Bakar (grad)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bakar
Bakar (grb).gif
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Primorsko-goranska
Stanovništvo (2001.)
 - ukupno 7.773 stan.
Gradonačelnik Tomislav Klarić
Poštanski broj 51222
Zemljovid
Bakar na karti Hrvatska
Bakar
Bakar
Bakar na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 45°19′N 14°32′E / 45.31°N 14.53°E / 45.31; 14.53
Bakar
Bakarski prezidi

Bakar je grad i luka u Hrvatskoj. Smješten u Bakarskom zaljevu dio je Primorsko-goranske županije. Leži na sjevernoj obali Jadranskog mora te obuhvaća područje od 12 560ha i devet naselja.

Gradska naselja[uredi VE | uredi]

Bakar, Hreljin, Krasica, Kukuljanovo, Plosna, Ponikve, Praputnjak, Škrljevo i Zlobin.

Pogled na grad s Jadranske magistrale

Zemljopisna obilježja[uredi VE | uredi]

Bakar se nalazi na brežuljku sjeverozapadnog djela istoimenog zaljeva i okružen je brdima koja dosežu do 300m nadmorske visine. Cijelo je područje bogato izvorima pitke vode, a prekriveno je bjelogoricom i niskim raslinjem. Najveći dio ipak zauzima goli krš.

Povijesna jezgra (proglašena spomenikom kulture 1968.), podijeljena je na dva dijela: stariji, gornji, tzv. „Grad“ u kojem se razvilo naselje opasano gradskim zidinama i donji dio koji se sastoji od predjela „Zagrad“ i „Primorje“. Klima je mediteranska pa i arhitektura odgovara mediteranskom tipu gradnje s mnoštvom krivudavih, uskih, strmih i stepeničastih ulica i malih trgova.

Odmah ponad grada prolazi Jadranska magistrala (M2, E65), a na sjeverozapadu, 15 – ak km. dalje leži grad Rijeka.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Prema popisu iz 1804., područje Grada je obitavalo 7805 stanovnika. Danas je ta brojka nešto niža.

Karakteristika bakarskog prostora su tri bitno različita područja. Uz obale zaljeva danas živi 25% stanovnika. Iznad zaljeva, na nadmorskoj visini od 180-300m oko 70% , a planinsko područje obitava svega 5% stanovnika iako ono zauzima 70 % površine Grada Bakra.

Raspodjela stanovnika po mjestima

Prema podacima ARS-a, 2004.

Bakar 1566
Hreljin 1982
Krasica 1295
Kukuljanovo 811
Plosna 43
Praputnjak 575
Škrljevo 1153
Zlobin 290
ostala mjesta 58

Također prema izvorima ARS-a (Autonomna regionalna stranka), od 7773 stanovnika, radno sposobnih je 5172 od čega je zaposleno 3632. Intelektualni kapital čini 3643 stanovnika sa završenom srednjom školom, 317 s visokom školom, 378 s visokom stručnom spremom, 7 magistara i 8 doktora znanosti.

Panorama Bakra i Bakarskog zaljeva.

Gradska uprava[uredi VE | uredi]

  • Adresa: 51222 Bakar, Primorje 39
  • Predsjednik poglavarstva: Tomislav Klarić
  • Stranka na vlasti: HDZ

Povijest[uredi VE | uredi]

Bakarska riva

Nastajanje grada i imena[uredi VE | uredi]

Postoje legende kako je naselje iz kojega je nastao današnji grad, nastalo naseljavanjem Židova iz Jeruzalema koji su u 1.st. pobjegli od razaranja rimskog cara Tita ali i one koje govore o postojanju naselja koje su osnovali Iliri još davno prije naše ere asimilirajući prvotne stanovnike Kelte. Najvjerojatnije je da se na području današnjeg grada nalazilo znatnije naselje imena Volcera koje su naseljavali Rimljani.

U 13.st. se spominju imena Bukar i Bkri te talijanski naziv Buccari. Ime grada se po prvi puta susreće u Vinodolskom zakoniku (1288.), a postoje pretpostavke kako je nastalo zbog blizine obližnjeg rudnika bakarske rude ili od riječi bukara koja označava drveni vrč oblikom sličan Bakarskom zaljevu.

