Socijalistička Republika Hrvatska

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Socijalistička Republika Hrvatska
Socijalistička republika u sastavu SFRJ
Flag of the Kingdom of Yugoslavia.svg
 
Flag of Italy (1861-1946).svg
 
Free Territory Trieste Flag.svg
1943.1991. Flag of Croatia.svg
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Lijepa naša domovino
Lokacija Hrvatske
Glavni grad Zagreb
Jezik/ci hrvatski
Politička struktura Socijalistička republika u sastavu SFRJ
Povijest
 - uspostavljena 1943.
 - ukinuta 1991.
Valuta jugoslavenski dinar

Socijalistička Republika Hrvatska (SR Hrvatska, SRH) preimenovana je iz "Narodne Republike" u "Socijalističku Republiku" kad i ostale jugoslavenske republike, Ustavom iz 1963. kao jedna od šest bivših jugoslavenskih republika. Prije razdruženja, a sukladno promjenama društveno-političkoga sustava, iz naziva je 25. srpnja 1990.,[1][2] uklonjen pridjev "socijalistička", a promijenjena su i državna obilježja, uklonjena je zvijezda petokraka sa zastave, proglašen je grb Republike Hrvatske sastavljen od crveno-bijelog šahiranog polja s 5 redaka i 5 stupaca (s prvim poljem u prvom redu crvene boje), ukinute su zajednice općina, ukinuto je nazivlje bivšeg društveno-političkog sustava, zajamčeno je pravo građanina na poljoprivredno zemljište. Osamostalila se devedesetih kad je stvorena neovisna Republika Hrvatska. SR Hrvatska je bila druga po veličini i mnogoljudnosti (poslije SR Srbije), a druga i po razvijenosti (poslije SR Slovenije) republika SFRJ. Glavni grad je bio Zagreb sa 629.896 stanovnika (1971.)[3]

Nakon revolucionarnog terora kojega je Komunistička partija počela provoditi 1944. godine - na simbolički način se taj teror prepoznaje u Pokolju na otoku Daksi pred Dubrovnikom - zavedena je u Hrvatskoj dugotrajna tzv. "diktatura proletarijata", tj. totalitarni režim nalik onima u drugim socijalističkim zemljama. Do približno 1953. godine oslanjala se u velikoj mjeri komunistička vlast - u očitom nedostatku vlastitih školovanih "kadrova" osposobljenih za obnašanje rukovodećih dužnosti - na tzv. "nepartijce", uglavnom pripadnike Hrvatske seljačke stranke koji su se za NDH držali distancirano od ustaškog režima ili čak surađivali s partizanima. Kraj tog korištenja bivših HSS-ovaca (HSS kao stranka više nije mogla djelovati u jednopartijskom komunističkom sustavu) i bilo kakvih ne-komunista na visokim državnih funkcijama naznačen je odlaskom Franje Gažija s mjesta potpredsjednika Vlade Narodne Republike Hrvatske.

Naziv[uredi VE | uredi]

Federalna Država Hrvatska - 8. i 9. svibnja 1944. u Topuskom na trećem zasjedanju ZAVNOH-a.
Narodna Republika Hrvatska - novo ime proglasilo je Predsjedništvo Narodnog sabora Hrvatske Zakonom o imenu Narodne Republike Hrvatske 26. veljače 1946..
Socijalistička Republika Hrvatska - novo ime proglašeno Ustavom SFRJ od 7. travnja 1963.

Ustavno određenje[uredi VE | uredi]

Po definiciji iz Ustava iz 1974. godine:

Član 1.

Socijalistička Republika Hrvatska je država utemeljena na suverenosti naroda i na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi te socijalistička samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i građana i ravnopravnih naroda i narodnosti.

Socijalistička Republika Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i država drugih naroda i narodnosti koje u njoj žive.

Socijalistička Republika Hrvatska je u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Član 2.

