Władysław Tarnowski
| Władysław Tarnowski | |
|---|---|
 Władysław Tarnowski Frédérica Chopina (slika Maurycy Gottlieb, oko 1877. g, Šleski muzej u Katowicama) | |
Životopisni podatci
| |
| Rodno ime | Władysław Tarnowski |
| Rođenje | 4. lipnja 1836., Wróblewice, Austrijsko Carstvo |
| Smrt | 19. travnja 1878., San Francisco, Sjedinjene Američke Države |
Djelo
| |
| Razdoblje | Romantizam |
| Portal o glazbi | |
| Portal o životopisima | |
Władysław Tarnowski, (Wróblewice, 4. lipnja 1836. – San Francisco, 19. travnja 1878.), poljski skladatelj i pijanist, pjesnik i dramatičar.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Władysław Tarnowski rođen je u Wróblewicama od majke Ernestyne Tarnowski i oca Waleriana Tarnowskog, zemljoposjednika. Władysław je bio rođak Stanisława Tarnowskog.[1] Studirao je pravo i filozofiju na Jagiellonskom sveučilištu u Krakovu od 1851. do 1857. godine.[2] Godine 1861. umro je njegov otac pa je naslijedio Wróblewice.[1] Do 1863. godine studirao je glazbu u Parizu.[3] Władysław je sudjelovao u Siječanjskom ustanku 1863. godine.[3] Tada je studirao glazbu (kompoziciju i sviranje klavira) u Leipzigu,[4] i studirao je s Franzom Lisztom u Rimu.[5]
Djela[uredi | uredi kôd]
Poznata klavirska djela[uredi | uredi kôd]
- 3 mazurke:
- Trois Mazurkas pour Piano, oko 1870.
- 3 nokturna
- dédié à sa soeur Marie,
- Nuit sombre.
- Nuit claire.
- 2 valcera:
- Valse_poeme, 1870.
- 2 poloneze:
- Polonez dla Teofila Lenartowicza, 1872.
- Grande Polonaise quasi rapsodie symphonique composée et dediée à son ami T. Lenartowicz, 1874.
- mnogo improptus, između ostalog:
- Impromptu „L’adieu de l’artiste”, oko 1870.
- Souvenir de la Canée, 1870.
- Fantazie-Impromptu
- 1 klavirska sonata:
- Sonate à son ami Br. Zawadzki, ~ 1875.
Druga djela[uredi | uredi kôd]
- Extases au Bosphor, fantasie rapsodie sur les melodies orientales, op. 10, oko 1875.
- Marsz żałobny z osobnej całości symfonicznej poświęcony pamięci Augusta Bielowskiego, 1876.
- Ave Maria, 1876.
- Pensée funebre.
- Andantino pensieroso, 1878 (prvo izdanje nakon smrti).
Komorna glazba[uredi | uredi kôd]
- Quatour Re-majeur pour Deur Violons, Viola et Violonceller, 1874.
- Fantaisie quasi Sonate.
- Souvenir d’un ange, oko 1876.[6]
Glazba za orkestar[uredi | uredi kôd]
- Symfonia d’un drammo d’amore, 1871.
- 2 preludija:
- Karlińscy, 1874.
- Joanna Grey, 1875.
- Achmed oder der Pilger der Liebe ili Achmed, czyli pielgrzym miłości, (opera), 1875.
Pjesme[uredi | uredi kôd]
- A kto chce rozkoszy użyć, ili Jak to na wojence ładnie, 1863, (tekst pjesme: Władysław Tarnowski).
- Herangedämmert kam der Abend, (tekst pjesme: Heinrich Heine).
- Die Perle, (tekst pjesme: Władysław Tarnowski).
- Die Schwalben, (tekst pjesme: Władysław Tarnowski).
- Im Traum sah ich das Lieben, (tekst pjesme: Heinrich Heine).
- Ich sank verweint in sanften Schlummer ili Widzenie, (tekst pjesme: Władysław Tarnowski).
- Neig, o Schöne Knospe, (tekst pjesme: Mirza-Schaffy Vazeh).
- Kennst du die Rosen, oko 1870, (tekst pjesme: Władysław Tarnowski).
- Du Buch mit sieben Siegeln, oko 1870, (tekst pjesme: Ludwig Foglár).
- Ob du nun Ruhst, oko 1870, (tekst pjesme: Ludwig Foglár).
- Klänge Und Schmerzen, oko 1870, (tekst pjesme: Robert Hamerling).
- Nächtliche Regung, oko 1870, (tekst pjesme: Robert Hamerling).
- Strofa dello Strozzi e la risposttadi Michalangelo, (tekst pjesme: Filippo Strozzi i Michelangelo).
- Au soleil couchant, (tekst pjesme: Victor Hugo), 1873.
- Still klingt das Glöcklein durch Felder, ili Dźwięczy głos dzwonka przez pole, 1874, (tekst pjesme: Władysław Tarnowski).
- Alpuhara, 1877, (tekst pjesme: Adam Mickiewicz).
- Mein kahn, prije 1878, (tekst pjesme: Johann von Paümann ps. Hans Max).[7]
Drame[uredi | uredi kôd]
- Izaak, 1871.
- Karlinscy, 1874.
- Joanna Grey, 1874.
- Ostatnie sądy kapturowe, 1874.
- Finita la comedia, 1874.
Zbirke pjesama[uredi | uredi kôd]
- Poezye studenta (1, 2, 3, 4, 1863-1865).
- Krople czary, 1865.
- Szkice helweckie i Talia, 1868.
- Piołuny, 1869.
- Nowe Poezye, 1872.
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b M.J. Minakowski, Genealogia potomków Sejmu Wielkiego - Walerian Spycymir hr. Tarnowski z Tarnowa h. Leliwa (ID: 5.489.17)
- ↑ Agaton Giller O Władysławie hr. Tarnowskim, „Ruch Literacki”, 1878, broj 22, str. 348.
- ↑ a b Agaton Giller O Władysławie hr. Tarnowskim, „Ruch Literacki”, 1878, broj 24, str. 381.
- ↑ Agaton Giller O Władysławie hr. Tarnowskim, „Ruch Literacki”, 1878, broj 25, str. 395.
- ↑ Agaton Giller O Władysławie hr. Tarnowskim, „Ruch Literacki”, 1878, broj 25, str 395.
- ↑ Utwory instrumentalne Władysława Tarnowskiego Warszawa-Łódź, 2018, ISBN 9788394567415.
- ↑ Pieśni niemieckie Władysława Tarnowskiego, Warszawa-Łódź, 2017, ISBN 9788394567408.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Ostali projekti[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Władysław Tarnowski |
 | Wikicitati imaju zbirke citata o temi Władysław Tarnowski |