Crohnova bolest

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Klasifikacija prema MKB-10
K50 Crohnova bolest
Najčešći dijelovi probavnog sustava zahvaćeni Crohnovom bolešću.

Crohnova bolest, poznata i pod imenom Crohnov sindrom, regionalni enteritis i segmentalni ileitis spada u tzv. idiopatske upalne bolesti crijeva, a može zahvatiti bilo koji dio probavnog sustava od usne šupljine do anusa, te uzrokovati niz različitih simptoma. Simptomi su ponajprije abdominalna bol, proljev (koji u teškim slučajevima može sadržavati krv), povraćanje (koje može biti trajno) i mršavljenje, [1][2][3] no mogu se pojaviti i simptomi izvan probavnog sustava, poput kožnih osipa, artritisa, upale oka, umaranja i manjka koncentracije.[1] Smatra se da je Crohnova bolest uzrokovana međudjelovanjem okolišnih, imunosnih i bakterijskih čimbenika u genetski podložnih osoba.[4][5][6] Rezultat je kronična upalna bolest, pri kojoj tjelesni imunosni sustav napada probavni sustav, možda prilikom pokušaja da uništi antigene mikroba. [5][7] U prošlosti se Crohnova bolest pogrješno smatrala autoimunosnom bolešću, no u novije vrijeme ju stručnjaci opisuju kao bolest uslijed nedostatnosti imunosnog sustava. [7][8][9][10][11][12]

Postoji genetska povezanost s Crohnovom bolešću, ponajprije s inačicama NOD2 gena i njegovih bjelančevina, pomoću kojeg tijelo otkriva stanične stijenke bakterija. Braća i sestre bolesnika su u povećanoj opasnosti od razvoja iste bolesti.[13] Muškarci i žene obolijevaju s podjednakom učestalošću. U pušača je vjerojatnost razvoja Crohnove bolesti dvostruko veća nego u nepušača.[14] U Sjevernoj Americi od Crohnove bolesti boluje između 400 000 i 600 000 ljudi. [15] Procjenjuje se da je prevalencija ove bolesti u sjevernoj Europi između 27–48 na 100 000 stanovnika.[16] Do početnog ispoljavanja Crohnove bolesti obično dolazi u drugom i trećem desetljeću života, a do drugog vrhunca pojavnosti dolazi između petog i sedmog desetljeća, no bolest se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi.[1] Trenutno ne postoji lijek niti kirurški zahvat kojim bi se Crohnova bolest izliječila. Liječenje Crohnove bolesti je ograničeno na ublažavanje simptoma, održavanja razdoblja bez simptoma bolesti remisije i sprječavanja recidiva. Bolest je nazvana po gastroenterologu Burrillu Bernardu Crohnu koji je 1932. godine, zajedno s dvojicom kolega u bolnici Mount Sinai u New Yorku opisao niz bolesnika s upalom u području terminalnog ileuma, dijelu crijeva kojeg bolest najčešće zahvaća.[17]

Liječenje se provodi sulfasalazinom, mesalazinom i kortikosteroidima.

Znakovi i simptomi[uredi VE | uredi]

Probavni[uredi VE | uredi]

Mnogi bolesnici s Crohnovom bolešću osjećaju simptome godinama prije postavljanja dijagnoze.[18] Bolest obično započinje u dobi između 15 i 30 godina života, no može započeti u bilo kojoj životnoj dobi.[19] Zbog segmentalnog zahvaćanja probavnog sustava i različite dubine zahvaćanja tkiva, početni simptomi mogu biti slabiji od simptoma ulceroznog kolitisa. U bolesnika s Crohnovom bolešću dolazi do kronične pojave recidiva i remisija.[20] Početni simptom Crohnove bolesti može biti bol u trbušnoj šupljini. Ona je često praćena proljevom, osobito u operiranih bolesnika. Stolica može sadržavati krv, ali i ne mora. Priroda proljeva u Crohnovoj bolesti ovisi o dijelu tankog ili debelog crijeva koji je zahvaćen. Ileitis tipično dovodi do obilnih, vodenastih stolica. Kolitis može dovesti do oskudnijih, ali učestalijih stolica. Stolice mogu biti različite, od formiranih do vodenastih. U teškim slučajevima, bolesnik može imati i više od 20 stolica dnevno, čak i tijekom noći.[1][21][22] Uočljiva krv u stolici je manje učestala u Crohnovoj bolesti nego u ulceroznom kolitisu, ali se može pojaviti ako Crohnova bolest zahvati debelo crijevo (Crohnov kolitis).[1] Krvave stolice su tipično povremene, a krv u stolici može biti svijetlo ili tamnocrvena. Kod jako razvijenog Crohnovog kolitisa krvarenje može biti obilno. Neugodnim probavnim simptomima se mogu pridružiti i flatulencija i napuhnutost. U Crohnovoj bolesti također su česti simptomi uslijed opstrukcije crijeva zbog stenoze crijeva. Abdominalna bol je često najizraženija u područjima crijeva s područjima stenoza. Ako je crijevo jako suženo, povraćanje i mučnina mogu ukazati na početak opstrukcije tankog crijeva. Crohnova bolest može biti povezana s jednim oblikom upale žučnih vodova, primarnim sklerozirajućim kolangitisom, no ta je povezanost ovog oblika upale žučnih vodova puno izraženija uz ulcerozni kolitis.[23] U Crohnovoj bolesti se jako izraženi simptomi mogu pojaviti u perianalnom području. Svrbež ili bol u području oko anusa mogu ukazivati na upalu, fistulu, apsces ili analnu fisuru[1] kao i na fibroepitelne polipe kože oko anusa, što je također često u Crohnovoj bolesti.[24] Perianalnu Crohnovu bolest može pratiti i inkontinencija stolice. Na suprotnoj strani probavnog sustava, u usnoj šupljini se mogu pojaviti plitki vrijedovi koji ne zacjeljuju (afte). Zahvaćanje jednjaka i želuca je u Crohnovoj bolesti rijetkost. Ono može uzrokovati simptome poput otežanog gutanja (disfagije), boli u gornjem dijelu trbušne šupljine i povraćanja.[25]

Opći[uredi VE | uredi]

Crohnova bolest, kao i mnoge druge kronične upalne bolesti može izazvati niz općih simptoma. [1] U djece je čest zastoj u rastu. U mnoge se djece Crohnova bolest otkriva na osnovi neodgovarajućeg rasta. [26] Budući da se Crohnova bolest očituje u vrijeme brzog rasta u [[pubertet|pubertetu] i do 30% djece s Crohnovom bolešću može pokazivati zaostajanje u rastu. [27] Također može postojati vrućica, premda je tjelesna temperature iznad 38.5 ˚C (101.3 ˚F) rijetkost, osim ukoliko ne postoji neka od komplikacija kao što je apsces.[1] U starijih bolesnika Crohnova se bolest može očitovati mršavljenjem, obično zbog smanjenog unosa hrane, jer se bolesnici s crijevnim simptomima Crohnove bolesti osjećaju bolje kada ne jedu, te mogu izgubiti apetit. [26] Bolesnici s proširenom bolešću tankog crijeva mogu također patiti od malapsorpcije ugljkohidrata ili masti, koja može dodatno doprinijeti mršavljenju. [28]

Ekstraintestinalni[uredi VE | uredi]

Nodozni eritem na leđima bolesnika od Crohnove bolesti

Osim općim i probavnim simptomima, Crohnova bolest se može očitovati i simptomima od strane mnogih drugih organskih sustava.[29] Upala unutrašnjosti oka, uveitis, može uzrokovati bol u oku, osobito prilikom izlaganja svjetlosti (fotofobija). Upala može zahvatiti i bjeloočnicu (sklera), što se naziva episkleritis. I episkleritis i uveitis mogu, ako se ne liječe, dovesti do gubitka vida.

