Socijalistička Republika Hrvatska
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
Socijalistička Republika Hrvatska (SR Hrvatska, SRH) preimenovana je iz "Narodne Republike" u "Socijalističku Republiku" kad i ostale jugoslavenske republike, Ustavom iz 1963. kao jedna od šest bivših jugoslavenskih republika. Prije razdruženja, a sukladno promjenama društveno-političkoga sustava, iz naziva je 25. srpnja 1990.,[1][2] uklonjen pridjev "socijalistička", a promijenjena su i državna obilježja, uklonjena je zvijezda petokraka sa zastave, proglašen je grb Republike Hrvatske sastavljen od šahiranog polja s 5 redaka i 5 stupaca, ukinute su zajednice općina, ukinuto je nazivlje bivšeg društveno-političkog sustava, zajamčeno je pravo građanina na poljoprivredno zemljište. Osamostalila se devedesetih kad je stvorena neovisna Republika Hrvatska. SR Hrvatska je bila druga po veličini i mnogoljudnosti (poslije SR Srbije), a druga i po razvijenosti (poslije SR Slovenije) republika SFRJ. Glavni grad je bio Zagreb sa 629.896 stanovnika (1971.)[3]
Sadržaj |
[uredi] Naziv
Federalna Država Hrvatska - 8. i 9. svibnja 1944. u Topuskom na trećem zasjedanju ZAVNOH-a.
Narodna Republika Hrvatska - novo ime proglasilo je Predsjedništvo Narodnog sabora Hrvatske Zakonom o imenu Narodne Republike Hrvatske 26. veljače 1946..
Socijalistička Republika Hrvatska - novo ime proglašeno Ustavom SFRJ od 7. travnja 1963.
[uredi] Ustavno određenje
Po definiciji iz Ustava iz 1974. godine:
Socijalistička Republika Hrvatska je država utemeljena na suverenosti naroda i na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi te socijalistička samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i građana i ravnopravnih naroda i narodnosti.
Socijalistička Republika Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i država drugih naroda i narodnosti koje u njoj žive.
Socijalistička Republika Hrvatska je u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Radni ljudi i građani Hrvatske ostvaruju svoja suverena prava u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, a u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji kad je to u zajedničkom interesu dogovorom svih republika i autonomnih pokrajina utvrđeno Ustavom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.[4]
Ustavom SR Hrvatske je utvrđeno, da je cilj odgoja i obrazovanja "stjecanje marksističkog pogleda na svijet"...[5].
[uredi] Jezik i pismo
Ovaj članak dio je niza o Rana povijest
Srednji vijek
Habsburška Monarhija
Prvi svjetski rat
Versajska Jugoslavija
Drugi svjetski rat
Socijalističko razdoblje
Neovisna Hrvatska
|
U Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u javnoj je upotrebi hrvatski književni jezik – standardni oblik narodnog jezika Hrvata i Srba u Hrvatskoj, koji se naziva hrvatski ili srpski.
Zakonom, statutima društveno-političkih organizacija udruženog rada te drugih samoupravnih organizacija i zajednica osigurava se u javnom životu ostvarivanje ravnopravnosti jezika i pisama naroda i narodnosti na područjima na kojima žive i utvrđuju se način i uvjeti primjenjivanja te ravnopravnosti.
Pripadnici naroda i narodnosti imaju pravo na upotrebu svojeg jezika i pisma u ostvarivanju svojih prava i dužnosti te u postupku pred državnim organima i organizacijama koje obavljaju javna ovlaštenja. [6]
Autentični tekstovi saveznih zakona i drugih saveznih propisa i općih akata donose se i objavljuju u službenom listu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije na hrvatskom književnom jeziku, latinicom.[7]
[uredi] Stanovništvo
U Hrvatskoj je 1971. g. živjelo oko 4,4 milijuna stanovnika. Oko 72% su bili Hrvati, a ostatak stanovništva su činili uglavnom Srbi, Slovenci, Mađari, Talijani Albanci, Muslimani, Makedonci, Slovaci i ostale nacionalne manjine. Zagreb je bio drugi grad po prostornoj veličini i po broju ljudi, iza Beograda. Razvijenost Zagreba nije imao ni Beograd, jer je bio središte prehrambene, farmaceutske, tekstilne... industrije. Prosječna gustoća naseljenosti je bila oko 77,8 stanovnika na km² (iza Srbije, Slovenije i BiH). Ostali veći gradovi osim Zagreba su Split, Rijeka i Osijek. Split je bio najveći grad na moru u cijeloj SFRJ. Imao je oko 151.900 stanovnika. Slijedila ga je Rijeka s 132.900 stanovnika, te Osijek s 93.900 stanovnika.