Bakarski kroničar Bartol Barčić, u rukopisu iz 1740. „Historia d`alcune antiche memorie di Buccari“, spominje i imena Patrassi, Valcera, kao i naziv Lokaj, koji danas nosi jedna gradska ulica.

Feudalno doba[uredi VE | uredi]

Grad se najviše razvija između 1225. i 1774. godine. Do tada postoji kao samostalna općina (communitas) s vlastitom upravom (koja se zasnivala na propovijedima svećenika glagoljaša), te crkvenom i vojnom organizacijom. Od 13.st. ulazi u sklop Vinodolske župe kojom, uz ostale krčke knezove, upravljaju velikaške hrvatske obitelj Frankopan i Zrinski. I dalje zadržava samostalnu ulogu prometnog i trgovačkog središte te sve više jača do druge polovice 13.st. i sukoba s Mletačkom Republikom, kad biva djelomično spaljen. 1364. krčki knez Stjepan I osniva bakarsku gospoštiju (dominij) koja dobiva konačne granice tek 1455., te određuje granice grada s hreljinskim i grobničkim dominijem, a kraju daje naziv Meja.

Komorsko doba[uredi VE | uredi]

Nakon pogibije Zrinskih,1671. grad dolazi pod austrijsku državnu upravu i ulazi u Komorsko doba. Iako ovo razdoblje započinje pljačkama dobara i uništavanja postojeće privrede, stavlja Bakar u važan položaj kapetanije nadležne za cijeli Vinodol. Proširena je sudska djelatnost osnivanjem visokog suda zvanog Carski i kraljevski vikarijat, čija je nadležnost obuhvaćala široko područje Gorskog kotara i primorja te je podrazumijevala i donošenje presude smrtne kazne.

Vladavina Marije Terezije[uredi VE | uredi]

13. svibnja 1778., Bakar je proglašen slobodnim gradom poveljom carice Marije Terezije te dobiva status slobodne trgovačke luke što dovodi do razvoja pomorskog prometa, trgovine i pojačane izgradnje. Sljedeće godine, 23. travnja, dobija status kraljevskog grada te mu carica dodjeljuje grb,autonomiju i crkveni patronat. 1779. osnovana je i prva četverogodišnja osnovna škola.

Grb i zastava[uredi VE | uredi]

Prve spoznaje o grbu dolaze sa sačuvanim pečatnjacima iz 16.st. koji se čuvaju u gradskom muzeju. Oba su prstena izrađena sa dotadašnjim grbom na kojem je ugraviran lik sv. Andrije Apostola i ime grada .

Zastava grada Bakra

Reformama Marije Terezije oblikovan je novi grb koji se ponovno mijenja u 19.st. Prema statutu gradskih općina, koncipiran je na slijedeći način: u gornjoj trećini štita se nalazi šahovnica sa crvenim i srebrnim poljima, u srednjoj trećini su tri kule što simboliziraju tri tvđave ondašnjeg grada u koji su ulazili Trsat, Bakar i Hreljin, a donja trećina na plavom polju sadrži sliku sidra što označuje luku.

Današnji je grb, modernizacija već postojećeg, prihvaćen je 1994. godine. Nije sigurno jeli i zastava službeno prihvaćena ali je poznato da se koristi u puku. Sastoji se od tri poprečne pruge: bijele - koja simbolizira vladavinu obitelji Frankopan, žuta - pripadnost Austro-Ugarskoj, a tamnoplava more.

Od 19.st. do danas[uredi VE | uredi]

1849. je osnovana pomorska škola, a 1875. Hrvatsko brodarsko društvo.1882., Bakar je pripojen Hrvatskoj.

1883. izgradnjom željezničke pruge Karlovac – Rijeka, Bakar počinje gubiti važnost zbog preusmjeravanja lučkog prometa na Rijeku. U 20.st. započinje njegova industrijalizacija izgradnjom koksare koja umjesto razvoja donosi ekološku devastaciju cjelokupnog zaljeva (zatvorena 1995.), a današnje malo brodogradilište još služi za gradnju i popravke, uglavnom, ribarskih brodova.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Bakar

U ne tako davnoj prošlosti, Bakar je bio centar tunolovstva sjevernog Jadrana, a njegovi su ribari opskrbljivali Rijeku, Trst i Veneciju. Tu je bila i velika flota od 60 trgovačkih jedrenjaka, a svoj ugled duguje i proizvodnji svjetski poznatog pjenjušca. Danas je raširena tiskarska djelatnost s nekoliko listova i izdanih knjiga, ugostiteljski objekti su rasprostranjeni cijelim područjem, a u zaleđu je izgrađena industrijska zona.