Crohnova bolest koja zahvaća ileum može povećati opasnost od razvoja žučnih kamenaca. Tome je uzrok smanjena resorpcija žučnih kiselina u ileumu, zbog čega se žuč izlučuje stolicom. Pritom se u žučnom mjehuru povećava omjer kolesterola i žuči što povećava mogućnost stvaranja žučnih kamenaca. [30]

Crohnova bolest je povezana i s jednim oblikom reumatološke bolesti koja se naziva seronegativnom spondiloartropatijom. Ta je skupina bolesti obilježena upalom jednog ili više zglobova, (artritisom) ili mišićnim inkluzijama (entezitisom). Artritis može zahvatiti veće zglobove, poput koljena ili ramena, ili isključivo male zglobove šaka i stopala. Zahvaćena može biti i kralježnica, u cijelosti ankilozirajući spondilitis ili samo u donjem dijelu sakroileitis. Simptomi artritisa su bolni, topli, otečeni, ukočeni zglobovi (artralgija) uz gubitak pomičnosti i funkcije. [20]

Gangrenozna pioderma na nozi bolesnika od Crohnove bolesti

Crohnova bolest može zahvatiti i kožu, krvne stanice i endokrini sustav. Jedno od kožnih očitovanja, nodozni eritem, ima oblik crvenih čvorova koji se obično pojavljuju na potkoljenicama. Nodozni eritem nastaje zbog upale potkožnog tkiva, a obilježen je septalnim panikulitisom. Druga kožna promjena, gangrenozna pioderma (pyoderma gangrenosum), tipično je bolni ulcerirani čvor. Crohnova bolest također povećava opasnost od tromboze; bolna otečenost potkoljenica može biti znak duboke venske tromboze (opisane u do 15% bolesnika), dok otežano disanje može biti posljedica plućne embolije.Uz Crohnovu bolest također je učestalija i autoimunosna hemolitička anemija kod koje imunosni sustav tijela napada eritrocite, što može uzrokovati bljedilo, umaranje i ostale česte simptome anemije. Posljedica Crohnove bolesti može biti i deformacija vrhova prstiju (batićasti prsti). Crohnova bolest može uzrokovati i osteoporozu ili krhkost kostiju. Osobe s osteoporozom su u povećanoj opasnosti od prijeloma kostiju. [16]

Crohnovu bolest mogu pratititi i neurološke komplikacije (opisane u do 15% bolesnika.[31] Najčešće od njih su konvulzije, moždani udar, miopatija, periferna neuropatija, glavobolja i depresija.[31]

Bolesnici od Crohnove bolesti često imaju tegobe uslijed sindroma bakterijskog prerastanja u tankom crijevu, koji ima slične simptome samoj bolesti. [32]

U usnoj šupljini bolesnika od Crohnove bolesti se, u većoj prevalenciji nego u općoj populaciji može razviti granulomatozni heilitis (cheilitis granulomatosa) i drugi oblici orofacijalne granulomatoze, pyostomatitis vegetans, recidivirajući aftozni stomatitis, jezik poput zemljopisne karte (lingua geographica) i migrirajući stomatitis .[33]

Uzroci[uredi VE | uredi]

Čini se kako Crohnova bolest nastaje uslijed međudjelovanja okolišnih čimbenika i genetske podložnosti. [34] Crohnova je bolest prva složena genska bolest kod koje je povezanost između genetskih rizičnih čimbenika i imunosnog sustava prilično podrobno razjašnjena. [35] Svaka pojedina rizična mutacija pomalo doprinosi sveukupnoj opasnosti od razvoja Crohnove bolesti (otprilike 1:200). Genetički podaci i neposredna procjena imunosnog sustava bolesnika ukazuju na poremećeno djelovanje prirođenog imunosnog sustava. [36] S obzirom na to, kronična upala u Crohnovoj bolesti nastaje kad stečeni imunosni sustav pokuša nadoknaditi nedostatnost prirođenog imunosnog odgovora tijela. [37]

Genetika[uredi VE | uredi]

Shematski prikaz gena NOD2 CARD15, koji je povezan s određenim obrascima očitovanja Crohnove bolesti.

Crohnova bolest sadrži gensku sastavnicu. [38] Zbog toga je u braće i sestara bolesnika od Crohnove bolesti vjerojatnst razvoja ove bolesti 30 puta veća nego u općoj populaciji.

Prva mutacija za koju je pronađena povezanost s Crohnovom bolešću bila je frameshift mutacija (mutacija pomaka okvira čitanja) gena NOD2 (poznatog i kao CARD15 gen), [39] nakon čega je uslijedilo i otkrivanje točkastih mutacija.[40] Do sada je s bolešću otkrivena povezanost više od trideset gena, za većinu kojih je poznata i njihova biološka funkcija. Primjerice, s bolešću je povezana i mutacija XBP1 gena, koji je uključen u odgovor nepravilno svijenim bjelančevinama u endoplazmatskom retikulumu. [41][42] Također postoji i znakovito preklapanje podložnosti lokusa za UBC (upalnu bolest crijeva) (inflammatory bowel disease -IBD) i mikobakterijske infekcije. [43]

Imunosni sustav[uredi VE | uredi]

Prevladavalo je mišljenje da je Crohnova bolest ponajprije poremećaj T stanične imunosti, međutim novije teorije pretpostavljaju kako Crohnova bolest nastaje uslijed poremećene prirođene imunosti. [44] Novija pretpostavka opisuje poremećenu sekreciju citokina od strane makrofaga, što doprinosi poremećenoj prirođenoj imunosti i dovodi do trajnog održavanja mikrobima uzrokovanog upalnog odgovora u debelom crijevu, gdje se nalazi mnoštvo bakterija. [5][36] Još jedna teorija iznosi mogućnost da je upala kod Crohnove bolesti uzrokovana pretjeranim izlučivanjem citokina od strane pomoćničkih T limfocita l (T helper 1). [45] Novija istraživanja iznose mogućnost da je važnija uloga limfocita poskupine Th17. [46]

Godine 2007. otkriveno je kako u nastanak Crohnove bolesti može biti upleten i gen ATG16L1, koji može izazvati autofagiju i oslabiti sposobnost tijela da napada invazivne bakterije. [47] U još jednom od novijih istraživanja postavljena je i teorija kako je ljudski imunosni sustav tradicionalno jačao uz prisutnost parazita unutar tijela, te da je njihov nedostatak uslijed modernih higijenskih standarda oslabio imunosni sustav. [48]

Mikrobiološki čimbenici[uredi VE | uredi]

Trenutno se misli da mikroorganizmi iskorištavaju oslabljenu sluznicu domaćina i njegovu nemogućnost uništavanja bakterija sa sluznice, što predstavlja i simptome Crohnove bolesti. [49] U tkivima su pronađeni različiti sojevi bakterija, a to, kao različiti učinci antibiotskog liječenja uz razvoj otpornosti na antibiotike, ukazuje kao Crohnova bolest nije jedinstvena, već se radi o skupini bolesti povezanih s različitim patogenima. [50][51]

Neka su istraživanja ukazala na ulogu bakterije Mycobacterium avium subspecies paratuberculosis (MAP) koja uzrokuje sličnu bolest Johneovu bolest u goveda. [52] NOD2, gen uključen u gensku podložnost Crohnovoj bolesti, je u domaćina povezan sa smanjenom sposobnošću uništenja MAP od strane makrofaga, smanjenom prirođenom i stečenom imunošću i poremećanim imunosnim odgovorima potrebnima za nadzor unutarstanične infekcije mikobakterijama. [53][54] Makrofagi zaraženi s MAP su povezani s povećanim stvaranjem TNF-α. [55][56]

Drugim istraživanjima je dokazana povezanost specifičnih sojeva enteroadherentnih bakterija E. coli s bolešću. [57] Adherentno invazivna Escherichia coli (AIEC) koja je u bolesnika od Crohnove bolesti puno više prisutna nego u kontrolnoj skupini, [58][59][60] ima sposobnost stvaranja snažnog biofilma, u usporedbi s ne-AIEC sojevima, a što je povezano s čvrstom adhezijom i obilnom invazijom [61][62] neutrofila, kao i sa sposobnošću sprječavanja autofagije na razini autolizosoma, omogućujući bakterijama preživljavanje unutar stanica i izazivanje upale. [63] Upala potiče umnožavanje AIEC i disbiozu u ileumu, bez obzira na genotip. [64] Sojevi AIEC se brzo umnožavaju unutar makrofaga, izazivajući izlučivanje vrlo obilnih količina TNF-a α. [65]

Istraživanja na miševima ukazala su da neki simptomi Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa i sindroma iritabilnog crijeva imaju istu pozadinu. U bioptičkim uzorcima debelog crijeva sve tri skupine bolesnika pronađena je povećana razina serinske proteaze. [66] Eksperimentalnim ubrizgavanjem serinske proteaze u miševe uzrokovana je opća bol povezana sa sindromom iritabilnog crijeva, kao i kolitis, koji je povezan sa sve tri bolesti.[67] Regionalne i vremenske varijacije ovih bolesti su iste kao kod infekcije protozoama Blastocystis. [68]

"Hladnolančana" hipoteza glasi da bolesti doprinose psihotropne bakterije kao što su Yersinia i Listeria. Pronađena je statistička povezanost između početka uporabe hladnjaka u Sjedinjenim Državama i u različitim dijelovima Europe, i povećanja broja oboljelih. [69][70][71]

Postoji očita povezanost Crohnove bolesti, mikobakterija, drugih patogenih bakterija i genskih obilježja. [72][73] U mnogih osoba, genski čimbenici stvaraju podložnost infeciji s Mycobacterium avium subsp. paratuberculosis. Ova bakterija potom stvara manine, kojima štiti sebe i druge bakterije od fagocitoze, što dovodi do niza sekundarnih infekcija. [74]

Ipak, ova povezanost između specifičnih tipova bakterija i Crohnove bolesti nije do kraja razjašnjena. [75][76]

Okolišni čimbenici[uredi VE | uredi]

