Zagrebačka nadbiskupija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zagrebačka nadbiskupija
{{{opis}}}
Latinski naziv Archidioecesis Zagrebiensis
Status nadbiskupija
Nadnevak uspostave 1094. godine kao Zagrebačka biskupija
Nadnevak uzdignuća na
razinu nadbiskupije
11. prosinca 1852.
Metropolitansko sjedište nadbiskupijsko sjedište
Obred rimski
Država gdje se nalazi Hrvatska
Broj katolika 1.455.983 (2004.)
Površina 13.495 km2
Biskup kardinal Josip Bozanić
Podređene jedinice Križevačka biskupija

Varaždinska biskupija
Sisačka biskupija
Bjelovarsko-križevačka biskupija

Službene stranice Zagrebačka nadbiskupija
Stanje od 18. lipnja 2008.

Zagrebačka nadbiskupija je brojem vjernika najveća upravna jedinica Katoličke crkve u Hrvatskoj. Obuhvaća Grad Zagreb i Krapinsko-zagorsku županiju te veći dio Zagrebačke i Karlovačke županije. Ujedno je i metropolija kojoj su podložne biskupije Varaždinska, Sisačka, Bjelovarsko-križevačka i grkokatolička Križevačka biskupija. Kako je je njeno sjedište u glavnom gradu Republike Hrvatske, obično se smatra i središtem Katoličke crkve u Hrvatskoj, iako su joj u crkvenopravnom smislu ravnopravne Nadbiskupije Riječka, Splitsko-makarska, Zadarska i Đakovačko-osječka. Zadarska je direktno podređena Svetoj Stolici. U Zagrebu je također sjedište Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Vojnog ordinarijata.

Povijest[uredi VE | uredi]

Zagrebačku biskupiju utemeljio je oko 1094. godine ugarski kralj Ladislav, kako bi učvrstio svoju novostečenu vlast nad Posavskom Hrvatskom. Nova dijeceza je upravno podvrgnuta Nadbiskupiji u Ostrogonu (današnji Esztergom u Mađarskoj), a zatim 1180. godine Kaločkoj nadbiskupiji, pod čijom je upravom ostala sve do 1852. godine. Od 13. stoljeća zagrebački biskupi nastoje da se zagrebačka biskupija podigne na čast nadbiskupije i tako izuzme ispod ugarske crkvene hijerarhije. Do sredine 19. stoljeća sprječavale su to nepovoljne političke okolnosti (provala Tatara, Mletačka Republika i Osmanlije te ugarski crkveni vrh).

Zagrebačka katedrala - prvostolna crkva Zagrebačke nadbiskupije

Višestoljetna problematika uzdignuća zagrebačke biskupije na čast nadbiskupije našla se opet na dnevnom redu u doba intenziviranog procesa hrvatskog narodnog preporoda. Stvar je u svoje ruke uzeo Hrvatski sabor, kojim je predsjedao zagrebački biskup Juraj Haulik u časti banskog namjesnika. Nakon toga, 1850. godine ban Josip Jelačić urgirao je u Beču, u međuvremenu su 1848. prekinuti odnosi kraljevina Hrvatske i Ugarske, i molio da se zagrebačka biskupija uzvisi na čast nadbiskupije i metropolije. Konačno je 12. kolovoza 1850. godine sam kralj Franjo Josip I. potpisao odredbu kojom se zagrebačka biskupija uzvisuje na čast nadbiskupije za hrvatsko-slavonsku crkvenu pokrajinu. Zbog dugotrajnog otpora ostrogonskog i kaločkog nadbiskupa i Sveta je Stolica odgađala konačno rješenje dvije godine.

