Hvarsko-bračko-viška biskupija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hvarsko-bračko-viška biskupija
Latinski naziv Dioecesis Pharensis, Brazensis et Lissensis
Status biskupija
Nadnevak uspostave 1147. (kao Hvarska biskupija)
Nadnevak promjene statusa 14. siječnja 1889.
(promjena imena u
Hvarsko-bračko-viška biskupija)
Metropolitansko sjedište Splitsko-makarska nadbiskupija
Obred rimski
Država gdje se nalazi Hrvatska
Broj katolika 22.781 (2004.)
Površina 311 km2
Biskup Slobodan Štambuk
Podređene jedinice (poveznica na popis župa)
Službene stranice http://hvar.hbk.hr/
Stanje od 5. srpnja 2007.

Hvarska biskupija ili duljim nazivom hvarsko-bračko-viška biskupija (lat. Dioecesis Pharensis, Brazensis et Lissensis), rimokatolička biskupija u sastavu splitske metropolije, osnovana u 12. stoljeću.

Ime biskupije[uredi VE | uredi]

U prošlosti se biskupija najčešće bilježila kao Hvarska ili Otočka. Kroz 19. st. koristi se naziv Hvarsko-bračka biskupija. Od vremena biskupa Fulgencija Careva službeno ime biskupije je Hvarsko-bračko-viška biskupija, ali se češće koristi njezin skraćeni naziv Hvarska biskupija.

Teritorij Hvarske biskupije[uredi VE | uredi]

Hvarska biskupija obuhvaća srednjodalmatinske otoke Hvar, Brač i Vis te niz manjih otočića uključujući Paklene otoke, Šćedro, Biševo i Palagružu. Podređena je Splitsko-makarskoj metropoliji.


Povijest biskupije[uredi VE | uredi]

Hvarska biskupija Episcopia pharensis osnovana je 1147., iako neki povjesničari drže da je to bila 1145., 1150. ili 1154. godina. Prvi biskup bio je Zadranin Martin I. Manzavini. Do 14. st. Hvarska je biskupija obuhvaćala, osim današnja tri otoka, još i Korčulu, Mljet te Makarsko primorje.

Prvo sjedište Hvarske biskupije bio je ondašnji Civitas Vetus Stari Grad, a 1278. g. premješteno je u grad Hvar. Neki povjesničari o prvom sjedištu biskupije još uvijek vode polemiku tvrdeći da je sjedište od početka bilo u gradu Hvaru koji se kao naselje Civitas Nova prvi put spominje tek u 13. stoljeću.

Hvarska biskupija imala je dosad 55 biskupa, od kojih su dva bila kardinali, a više njih naslovni nadbiskupi. U posljednje vrijeme posebno se istaknuo biskup Mihovil Pušić, jedan od predvodnika liturgijskog pokreta u Hrvatskoj. Današnji biskup je Slobodan Štambuk.

Popis hvarskih biskupa[uredi VE | uredi]

  1. Martin I. Manzavini (1145.-1175.)
  2. Lukar Čiklin (1175.-1177.)
  3. Martin I. Manzavini (po drugi put) (1177.-1184.)
  4. Nikola I. Manzavini (1184.-1198.)
  5. Miha (Mihovil I.) Picijev (1198.-1228.)
  6. Nikola II. (1230.-1260.)
  7. Dobronja (1260.-1280.)
  8. Šimun (1281.-1289.)
  9. Dujam I. (1289.-1304.)
  10. fra Gabrijel (1308.-1312.)
  11. Grgur De Madiis (1313.-1323.)
  12. Stjepan I. (1323.-1326.)
  13. Luka I. (1328.-1337.)
  14. Ivan I. (1341.-1348.)
  15. Stjepan II. Ciga (1348.-1384.)
  16. Benevent (1385.-1412.)
  17. fra Juraj I. (1412.-1420.)
  18. Dujam II. Hranković (1421.-1422.)
  19. fra Juraj I. (po drugi put) (1423.-1428.)
  20. fra Toma Tomasini (1429.-1463.)
  21. Nikola III. de Crucibus (1463.-1473.)
  22. Lovro Michaeli (1473.-1486.)
  23. Jerolim I. Diedo (1486.-1492.)
  24. Bernardin de Fabiis (1492.-1510.)
  25. Frane Pritić (1510.-1523.)
  26. Ivan II. Krstitelj kard. Pallavicini (1523.-1524.)
  27. Zaharija I. Trevisani (1524.-1537.)
  28. Jerolim II. Argentini (1537.-1549.)
  29. Marko Malipiero (1549.-1553.)
  30. Zaharija II. kard. Delfino (1553.-1574.)
  31. Martin II. De Martinis (1574.-1581.)
  32. Petar I. Cedulin (1581.-1634.)
  33. Nikola IV. Zorzi (1635.-1644.)
  34. Vinko Milani (1644.-1666.)
  35. Ivan III. de Andreis (1667.-1676.)
  36. Jerolim III. Priuli (1676.-1692.)
  37. fra Ivan IV. Toma Rovetta (1693.-1704.)
  38. fra Rajmund Asperti (1704.-1722.)
  39. Dominik Nikola Condulmer (1723.-1759.)
  40. Cezar Bonajuti (1736.-1759.)
  41. Antun Becić (1759.-1761.)
  42. fra Joakim Marija Pontalti (1761.-1767.)
  43. Petar II. Riboli (1767.-1783.)
  44. fra Ivan V. Dominik Stratiko (1784.-1799.)
  45. Anđeo Petar Galli (1801.-1812.)
  46. Ivan VI. Skakoc (1822.-1837.)
  47. Filip Dominik Bordini (1839.-1865.)
  48. Juraj II. Duboković (1866.-1874.)
  49. Andrija Illić (Ilić, Ilijić) (1876.-1887.)
  50. fra Fulgencije Carev (1888.-1901.)
  51. fra Jordan Zaninović (1903.-1917.)
  52. Luka II. Papafava (1919.-1925.)
  53. Mihovil Pušić (1926.-1968.)
  54. Celestin Duje Bezmalinović (1968.-1989.)
  55. Slobodan Štambuk (1989.-)

Zaštitnici hvarske biskupije[uredi VE | uredi]

Zaštitnik biskupije je sv. Stjepan I., papa i mučenik. Njegove je relikvije (glavu) 1899. g. hvarskom biskupu Fulgenciju Carevu poklonio mletački patrijarh Giuseppe Sarto, kasniji papa sv. Pio X..
Sv. Stjepan je ujedno i zaštitnik grada Hvara te otoka Hvara i Visa.
Suzaštitnik biskupije (ujedno i grada, otoka te otoka Visa) je sv. Prošper, mučenik, čije je relikvije u 17. st. iz Rima donio biskup Ivan de Andreis.
Zaštitnik otoka Brača je sv. Juraj.

Poznati svećenici[uredi VE | uredi]

Naslovni vinkovački nadbiskup Nikola Eterović, apostolski nuncij u Njemačkoj

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]