Povećana incidencija Crohnove bolesti u industrijaliziranom svijetu ukazuje na okolišnu sastavnicu. Crohnova je bolest povezana s povećanim unosom životinjskih bjelančevina, mliječnih bjelančevina i s povećanim omjerom omega-6 masnih kiselina naprama omega-3 masnim kiselinama (polinezasićenih masnih kiselina). [77] Čini se da je u osoba koje konzumiraju biljne bjelančevine incidencija Crohnove bolesti niža, no ista povezanost nije dokazana s konzumacijom ribljih bjelančevina.[77] Pušenje povećava opasnost od recidiva aktivne bolesti. [14] Uvođenje hormonske kontracepcije u Sjedinjenim Državama, 60-ih godina prošlog stoljeća, povezano je s dramatičnim povećanjem učestalosti bolesti, pa je jedna od hipoteza da ovi lijekovi djeluju na probavni sustav na sličan način kao i pušenje. [78] Izotretinoin se također povezuje s Crohnovom bolešću. [79][80][81] Premda se ponekad tvrdi da stres može dovesti do pogoršanja simptoma Crohnove bolesti, za ovu tvrdnju ne postoje čvrsti dokazi. [82]


Patofiziologija[uredi VE | uredi]

U svrhu potvrđivanja dijagnoze se, tijekom kolonoskopije često uzimaju biopsije debelog crijeva . Neke karakteristične patološke promjene koje se pronalaze mikroskopskom pretragom ukazuju na Crohnovu bolest. Jedna od njih je transmuralna upala, što znači da se upalne promjene protežu kroz cijelu debljinu stijenke crijeva. [1] U aktivnom stadiju bolesti nalaze se i ulceracije. Između dijelova crijeva zahvaćenih bolešću i susjednih dijelova crijeva granica je jasna – što je karakteristični znak i naziva se preskačućim lezijama. Mikroskopskom pretragom se u tkivu crijeva uzetog biopsijom nalaze upalne promjene u [sluznica|sluznici]], obilježene žarišnim nakupljanjem neutrofila (vrste upalnih stanica) unutar epitela. Do ovog nakupljanja tipično dolazi u područjima kojima podleže nakupine limfatičnog tkiva. Neutrofili, zajedno s limfocitima, mogu infiltrirati Lieberkuhnove kripte, što se naziva kriptapscesima. Nakupine promijenjenih makrofaga, zbog svoje sličnosti s epitelnim stanicama zvanih epiteloidne stanice koje se nalaze u oko 50% slučajeva Crohnove bolesti nazivaju se granulomi. Epiteloidne se stanice mogu međusobno stapati, tvoreći divovske stanice s više jezgara. Granulomi su najkarakterističniji nalaz u Crohnovoj bolesti. U ovoj bolesti oni ne sadrže središnju “kazeoznu” nekrozu (koja je tako nazvana zbog svog makroskopskog izgleda sličnog svježem, kravljem siru), a koja se ponajprije nalazi kod upala obilježenih stvaranjem granuloma, kao što je tuberkuloza. U biopsijama se mogu naći znakovi kroničnog oštećenja sluznice, poput sniženja i zaravnjenja crijevnih resica u tankome crijevu i nepravilnog grananja kripta. [83][84]

Dijagnoza[uredi VE | uredi]

Postavljanje dijagnoze Crohnove bolesti može ponekad biti izazovno,[18] a kliničaru pritom može biti potreban niz rezultata različitih pretraga. Čak i nakon učinjenih svih potrebnih pretraga, ponekad se dijagnoza ne može postaviti s potpunom sigurnošću. Kolonoskopijom se dijagnoza može postaviti za 70%-tnom sigurnošću, dok su ostale pretrage manje učinkovite. Osobito je teško postaviti dijagnozu kad je zahvaćeno samo tanko crijevo, jer se kolonoskopijom prikazuje samo debelo crijevo i završni dijelovi tankoga crijeva, te pri endoskopskom postavljanju dijagnoze pomaže kapsularna endoskopija. [85]

Klasifikacija[uredi VE | uredi]

Distribucija Crohnove bolesti probavnog sustava. Zasnovano na podatcima Američkog gastroenterološkog društva.

Crohnova je bolest jedan od oblika upalne bolesti crijeva (UBC). Tipično se očituje u probavnom sustavu i može se podijeliti s obzirom na to koji je dio probavnog sustava zahvaćen. U polovici slučajeva zahvaćen je ileum (završni dio tankog crijeva na mjestu prelaska u debelo crijevo) i debelo crijevo (ileokolično područje). Upala ileuma, ileitis, koji se očituje samo u završnom dijelu tankoga crijeva čini trideset posto slučajeva, dok se u preostalih dvadeset posto slučajeva nalazi samo upala debelog crijeva (kolitis) i tada je Crohnovu bolest osobito teško razlikovati od ulceroznog kolitisa. Gastroduodenalna Crohnova bolest je smještena u želucu i početnom dijelu tankoga crijeva (duodenum). Upala u dijelu tankog crijeva koji se nastavlja na duodenum (jejunum) i u njegovom nastavku (ileum) se naziva jejunoileitis (MedlinePlus 2010). Crohnova bolest može zahvatiti bilo koji dio probavnog sustava, od usne šupljine do anusa. Međutim, većina bolesnika ima jedan od tri glavna oblika bolesti, dok su očitovanja u drugim područjima rijetkost.[1]

Crohnova se bolest može podijeliti i s obzirom na ponašanje i razvoj, kao što je to učinjeno u Bečkoj klasifikaciji ove bolesti.[86] Prema toj klasifikaciji postoje tri oblika Crohnove bolesti: strikturirajući, penetrirajući i upalni. Kod strikturirajućeg oblika dolazi do suženja crijeva koje može izazvati crijevnu opstrukciju ili promjene u promjeru stolice (fecesa. Kod penetrirajućeg oblika stvaraju se kanali (fistule) između crijevnih vijuga i, ponekad kože. Kod upalnog oblika (nestrikturirajućeg, nepenetrirajućeg) razvija se upala bez suženja ili fistula. [86][87]

Endoskopija[uredi VE | uredi]

Najpouzdanija pretraga za postavljanje dijagnoze Crohnove bolesti je kolonoskopija, jer omogućuje neposredni prikaz debelog crijeva i terminalnog ileuma. Ponekad se kolonoskopom može ući i iznad terminalnog ileuma, no to ovisi o bolesniku. Tijekom pretrage gastroenterolog može učiniti i biopsiju, uzimajući mali uzorak tkiva za patohistološku dijagnostiku, čime se može olakšati postavljanje konačne dijagnoze. Budući da je u 30% slučajeva Crohnove bolesti zahvaćen samo ileum,[1] za postavljanje dijagnoze potrebno je učiniti i pretragu terminalnog ileuma. Nalaz preskačućih lezija koje zahvaćaju debelo crijevo i ileum, ali ne i rektum, kao i drugih endoskopskih osobina, ukazuje na Crohnovu bolest. [88]

Dijagnostička korist kapsularne endoskopije još nije u potpunosti potvrđena. [89] Kolonoskopijom se u oko 40% bolesnika od Crohnove bolesti nalazi izgled sluznice poput nepravilno popločene ceste, zbog područja ulceracija odvojenih uskim područjima nezahvaćenog tkiva.

Radiološke pretrage[uredi VE | uredi]

Pasaža tankog crijeva pomoću barijeve kaše može ukazati na dijagnozu Crohnove bolesti, i korisna je kad bolest zahvaća samo tanko crijevo. Budući da kolonoskopija i gastroskopija omogućuju neposredni prikaz samo terminalnog ileuma i početnog dijela duodenuma, ovim se pretragama ne mogu pregledati i ostali dijelovi tankog crijeva. Zbog toga je rentgenska pretraga pasažom tankog crijeva pomoću barijeve kaše, pri kojoj se popije otopina barijevog sulfata, a potom fluorokopijom prati njezin prolazak kroz crijeva, korisna za otkrivanje upalnih promjena i suženja tankog crijeva. [88][90] Nakon uvođenja metode dijagnostičke kolonoskopije, rjeđe se koristi barijeva klizma, koja se unosi putem rektuma i također fluoroskopski prati. Ova metoda ostaje korisna za otkrivanje anatomskih poremećaja, kod kojih su suženja debelog crijeva tako izražena da se kroz njih ne može proći kolonoskopom, kao i za otkrivanje fistula debelog crijeva (u kojim slučajevima se koristi jodni kontrast). [91]

Kompjuterizirana tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MR) su slikovne pretrage korisne za otkrivanje promjena tankog crijeva pomoću enteroklize (metoda kojom se kroz jednjak, želudac, duodenum i jejunum barijeva kaša ubrizgava sve do ileuma). [92] Ovim pretragama se također mogu otkriti intraabdominalne komplikacije Crohnove bolesti, poput apscesa, opstrukcija i fistula u tankom crijevu. [93] Magnetska rezonancija (MR) je metoda slikovnog prikaza tankog crijeva i komplikacija, no ona je skuplja i manje dostupna. [94]

Krvne pretrage[uredi VE | uredi]

