Baku

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Baku
Baki
Grb Bakua
Grb
Koordinate: 40°23′N 49°52′E / 40.383°N 49.867°E / 40.383; 49.867Koordinate: 40°23′N 49°52′E / 40.383°N 49.867°E / 40.383; 49.867
Država Flag of Azerbaijan.svg Azerbejdžan
Vlast
 - Gradonačelnik Hadžibala Abutaljibov
Površina
 - Ukupna 2130 km²
Visina 28 m
Stanovništvo (2012.)
 - Grad 2.122.300
 - Gustoća 996.38/km2
Vremenska zona AZT (UTC+4)
Poštanski broj 1000
Pozivni broj 12
Službena stranica http://www.bakucity.az/
Zemljovid
Položaj Bakua u Azerbejdžanu

Položaj Bakua u Azerbejdžanu

Baku (aze. Baki, Baky) je glavni grad Azerbajdžana. Prema službenim podatcima broj stanovnika je 2.122.300 (2012)[1], međutim zbog velikog priljeva izbjeglica smatra se da je ta brojka skoro dvostruko veća. Baku je nastao na mjestu koje je naseljavano stotinama godina prije Isusa, dok prvi pisani izvori o gradu potječu iz 6. stoljeća.

Od 2000. godine stari dio Bakua uvršten je na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.

Etimologija[uredi VE | uredi]

Uglavnom se vjeruje kako je Baku dobio ime od perzijske riječi Bād-kube (باد-که ), tj. "Vjetroviti grad", ili pak Baghkuh (باغ), tj. "Božje brdo". Tako ga arapski izvori ga imenuju Baku, Bakuh, Bakija ili Bakije. No, postoji mogućnost da mu ime potječe od riječi baku što jednostavno znači "brdo", na lakijskom jeziku i turskom jeziku, ali i druge teorije imaju potkrijepu u drevnim izrazima[2].

Povijest[uredi VE | uredi]

Neki znanstvenici tvrde kako Baku datira u 7., a drugi tek u 12. stoljeće pr. Kr.[3]. No, sigurno je kako se Baku spominje u 6. stoljeću kao mjesto "Doma vatre", važnog perzijskog svetišta zoroastrizma[4]

Baku 1796., litografija G. Sergejeva

Nakon što je u 12. stoljeću potres uništio prijestolnicu, grad Šemahu, vladar Širvana (djelomično neovisna kneževina koja je bila perzijski vazal od 800. god., a odgovara današnjem području zapadnog Azerbejdžana), Širvanšah Ahsitan I. je odabrao Baku za novu prijestolnicu. Baku u Srednjem vijeku dobiva svoje glavne građevine kao što su: Sinig Gala minaret (11. st.), zidine s tornjevima (11.-12. st.), Toranj djeva, Multani karavan-saraj i hamam Hadži Gajib (15. st.), te Palaču Širvanšahova (15.-16. st.), Buhara karavan-saraj i Gazimbegov hamam (16. st.). Safavidi su ga osvojili 1540., a Iranski šah Abas I. je uništio Tvrđavu u Bakuu 1604. godine.

Ruski car Petar I. Veliki je poveo vojni pohod i nakon duge opsade njegova vojska je osvojila Baku 26. lipnja 1723. godine. God. 1795., perzijski vladar Muhamed Šah Kadžar je poveo vojnu protiv ruske ekspanzionističke politike na Kavkazu i osvojio je Baku, ali ga je već slijedeće godine ruska vojska vratila u okrilje Ruskog carstva.

God. 1806. Baku je, kao i cijeli Azerbejdžan, anektirala Rusija i tada je brojao oko 707 trgovina i imao je oko 7.000 stanovnika. Grad je tada imao dva glavna ulaza kroz zidine, vrata Salijan i Šemaha, a štitilo ga je nekoliko topovskih serija sa zidina. Zidine su 1809. otvorene za trgovinu i iza njih su otvorene carinarnice[5]. Do 1811. obnovljene su zidine, a utvrde su pojačane i produžene. Tada se Baku počeo širiti izvan zidina i nastala su dva glavna dijela grada, tzv. "Unutarnji grad" (azerski: İçəri Şəhər) i "Vanjski grad" (Bayır Şəhər). Tijekom 19. stoljeća nastale su mnoge građevine u europskim stilovima arhitekture kao što su npr. neogotika i neobarok, čime je Baku izgubio istočnjački izgled. God. 1865. srušene su gradske zidine uz more čije je kamenje iskorišteno za izgradnju Vanjskog grada i Bulevara.

Ubijeni Azerbejdžanci tijekom "Dana marša" 1918. god.