Radni ljudi i građani Hrvatske ostvaruju svoja suverena prava u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, a u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji kad je to u zajedničkom interesu dogovorom svih republika i autonomnih pokrajina utvrđeno Ustavom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.[4]

Ustavom SR Hrvatske je utvrđeno, da je cilj odgoja i obrazovanja "stjecanje marksističkog pogleda na svijet"...[5].

Usprkos gore citiranoj odredbi čl. 1. Ustava SRH, u praksi svakodnevnog života bi osoba koja bi u doba SRH Hrvatsku nazvala "država" mogla imati ozbiljnih problema: to bi se smatralo za nedopustivi izljev nacionalizma. Također bi teške probleme - čak i odlazak u zatvor - riskirao građanin koji bi ondašnji socijalistički sustav nazvao "totalitarnim" - što je on definitivno bio, po svakom razumnom kriteriju.[6] [7] [8]

Jezik i pismo[uredi VE | uredi]

Coat of arms of Croatia.svg

Ovaj članak dio je niza o
povijesti Hrvatske

Čl. 138. Ustava Socijalističke Republike Hrvatske (1974.)

U Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u javnoj je upotrebi hrvatski književni jezik – standardni oblik narodnog jezika Hrvata i Srba u Hrvatskoj, koji se naziva hrvatski ili srpski.

Zakonom, statutima društveno-političkih organizacija udruženog rada te drugih samoupravnih organizacija i zajednica osigurava se u javnom životu ostvarivanje ravnopravnosti jezika i pisama naroda i narodnosti na područjima na kojima žive i utvrđuju se način i uvjeti primjenjivanja te ravnopravnosti.

Pripadnici naroda i narodnosti imaju pravo na upotrebu svojeg jezika i pisma u ostvarivanju svojih prava i dužnosti te u postupku pred državnim organima i organizacijama koje obavljaju javna ovlaštenja. [9]

Čl. 293. Ustava Socijalističke Republike Hrvatske (1974.)

Autentični tekstovi saveznih zakona i drugih saveznih propisa i općih akata donose se i objavljuju u službenom listu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije na hrvatskom književnom jeziku, latinicom.[10]

Svi učenici bi u osnovnoj školi dobili poduku iz pisanja i čitanja ćirilice, ali u principu nije bilo udžbenika na tom pismu; u pravnom prometu se ćirilica nije koristila i njeno poznavanje je uglavnom koristilo za čitanje sadržaja napisanih u Socijalističkoj Republici Srbiji.

U društvenom i kulturnom životu su Hrvati i Srbi iz Hrvatske govorili u vrijeme SRH jedan te isti jezik, uz stanovite mjesne specifičnosti koje i danas karakteriziraju govornike iz pojedinog kraja Hrvatske.

Značajni prijepori o statusu hrvatskog jezika u Jugoslaviji na najjači način su izraženi u Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine, kojom su hrvatski jezikoslovci usprotivili aktivnostima radi stvaranju jedinstvenog "srpskohrvatskog jezika".

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

U Hrvatskoj je 1971. g. živjelo oko 4,4 milijuna stanovnika. Oko 72% su bili Hrvati, a ostatak stanovništva su činili uglavnom Srbi, Slovenci, Mađari, Talijani Albanci, Muslimani, Makedonci, Slovaci i ostale nacionalne manjine. Zagreb je bio drugi grad po prostornoj veličini i po broju ljudi, iza Beograda. Razvijenost Zagreba nije imao ni Beograd, jer je bio središte prehrambene, farmaceutske, tekstilne... industrije. Prosječna gustoća naseljenosti je bila oko 77,8 stanovnika na km² (iza Srbije, Slovenije i BiH).