Kompletna krvna slika (KKS) može otkriti anemiju uslijed krvarenja, nedostatka cijanokobalamina (vitamina B12) ili možda autoimunosne hemolitičke anemije. Nedostatak vitamina B12 povezan je s ileitisom, jer se ovaj vitamin resorbira u ileumu. [95] Sedimentacija eritrocita (SE) i razina C reaktivnog proteina mogu također poslužiti kao pokazatelji izraženosti upale. [96] Sve navedeno vrijedi i za bolesnike kod kojih je zbog komplikacija kirurški odstranjen dio tankog crijeva. Uzrok anemije može biti i anemija uslijed kronične bolesti, obilježena mikroskopskim nalazom mikrocitnih, hipokromnih eritrocita. Njezini uzroci mogu biti različiti, a neki od njih su i lijekovi kojima se upalna bolest crijeva liječi, poput azatioprina (koji može uzrokovati citopeniju) i sulfasalazina koji može omesti resorpciju folne kiseline, itd. Za otkrivanje upalne bolesti crijeva i razlikovanje Crohnove bolesti od ulceroznog kolitisa iskušane su i pretrage za otkrivanje protutijela na Saccharomyces cerevisiae (ASCA) i za otkrivanje antineutrofilnih citoplazmatskih antitijela (ANCA) [97] [98] Serološkim metodama otkrivene povećane količine i razine niza protutijela poput ASCA, antilaminaribiozida [Glc(β1,3)Glb(β); ALCA], antihitobiozida (GlcNAc(β1,4)GlcNAc(β); ACCA], antimanobiozida [Man(α1,3)Man(α)AMCA], antiLaminarina [Glc(β1,3))3n(Glc(β1,6))n; anti-L] i antihitina [(GlcNAc(β1,4)n; anti-C] pokazuju povezanost s ponašanjem bolesti i ishodom kirurškog liječenja, te mogu pomoći pri određivanju prognoze Crohnove bolesti. [99][100][101][102]

Usporedba s ulceroznim kolitisom[uredi VE | uredi]

Bolest koja ima najsličnije simptome Crohnovoj bolesti je ulcerozni kolitis, budući da i ona spada u skupinu upalnih bolesti crijeva koja zahvaća kolon. Ove je dvije bolesti važno razlikovati, jer se njihov tijek i liječenje donekle razlikuju. U nekim slučajevima to ipak nije moguće, se te takvi slučajevi svrstavaju u skupinu neodređenih kolitisa.[1][21]

Liječenje[uredi VE | uredi]

Crohnova je bolest neizlječiva, te se liječenjem ne može uvijek postići ili održati remisija. U slučajevima u kojima se remisija postigne, recidiv se može spriječiti, a simptomi ublažiti pomoću lijekova, promjene životnih navika i vrste i načina prehrane (uzimanje malih obroka u manjim vremenskim razmacima), smanjenjem stresa, umjerenom tjelesnom aktivnoću i tjelovježbom. Kirurški zahvati su u osnovi kontraindicirani jer nije dokazano da sprječavaju remisiju. Ako se drži pod odgovarajućim nadzorom, Crohnova bolest ne mora znakovito ograničiti svakodnevne životne aktivnosti.[103] Crohnova se bolest liječi samo kad postoje simptomi aktivne bolesti, a liječenje se sastoji ponajprije u liječenju akutnih simptoma, a potom u održavanju razdoblja remisije.

Promjene životnih navika[uredi VE | uredi]

Određene promjene životnih navika mogu ublažiti simptome, poput dijetalnih prilagodbi, elementalne prehrane (prehrana tekućim pripravcima koji sadrže sve potrebne hranjive tvari), odgovarajuće hidracije (uzimanja dovoljne količine vode) i prestanak pušenja. Budući da pušenje može pojačati izraženost Crohnove bolesti, preporučuje se prestanak pušenja. Prehrana malim, umjesto obilnim obrocima također može pomoći u slučajevima smanjenog apetita. Umor se može ublažiti redovitom tjelovježbom, pravilnom prehranom i dovoljnom količinom sna. Vođenje dnevnika prehrane može pomoći pri otkrivanju hrane koja izaziva simptome. Neki bolesnici se trebaju držati prehrane s niskim udjelom prehrambenih vlakana, osobito ako njima bogate namirnice izazivaju simptome.[103] Drugi bolesnici osjećaju olakšanje izbacivanjem iz prehrane namirnica koje sadrže kazein (bjelančevinu koja se nalazi u kravljem mlijeku) i gluten (bjelančevinu koja se nalazi u pšenici, raži i ječmu). Bolesnici mogu patiti i od nepodnošenja određenih vrsta hrane, iako se ne radi o alergiji. [104]

Lijekovi[uredi VE | uredi]

U akutnom razdoblju bolesti primjenjuju se lijekovi kojima se liječe i druge infekcije (obično antibiotici) i ublažavaju simptomi upale (obično aminosalicilati, protuupalni lijekovi i kortikosteroidi). U razdoblju remisije, cilj liječenja lijekovima je održanje postojećeg stanja i sprječavanje recidiva simptoma. Dugotrajna primjena kortikosteroida ima značajne nuspojave, zbog čega se njihova dugotrajna primjena izbjegava. Druga je mogućnost primjena samih aminosalicilata, no ona je slabije učinkovita te je u mnogih bolesnika potrebna primjena imunosupresivnih lijekova. Ukazano je i na mogućnost da antibiotici mijenjaju crijevnu bakterijsku floru, te da njihova trajna primjena može dovesti do umnožavanja patogena kao što je Clostridium difficile. [105]

Lijekovi koji se koriste za liječenje simptoma Crohnove bolesti su 5-aminosalicilna kiselina (5-ASA), prednizon, imunomodulatori kao što je azatioprin (koji se primjenjuje prije 6-merkaptopurina), metotreksat, infliksimab, adalimumab [21] certolizumab [106] i natalizumab. [107][108] U slučajevima teških napada Crohnove bolesti valja primijeniti hidrokortizon.[109]

Postupno krvarenje iz probavnog sustava, kao i kronična upala, često dovode do anemije, pa stručne smjernice preporučuju rutinsku dijagnostiku anemije. Odgovarajući nadzor nad bolešću poboljšava nalaze kod anemije kronične bolesti, no zbog manjka željeza može biti potrebno nadomještanje željeza oralnim putem. Ponekad je potrebna i parenteralna primjena pripravaka željeza. [110]

Kirurško liječenje[uredi VE | uredi]

Premda se Crohnova bolest ne može izliječiti kirurškim zahvatom, njemu se pribjegava kada dođe do djelomične ili potpune neprohodnosti crijeva. Kirurški zahvat može biti potreban i kod komplikacija, poput opstrukcija, fistula i/ili apscesa, ili ako liječenje lijekovima nije dovelo do nikakvog poboljšanja. Nakon prvotnog kirurškog zahvata, Crohnova se bolest obično pojavljuje na mjestu resekcije, međutim može se pojaviti i na drugim mjestima. Nakon resekcije, na rubovima crijeva nastaje ožiljno tkivo koje uzrokuje stenozu, pa crijevni sadržaj ne može normalno prolaziti kroz crijeva i dolazi do zastoja. Unutar razdoblja od pet godina nakon prve resekcije, može biti potrebno učiniti i drugu resekciju. [111] U bolesnika s opstrukcijom uslijed suženja postoje dvije mogućnosti liječenja: strikturoplastika i resekcija suženog dijela crijeva. Kod zahvaćanje duodenuma nema statistički značajne razlike u usporedbi uspješnosti same strikturoplastike i strikturoplastike u kombinaciji s resekcijom. U takvim slučajevima su reoperacije bile potrebne u 31% , odnosno 27% bolesnika, što ukazuje da je sama strikturoplastika relativno bezopasna i učinkovita metoda liječenja za skupinu bolesnika u kojih je zahvaćen duodenum. [112]

Sindrom kratkog crijeva može biti uzrokovan kirurškim odstranjenjem dijela tankog crijeva. Do njega obično dolazi u osoba u kojih je kirurški odstranjena polovica duljine tankog crijeva, ili više od toga.[113] Glavni simptom sindroma tankog crijeva je proljev, a ostali simptomi mogu biti grčevi, napuhnutost i žgaravica. Ovaj se sindrom liječi promjenama u prehrani, parenteralnom (intravenskom) prehranom te nadomještanjem vitamina i minerala. Druga komplikacija kirurškog liječenja Crohnove bolesti kojim je odstranjem terminalni ileum su vrlo obilne vodenaste stolice, do kojih dolazi zbog nemogućnosti reapsorpcije žučnih kiselina. U nekim slučajevima sindroma kratkog crijeva u obzir dolazi i presađivanje crijeva, no vrlo je malo ustanova u kojima se ovaj postupak provodi, a postoji i velika opasnost od infekcije i odbacivanja presađenog crijeva. [114]

Alternativni načini liječenja[uredi VE | uredi]

Više od polovice bolesnika s Crohnovom bolešću iskušalo je neku od metoda komplementarne ili alternativne medicine.[115] One obuhvaćaju razne dijete, probiotike, riblje ulje i biljne pripravke kao i nadopune prehrane. Neki znanstvenici naglašavaju kako su potrebna opsežnija istraživanja kojima bi se razlikovalo učinkovita liječenja od neučinkovitih “pseudoliječenja”.[116]

  • Anatabin je protuupalni lijek koji se pod tvorničkim imenom Antabloc izdaje bez liječničkog recepta. O njegovoj učinkovitosti ne postoje kontrolirana istraživanja, no usmenom predajom se saznaje da je nekim bolesnicima pomogao.
  • Akupunktura se koristi za liječenje upalne bolesti crijeva u Kini, ali sa sve većom učestalošću i u zapadnim zemljama. [117] Za preporuku liječenja akupunkturom ne postoji dovoljno dokaza, pa su potrebna dodatna istraživanja. [118]

Prognoza[uredi VE | uredi]

Crohnova bolest je kronična neizječiva bolest. Obilježena je razdobljima poboljšanja i pogoršanja bolesti s izraženim simptomima. Uz liječenje, većina bolesnika je normalne tjelesne težine, a smrtnost od ove bolesti je relativno niska.