Bakarska vodica – pjenjušac s bakarskih suhozida[uredi VE | uredi]

Bakarska vodica

Gradnju bakarskih suhozidazida je potaknula carica Marija Terezija u drugoj polovici 18.st. dopustivši kmetovima da pustopoljine pretvore u svoje vinograde. Tu se uzgajala vinova loza Belina od koje se dobivao poznati pjenjušac „Bakarska vodica“. Prezidi su nastajali do 20.st., a napušteni su 1956.. Nedugo zatim su proglašeni etno zonom (zaštićeni krajolik) i upisani su u registar spomenika kulture (1972.).

2001. kulturno-društvena udruga Dolčina iz Praputnjaka pokreće njihovu ponovnu izgradnju i proizvodnju tradicionalnog pjenjušca čija je proizvodnja regulirana zakonom o vinu iz 1929. godine.

Industrijalizacija i koksara[uredi VE | uredi]

Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća počinje pojačana industrijalizacija cjelokupne zemlje te su u uvalu grada smješteni privredni objekti : koksara, luka i postrojenja Ine koji su doprinjeli ekološkoj devastaciji cijelog područja.

Koksara je otvorena 1976. i do 1995. je postojala kao dio bakarske povijesti. Postrojenje je služilo za proizvodnju koksa, a uz kompleks, je 1977. izgrađen i 250m visok dimnjak koji je služio za emisiju štetnih ispušnih plinova.

Industrijska zona Bakar – Slobodna zona Kukuljanovo[uredi VE | uredi]

Današnja industrijalizacija podrazumijeva manje agresivne objekte.

Slobodna zona Kukuljanovo je smještena u zaleđu grada, 17km od Rijeke. Nalazi se na izuzetno povoljnom strateškom prometnom pravcu, u neposrednoj blizini auto-ceste Rijeka-Zagreb, auto-ceste Rijeka-Split te prometnog pravca planirane auto-ceste Rijeka-Trst. Lučki kompleks Bakra udaljen je samo 3km, a u blizini je i željeznička postaja Škrljevo. Aktivnosti koje se tu obavljaju su proizvodnja roba te njihova završna obrada i oplemenjivanje, trgovina na veliko i trgovinsko posredovanje, bankovne usluge i druge monetarne transakcije, osiguranje i reosiguranje imovine i osoba.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Gradske zidine - Kaštel[uredi VE | uredi]

Početak utvrđenja grada seže u rani srednji vijek i doba seoba naroda. U to se vrijeme stanovništvo počelo preseljavati s nesigurne čistine na obližnji brežuljak što se uzdiže 50m iznad mora. Isti ima oblik trostrane krnje piramide te je njegov odsječeni vrh predstavljao idealno mjesto za smještanje utvrde, Kaštela. Od tuda vode zidovi do utvrda Turan na jugozapadu i četvrtaste kule Fortica na jugoistoku dok se u sredini nalaze glavna gradska vrata.

Stara jezgra

Pod vlašću krčkih knezova, utvrda dobiva još zatvoreniji izgled. Povišeni su obrambeni zidovi široki po cijeli metar i učvršćene su obje kule.

Kako svjedoče pisani dokumenti tog vremena, unutrašnjost je bila ugodna za njegove stanovnike. Ulazilo se kroz ulaznu kulu s malim dvorištem sve do stepeništa ograđenog željeznom ogradom koje je vodilo na prvi kat i balkon. Iz te se prostorije ulazilo u kapelicu sv. Mihajla i kuhinju s ognjištem. U kaštelu su se nalazile još tri kuhinje, cisterna u dvorištu i mnoge prostrane dvorane. Prilaz gradu sa sjeveroistoka štitila su vrata s lančanim mostom dok su ispod dvorca bile kuće i crkva sv. Andrije koja je još uvijek tu.