Nafta je otkrivena u Bakuuskom predgrađu Bibi-Hejbat 1846. godine, a organizirana eksploatacija je otpočela 1872. godine. Zahvaljujući mnogim privatnim europskim tvrtkama, uz Baku je počeo nicati veliki industrijski kompleks poznat kao "Crni grad" i početkom 20. stoljeća čak pola svjetske nafte je dolazilo iz Bakua[6].

U vrtlogu Oktobarske revolucije, na proljeće 1918. godine, na ulicama Bakua su se sukobile snage komunističke stranke Armenske Revolucijske Federacije pod vodstvom veterana revolucije Stepana Šaumjana s muslimanskim Azerima. Radikalne boljševičke i armenske skupine su tada ubile oko 12.000 Azera u pogromu poznatom kao "Dani marša"[7]. No, nedugo potom, 15. rujna 1918. godine, snage novoosnovane Azerbejdžanske Demokratske Republike (ADR) su uz pomoć Osmanlijske "Islamske vojske", pod vodstvom Enver Paše, osvojili Baku i krvavo se osvetili za "Dane marša" ubivši tisuće Armenaca[8].

Dana 28. travnja 1920. godine, Crvena armija je okupirala Baku i ponovno uspostavila boljševičku vlast nakon čega je Baku postao prijestolnicom Azerbejdžanske SSR, sve do 1991. godine i osamostaljenja Azerbejdžana čiji je danas glavni grad.

Kultura[uredi VE | uredi]

Baku nudi veliku lepezu kulturnih događanja, te povijesnu i umjentičku baštinu međunarodnog značaja. U gradu se nalazi mnogo muzeja, uglavnom povijesti i umjetnosti. Njegove kulturne vrijednosti su prepoznate 2009. godine kada je bio "Islamskim gradom kulture"[9] U Baku je održana i Eurovizijsko natjecanje u plesu 2010. godine. Od kulturnih institucija najvažnije su: Azerbejdžanska državna filharmonija, Azerbejdžanska državna akademska opera i kazalište i Azerbejdžansko Kino. Od festivala tu su: Internacionalni filmski festival, Internacionalni Jazz festival, Festival Novruza, Gül Bayramı ("Festival cvijeća")[10] i Državni kazališni festival.

U gradu je održan 57. festival Pjesme Eurovizije 2012.

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Utvrđeni grad Baku sa Širvanšahovom palačom i Tornjem djeva

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Utvrđeni grad Baku sa Širvanšahovom palačom i Tornjem djeva
Flag of Azerbaijan.svg
Godina uvrštenja: 1994. (18. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iv
Ugroženost: da
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/710 UNESCO

Arhitektura Bakua je svjetski poznata, od Starog grada (İçəri Şəhər) s povijesnim građevinama, do modernih građevina i prostranog plana Bakuske luke.

Prije Drugog svjetskog rata nastalo je najviše građevina u eklektičnom stilu europskog historicizma kao jedinstven spoj utjecaja Istoka i Zapada[11]. Zbog toga je prozvan "Pariz Istoka". Kasna moderna i postmoderna arhitektura se javlja 2000-ih, te zahvaljujući gospodarskom razvoju staklena pročelja niču širom grada (poput "SOCAR Tornja" ili "Plamenih tornjeva").

Promet[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Bakı şəhəri - Azərbaycan Dövlət Statistika Komitəsi
  2. Podrijetlom imena Bakua (engl.) Posjećeno 14. ožujka 2011.
  3. Mir Teymur i Ichari Shahar, The Heart of Baku: A Living Monument from the Middle Ages, Azerbaijan International, ljeto 2000. (engl.) Posjećeno 14. ožujka 2011.
  4. Utvrđeni grad Baku (engl.) Posjećeno 14. ožujka 2011.
  5. Шамиль Фатуллаев, Градостроительство Баку XIX - Начала XX Веков, Баку, Институт архитектуры и искусства Академии наук АзССР, 1978.
  6. Window to Baku (engl.) Posjećeno 14. ožujka 2011.
  7. F. Kazemzadeh, The Struggle For Transcaucasia: 1917—1921, The New York Philosophical Library, 1951., str. 75.
  8. Furuz Kazemzadeh, Struggle For Transcaucasia (1917 - 1921), New York Philosophical Library, 1951., str. 143.-144.
  9. Ceremonija zatvaranja kulturne manifestacije "Baku - islamska prijestolnica kulture 2009." (engl.) Posjećeno 15. ožujka 2011.
  10. Azerbejdžanski festival cvijeća (tur.) Posjećeno 15. ožujka 2011.
  11. Arhitektura Bakua (engl.) Posjećeno 15. ožujka 2011.

Gradovi prijatelji[uredi VE | uredi]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Baku