Bolest može biti slabo do jako izražena, a bolesnici mogu imati napad bolesti samo jednom, ili simptomi mogu biti trajni. Bolest obično recidivira, premda neki od bolesnika mogu biti bez simptoma godinama ili desetljećima. Trajanje života većine bolesnika je normalno. [120]

Komplikacije[uredi VE | uredi]

Endoskopski prikaz karcinoma debelog crijeva otkrivenog u sigmoidnom dijelu debelog crijeva pri probiru kolonoskopija na Crohnovu bolest

Crohnova bolest može dovesti do nekoliko mehaničkih crijevnih komplikacija kao što su crijevna opstrukcija, fistule i apscesi. Do opstrukcije tipično dolazi zbog striktura ili priraslica koje sužavaju crijevo sprječavajući na taj način prolaz crijevnom sadržaju. Fistule se mogu razviti između dviju susjednih crijevnih vijuga, te između crijeva i mokraćnog mjehura, rodnice i kože. Apscesi su očahurene nakupine gnoja koje se u okviru Crohnove bolesti mogu razviti u trbušnoj šupljini ili u perianalnom području. Crohnova bolest dovodi do razvoja 10% svih vezikoenteričnih fistula, a najčešći je uzrok ileovezikalnih fistula.

U Crohnovoj bolesti također je povećana opasnost od razvoja karcinoma u područjima zahvaćenim upalom. Primjerice, bolesnici u kojih Crohnova bolest zahvaća tanko crijevo su u povećanoj opasnosti od razvoja karcinoma tankog crijeva. Na sličan način bolesnici s kolitisom uslijed Crohnove bolesti imaju relativni rizik od 5.6 za razvoj karcinoma debelog crijeva. [121] Svim bolesnicima od Crohnove bolesti koja traje dulje od osam godina, preporučuje se probir na karcinom debelog crijeva pomoću kolonoskopije. [122] Neka su istraživanja ukazala na moguću zaštitnu ulogu nekih tvari pri prevenciji razvoja kolorektalnog karcinoma u Crohnovoj bolesti, a kao kemoprotektivni su navedeni pripravci folne kiseline i mesalamina. [123]

Bolesnici od Crohnove bolesti su u opasnosti od pothranjenosti iz više razloga, kao što su smanjeni unos hrane i malapsorpcija. Opasnost se povećava nakon resekcije tankog crijeva. Takvim bolesnicima može, za odgovarajući unos kalorija, biti potrebna nadohrana na usta ili u teškim slučajevima totalna parenteralna prehrana. Većinu bolesnika s umjereno ili jako izraženom Crohnovom bolešću upućuje se na savjetovanje dijetetičaru. [124]

Crohnova bolest može dovesti do znakovitih komplikacija, poput crijevne opstrukcije, apscesa, perforacije crijeva i krvarenja. [125]

U trudnoći Crohnova bolest može predstavljati problem, a neki od lijekova mogu imati nepoželjne učinke na fetus ili na majku. Savjetovanje s porodničarom i gastroenterologom o samoj Crohnovoj bolesti i lijekovima omogućuje poduzimanje preventivnih mjera. U nekim slučajevima u trudnoći može doći do remisije. Neki lijekovi također mogu utjecati broj spemija ili na drugi način nepovoljno utjecati na mogućnost začeća. [126]

Epidemiologija[uredi VE | uredi]

Incidencija Crohnove bolesti utvrđena je na istraživanjima populacije u Norveškoj i u Sjedinjenim Državama gdje je slična i iznosi 6 do 7.1 slučajeva na 100 000 stanovnika. Američka zaklada za Crohnovu bolest i kolitis navodi broj od oko 149 na 100 000, a NIH 28 do 199 na 100 000. [127][128] Crohnova je bolest učestalija u sjevernim zemljama, uz veću učestalost u sjevernim dijelovima pojedine zemlje. [129] Smatra se da je incidencija Crohnove bolesti podjednaka diljem Europe, ali manja u Aziji i Africi. [127]Incidencija je također veća u Aškenazi Židova[21] i u pušača.[130]

Crohnova bolest pokazuje bimodalnu distribuciju u učestalosti s obzirom na životnu dob: ona obično zahvaća tinejdžere do dvadesete godine života, i osobe u dobi od 50 do 70 godina, dok se u ljudi životne dobi između navedenih češće postavlja dijagnoza sindroma iritabilnog crijeva.[1] Dijagnoza Crohnove bolesti u ranom djetinjstvu je rijetkost. U ovoj dobnoj skupini obično su zahvaćene djevojčice, a bolest je i izraženija nego u dječaka. [131] Međutim, u kasnijoj životnoj dobi, žene su zahvaćene tek nešto češće od muškaraca. [132] U roditelja, braće i sestara te djece bolesnika od Crohnove bolesti, vjerojatnost obolijevanja je 3 do 20 puta veća nego u ostaloj populaciji. [133] Istraživanja blizanaca su pokazala podudarnost Crohnove bolesti veću od 55%. [134]

Procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj od Crohnove bolesti boluje oko 1000 ljudi.

Povijest[uredi VE | uredi]

Upalne bolesti crijeva opisali su još Giovanni Battista Morgagni (1682.–1771.) i škotski liječnik T. Kennedy Dalziel, 1913. godine. [135]

Ileitis terminalis prvi je opisao poljski kirurg Antoni Leśniowski 1904., ali je zbog abecednog redoslijeda imena Crohn kasnije postao u svjetskoj literaturi poznat kao Crohnova bolest. Samo se u Poljskoj ova bolest i dalje naziva Leśniowski-Crohnovom bolešću. Burrill Bernard Crohn, američki gastroenterolog iz njurorške bolnice Mount Sinai, opisao je 1932. četrnaest slučajeva i objavio ih u časopisu American Medical Association pod naslovom "Terminalni ileitis: novi klinički entitet". Kasnije je, iste te godine, zajedno s kolegama Leonom Ginzburgom i Gordonom Oppenheimerom objavio niz slučajeva u članku pod naslovom "Regionalni ileitis: patološki i klinički entitet". [17]

Istraživanje[uredi VE | uredi]

Skupina istraživača za proučavanje alogeničnog presađivanja u Crohnovoj bolesti iz Seattlea trenutno provodi 2. fazu kliničkog istraživanja liječenja Crohnove bolesti, koja obuhvaća presađivanje koštane srži, pri čemu je opaženo da je u slučajevima presađivanja koštane srži iz drugih razloga Crohnova bolest učinkovito izliječena.[136]

Istraživači s University Collegea u Londonu postavili su pitanje koliko je svrhovito suprimirati imunosni sustav u bolesnika od Crohnove bolesti, u kojoj je imunosni sustav možda preslabo aktivan, a ne pretjerano aktivan. Njihovo istraživanje je pokazalo kako je imunosni odgovor bolesnika s Crohnovom bolešću nenormalno slab i obilježen premalenim dotokom krvi u područje ozljede, te da se poboljšao uz primjenu sildenafil citrata. [36]

Čini se da nedavna istraživanja kod kojih su za liječenje Crohnove bolesti i drugih (nevirusnih) autoimunosnih bolesti primijenjeni podražaji imunosnog sustava parazitima poput oblićima ili trakavicama, daju obećavajuće rezultate. [137]

Brojnim pretkliničkim istraživanjima dokazano je da aktivacija CB1 i CB2 kanabinoidnih receptora ima biološki učinak na probavni sustav. [138] Aktivacija CB1 i CB2 receptora u životinja ima jaki protuupalni učinak.[139] Kanabinoidi i/ili modulacija endokanabinoidnog sustava predstavljjua nove mogućnosti liječenja brojnih bolesti probavnog sustava, uključujući i upalne bolesti crijeva poput Crohnove bolesti. [140]