Kaštel

Kaštel je 1775. godine porušen zbog jakog potresa. Stradali su gornji katovi i visoka kula sa svojim kruništem. Naknadnim popravljanjem mu je promjenjen izgled. Izjednačavajuju se visine svih prostorija i kula. Bivaju pokrivene zajedničkim krovištem (ukupna površina od 600m²) te dvorac tako gubi slikoviti izgled.

Utvrda služi kao mjesto za proizvodnju platnenih proizvoda od 1766. do 1781.. 1849. postaje kabinet novoosnovane Nautičke škole da bi u 19.st. postala vojarnom austrijske vojske.1848. se probijaju velika kamena gradska vrata koja je dao sagraditi ban Josip Jelačić te su imenovana kao Banska vrata i još danas prkose vremenu.

Crkve[uredi VE | uredi]

Župna crkva Sv. Andrije apostola[uredi VE | uredi]

Crkva Sv. Andrije Apostola

Najveća je i najstarija crkva u Bakru. Najvjerojatnije datira iz 12.st. Razorena je potresima 1323. i 1750. godine. 1850. je obnovljena i na starim temeljima je izgrađena današnja, kasnobarokna crkva, treća po veličini u Hrvatskoj. Ispred crkve je izgrađen zvonik (1710.) koji je izdržao potrese i ostao neoštećen.

U građevini se nalazi devet oltara: sv. Antuna Pustinjaka, sv. Roka, sv. Trojstva, sv. Vilima, Svih Svetih, sv. Nikole, Majke Božje od Ružarija, sv. Ane i glavni oltar koji je posvećen sv. Andriji Apostolu. Ispod svetišta je kripta s 85 niša u kojima su sahranjeni bakarski uglednici.

Crkva Sv. Margarete[uredi VE | uredi]

Sagrađena je 1658. pored bakarske luke.Glavni oltar krasi slika slovenskog slikara Valentina Metzingera iz 1757. Do prvog svjetskog rata je imala dva zvona(jedno je javljalo građanima o izbijanju požara dok je drugo pozivalo na počinak). Nakon završetka rata, vraćeno je samo jedno.

U crkvi se nalazio i kip sv. Ivana Nepomuka koji je 1804. premješten na trg ispred zgrade Magistrata.

Crkva Majke Božje od Porta[uredi VE | uredi]

U vrijeme kad je crkva sv. Andrije Apostola bila u ruševinama, Crkva Majke Božje od Porta je služila kao župna crkva. Obnovljena je i posvećena 1641., a iz tog vremena datira i drveni kip Bogorodice s mrtvim Isusom u krilu koji se nalazi na glavnom oltaru. 1666. je produžena i proširena, a u 18.st. je uređeno i svetište kojeg je oslikao slikar Valter Meduni.

  • Crkva Sv. Križa

Javne zgrade[uredi VE | uredi]

Magistrat[uredi VE | uredi]

Magistrat(Municipij)

Na mjestu javne zgrade Magistrat, nekada se nalazila Gospodska kuća koja je pripadala grofovima Zrinskim. U njoj su se nalazili uredi komorske gospoštije, a u 18.st. gradska i kotarska municipalna uprava.

Zgrada koja je izgrađena 1564., obnovljena je 1875.. Danas se u njoj nalaze poglavarstvo Grada Bakra te turistički ured.

Palača Marochini – Battagliarini

Špital ili Hospicij– nekadšnja bolnica za zarazne bolesti 1526.

Plovanija 1514.

Biskupija sa starim biskupskim grbom 1494.

Privatne kuće[uredi VE | uredi]

Rimska kuća[uredi VE | uredi]

Rimska kuća je renesansna građevina s ložom ukrašenom voltama na prvom i drugom katu i grbom na pročelju. Nekadašnji je samostan časnih sestara, izgrađen početkom 18.st. stoljeća.

Turska kuća[uredi VE | uredi]

Ova se oblikovno neobična građevina nalazi na istaknutom položaju gradskog trga Plačica. Donji dio je pravilnog četverokutnog oblika a gornji dio i krovna konstrukcija su u nepravilnog peterokutnog obličja te sama građevina podsjeća na turski čardak. Ne zna se tko ju je i kada sagradio.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

  • Dječji vrtić Bakar „Fiolica“
  • Osnovna škola Bakar

http://osbakar.skole.t-com.hr

Kultura[uredi VE | uredi]

Gradski muzej Bakar[uredi VE | uredi]

Opći – zavičajni muzej, smješten je u izgradi izgrađenoj 1690.. U njemu se čuvaju arheološka zbirka, arhiv kulturalno-povijesnog materijala (glagoljski natpisi), navigacijske sprave i drugi povijesno vrijedni predmeti. Nije otvoren za javnost.