Otvaranje granica krajem šezdesetih i nezaposlenost (uz političke razloge) dovodili su do povećanog iseljavanja. Do 1971., od 860.000 građana SFRJ koji su radili u inozemstvu, 330.000 je dolazilo iz Hrvatske - taj udio(38,4%) je bio približno dvostruko veći od udjela pučanstva SRH u Jugoslaviji. [11]

Najveći i glavni grad SRH bio je Zagreb (706.000 stanovnika). Ostali veći gradovi osim su bili Split, Rijeka i Osijek. Split je bio najveći grad na moru u SFRJ; imao je oko 151.900 stanovnika. Slijedila ga je Rijeka s 132.900 stanovnika, te Osijek s 93.900 stanovnika. Ova četiri navedena naselja su jedina i imala statut grada, te je u SRH ,živjelo oko 17% ukupnog stanovništva u naseljima sa statutom grada što je za SFRJ bilo srednje (Makedonija 22%,BiH 19,5%...).


Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Vladimir Bakarić, šef Vlade i potom Komunističke partije Hrvatske bio je najutjecajniji hrvatski političar od 1945. do svoje smrti 1983. godine

Industrijalizacija i urbanizacija Hrvatske je postepeno rasla za vrijeme SRH, te je Hrvatska ostala - sa stanovitim zaostajanjem iza Slovenije - razvijenijom od istočnijih dijelova Jugoslavije.

Međutim je razdoblje 1945. - 1990. god. bilo obilježeno sporijim rastom gospodarstva Hrvatske i čitave federalne Jugoslavije u odnosu na slično razvijene ekonomije u dijelu Europe koji nije imao socijalističke režime: "Uz efikasnost investiranja na razini Grčke, Portugala, Španjolske i Turske, BDP Jugoslavije u razdoblju 1949. - 1980. porastao bi 10,49 a ne 4,61 puta - dakle 2,27 puta više od ostvarenog".[12]

Upravna podjela[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Upravna podjela za vrijeme Zavnoha

Poslije II. svjetskog rata u Hrvatskoj je Općim zakonom o narodnim odborima (nositeljima vlasti) od 21. svibnja 1946.[13][14] uspostavljen novi upravno-prostorni ustroj. Mjesni narodni odbori kao političko-teritorijalne jedinice bili su različiti po veličini i djelovali su sve do kraja 1951., kada su ukinuti.[15] Godine 1952. donesen je Zakon o podjeli NR Hrvatske na kotare, gradove i općine.[16] Tim je zakonom u Hrvatskoj ustanovljeno 89 kotara i 737 općina. Općina je bila osnovna upravno-prostorna cjelina, a kotar je obuhvaćao skupinu općina spojenih najčešće u nodalno-funkcionalni areal. Kotari kao oblik upravno-prostornoga ustroja održali su se do 1967., kada su ukinuti.[17] U navedenomu razdoblju broj kotara se razlikovao, tako ih je 1955. bilo 27, a 1962. – 9.[18] Općine kao temeljne upravno-prostorne jedinice održale su se sve do današnjih dana, s različitim stupnjem organizacije i značenja u političkom odlučivanju. Njihov broj također je bio različit, od 737, koliko ih je bilo 1952., do 102 u 1991. Godine 1974., bile su po teritorijalnom načelu oblikovane i zajednice općina.[19]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Tomislav Badovinac: "Zagreb i Hrvatska u Titovo doba", VBZ, Zagreb, 2004., ISBN 953-99595-0-0
  • Berislav Jandrić: "Hrvatska pod crvenom zvijezdom - Komunistička partija Hrvatske 1945.-1952., organizacija, uloga, djelovanje", Srednja Europa, Zagreb, 2005., ISBN 953-6979-20-9
  • Valković, Ljubomir (prir.) Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ustav Socijalističke Republike Hrvatske, 10. izd., Narodne novine, Zagreb, 1989., ISBN 86-337-0139-1

