Riječka nadbiskupija
| Riječka nadbiskupija | |
|---|---|
|
|
|
| Latinski naziv | Archidioecesis Fluminensis |
| Status | nadbiskupija |
| Nadnevak uspostave | 30. travnja 1920. (kao Riječka apostolska administracija |
| Nadnevak uzdignuća na razinu nadbiskupije |
27. srpnja 1969. |
| Nadnevak promjene statusa | 25. svibnja 2000. razdvajanje Riječko-senjske biskupije |
| Metropolitansko sjedište | nadbiskupijsko sjedište |
| Obred | rimski |
| Država gdje se nalazi | Hrvatska |
| Broj katolika | 213.650 (2004.) |
| Površina | 2580 km2 |
| Biskup | nadbiskup Ivan Devčić |
| Podređene jedinice | Gospićko-senjska biskupija |
| Službene stranice | Riječka nadbiskupija |
| Stanje od | 18. travnja 2006. |
Riječka nadbiskupija dijeceza je Rimokatoličke Crkve sa sjedištem u Rijeci, a obuhvaća grad Rijeku, Hrvatsko primorje i Gorski kotar. Ujedno je i sjedište Riječke metropolije kojoj, osim Riječke nadbiskupije, pripadaju još i Porečko-pulska, Krčka i Gospićko-senjska biskupija.
Sadržaj |
Povijest [uredi]
Tragovi kršćanstva u ovim krajevima vidljivi su još iz 3. i 4. stoljeća, a po nekim zapisima već u 5. stoljeću postoji biskupija u Senju, na južnom području bivše Riječko-senjske nadbiskupije.
U srednjem vijeku ovo područje pripada vlasti akvilejskoga patrijarha. Kasnije je područje nadbiskupije podijeljeno između pulskog biskupa na zapadu i krbavskoga na istoku (od 1185. koji će se od 1460. nazivati modruškim biskupom. Nakon poraza u Krbavskoj bitci 1493. biskup se smješta u Novom Vinodolskom, a uskoro će se za Modrušku biskupiju početi brinuti senjski biskupi.
Konačno su 1630. te dvije biskupije sjedinjene pod nazivom Senjsko-modruška biskupija.
Ovo će područje, osobito u 16. stoljeću, postati jednim od središta glagoljskoga tiskarstva. Nakon Tridentinskog sabora pulski biskup nastojao je zabraniti glagoljsku službu u Rijeci, no tome se usprotivila općina grada Rijeke koja je 1593. zaprijetila da će prestati plaćati crkvenu destinu ukine li se glagoljska služba. 1739. glagoljsku službu potvrdio je i car Karlo VI., a tek je 1848. djelomično ukinuta.
Pod talijanskom okupacijom, 1925., osnovana je Riječka biskupija u čiji su sastav ušli hrvatska i slovenska područja izvan Istre. Nakon Drugog svjetskog rata talijanski biskup i svećenici napuštaju Rijeku, a 1950. razdijeljeni su slovenski i hrvatski dio podrujčja biskupije.
Dana 27. srpnja 1969. ujedinjene su Senjsko-modruška i hrvatski dio Riječke biskupije, te je tako nastala Riječko-senjska nadbiskupija. Sjedište nove nadbiskupije i metropolije postala je Rijeka s katedralom sv. Vida.
Bulom od 25. svibnja 2000. godine Sveta Stolica odvojila je iz Riječko-senjska nadbiskupije područje na kojem je utemeljena Gospićko-senjska biskupija, a ostali dio nadbiskupije preimenovan je u Riječku nadbiskupiju.
Današnje stanje [uredi]
Danas Riječka nadbiskupija obuhvaća površinu od 2.580 km2, na kojem živi 266.818 stanovnika, od čega 213.854 katolika.
Zaštitnik je nadbiskupije, katedrale i grada Rijeke sveti Vid, a slavi se 15. lipnja, dok se posveta katedrale slavi 6. svibnja.
Na čelu nadbiskupije nalazi se nadbiskup i metropolit msgr. dr. Ivan Devčić.
Vidi još [uredi]
- Popis riječko-senjskih nadbiskupa
- Katolička upravna podjela Republike Hrvatske
- Katedrala sv. Vida u Rijeci
- Primorsko-goranska županija
Vanjske poveznice [uredi]
- http://www.ri-nadbiskupija.hr/ Službene stranice
|
||||||||||||||||||||