Udruge[uredi VE | uredi]

Kulturalne udruge

  • KUD „Žažara“ Zlobin
  • KUD „Sloga“ Hreljin
  • KUD „Primorka“ Krasica
  • KUU „Sklad“ Bakar -Muška klapa ženska klapa „Sklad“, Mješoviti zbor
  • KUU „Sv. Andrej“ Bakar, Dječji zbor „Ribice srebrice“
  • Zabavno-glazbena udruga „Astra“ Krasica
  • Ženska klapa „Mareta“ Bakar
  • Dječji zbor „Praputnjarski slavići“ Praputnjak
  • Klapa "Škrljevo" Škrljevo
  • Katedra čakavskog sabora «LJubo Pavešić» Škrljevo
  • KDU «Praputnjak» Praputnjak
  • Klapa «Reful» Hreljin
  • Udruga «Bakarska žena» Bakar
  • Udruga «Škrljevska žena» Škrljevo
  • Udruga «Vita» Bakar
  • Društvo «Naša djeca» Bakar
  • Udruga «Nemesis» Škrljevo

Karnevalske udruge

  • karnevalska udruga "Bakarske maškare" - Bakar
  • karnevalska udruga "Škrljevske maškari" - Škrljevo
  • karnevalska udruga "Čočman Express" - Hreljin
  • karnevalska udruga "Krasica pa Rio" - Krasica
  • karnevalska udruga "Mesopustari Praputnjaka" - Praputnjak
  • karnevalska udruga "Kukuljanske maškare" - Kukuljanovo
  • karnevalska udruga "Zlobinske maškare" - Zlobin

Ostale udruge

  • Bakarska udruga bežićno umreženih informatičkih sustava "BKWIRELESS"

Margaretino ljeto[uredi VE | uredi]

Margaretino ljeto se održava svake godine i objedinjuje skup manifestacija kulturno – umjetničkog karaktera: koncerte, predstave kazališnih družina, čakavske večeri te susret likovnih stvaratelja.

Šport[uredi VE | uredi]

  • Nogometni klub «Naprijed» Hreljin
  • NK Borac Bakar
  • Košarkaški klub «Bakar» Bakar
  • Košarkaški klub «Škrljevo» Škrljevo
  • Ženski boćarski klub «Hreljin» Hreljin
  • Ženski boćarski klub «Škrljevo» Škrljevo
  • Boćarski klub «Škrljevo» Škrljevo
  • Boćarski klub «Kukuljanovo» Kukuljanovo
  • Streljački klub «Kvarner» Kukuljanovo
  • Malonogometni klub «Vitez 1929» Škrljevo
  • Sportsko ribolovno društvo «Luben» Bakar
  • Kuglački klub «Zlobin» Zlobin
  • Ragbi klub Vilani

Međunarodna veslačka Bakarska regata[uredi VE | uredi]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Maškarani auto rally Pariz – Bakar – tradicionalna i u svijetu jedinstvena karnevalska manifestacija (gdje maskirani auti i njihovi vozači putuju iz Rijeke u Bakar) koja je sastavni dio Međunarodnog riječkog karnevala, a odvija se u organizaciji Auto kluba Rijeka te pod pokroviteljstvom Turistuičke zajednice Grada Rijeke, Grada Bakra i općine Kostrena. Sama manifestacija je potaknuta nazočnošću Tihomira Filipovića, na rallyu Paris – Dakar 1990.g
  • bakarski baškot – tipičan prepečeni ili svježi krušni proizvod (vrsta peciva) u obliku koluta koji su donijeli ribari iz Chioggie. Nekada se nosio umjesto kruha na duža ribolovna putovanja, tradicionalno se umače u vino.

Dodatni podatci[uredi VE | uredi]

  • zaštitnik grada: sv. Andrija Apostol
  • Dan grada: 13. srpanj
  • do 1997. postoji kao općina Bakar

Izvori[uredi VE | uredi]

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Bakar (grad)
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Bakar (grad)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Flag of Croatia.svg Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.