[uredi] Upravna podjela
Podrobniji članak o temi: Upravna podjela za vrijeme Zavnoha
Poslije II. svjetskog rata u Hrvatskoj je Općim zakonom o narodnim odborima (nositeljima vlasti) od 21. svibnja 1946.[8][9] uspostavljen novi upravno-prostorni ustroj. Mjesni narodni odbori kao političko-teritorijalne jedinice bili su različiti po veličini i djelovali su sve do kraja 1951., kada su ukinuti.[10] Godine 1952. donesen je Zakon o podjeli NR Hrvatske na kotare, gradove i općine.[11] Tim je zakonom u Hrvatskoj ustanovljeno 89 kotara i 737 općina. Općina je bila osnovna upravno-prostorna cjelina, a kotar je obuhvaćao skupinu općina spojenih najčešće u nodalno-funkcionalni areal. Kotari kao oblik upravno-prostornoga ustroja održali su se do 1967., kada su ukinuti.[12] U navedenomu razdoblju broj kotara se razlikovao, tako ih je 1955. bilo 27, a 1962. – 9.[13] Općine kao temeljne upravno-prostorne jedinice održale su se sve do današnjih dana, s različitim stupnjem organizacije i značenja u političkom odlučivanju. Njihov broj također je bio različit, od 737, koliko ih je bilo 1952., do 102 u 1991. Godine 1974., bile su po teritorijalnom načelu oblikovane i zajednice općina.[14]
[uredi] Literatura
- Tomislav Badovinac: "Zagreb i Hrvatska u Titovo doba", VBZ, Zagreb, 2004., ISBN 953-99595-0-0
- Berislav Jandrić: "Hrvatska pod crvenom zvijezdom - Komunistička partija Hrvatske 1945.-1952., organizacija, uloga, djelovanje", Srednja Europa, Zagreb, 2005., ISBN 953-6979-20-9
- Valković, Ljubomir (prir.) Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ustav Socijalističke Republike Hrvatske, 10. izd., Narodne novine, Zagreb, 1989., ISBN 86-337-0139-1
[uredi] Izvori
- ↑ Odluka o proglašenju Amandmana LIV. do LXIII. na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske (hrv.). Narodne novine (14. veljače 1990.). pristupljeno 2009-05-24
- ↑ Odluka o proglašenju Amandmana LXIV. do LXXV. na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske (hrv.). Narodne novine (25. srpnja 1990.). pristupljeno 2009-05-24
- ↑ http://www.dzs.hr/Hrv/pxweb2003/database/Naselja%20i%20stanovnistvo%20Republike%20Hrvatske/Naselja%20i%20stanovnistvo%20Republike%20Hrvatske.asp
- ↑ Valković, Ljubomir (prir.) Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ustav Socijalističke Republike Hrvatske, 10. izd., Narodne novine, Zagreb, 1989., ISBN 86-337-0139-1 → Ustav SRH, str. 330. i 592. (Amandman). / Ustav SFRJ: čl. 1., 2.
- ↑ (prir.) Osnovna načela V.
- ↑ Valković, Ljubomir (prir.) Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ustav Socijalističke Republike Hrvatske, 10. izd., Narodne novine, Zagreb, 1989., ISBN 86-337-0139-1 → Ustav SRH, str. 401. i 402. / Ustav SFRJ: čl. 171., 245-248.
- ↑ Valković, Ljubomir (prir.) Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ustav Socijalističke Republike Hrvatske, 10. izd., Narodne novine, Zagreb, 1989., ISBN 86-337-0139-1 → Ustav SRH, str. 469. i 470. / Ustav SFRJ: čl. 269.
- ↑ Krbek, Ivo. Osnovi upravnog prava FNRJ, Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1950., str. 62., (COBISS.SR)
- ↑ Krbek, Ivo. Narodna Republika Hrvatska u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, Jugoslavenska akademija nauka i umjetnosti, Zagreb, 1948., (COBISS.SR)
- ↑ Stupanjem na snagu novoga Općeg zakona o narodnim odborima (Službeni list FNRJ, br. 22/52), te republičkoga Zakona o narodnim odborima općina (Narodne novine, br. 35/52) – zatim i – Zakona o podjeli NR Hrvatske na kotareve, gradove i općine (Narodne novine, br. 16/52), ukidaju se mjesni narodni odbori, a uvode općine.
- ↑ Zakon o podjeli Narodne Republike Hrvatske na kotare, gradove i općine, Narodne novine, br. 16/52.
- ↑ Zakon o provedbi Ustavnog zakona o promjeni Ustava Socijalističke Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 13/67. od četvrtka, 30. ožujka 1967.
„Čl. 1.
Kotarske skupštine i njihovi organi, kao i organi kotarske uprave, prestaju s radom 31. ožujka 1967.“(―) - ↑ Klemenčić, Mladen. Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918 – 1992. (str. 123. – 148.) U: Mirošević, Franko (ur.), Goldstein, I.; Grgin, B.; Moačanin, N.; Potrebica, F.; Pavličević, D.; Vranješ-Šoljan, B.; Kolar-Dimitrijević, M.; Klemenčić, M.; Rogić, V.; Gmajnić, L. Hrvatske županije kroz stoljeća, Školska knjiga i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1996., ISBN 953-0-61367-9
- ↑ http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2008/PDF/02-bind.pdf
Nedovršeni članak Socijalistička Republika Hrvatska koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
|
|||||||