  • Metotreksat je folatni antimetabolit koji se također rabi za kemoterapiju. On se pokazao korisnim za održavanje remisije u bolesnika koji se više ne liječe kortikosteroidima. [141]
  • Metronidazol i ciprofloksacin su antibiotici koji se koriste za liječenje Crohnove bolesti koja je zahvatila debelo crijevo ili perianalno područje, premda ih u Sjedinjenim državama nije odobrila Agencija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration-FDA). [142] Oni se također koriste za liječenje komplikacija, uključujući apscese i druge infekcije koje prate Crohnovu bolest.
  • Talidomid se pokazao učinkovitim u smislu poboljšanja endoskopskog nalaza bolesti. [143]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 (2012.). "Crohn's disease". The Lancet svezak 380 (broj 9853): str. 1590–605.
  2. Crohn's Disease Mayo Clinic, pristupljeno, studenog 2012.
  3. Crohn's Disease National Digestive Diseases Information Clearinghouse
  4. (2011.). "Recent Insights into the Genetics of Inflammatory Bowel Disease". Gastroenterology svezak 140 (broj 6): str. 1704.–1712..
  5. 5,0 5,1 5,2 (2008.). "Innate Immunity in Crohnʼs Disease". Journal of Clinical Gastroenterology svezak 42: str. S144–S147.
  6. (2008.). "New Insights into Inflammatory Bowel Disease Pathophysiology: Paving the Way for Novel Therapeutic Targets". Current Drug Targets svezak 9 (broj 5): str. 413.–418..
  7. 7,0 7,1 (2010.). "Crohn's disease: An immune deficiency state". Clinical reviews in allergy & immunology svezak 38 (broj 1): str. 20.–31..
  8. (2010.). "Mycobacteria in Crohn's disease: How innate immune deficiency may result in chronic inflammation". Expert review of clinical immunology svezak 6 (broj 4): str. 633.–641..
  9. (2006.). "Crohn's disease: Innate immunodeficiency?". World Journal of Gastroenterology svezak 12 (broj 42): str. 6751.–6755..
  10. http://www.thelancet.com/journals/lancet/article/PIIS0140-6736%2810%2960282-6/fulltext What's in a name? The (mis)labelling of Crohn's as an autoimmune disease
  11. Defective IL-1A expression in patients with Crohn's disease is related to attenuated MAP3K4 signaling.http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22732089
  12. Revisiting Crohn's disease as a primary immunodeficiency of macrophages http://jem.rupress.org/content/206/9/1839.full
  13. 14,0 14,1 (2004.). "Tobacco and IBD: Relevance in the understanding of disease mechanisms and clinical practice". Best Practice & Research Clinical Gastroenterology svezak 18 (broj 3): str. 481.–496..
  14. (2002.). "The epidemiology and natural history of Crohn's disease in population-based patient cohorts from North America: A systematic review". Alimentary Pharmacology and Therapeutics svezak 16 (1): str. 51.–60..
  15. 16,0 16,1 (2006.). "The Epidemiology of Inflammatory Bowel Disease in Canada: A Population-Based Study". The American Journal of Gastroenterology svezak 101 (broj 7): str. 1559.–1568..
  16. 17,0 17,1 (2000.). "Regional ileitis: A pathologic and clinical entity. 1932". The Mount Sinai journal of medicine, New York svezak 67 (broj 3): str. 263.–268..
  17. 18,0 18,1 (2000). "Identification of a prodromal period in Crohn's disease but not ulcerative colitis". The American Journal of Gastroenterology svezak 95 (broj 12): str. 3458.–3462..
  18. Crohn's Disease Overview
  19. 20,0 20,1 Zieve, David; George F Longstreth (18. rujna 2009.). Crohn's Disease. ADAM Health Illustrated Encyclopedia. pristupljeno 16. kolovoza 2010.
  20. 21,0 21,1 21,2 21,3 (2002.). "Inflammatory Bowel Disease". New England Journal of Medicine svezak 347 (broj 6): str. 417.–429..
  21. (2002.). "Anorectal functional disorders in the absence of anorectal inflammation in patients with Crohn's disease". British Journal of Surgery svezak 89 (broj 8): str. 1027.–1031..
  22. (30. srpnja 2004.) “The Gastrointestinal Tract”, Robbins and Cotran: Pathologic Basis of Disease, 7. izdanje, str. str. 847., Philadelphia, Pennsylvania: Elsevier Saunders. ISBN 0-7216-0187-1
  23. (1989.). "The histology of anal skin tags in Crohn's disease: An aid to confirmation of the diagnosis". International Journal of Colorectal Disease svezak 4 (broj 3): str. 197.–199..
  24. (2004). "Gastroduodenal Crohn's disease". Gastrointestinal Endoscopy svezak 60 (broj 6): str. 985..
  25. 26,0 26,1 (2006.). "Inflammatory bowel disease". Archives of Disease in Childhood svezak 91 (broj 5): str. 426.–432..
  26. (1997.). "Problems in diagnosis of IBD in children". The Netherlands Journal of Medicine svezak 50 (broj 2): str. S8.–S11..
  27. (1996.). "Nutrition and Gastrointestinal Disease". Scandinavian Journal of Gastroenterology svezak 31: str. 52..
  28. (2005.). "Extraintestinal manifestations in inflammatory bowel disease". World Journal of Gastroenterology svezak 11 (broj 46): str. 7227.–7236..
  29. (1994). "Pathogenesis of gall stones in Crohn's disease: An alternative explanation". Gut svezak 35 (broj 1): str. 94.–97..
  30. 31,0 31,1 Crohn's disease. professionals.epilepsy.com. pristupljeno 13. srpnja 2007.
  31. Small bowel bacterial overgrowth, pristupljeno 30. srpnja 2013.
  32. (2011.). "Migratory stomatitis (ectopic geographic tongue) on the floor of the mouth". Journal of the American Academy of Dermatology svezak 65 (broj 2): str. 459.–460..
  33. Braat H, Peppelenbosch MP, Hommes DW (kolovoz 2006.). "Immunology of Crohn's disease". Ann. N. Y. Acad. Sci. svezak 1072: str. 135.–154..
  34. Henckaerts L, Figueroa C, Vermeire S, Sans M (svibanj 2008.). "The role of genetics in inflammatory bowel disease". Curr Drug Targets svezak 9 (broj 5): str. 361.–368..
  35. 36,0 36,1 36,2 Marks DJ, Harbord MW, MacAllister R, Rahman FZ, Young J, Al-Lazikani B, Lees W, Novelli M, Bloom S, Segal AW (2006.). "Defective acute inflammation in Crohn's disease: a clinical investigation". Lancet svezak 367 (broj 9511): str. 668.–678..
  36. Comalada M, Peppelenbosch MP (rujan 2006.). "Impaired innate immunity in Crohn's disease". Trends Mol Med svezak 12 (broj 9): str. 397.–399..
  37. Crohn's disease has strong genetic link: study. izdavač: Crohn's and Colitis Foundation of America (16. travnja 2007.). pristupljeno 17. studenog 2009.
  38. (2001.). "A frameshift mutation in NOD2 associated with susceptibility to Crohn's disease". Nature svezak 411 (broj 6837): str. 603.–606..
  39. Cuthbert A (2002.). "The contribution of NOD2 gene mutations to the risk and site of disease in inflammatory bowel disease". Gastroenterology svezak 122 (broj 4): str. 867.–874..
  40. (5 September 2008) "XBP1 links ER stress to intestinal inflammation and confers genetic risk for human inflammatory bowel disease". Cell svezak 134 (5): 743–56.
  41. (2009.). "Inflammatory Bowel Disease, Stress, and the Endoplasmic Reticulum". New England Journal of Medicine svezak 360 (broj 7): str. 726.–727..
  42. Host-microbe interactions have shaped the genetic architecture of inflammatory bowel disease.
  43. Marks DJ, Segal AW. (siječanj 2008.). "Innate immunity in inflammatory bowel disease: a disease hypothesis". J Pathol. svezak 214 (broj 2): str. 260.–266..
  44. Cobrin GM, Abreu MT (2005.). "Defects in mucosal immunity leading to Crohn's disease". Immunol. Rev. svezak 206: str. 277.–295..
  45. (2007.). "Monoclonal Anti–Interleukin 23 Reverses Active Colitis in a T Cell–Mediated Model in Mice". Gastroenterology svezak 132 (broj 7): str. 2359.–2370..
  46. Prescott NJ (2007.). "A nonsynonymous SNP in ATG16L1 predisposes to ileal Crohn's disease and is independent of CARD15 and IBD5". Gastroenterology svezak 132 (broj 5): str.1665.–1671..
  47. Moises Velasquez-Manoff. "The Worm Turns", The New York Times, 29. lipnja 2008.
  48. (2006.). "Mechanisms of Disease: Pathogenesis of Crohn's disease and ulcerative colitis". Nature Clinical Practice Gastroenterology & Hepatology svezak 3 (broj 7): str. 390..
  49. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22508665 Multidrug resistance is common in Escherichia coli associated with ileal Crohn's disease.
  50. http://www.scirp.org/journal/PaperInformation.aspx?paperID=19619 The many faces of Crohn’s Disease: Latest concepts in etiology
  51. (2006.). "Debate on the lack of evidence of Mycobacterium avium subsp. Paratuberculosis in Crohn's disease". Inflammatory Bowel Diseases svezak 11 (broj 12): str. 1123..
  52. http://www.paratuberculosis.info/web/images/proc11/108.pdf
