Skradinska biskupija
| Skradinska biskupija | |
|---|---|
 |
|
| Latinski naziv | Dioecesis Scardonensis |
| Status | biskupija |
| Nadnevak uspostave | 6. stoljeće |
| Nadnevak promjene statusa | 30. lipnja 1828. spajanje sa Šibenskom biskupijom |
| Metropolitansko sjedište | Zadar |
| Obred | rimski |
| Država gdje se nalazi | Hrvatska |
| Broj katolika | 4837 (1770.) |
| Biskup | - |
| Stanje od | 4. svibnja 2011. |
Skradinska biskupija je bila rimokatolička biskupija sa sjedištem u Skradinu.
Nalazila se u cijelosti na području današnje Republike Hrvatske.
Sadržaj |
Povijest [uredi]
Prvi put se spominje na crkvenom saboru u Saloni 4. svibnja 533. godine, a moguće je da je utemeljena i ranije. Odlukom splitskog sabora (925.-927.) ninski biskup Dobre (Grgur Ninski) se premješta iz Nina u Skradin. 1126. iz porušenog Biograda prenesena je biskupska stolica u Skradin, a s njom se preselio i dio stanovništva. Najstariji opis granica biskupije nalazi se u odlukama splitskog sabora iz 1185. Tada skradinski biskup ima župe: Skradin, Bribir i Biograd s cijelom Sidragom.
Za vrijeme bribirskih knezova, u Skradinu su njihovim sredstvima sagrađena dva samostana. Nakon pada moći knezova bribirskih, Skradin gubi na značaju. Žigmund Luksemburški 1410. dopušta Šibenčanima rušenje skradinskih zidina, a 1493. mletački dužd podvrgava grad sa svim svojim dobrima Šibeniku. Nakon pada Skradina i ostalih dijelova biskupije u osmanlijske ruke 1522., biskupiju obilaze susjedni biskupi (ninski, šibenski, zadarski). U 17. st. skradinski biskupi imaju jurisdikciju i u Kninskoj i Bosanskoj biskupiji. Iza Kandijskog rata (1673.) Sveta Stolica povjerava biskupiju makarskom biskupu fra Marijanu Lišnjiću. Zbog toga je nastao prijepor između šibenskog i makarskog biskupa, riješen u korist šibenske biskupije.
Prvi biskup obnovljene biskupije nakon izgona Turaka 1700. bio je Grgur Civalleli. Pokušao je vratiti teritorij koji su preuzeli biskupi Nina, Šibenika i Zadra, no bezuspješno. U Zadru 7. svibnja 1708. generalni providur izdaje rješenje kojim nove granice biskupije idu od Prukljana i Krke, isključujući Raslinu i Zaton, do Vrane te na sjever prema Bukovici, do Šupljaje, te Krkom do Skradina.
Prema popisu iz 1770. u biskupiji se nalazi 22 crkve, 8 kapela i samostan na Visovcu. Biskupija broji 4837 katolika, po župama:
| župa | katolika |
|---|---|
| Banjevci | 323 |
| Čista | 479 |
| Dubravice | 606 |
| Krković | 578 |
| Lišane | 825 |
| Rupe | 374 |
| Skradin | 679 |
| Stankovci | 671 |
| Vaćane | 302 |
Posljednji biskup bio je Ivan Dominik Altei (1803.-1813.) Nakon njegove smrti biskupijom upravljaju generalni vikari. Papinskom bulom Locum beati Petri 1828. godine, biskupija je spojena sa šibenskom biskupijom.
Popis skradinskih biskupa [uredi]
Od 530. do 1813. skradinska je biskupija imala 46 po imenu poznatih biskupa.
- Toma Niger (Toma I. de Negris), Splićanin (1520.-1524.)
- Ivan III. Rosa, Zadranin (1524.-1549.)
- Fra Andrija III. Črnota (1583.-1613.)
- Fra Andrija I. Matić iz Požege (1613.-1625.)
- Fra Toma II. Ivković iz Fojnice (1625.-1633.)
- Fra Pavao Posilović iz Glamoča (1642.-1655.)
- Grgur Civalelli, Zadranin (1700.-1713.)
- Ivan IV. Vidović (1714.-1716.)
- Matej Ivanišević, Splićanin (1717.-1720.)
- Nikola VII. Tomašić, Bračanin (1722.-1732.)
- Fra Vicencije Bragadin, Mlečanin (1733.-1753.)
- Antun II. Bečić, Budvanin (1754.-1759.)
- Dominik Pasqualigo, Mlečanin (1760.-1766.)
- Stjepan Antun Trevisan, Mlečanin (1766.-1799.)
- Ivan Dominik Altei, Zadranin (1803.-1813.)
Vidi još [uredi]
Izvori [uredi]
- Bačić, fra Stanko; 1991., Visovački franjevci u skradinskoj biskupiji
