Ante Žanetić
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Bilješke | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Ante Žanetić (Blato na Korčuli, 18. studenog 1936.) , popularni Luli je bio hrvatski nogometaš. Rodom je iz Blata na Korčuli. Po struci je bio učitelj (završena učiteljska škola u Dubrovniku).
Igrao je u veznom redu, na položaju desnog halfa.
Za Hajduka je igrao od 1955. - 1960.. Odigrao je 250 utakmica i postigao 41 pogodak.
Od 1958. slijede događaji koji su promijenili tijek njegove karijere. Nije se slagao sa krugovima u klupskoj upravi i gradu i novodovedenim trenerom Milovanom Ćirićem (kojeg su ti isti krugovi i doveli). Ante Žanetić ga je opisao kao "velikosrbina", a krugove u klubu i gradu koji su ga doveli kao "orjunaške i udbaške"; a optužbe za pristup novog trenera idu dotle da je "Ćirić u kratko vrijeme zatrovao odnose izmedju Hajduka i Dinama, tako da je sada Zagreb neprijateljski grad, a Beograd je prijatelj Hajduka. Od tada je poceo pravi rat izmedju navijaca bilih i plavih, koji nikada nije ni prestao, i pravo je cudo, kako nitko nije ni ubijen.". Zbog maltretiranjima po gradu koja su uslijedila od strane izmanipuliranih navijača a u režiji prije navedenih orjunaških krugova, [1] [2] Žanetić je 1960. bio prisiljen emigrirati, što je učinio prigodom Hajdukovog gostovanja u Danskoj i Njemačkoj. U isto vrijeme su iz Hajduka otišli iz istih razloga Branko Vidjak i Vladimir Beara.[2].
Jedno vrijeme je igrao za belgijski FC Bruges, a onda je zbog bolesti prekinuo igračku karijeru.
Od 1967. živi u Australiji.
Sadržaj |
Reprezentativni nastupi [uredi]
Nastupio je i za Hrvatsku: bio je članom hrvatskog predstavništva koje je 1956. odigralo utakmicu protiv Indonezije, jedine utakmice koju je Hrvatska samostalno odigrala za vrijeme socijalističke Jugoslavije. Za Jugoslaviju je odigrao 15 utakmica i postigao 2 pogotka.
2006. je objavio autobiografsku knjigu Zlato Rima i Srebro Pariza: športski memoari i trnovit put Ante Žanetića.
Sudjelovanja na velikim natjecanjima [uredi]
Sudjelovao je na OI 1960. gdje je osvojio zlato.
Iste godine je sudjelovao na europskom prvenstvu koje se igralo u Francuskoj, na kojem je došao do završnice i osvojio srebrno odličje. Bio je i prvim strijelcem na utakmici kojom se izbacilo domaćina iz daljnjeg natjecanja.
Priznanja [uredi]
Engleski športski časopis iz Londona World Soccer ga je izabrao u izabranu najbolju momčad na svijetu 1960. godine. Idealnu postavu su činili: Grosics, Bergmark, Santamaria, N.Santos Vergas, Zanetic, Julinho, Pele, Di Stefano, Puskas i Gento.
Iste godine je izabrana za najboljeg europskog desnog halfa.
Izvori [uredi]
- Hrvati AMAC - Zlato Rima i srebro Pariza - Športski memoari i trnovit put Ante Žanetića
- ↑ *Kako je Smojina Orjuna zgazila Antu Žanetića, Hrvatski list br.223, 1. siječnja 2009., str. 47.-49.
- ↑ 2,0 2,1 Hrvati AMAC Ante Žanetić: Ovo pišem za sve ljubitelje nogometa, a narocito za mladu hajdukovu Torcidu, 18. srpnja 2006.
Vanjske poveznice [uredi]
- Korčula.net Ante Žanetić
|
|||||