  53. (2011.). "NOD2 and ATG16L1 polymorphisms affect monocyte responses in Crohn's disease". World Journal of Gastroenterology svezak 17 (broj 23): str. 2829.–2837..
  54. (2007.). "Molecular evidence for Mycobacterium avium subspecies paratuberculosis (MAP) in Crohn's disease correlates with enhanced TNF-alpha secretion". Digestive and liver disease : official journal of the Italian Society of Gastroenterology and the Italian Association for the Study of the Liver svezak 39 (broj 5): str. 445.–451..
  55. (2011.). "Involvement of mycobacterium avium subspecies paratuberculosis in TNF-α production from macrophage: Possible link between MAP and immune response in Crohn's disease". Inflammatory bowel diseases svezak 17 (broj 11): str, E140.–E142..
  56. (2007.). "Culture independent analysis of ileal mucosa reveals a selective increase in invasive Escherichia coli of novel phylogeny relative to depletion of Clostridiales in Crohn's disease involving the ileum". The ISME Journal svezak 1 (broj 5): str. 403.–418..
  57. (2007.). "Invasive Escherichia coli are a feature of Crohn's disease". Laboratory investigation; a journal of technical methods and pathology svezak 87 (broj 10): str. 1042.–1054..
  58. (2004.). "High prevalence of Adherent-invasive Escherichia coli associated with ileal mucosa in Crohn's disease". Gastroenterology svezak 127 (broj 2): str. 412.–421..
  59. (2007.). "Culture independent analysis of ileal mucosa reveals a selective increase in invasive Escherichia coli of novel phylogeny relative to depletion of Clostridiales in Crohn's disease involving the ileum". The ISME journal svezak 1 (broj 5): str. 403.–418..
  60. Crohn's Disease-Associated Adherent-Invasive Escherichia coli Adhesion Is Enhanced by Exposure to the Ubiquitous Dietary Polysaccharide Maltodextrin http://www.plosone.org/article/info%3Adoi%2F10.1371%2Fjournal.pone.0052132
  61. (2009.). "Biofilm formation as a novel phenotypic feature of adherent-invasive Escherichia coli (AIEC)". BMC Microbiology svezak 9: str. 202.
  62. Subversion of Autophagy in Adherent Invasive Escherichia coli-Infected Neutrophils Induces Inflammation and Cell Death http://www.plosone.org/article/info%3Adoi%2F10.1371%2Fjournal.pone.0051727
  63. Inflammation Drives Dysbiosis and Bacterial Invasion in Murine Models of Ileal Crohn’s Disease http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3404971/?tool=pmcentrez
  64. Barnich, N, Darfeuille-Michaud, A (siječanj 2007. Jan). "Adherent-invasive Escherichia coli and Crohn's disease". Current opinion in gastroenterology svezak 23 (broj 1): str. 16.–20..
  65. Cenac N (ožujak 2007.). "Role for protease activity in visceral pain in irritable bowel syndrome". J. Clin. Invest. svezak 117 (broj 3): str. 636.–647..
  66. Cenac N (studeni 2002.). "Induction of Intestinal Inflammation in Mouse by Activation of Proteinase-Activated Receptor-2". Am. J. Pathol. svezak 161 (broj 5): str. 1903.–1915..
  67. Boorom KF (rujan 2008.). "Oh my aching gut: irritable bowel syndrome, Blastocystis, and asymptomatic infection". Parasit Vectors svezak 1 (broj 1): str. 40..
  68. (2003.). "Crohn's disease: The cold chain hypothesis". The Lancet svezak 362 (broj 9400): str. 2012..
  69. "Fridges blamed for Crohn's disease rise", Medical News Today, 12. prosinca 2003.
  70. (2005.). "Crohn's disease: The cold chain hypothesis". International Journal of Colorectal Disease svezak 21 (broj 5): str. 399.–401..
  71. (2007.). "Replication of Colonic Crohn's Disease Mucosal Escherichia coli Isolates within Macrophages and Their Susceptibility to Antibiotics". Antimicrobial Agents and Chemotherapy svezak 52 (broj 2): str. 427.–434..
  72. (2007.). "Microbial Mannan Inhibits Bacterial Killing by Macrophages: A Possible Pathogenic Mechanism for Crohn's Disease". Gastroenterology svezak 133 (broj 5): str. 1487.–1498..
  73. New insights into Crohn's Disease.
  74. Possible links between Crohn's disease and Paratuberculosis. European Commission Directorate-General Health & Consumer Protection. pristupljeno 07. studenog 2009.
  75. (1997.). "Two-year-outcomes analysis of Crohn's disease treated with rifabutin and macrolide antibiotics". Journal of Antimicrobial Chemotherapy svezak 39 (broj 3): str. 393.–400..
  76. 77,0 77,1 (1996.). "Epidemiologic analysis of Crohn disease in Japan: increased dietary intake of n-6 polyunsaturated fatty acids and animal protein relates to the increased incidence of Crohn disease in Japan". The American journal of clinical nutrition svezak 63 (5): str. 741.–745..
  77. Lesko S (1985.). "Evidence for an increased risk of Crohn's disease in oral contraceptive users". Gastroenterology svezak 89 (broj 5): str. 1046.–1049..
  78. Reddy D, Siegel CA, Sands BE, Kane S (srpanj 2006.). "Possible association between isotretinoin and inflammatory bowel disease". The American journal of gastroenterology svezak 101 (broj 7): str. 1569.–1573..
  79. Borobio E, Arín A, Valcayo A, Iñarrairaegui M, Nantes O, Prieto C (2004.). "[Isotretinoin and ulcerous colitis]". An Sist Sanit Navar svezak 27 (broj 2): str. 241.–243..
  80. Reniers DE, Howard JM (October 2001.). "Isotretinoin-induced inflammatory bowel disease in an adolescent". Ann Pharmacother svezak 35 (broj 10): str. 1214.–1216..
  81. Crohn's Disease. National Digestive Diseases Information Clearinghouse. pristupljeno 13. studenog 2012,
  82. Crawford JM. "The Gastrointestinal tract, Chapter 17". In Cotran RS, Kumar V, Robbins SL. Robbins Pathologic Basis of Disease: 5th Edition. W.B. Saunders and Company, Philadelphia, 1994.
  83. http://www.plos.org/media/press/2012/PLoS_%20HMP_Collection_Manuscript_Summaries.pdf
  84. HCP: Pill Cam, Capsule Endoscopy, Esophageal Endoscopy
  85. 86,0 86,1 (2007.). "A simple classification of Crohn's disease: Report of the Working Party for the World Congresses of Gastroenterology, Vienna 199.8". Inflammatory Bowel Diseases svezak 6 (broj 1): str. 8.–15..
  86. (2003.). "Treatment of Crohn's disease of inflammatory, stenotic, and fistulizing phenotypes". Current Treatment Options in Gastroenterology svezak 6 (broj 3): str. 183.–200..
  87. 88,0 88,1 (2005). "Crohn Disease of the Small Bowel: Preliminary Comparison among CT Enterography, Capsule Endoscopy, Small-Bowel Follow-through, and Ileoscopy". Radiology svezak 238 (1): str. 128.–134..
  88. (2006). "A meta-analysis of the yield of capsule endoscopy compared to other diagnostic modalities in patients with non-stricturing small bowel Crohn's disease". The American Journal of Gastroenterology svezak 101 (broj 5): str. 954.–964..
  89. (1993.). "The small bowel enema: A ten year review". Clinical Radiology svezak 47 (broj 1): str, 46.–48..
  90. (2002.). "Radiographic imaging of inflammatory bowel disease". Gastroenterology Clinics of North America svezak 31 (broj 1): str. 93.–117., ix.
  91. Rajesh, A, Maglinte DD (2006.). "Multislice CT enteroclysis: technique and clinical applications". Clinical Radiology svezak 61 (broj 1): str. 31.–39..
  92. Zissin, R, Hertz M; Osadchy A; Novis B; Gayer G (2005.). "Computed Tomographic Findings of Abdominal Complications of Crohn's Disease—Pictorial Essay". Canadian Association of Radiologists Journal svezak 56 (broj 1): str. 25.–35.. Preuzeto 07. studenog 2009..
  93. MacKalski, BA, Bernstein CN (2005.). "New diagnostic imaging tools for inflammatory bowel disease". Gut svezak 55 (broj 5): str. 733.–741..
  94. (2003.). "Nutrition and adult inflammatory bowel disease". Alimentary Pharmacology and Therapeutics svezak 17 (broj 3): str. 307.–320..
  95. (2006.). "Diagnostic Value of C-Reactive Protein for Predicting Activity Level of Crohn's Disease". Clinical Gastroenterology and Hepatology svezak 4 (broj 7): str. 882.–887..
  96. Kaila, B, K Orr and C N Bernstein (2005). "The anti-Saccharomyces cerevisiae antibody assay in a province-wide practice: accurate in identifying cases of Crohn's disease and predicting inflammatory disease". The Canadian Journal of Gastroenterology svezak 19 (broj 12): str. 717.–721.. Preuzeto 2006-07-02.
  97. Israeli, E., I. Grotto, B. Gilburd, R. D. Balicer, E. Goldin, A. Wiik and Y. Shoenfeld (2005.). "Anti-Saccharomyces cerevisiae and antineutrophil cytoplasmic antibodies as predictors of inflammatory bowel disease". Gut svezak 54 (broj 9): str. 1232.–1236..
