Vojska Republike Sjeverne Makedonije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Oružane snage
Logo of the Army of the Republic of North Macedonia.svg
Vojska Republike Sjeverne Makedonije
Армија на Република Северна Македонија
Utemeljena 1992.
Grane Makedonska kopnena vojska

Makedonska riječna flota
Makedonske zračne snage

Vodstvo
Vrhovni zapovjednik Đorge Ivanov
Ministar obrane Fatmir Besimi
Načelnik Glavnog stožera Goranco Koteski
Minimalna starost 18 godina
Novačenje dragovoljno služenje vojnog roka
Povezani članci
Povijest Sukobi u Makedoniji 2001.
Mirovna misija u Afganistanu

Vojska Republike Sjeverne Makedonije (mak. Армија на Република Северна Македонија) je naziv za oružane snage Sjeverne Makedonije. VRM je strateški organizirana kao kopnena vojska s ratnim zrakoplovstvom i vojnom riječnom flotom kao potporama kopnene vojske. Tu je i specijalna vojna jedinica Vukovi. Makedonska vojska je profesionalna i služenje vojnog roka je na dobrovoljnoj bazi. Ranije je vojni rok trajao šest mjeseci a civilno služenje 14 mjeseci. U listopadu 2006. makedonska vojska je u potpunosti profesionalizirana čime je postala prva u regiji koja se sastoji samo od profesionalnih vojnika.[1]

2019. god., VRSM broji oko 16 tisuća pripadnika.

Politika nacionalnih obrambenih snaga sastoji se od:

  • očuvanja samostalnosti i suverenosti Sjeverne Makedonije,
  • zaštite integriteta makedonskog kopnenog teritorija, zračnog prostora i teritorijalnih voda te
  • obrane nacionalnog Ustava.

Trenutno je u tijeku pristupanje Sjeverne Makedonije NATO paktu. Međutim, tijekom summita NATO-a u Bukureštu 2008. godine, Grčka je blokirala pristup paktu svojem sjevernom susjedu zbog međusobnog političkog spora oko imena zemlje. Tada su se ostale članice NATO-a složile da će Republika Sjeverna Makedonija, dobiti pozivnicu za članstvo u vojni pakt nakon što riješi spor s Grčkom. Nakon što je u veljači 2019. godine, proveden Prespanski sporazum, te je Republika Makedonija promijenila ime u Republika Sjeverna Makedonija, dobila je pozivnicu za članstvo. Isto je i sa Europskom Unijom gdje joj je Grčka dugi niz godina blokirala otvaranje pregovora s EU.[2]

Glavni strani dobavljači opreme za makedonsku vojsku su SAD te makedonski susjedi Srbija, Bugarska i Ukrajina.

Povijest[uredi | uredi kôd]

17. studenog 1991. narodna skupština je donjela Ustav Republike Sjeverne Makedonije prema kojem je Sjeverna Makedonija suverena, nezavisna, demokratska i socijalna država koju će braniti vlastite oružane snage.

21. veljače 1992. makedonski predsjednik Kiro Gligorov i predstavnici JNA su potpisali ugovor o povlačenju jugoslavenske vojske sa makedonskog teritorija do 15. travnja iste godine. JNA je u konačnici povukla vlastite snage iz zemlje prije zadanog roka, tako da je posljednji vojnik napustio zemlju 7. ožujka 1992.

Odlaskom JNA povučena je velika količina oružja i opreme tako da je novoosnovana makedonska vojska raspolagala sa malom količinom borbenih sredstava. Unatoč svemu, uspješno su započele pripreme nacionalnih oružanih snaga da počnu sa obavljanjem svojih zadataka i ustavne uloge.

1995. godine je Makedinija sklopila "Partnerstvo za mir" ugovor o vojnoj suradnji s NATO paktom, a 19. veljače 2019. godine je započela procedura pristupanja Republike Sjeverne Makedonije u puno članstvo NATO pakta.[3]

U godinama nakon osamostaljenja je Makedonija da kupuje tada dostupno jeftinije oružje iz bivših članica Varšavskog ugovora, što je rezultiralo važnom suradnjom s Ukrajinom.[4]

Novija povijest[uredi | uredi kôd]

Prvi veći angažman makedonske vojske bio je 2001. godine kada su započeli etnički sukobi protiv albanske gerile okupljene oko separatističke grupe Oslobodilačka nacionalna armija. Sjevernoj Makedoniji je zbog ovog sukoba prijetila mogućnost nastanka znatnijeg građanskog rata. Taj kratkotrajni rat na sjeverozapadu zemlje je započeo u siječnju 2001. dok je u kolovozu iste godine usvojen Ohridski sporazum o prekidu vatre, uz posredovanje NATO pakta, kojemu će albanski pobunjenici kasnije i predati oružje. Međutim, manji oružani sukobi su trajali još do studenog iste godine, a sve je završilo razoružavanjem albanskih militanata.