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Odluka o proglašenju Amandmana LIV. do LXIII. na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske (hrv.). Narodne novine (14. veljače 1990.). pristupljeno 2009-05-24
  2. Odluka o proglašenju Amandmana LXIV. do LXXV. na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske (hrv.). Narodne novine (25. srpnja 1990.). pristupljeno 2009-05-24
  3. http://www.dzs.hr/Hrv/pxweb2003/database/Naselja%20i%20stanovnistvo%20Republike%20Hrvatske/Naselja%20i%20stanovnistvo%20Republike%20Hrvatske.asp
  4. Valković, Ljubomir (prir.) Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ustav Socijalističke Republike Hrvatske, 10. izd., Narodne novine, Zagreb, 1989., ISBN 86-337-0139-1 → Ustav SRH, str. 330. i 592. (Amandman). / Ustav SFRJ: čl. 1., 2.
  5. (prir.) Ustav SRH, Osnovna načela V.
  6. Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990., "Narodne novine" 76/2006
  7. "VL Biografije: Marko Veselica, mrežne stranice "Večernjeg lista", pristupljeno 20.08.2014.]
  8. "VL Biografije: Vlado Gotovac, mrežne stranice "Večernjeg lista", pristupljeno 20.08.2014.]
  9. Valković, Ljubomir (prir.) Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ustav Socijalističke Republike Hrvatske, 10. izd., Narodne novine, Zagreb, 1989., ISBN 86-337-0139-1 → Ustav SRH, str. 401. i 402. / Ustav SFRJ: čl. 171., 245-248.
  10. Valković, Ljubomir (prir.) Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ustav Socijalističke Republike Hrvatske, 10. izd., Narodne novine, Zagreb, 1989., ISBN 86-337-0139-1 → Ustav SRH, str. 469. i 470. / Ustav SFRJ: čl. 269.
  11. Mihelj, S., 2013. "The politics of privatization: television entertainment and the Yugoslav sixties". In: Gorsuch, A.E. and Koenker, D.P. (eds). The Socialist Sixties: Crossing Borders in the Second World. Bloomington, Indiana University Press, pp.251-267.
  12. Stjenko Vranjican, "Dostignuća i promašaji gospodarskog razvoja Hrvatske u proteklom stoljeću", Revija za socijalnu politiku, Vol.12 No.3-4 Prosinac 2005., str. 339 (prema A. Bajt, 1988:19
  13. Krbek, Ivo. Osnovi upravnog prava FNRJ, Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1950., str. 62., (COBISS.SR)
  14. Krbek, Ivo. Narodna Republika Hrvatska u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, Jugoslavenska akademija nauka i umjetnosti, Zagreb, 1948., (COBISS.SR)
  15. Stupanjem na snagu novoga Općeg zakona o narodnim odborima (Službeni list FNRJ, br. 22/52), te republičkoga Zakona o narodnim odborima općina (Narodne novine, br. 35/52) – zatim i – Zakona o podjeli NR Hrvatske na kotareve, gradove i općine (Narodne novine, br. 16/52), ukidaju se mjesni narodni odbori, a uvode općine.
  16. Zakon o podjeli Narodne Republike Hrvatske na kotare, gradove i općine, Narodne novine, br. 16/52.
  17. Zakon o provedbi Ustavnog zakona o promjeni Ustava Socijalističke Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 13/67. od četvrtka, 30. ožujka 1967.
    Wikicitati „Čl. 1.
    Kotarske skupštine i njihovi organi, kao i organi kotarske uprave, prestaju s radom 31. ožujka 1967.”
    ()
  18. Klemenčić, Mladen. Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918 – 1992. (str. 123. – 148.) U: Mirošević, Franko (ur.), Goldstein, I.; Grgin, B.; Moačanin, N.; Potrebica, F.; Pavličević, D.; Vranješ-Šoljan, B.; Kolar-Dimitrijević, M.; Klemenčić, M.; Rogić, V.; Gmajnić, L. Hrvatske županije kroz stoljeća, Školska knjiga i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1996., ISBN 953-0-61367-9
  19. http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2008/PDF/02-bind.pdf


P history.svg Nedovršeni članak Socijalistička Republika Hrvatska koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.