  98. Ferrante, M., L. Henckaerts, M. Joossens, M. Pierik, S. Joossens, N. Dotan, G.L. Norman , R.T. Altstock , K. Van Steen , P. Rutgeerts , G. Van Assche and S.Vermeire (2007.). "New serological markers in inflammatory bowel disease are associated with complicated disease behaviour". Gut svezak 56 (broj 10): str. 1394.–1403..
  99. (2008.). "New serological markers for inflammatory bowel disease are associated with earlier age at onset, complicated disease behavior, risk for surgery, and NOD2/CARD15 genotype in a Hungarian IBD cohort". The American Journal of Gastroenterology svezak 103 (broj 3): str. 665.–681..
  100. Seow, C.H., J.M. Stempak, W. Xu, H. Lan, A.M. Griffiths, G.R. Greenberg, A.H. Steinhart, N. Dotan and M.S. Silverberg (2009.). "Novel anti-glycan antibodies related to inflammatory bowel disease diagnosis and phenotype". Am J Gastroenterol svezak 104 (broj 6): str. 1426.–1434..
  101. Dotan, I. (2007.). "Serologic markers in inflammatory bowel disease: tools for better diagnosis and disease stratification". Expert Rev Gastroenterol Hepatol svezak 1 (broj 2): str. 265.–274..
  102. 103,0 103,1 Crohn's Disease: 54 Tips to Help You Manage. WebMD (16. svibnja 2007.). pristupljeno 14. prosinca 2008.
  103. Escott-Stump, Sylvia (2008.). Nutrition and Diagnosis-Related Care, 7. izdanje, str. 1020 (str. 431.), Baltimore, MD: Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 978-1-60831-017-3
  104. Shanahan, Fergus (01. siječnja 2002.). "Crohn's disease". The Lancet svezak 359 (broj 9300): str. 62.–69..
  105. U.S. Food and Drug Administration (FDA) (22. travnja 2008.). FDA Approves Cimzia to Treat Crohn's Disease. Tiskovno izdanje. Preuzeto 05. studenog 2009..
  106. (2005.). "Natalizumab Induction and Maintenance Therapy for Crohn's Disease". New England Journal of Medicine svezak 353 (borj 18): str. 1912.–1925..
  107. (2007). "Natalizumab for induction of remission in Crohn's disease". Cochrane Database of Systematic Reviews (svezak 1): CD006097. CD006097.
  108. Longmore, Murray; Ian Wilkinson, Tom Turmezei, Chee Kay Cheung (2007.). Oxford Handbook of Clinicial Medicine, 7. izdanje, str. str. 266.–267., izdavač: Oxford University Press. ISBN 0-19-856837-1
  109. Mowat C, Cole A, Windsor A, et al.. "Guidelines for the management of inflammatory bowel disease in adults". Gut svezak 60 (broj 5): str. 571–607..
  110. Tresca, AJ (12. siječnja 2007.). Resection Surgery for Crohn's Disease. About.com. pristupljeno 14. veljače 2008.
  111. Ozuner G, Fazio VW, Lavery IC, Milsom JW, Strong SA (1996.). "Reoperative rates for Crohn's disease following strictureplasty. Long-term analysis". Dis. Colon Rectum svezak 39 (broj 11): str. 1199.–1203..
  112. Short Bowel Syndrome as defined by the National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases
  113. Rhodes, M (13. rujna 2006.). Intestinal transplant for Crohn's disease. Everyday Health. pristupljeno 22. oćujka 2009.
  114. (2006.). "European evidence based consensus on the diagnosis and management of Crohn's disease: special situations". Gut svezak 55 dodatak 1 (dodatak 1): str. i36.–158..
  115. Use of complementary and alternative medicine in Germany – a survey of patients with inflammatory bowel disease. BioMed Central. pristupljeno 21. rujna 2010. “Također postoji potreba provođenja dodatnih kliničkih istraživanja najčešće korištenih metoda alternativnog liječenja. Njima bi se omogućilo otkrivanje novih metoda liječnja UBC, uz istovremenu zaštitu bolesnika od neučinkovitih i skupih metoda “pseudoliječenja”-”
  116. Joos S (2004.). "Acupuncture and moxibustion in the treatment of active Crohn's disease: a randomized controlled study". Digestion svezak 69 (broj 3): str..131.–139..
  117. (2006.). "The second European evidence-based Consensus on the diagnosis and management of Crohn's disease: Special situations". Gut svezak 55 (dodatak 1): str. i36.–i58..
  118. (1986). "Alternative medicine consultations and remedies in patients with the irritable bowel syndrome". Gut 27 (7): 826–8.
  119. Crohn's disease - Prognosis. University of Maryland Medical Centre. pristupljeno 19. rujna 2012.
  120. Ekbom A, Helmick C, Zack M, Adami H (1990.). "Increased risk of large-bowel cancer in Crohn's disease with colonic involvement". Lancet svezak 336 (broj 8711): str. 357.–359..
  121. Collins P, Mpofu C, Watson A, Rhodes J (2006.). "Strategies for detecting colon cancer and/or dysplasia in patients with inflammatory bowel disease". Cochrane Database Syst Rev (broj 2): str. CD000279..
  122. (2008.). "Colorectal cancer and dysplasia in inflammatory bowel disease". World Journal of Gastroenterology svezak 14 (broj 17): str. 2662.–2669..
  123. (2003). "Home Total Parenteral Nutrition an Alternative to Early Surgery for Complicated Inflammatory Bowel Disease". Journal of Gastrointestinal Surgery svezak 7 (broj 4): str. 562.–566..
  124. Complications of Crohn's Disease. Centocor Ortho Biotech. pristupljeno 07. studenog 2009.
  125. Kaplan, C (21. rujna 2005.). IBD and Pregnancy: What You Need to Know. izdavač: Crohn's and Colitis Foundation of America. pristupljeno 07. studenog 2009.
  126. 127,0 127,1 Hiatt, Robert A., Leon Kaufman (1988.). "Epidemiology of inflammatory bowel disease in a defined northern California population". Western Journal of Medicine svezak 149 (broj 5): str. 541.–546..
  127. Moum, B., M. H. Vatn, A. Ekbom, E. Aadland, O. Fausa, I. Lygren, N. Stray, J. Sauar, T. Schulz (1996.). "Incidence of Crohn's disease in four counties in southeastern Norway, 1990.-1993. A prospective population-based study. The Inflammatory Bowel South-Eastern Norway (IBSEN) Study Group of Gastroenterologists". Scandinavian Journal of Gastroenterology svezak 31 (broj 4): str. 355.–361..
  128. Shivananda, S., J. Lennard-Jones, R. Logan, N. Fear, A. Price, L. Carpenter and M. van Blankenstein (1996.). "Incidence of inflammatory bowel disease across Europe: is there a difference between north and south? Results of the European Collaborative Study on Inflammatory Bowel Disease (EC-IBD)". Gut svezak 39 (broj 5): str. 690.–697..
  129. Effects of light smoking consumption on the clinical course of Crohn's disease. Seksik P, Nion-Larmurier I, Sokol H, Beaugerie L, Cosnes J. Inflamm Bowel Dis. 2009.
  130. Crohn's disease manifests differently in boys and girls. izdavač: Crohn's and Colitis Foundation of America.
  131. Who is affected by Crohn's disease. Healthwise.
  132. Satsangi J, Jewell DP, Bell JI (1997.). "The genetics of inflammatory bowel disease". Gut svezak 40 (broj 5): str. 572.–574..
  133. Tysk C, Lindberg E, Järnerot G, Flodérus-Myrhed B (1988.). "Ulcerative colitis and Crohn's disease in an unselected population of monozygotic and dizygotic twins. A study of heritability and the influence of smoking". Gut svezak 29 (broj 7): str. 990.–996..
  134. Kirsner JB (1988.). "Historical aspects of inflammatory bowel disease". J. Clin. Gastroenterol. svezak 10 (broj 3): str. 286.–297..
  135. http://seattletimes.nwsource.com/html/localnews/2018756084_immunetransplant24m.html
  136. Croese J (2006.). "A proof of concept study establishing Necator americanus in Crohn's patients and reservoir donors". Gut svezak 55 (broj 1): str. 136.–137..
  137. *Massa and Monory (2007.). "Endocannabinoids and the gastrointestinal tract". Journal of Endocrinological Investigation svezak 29 (dodatak): str. 47.–57..
  138. (2005.). "The endocannabinoid system in the physiology and pathophysiology of the gastrointestinal tract". Journal of Molecular Medicine svezak 83. (broj 12): str. 944.–954..
  139. (2005.). "Cannabinoids and the digestive tract". Handbook of Experimental Pharmacology svezak 168 (broj 168): str. 573.–598..
  140. (2000.). "A comparison of methotrexate with placebo for the maintenance of remission in Crohn's disease. North American Crohn's Study Group Investigators". New England Journal of Medicine svezak 342 (broj 22): str. 1627.–1632..
  141. Ursing B (1982.). "A comparative study of metronidazole and sulfasalazine for active Crohn's disease: the cooperative Crohn's disease study in Sweden. II. Result". Gastroenterology svezak 83 (broj 3): str. 550.–562..
  142. Cohen LB (2004.). "Re: Disappearance of Crohn's ulcers in the terminal ileum after thalidomide therapy. Can J Gastroenterol 2004.; 18(2): 101-104". Can. J. Gastroenterol. svezak 18 (broj 6): str. 419.; author reply 419..
Esculaap4.svg     Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!