Tijekom 2000-ih makedonska vojska je u sklopu EUFOR-a prisutna u BiH a u sklopu ISAF-a u Afganistanu. Tu su još i sudjelovanja u misijama u Libanonu te na Kosovu[5] kao i Iraku.[6] 13. rujna 2011. snimljeni su pripadnici makedonskih oružanih snaga kako zajedno sa američkim vojnicima uspješno odbijaju talibanski napad na ISAF-ovo sjedište u Kabulu.[7]

VRSM je duži niz godina održavala profesionalni sastav od nešto manje od 9.000 pripadnika,[8] kojega je počela znatno povećavati od 2014. godine, te 2019. godine broji 16.000 ljudi.[9] U svojem razvoju VRSM blisko surađuje s NATO paktom, u čijim je međunarodnim akcijama do sada sudjelovalo oko 8.000 pripadnika VRSM.[10]

Grane[uredi | uredi kôd]

Kopnena vojska[uredi | uredi kôd]

Kopnena vojska smatra se okosnicom makedonskih oružanih snaga te igra ključnu ulogu u osiguravanju sigurnosti i teritorijalnog integriteta Republike Sjeverne Makedonije. Podijeljena je na snage za brzo reagiranje, strateške rezerviste i snage potpore. Snage za brzo reagiranje predstavljaju glavnu borbenu skupinu unutar kopnene vojske te se nalaze unutar 1. i 2. brigade te oklopnog bataljona. Strateški rezervisti su vojne rezervne snage koje se aktiviraju u vrijeme izvanrednog stanja a nalaze se u 3. i 4. brigadi. Snage podrške su zadužene za davanje podrške snagama za brzo reagiranje i strateškim rezervistima u vojnim operacijama.

Također, u sklopu kopnene vojske postoji i specijalna vojna jedinica Vukovi.

Zračne snage[uredi | uredi kôd]

Makedonske zračne snage predstavljaju ratno zrakoplovstvo makedonske vojske. Zračne snage imaju važnu ulogu u osiguravanju makedonskog zračnog prostora. Jedan od glavnih ciljeva novoosnovanih zračnih snaga bila je izgradnja sustava zračnog motrenja koji je postao kamen temeljac sigurnosti zračnog prometa i upravljanja zračnim prostorom. Makedonske zračne snage sastoje se od ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane a njegova baza se nalazi u Petrovcu (blizu Skopja). Osim u vojne i logističke, zračne snage svoje letjelice koriste i u civilne svrhe.

Naoružanje[uredi | uredi kôd]


Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Macedonian Army phases out conscription
  2. Nato Macedonia veto stokes tension
  3. Relations with the Republic of North Macedonia (engleski). NATO. ažurirrano 15. veljače 2019. Pristupljeno 2019-02-28 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  4. Taras Kuzio. Prism Volume: 7 Issue: 10, 31. listopada 2001. UKRAINE FORGES MILITARY ALLIANCE WITH MACEDONIA (engleski). The Jamestown Foundation Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  5. Archive.wikiwix.com
  6. Archive.wikiwix.com - Road to Nato
  7. NATO in Afghanistan - ISAF fighting insurgents in Kabul (1/2) - Youtube.com
  8. North Macedonia (engleski). GlobalSecurity.org. Pristupljeno 28. kolovoza 2019.
  9. North Macedonia Military Size 1992-2019 (engleski). Macrotrends. 2019. Pristupljeno 28. kolovoza 2019.
  10. Selen Öztürk i dr. 4. travnja 2019. Gamble with Russia: NATO enlargement and North Macedonia (engleski). Seta. Pristupljeno 28. kolovoza 2019.
  11. The 5.56 X 45mm: 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2010. Pristupljeno 22. rujna 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  12. Macedonia Land Forces military equipment and vehicles Macedonian Army
  13. 13,0 13,1 13,2 13,3 13,4 13,5 Artillery weapons of Macedonian Army
  14. 14,0 14,1 14,2 Armed Forces of Macedonia - Air defence systems
  15. Armyrecognition.com
  16. Eurokompozit.com.mk. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. rujna 2012. Pristupljeno 23. rujna 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  17. 17,0 17,1 17,2 17,3 17,4 Armed forces of Macedonia - Armored Fighting Vehicles
  18. Paluba.info
  19. Web stranica makedonskog Ministarstva obrane