Zahvaljujući ponovnoj urgenciji bana Jelačića i ustrajnom nastojanju bečke vlade te konačnom zauzimanju papinskog nuncija u Beču, nadbiskupa i kardinala Mihalja Viale-Prela, sve je riješio papa Pio IX.. koji je 11. prosinca 1852. objavio svečanu bulu Ubi primum placuit. Tom se papinskom bulom ustanovljuje i određuje da se zagrebačka biskupija podigne na nadbiskupiju, a da grad Zagreb, odnosno crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije bude metropolitanskom crkvom nove nadbiskupije i njezinim sjedištem, a njezinom predstavniku nadbiskupu pripao bi palij, križ i sve časti povezane uz taj naslov. Ta se nadbiskupija osniva kao samostalna hrvatsko-slavonska crkvena pokrajina. Novoj metropoliji podređene su biskupije koje su do sada sa zagrebačkom spadale pod kaločku metropoliju. Prema tome, zagrebačkoj su nadbiskupiji podređene bosansko-srijemska biskupija (đakovačka), senjsko-modruška biskupija i križevačka biskupija (grkokatolička). Prema idućoj odredbi Svete Stolice, papinski nuncij kardinal Viale-Prela svečano je 8. svibnja 1853. godine u zagrebačkoj katedrali ustoličio prvoga zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika. Hrvatski se narod u crkvenom pogledu potpuno oslobodio mađarskog utjecaja, a bio je to i korak prema potpunoj samostalnosti Hrvatske i njezinoj teritorijalnoj cjelovitosti.

U 20. stoljeću javilo se pitanje podjele nadbiskupije koja je postala prevelika površinom i brojem vjernika, a time i teška za pastoralno upravljanje. Nadbiskup Stepinac je 1930-ih pokrenuo pitanje osnivanja novih biskupija u Varaždinu i Požegi, ali ni tadašnje političke prilike nisu bile povoljne za Katoličku crkvu. Nove su biskupije utemeljene tek 1997. godine, nakon što je uspostavljena samostalna hrvatska država. U planu je također obnavljanje drevne Sisačke biskupije, te uspostava posebne Slavonske metropolije sa sjedištem u Đakovu koje se ostvarilo na dan 18. lipnja 2008. godine kada je apostolski nuncij u RH Mario Roberto Cassari objavio odluku pape Benedikta XVI. o uspostavljanju Đakovačko-osječke nadbiskupije i obnove Srijemske biskupije. Godine 2010. odvajaju se dvije nove biskupije: Sisačka i Bjelovarsko-križevačka.

Uprava[uredi VE | uredi]

Kaptolski trg u Zagrebu

Do podjele 1997. godine i stvaranja novih biskupija Zagrebačka nadbiskupija bila je jedna od najvećih upravnih jedinice Katoličke crkve u čitavoj Europi, s više od dva milijuna vjernika. No i dalje je bila prevelika i uslijedila su nova odvajanja 2010. godine.

Nadbiskupija se danas proteže na župe 1. Katedralnog arhiđakonata (Gornjogradski, Maksimirsko-trnjanski, Trešnjevački, Kustošijski, Novozagrebački), 2. Karlovačko-goričkoga arhiđakonata (Karlovački, Dugoreško-mrežnički, Jastrebarski i Ozaljsko-lipnički dekanat), 3. Turopoljskoga arhiđakonata (Velikogoričko-odranski, Samoborsko-okićki i Svetonedeljski dekanat), 4. Zagorskoga arhiđakonata (Krapinski, Stubički, Tuheljsko-pregradski, Zaprešićki i Zlatarsko-belečki dekanat) te 5. Remetsko-sesvetskog arhiđakonata (Remetski, Resnički, Sesvetsko-vugrovečki i Dugoselski dekanat).

Zagrebački nadbiskup je od 1997. godine kardinal Josip Bozanić. U nadbiskupiji trenutno djeluju tri pomoćna biskupa, Valentin Pozaić, Ivan Šaško i Mijo Gorski.
Kako nadbiskup Zagreba nije bio ničim nadređen ostalim hrvatskim biskupima izvan svoje metropolije, da bi se naglasio njegov položaj "prvog među jednakima" u 20. stoljeću se uobičajilo da mu Sveta Stolica dodjeljuje titulu kardinala. Također, donedavno je običaj bio da zagrebački nadbiskup bude i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, što više nije slučaj - trenutni predsjednik HBK-a je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Popis zagrebačkih biskupa i nadbiskupa[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Baltazar Adam Krčelić: Povijest stolne crkve zagrebačke, Zagreb 1994.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]