Ilija Petković

Ilija Petković Osobne informacije Puno ime Ilija Petković Nadimak Petko Rođenje 22. rujna 1945. Igračka karijera* Godina Klub Nast. (gol.) 1964.-1973. 1973.-1976. 1976.-1983. OFK Beograd Troyes AC OFK Beograd  ?(?) ?(?) ?(?) Reprezentativna karijera 1968.-1974. SFR Jugoslavija 43 (6) Trenerska karijera 1990.-1993. 1993.-1995. 1998.-1999. 1999.-2000. 2000.-2001. 2001. 2002. 2003.-2006. OFK Beograd Servette FC Avispa Fukuoka Aris Thessaloniki FR Jugoslavija Shanghai Shenhua Sichuan Guancheng Srbija i Crna Gora Bilješke * Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.

Ilija Petković (Knin, 22. rujna 1945.) je bivši nogometaš i trener, poznat kao posljednji izbornik nogometne reprezentacije Srbije i Crne Gore.

Početak karijere

Petković je igračku karijeru počeo u kninskom ligašu Dinari. U 19. godini je došao u Beograd i suočio se sa velikom životnom dilemom - nastaviti nogometnu karijeru ili se posvetiti studiju. Pobijedila je ljubav prema nogometu, postao je profesionalac, ali je nastavio i sa edukacijom - završio je Višu ekonomsku školu u Beogradu.

Splet okolnosti je Iliju Petkovića odveo na Staru Karaburmu i postao je igrač OFK Beograda. Dres popularnih "romantičara" nosio je 16 sezona, najpre od 1964. do 1973. godine, a zatim i od 1976. do 1983. U sezoni 1965/66. osvojio je trofej u Kupu Jugoslavije. Za OFK Beograd odigrao je 417 utakmica i postigao je 68 golova. O karakteristikama Petkovićeve igre najbolje svjedoči nadimak - "tajfun sa Karaburme". Bio je iznimno eksplozivan i svojevremeno je proglašen za najbolje desno krilo na svijetu.

Petković je tri godine, od 1973. do 1976, bio reprezetantivac. Igrao je za francuski Troyes.

Debi u dresu "plavih"

Posebne stranice igračke karijere današnji selektor je ispisao u reprezentativnom dresu. Za jugoslavensko predstavništvo igrao je od 1968. do 1974. godine. U tom je razdoblju reprezentativni dres obukao 43 puta i postigao je šest golova.

Prvi susret je bio impresivan. Bilo je to 24. travnja 1968. na stadionu Crvene zvezde. Jugoslavija je bila domaćin Francuskoj u uzvratnom susretu četvrzavršnice Kupa nacija. U prvoj utakmici, odigranoj 18 dana ranije u Marseilleu, bilo je 1:1. Iliji Petkoviću je trebalo tri minute za postići prvi pogodak za Jugoslaviju. Drugi put među strijelce se upisao u 33. minuti. Na kraju je Jugoslavija pobijedila Francusku 5:1.

Ta pobjeda je donijela Jugoslaviji plasman na završni dio Kupa nacija, koji se je održan u lipnju te godine u Italiji. Bilo je to treće po redu najjače europsko reprezentativno natjecanje, koje je zatim preraslo u europsko prvenstvo.

Od reprezentacije se je oprostio na SP-u u Njemačkoj 1974. godine.

Među rijetkim je nogometašima koji je sudjelovao na svjetskim nogometnim prvenstvima i kao igrač i kao izbornik, oba puta u Njemačkoj: 1974. i 2006. godine.

Uspješan prelazak među trenere

Karijeru stručnjaka Petković je počeo kao športski direktor OFK Beograda. Poslije, u razdoblju od 1990. do 1993. godine bio je i trener "romantičara" sa Stare Karaburme.

U međuvremenu, Petković je bio trener u stožeru jugoslavenske omladinske reprezentacije koja je 1987. godine u Čileu postala svjetski prvak, što je bio jednim od najboljih rezultata ikad te reprezentacije.

Svojevremeno je predvodio i sastav za Mediteranske igre. Vodio je i vojni sastav, kojeg su činili nogometaši na redovnom odlsluženju vojnog roka.

Servetteu donio naslov prvaka

Međunarodnu trenersku karijeru Ilija Petković je počeo 1993. godine u Švicarskom Servetteu. Sastav iz Ženeve je trenirao dvije godine. U sezoni 1993./94. osvojio je naslov prvaka. Zanimljivo je da je Servette u to doba bio u sjenci Grasshoppersa, ali su prešli mediokritetsko shvaćanje upravo zahvaljujući Petkovićevom radnom angažmanu. U burnoj je završnici Servette pretekao Grasshoppers za bod.

Ilija Petković je tijekom 1997. i 1998. godine bio trener u stožeru izabranog srbijansko-crnogorskog sastava koji je tada selektirao Slobodan Santrač, inače njegov dugogodišnji suigrač u OFK Beogradu. Reprezentaciju su odveli na SP u Francuskoj.

Ipak, Petković nije sudjelovao na natjecanjima u Francuskoj, jer je prihvatio poziv japanskog prvoligaša Avispe iz Fukuoke. U Japanu je Petković ostavio izuzetan utisak, što je uslovilo kasnijim pozivima u redove susjednih kineskih prvoligaša.

U međuvremenu, Petković je u sezoni 1999/2000. trenirao i solunski Aris. U nacionalnom Kupu su izbacili Panathinaikos, a natjecanje su završili u poluzavršnici.

Dva puta na klupi "plavih"

Ilija Petković je u dva navrata bio izbornik srbijanskog nacionalnog sastava. Prvi put je radio od srpnja 2000. do veljače 2001. godine. Poslije je otišao raditi u Kinu. U Nogometni savez, na mjesto izbornika, vratio se krajem srpnja 2003. godine, samo mjesec nakon najtežeg poraza Srbije i Crne Gore u povijesti - 11. lipnja Azerbejdžan je u Bakuu u kvalifikacijama za europsko prvenstvo 2004. pobijedio 2:1.

Povratkom je solidarizirao sastav, donio rezultate te polako vraćao kult nacionalnog sastava. Dvije pobjede nad Walesom i remi protiv Talijana ipak nisu bili dovoljni da SiCG osigura plasman na kontinentalno prvenstvo.

U idućim je kvalifikacijama popravio stvari te čvrstom obranom, pokretljivim veznim redom i konkretnim napadom pridonio da je SiCG u 7. kvalifikacijskoj skupini izborila izravni plasman na SP, pri čemu izabrani sastav nije izgubio na 10 kvalifikacijskih susreta, a primljen je samo jedan gol.

Zanimljivo je da Ilija Petković, u funkciji izbornika, nije poražen ni na jednoj utakmici u kvalifikacijama. Na putu ka Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine ostvario je jednu pobjedu. Sastav je preuzeo tri susreta prije kraja sljedećeg ciklusa, a ostvario je skor od dvije pobjede i remi. I, na putu ka Njemačkoj 2006, "plavi" su pobijedili na šest od 10 utakmica, dok su preostale četiri završene neriješenim rezultatom.

Najveći dio života je proveo u Beogradu, gdje i danas živi. Oženjen je suprugom Biljanom i imaju sina Dušana.