Jakovljev Jak-130

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jakovljev Jak-130
Yak130MAKS.jpg
Jak-130 na ruskom air showu MAKS 2009.
Opći podaci
Tip napredni trener
laki jurišnik
Proizvođač Zastava Ruske Federacije.svg Jakovljev
Dizajn 1991. - 1993.
Probni let 26. travnja 1996.
Status u uporabi
Prvotni korisnik Ruske zračne snage
Vidi korisnici
Broj primjeraka 11
Pojedinačna cijena 15 milijuna USD[1]
Portal: Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

Jakovljev Jak-130 (NATO oznaka Mitten[2]) je podzvučni napredni trener / laki jurišnik (dvosjed) kojeg je razvio ruski dizajnerski ured Jakovljev. Razvoj zrakoplova započeo je 1991. dok je probni let proveden 26. travnja 1996. Jak-130 je 2005. pobijedio na javnom natječaju kojeg je objavila ruska Vlada o uvođenju novog trenera u rusko ratno zrakoplovstvo a u njega je uveden 2009. Kao napredni trener, Jakovljev Jak-130 može ponoviti karakteristike lovaca 4+ generacije kao i lovca Suhoj T-50 iz 5. generacije.[3] Avion može obavljati lake napade i operacije izviđanja prenoseći pritom borbeni komplet u težini od 3.000 kg.

Povijest[uredi VE | uredi]

Početkom 1990-ih sovjetska Vlada je od vojnih industrija zatražila razvoj novog zrakoplova koji bi zamijenio postojeće čehoslovačke trenere Aero L-29 Delfín i Aero L-39 Albatros. Svoje prijedloge je iznijelo četiri dizajnerska ureda. Suhoj je predstavio Suhoj S-54, Mjasišev M-200, Mikojan MiG-AT a Jakovljev Jak-UTS. 1991. odbačene su ponude Mjasiševa i Suhoja dok su u daljnjem natjecanju ostali Mikojan-Gurevič i Jakovljev. 10. travnja 2002. objavljeno je da je Jak-130 postao pobjednik ruskog javnog natječaja o uvođenju trenera za osnovnu i naprednu obuku pilota u ruskim zračnim snagama.[4]

Razvoj Jak-UTS započeo je 1991. a njegov dizajn je dovršen u rujnu 1993. Iste godine tvrtka Jakovljev je potpisala ugovor sa talijanskim Aermacchijem na temelju kojeg su zajedno radili na razvoju novog aviona koji je tako postao Jak/AEM-130. Jak-130 je ponuđen ruskom a Alenia Aermacchi M-346 Master talijanskom tržištu.

Prvi let Jak-130 trenera pod registracijom RA-431130 izveden je 25. travnja 1996. u Žukovskom a javnosti je predstavljen na pariškom air showu u lipnju 2005.[4] Te godine su ruske zračne snage potpisale prvi ugovor s tvrtkom Jakovljev o kupnji 12 trenera. 30. travnja 2004. izveden je probni let prve pred-serije trenera sastavljenog u pogonu u Nižnji-Novgorodu.[5] Nakon toga uslijedile su još tri pred-serije zrakoplova. U prosincu 2009. obavljena su posljednja testiranja nakon čega je Jak-130 uveden u rusko ratno zrakoplovstvo.[5] Prvi serijski Jakovljev je dostavljen centru za obuku u Lipecku 19. veljače 2010.[5] Prva dostavljena serija ja obuhvaćala 12 aviona.[3] Rusko zrakoplovstvo namjerava kupiti najmanje 72 Jak-130 trenera što je dovoljno za opremanje četiri pukovnije za obuku.[6]

Dizajn[uredi VE | uredi]

Jak-130 se koristi za osnovnu i naprednu obuku vojnih pilota a njegov proizvođač procjenjuje da se njime može pokriti do 80% programa letne obuke.[7] Osim za obuku, može se koristiti i kao laki jurišnik te za operacije izviđanja.[3] Pritom može prenositi borbeni komplet u težini od 3.000 kg što može uključivati pomoćne spremnike za gorivo, navođene projektile, opremu za elektroničko ratovanje i elektroničke protumjere.[7] Prema riječima Konstantina Popoviča, glavnog dizajnera Jak-130 "avion je testiran sa svim zračnim oružjem do 500 kg težine koje je u službi ruskog ratnog zrakoplovstva".[3]

Izvorno je kao avionski motor odabran AI-25, no on je kasnije odbijen. Stoga Jak-130 pokreću dva modificirana Klimov RD-35M motora dok će izvozne inačice biti opremljene s motorima L'yulka Saturn Al-55 ako ih kupac odabere. Odabirom metala i kompozita za glavni građevni materijal strukture aviona, predviđa se da je životni vijek Jakovljeva 15.000 radnih sati te 25.000 slijetanja.

