano Puerta 7–6(7–1), 4–6, 6–3
1999. Magnus Norman Jeff Tarango 6–2, 6–4
1998. Bohdan Ulihrach Magnus Norman 6–3, 7–6(7-0)
1997. Félix Mantilla Sergi Bruguera 6–3, 7–5
1996. Carlos Moyá Félix Mantilla 6–0, 7–6(7–4)
1995. Thomas Muster (3) Carlos Costa 3–6, 7–6(7–5), 6–4
1994. Alberto Berasategui Karol Kučera 6–2, 6–4
1993. Thomas Muster (2) Alberto Berasategui 7–5, 3–6, 6–3
1992. Thomas Muster Franco Davín 6–1, 4–6, 6–4
1991. Dmitrij Poljakov Javier Sánchez 6–4, 6–4
1990. Goran Prpić Goran Ivanišević 6–3, 4–6, 6–4


Statistika (2018.)
Tenisač 2+ Pobjede Finala
Carlos Moyá 5 6
Thomas Muster 3 3
najviše finala bez pobjede
Filippo Volandri 0 2

Parovi[uredi | uredi kôd]

Godina Pobjednici Finalisti Rezultat
2023. Blaž Rola
Niko Serdarušić
Simone Bolelli
Fabio Fognini
4–6, 7–6(7–2), [15–13]
2022. Simone Bolelli (2)
Fabio Fognini (2)
Llyod Glasspool
Harri Heliövaara
5–7, 7–6(8–6), [10–7]
2021. Fernando Romboli
David Vega Hernández
Tomislav Brkić
Nikola Ćaćić
6-3,7–5
2020. Nije održano zbog Pandemije koronavirusa
2019. Robin Haase (2)
Philipp Oswald
Oliver Marach
Jürgen Melzer
7–5, 6–7(2–7), [14–12]
2018. Robin Haase
Matwé Middlekoop
Roman Jebavý
Jiří Veselý
6–4, 6–4
2017. Guillermo Durán
Andrés Molteni
Marin Draganja
Tomislav Draganja
6–3, 6–7(4–7), [10–6]
2016. Martin Kližan (2)
David Marrero (3)
Nikola Mektić
Antonio Šančić
6–4, 6–2
2015. Máximo González
André Sá
Mariusz Fyrstenberg
Santiago González
4–6, 6–3, [10–5]
2014. František Čermák (3)
Lukáš Rosol
Dušan Lajović
Franko Škugor
6–4, 7–6(7–5)
2013. Martin Kližan
David Marrero (2)
Nicholas Monroe
Simon Stadler
6–1, 5–7, [10–7]
2012. David Marrero
Fernando Verdasco
Marcel Granollers
Marc López
6–3, 7–6(7–4)
2011. Simone Bolelli
Fabio Fognini
Marin Čilić
Lovro Zovko
6–3, 5–7, [10–7]
2010. Leoš Friedl
Filip Polášek
František Čermák
Michal Mertiňák
6–3, 7–6(9–7)
2009. František Čermák (2)
Michal Mertiňák (3)
Johan Brunström
Jean-Julien Rojer
6–4, 6–4
2008. Michal Mertiňák (2)
Petr Pála (2)
Carlos Berlocq
Fabio Fognini
2–6, 6–3, [10–5]
2007. Lukáš Dlouhý
Michal Mertiňák
Jaroslav Levinský
David Škoch
6–1, 6–1
2006. Jaroslav Levinský
David Škoch
Guillermo García López
Albert Portas
6–4, 6–4
2005. Jiří Novák
Petr Pála
Michal Mertiňák
David Škoch
6–3, 6–3
2004. José Acasuso
Flávio Saretta
Jaroslav Levinský
David Škoch
4–6, 6–2, 6–4
2003. Álex López Morón (2)
Rafael Nadal
Todd Perry
Thomas Shimada
6–1, 6–3
2002. František Čermák
Julian Knowle
Albert Portas
Fernando Vicente
6–4, 6–4
2001. Sergio Roitman
Andrés Schneiter
Ivan Ljubičić
Lovro Zovko
6–2, 7–5
2000. Álex López Morón
Albert Portas
Ivan Ljubičić
Lovro Zovko
6–1, 7–6(7–2)
1999. Mariano Puerta
Javier Sánchez (3)
Massimo Bertolini
Cristian Brandi
3–6, 6–2, 6–3
1998. Neil Broad
Piet Norval
Jiří Novák
David Rikl
6–1, 3–6, 6–3
1997. Dinu Pescariu
Davide Sanguinetti
Dominik Hrbatý
Karol Kučera
7–6, 6–4
1996. Pablo Albano
Luis Lobo (2)
Ģirts Dzelde
Udo Plamberger
6–4, 6–1
1995. Luis Lobo
Javier Sánchez (2)
David Ekerot
László Markovits
6–4, 6–0
1994. Diego Pérez
Francisco Roig
Karol Kučera
Paul Wekesa
6–2, 6–4
1993. Filip Dewulf
Tom Vanhoudt
Jordi Arrese
Francisco Roig
6–4, 7–5
1992. David Prinosil
Richard Vogel
Sander Groen
Lars Koslowski
6–3, 6–7, 7–6
1991. Gilad Bloom
Javier Sánchez
Richey Reneberg
David Wheaton
7–6, 2–6, 6–1
1990. Vojtěch Flégl
Daniel Vacek
Andrej Čerkasov
Andrej Olhovskij
6–4, 6–4


Statistika (2019.)
Tenisač 3+ Pobjede Finala
František Čermák 3 4
David Marrero 3 3
Michal Mertiňák 3 5
Javier Sánchez 3 3
Parovi
(2+ pobjede ili 3+ finala)
Pobjede Finala
Martin Kližan David Marrero 2 2
Jaroslav Levinský David Škoch 1 3

Statistika[uredi | uredi kôd]

  • Najniže rangirani osvajač turnira u singlu: Dimitri Poljakov 169. na ATP ljestvici
  • Najniže rangirani finalist turnira u singlu: Attila Balazs 208. na ATP ljestvici[4]

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Tommy Robredo profile
  2. https://www.glasistre.hr/sport/tenis-u-lipnju-krece-serije-turnira-road-to-umag-721946
  3. Organizacija. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. kolovoza 2013. Pristupljeno 4. kolovoza 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. https://www.index.hr/sport/clanak/poznati-su-finalisti-atp-turnira-u-umagu/2102564.aspx

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Croatia Open Umag