Unutarnji spremnik goriva ima kapacitet od 2.060 litara dok dodatni spremnik ispod trupa zauzima 700 litara. Jedna od zanimljivosti zrakoplova tvrtke Jakovljev je niski tlak u gumama koji avionima omogućava slijetanje na neasfaltirane površine. U kokpitu se nalaze dva (u izvoznim inačicama tri) multi-funkcionalna zaslona zajedno s HUD kacigom za navigaciju i sustavom za upravljanje paljbom. Zvezda K-36 sjedala omogućuju katapultiranje pilota na nultoj točki, odnosno kada je avion prizemljen. Jak-130 može koristiti široki raspon oružja, uključujući top i navođene projektile koji se mogu montirati na devet utora.

Borbena obuka uključuje primjenu bojevog i vježbenog oružja, npr. gađanje zrak-zrak i zrak-zemlja raketama, izbacivanje bombi, paljbu topom te uporabu samo-obrambenih sustava.

Jak-130 je prvi ruski zrakoplov koji ima u potpunosti digitalnu avioniku. Zrakoplov je klimatiziran a radni vijek aviona je oko 30 godina.

Inačice[uredi VE | uredi]

  • Jakovljev Jak-130: osnovna dvosjedna inačica namijenjena osnovnom i naprednom treningu pilota te lakim napadima i izviđanju.
  • Jakovljev Jak-131, Jak-133 i Jak-135: višenamjenske inačice koje mogu poslužiti kao jurišnici jednosjedi ili za VIP transport (četiri sjedala).[8]

Korisnici[uredi VE | uredi]

Postojeći korisnici[uredi VE | uredi]

  • Zastava Ruske Federacije.svg Ruska Federacija: primarni korisnik. Ruske zračne snage trenutno koriste 20 trenera dok se jedan avion srušio.[9] Prva isporuka je obavljena krajem srpnja 2009. Rusija je dala zahtjev za kupnju između 72 - 200 zrakoplova.[10] Ruske zračne snage naručile su 55 zrakoplova.[11]
  • Flag of Algeria.svg Alžir: zemlja je prvi strani kupac koji je 2006. potpisao ugovor o kupnji 16 Jakovljev Jak-130 trenera.[12] U kolovozu 2009. piloti alžirskog ratnog zrakoplovstva su obavili probne letove. U studenom 2011. su dostavljena prva tri trenera te se očekuje isporuka presotalih 13 zrakoplova.[13]
  • Flag of Bangladesh.svg Bangladeš: bangladeško ratno zrakoplovstvo je naručilo između 12 i 16 trenera koji bi zamijenili postojeći L-39 Albatros. Isporuka se očekuje 2014.[14][15]
  • Flag of Belarus.svg Bjelorusija: bjeloruske zračne snage su naručile četiri trenera koji će se zemlji dostaviti 2015.[16]
  • Flag of Vietnam.svg Vijetnam: naručeno je osam trenera Jak-130.[17]

Embargo[uredi VE | uredi]

Zračne nesreće i incidenti[uredi VE | uredi]

29. svibnja 2010. se tokom testiranja srušio jedan zrakoplov u blizini Lipecka (oba pilota su se sigurno katapultirala).[24]

Yak-130D.svg

Tehničke karakteristike (Jak-130)

Izvori podataka: YAK.ru[25]

Osnovne karakteristike

  • posada: 2
  • dužina: 11,49 m
  • raspon krila: 9,72 m
  • površina krila: 23,52 m²
  • visina: 4,76 m
  • masa zrakoplova: 4.600 kg
  • maksimalna dozvoljena masa zrakoplova: 6.350 kg
  • maksimalna masa uzlijetanja: 6.500 kg

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 1.050 km/h (644 mph)
  • ekonomska brzina: 887 km/h (551 mph)
  • dolet: 2.546 km (1.582 milje)
  • brzina penjanja: 50 m/sek. (10.00 stopa/min.)
  • najveća visina leta: 12.500 m
  • omjer potisak/težina: 0,68
  • specifično opterećenje krila: 276,4 kg/m²
  • motor: 2× Klimov RD-35M turbofen motora
    2× L'yulka Saturn Al-55 turbofen motora (izvozna inačica)

Naoružanje

  • naoružanje:
  • devet utora za montiranje svih vrsta ruskih i zapadnih zrak-zrak i zrak-zemlja raketa te glupih i pametnih bombi.
  • defanzivne mjere: elektroničke protumjere

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]