Normandija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Normandija
Normandie
Normaundie
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
Diex Aïe
(normandijski: Neka nam Bog pomogne)
Normandía.PNG
Povijesni glavni grad Rouen
Službeni jezik francuski (kontinentalna Normandija) i engleski (otočna Normandija)
Drugi dijalekti
normandijski i jersejski
Neovisnost Francuska; Anglo-normandijski otoci
Površina
 - ukupno 30 821 km2
Stanovništvo
 - ukupno (2005.) ~3 300 000
 - gustoća 110/km2

Normandija (francuski: Normandie, normandijski: Normaundie) je bivša država u Europi i povijesna pokrajina u Francuskoj na obali La Manchea.

Danas je ovo zemljopisni i kulturni pojam obuhvaća sadašnje departmane Seine-Maritime, Calvados, Manche te dio Orne i Eure u dvije francuske regije, te Kanalske otoke kojima vlada britanski monarh koji ima titulu normandijskog vojvode. Važno je središte francuske poljoprivrede i intezivnog stočarstva.

Povijest[uredi VE | uredi]

Ranija povijest[uredi VE | uredi]

Rolonov grob

Ubrzo nakon stvaranja Normandije 911. godine, Dogovorom iz Saint-Clair-sur-Eptea između vikinga Rolona i Karla Jednostavnog na dijelu bivše Neustrije definiran verdunskim sporazumom, Normandijsko je vojvodstvo pripojilo zapadna područja: 924. središnju Normandiju (Bessin, Pays d'Auge i Hiémois), te 933. Cotentin i otoke, današnje Kanalske otoke. Ovi otoci su ostali pod britanskom krunom (Normandija i Engleska vladali su od 1066. do 1204.), dok je kontinentalni dio Normandije dobio francusku vlast od 1204. godine. Oko 1009. godine, bretanjska područja između Sélune i Couësnona su dodana Normandiji. Normandija je činila važno Normandijsko vojvodstvo u Francuskom kraljevstvu od 911. do 1204.

Honfleur : stara luka, Calvados, Donja Normandija

Rolonov potomak Vilim Osvajač je 1066. godine osvojio Englesku te postao njezin vladar pod imenom Vilim I., nakon bitke kod Hastingsa. Engleska je ostala vezana za Normandiju sve do 1204., kada je Filip August zauzeo područja Ivana bez Zemlje po feudalnom zakonu kojim se osuđuje dijelo prisiljivanja na brak što je Ivan napravio ženidbom s Isabelom od Angoulêmea. Normandijskim osvajanjem Engleske je stvoren i razvijen anglonormandijski jezik kojim je pisana bogata anglo-normanska književnost i koja je imala veliki utjecaj i na francusku književnost. Ovo je i razlog velikom broju posuđenica u engleskom jeziku koji su latinskog ili skandinavskog porijekla, što su ušli u jezik iz anglonormandijskog ili starofrancuskog.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Normani

Normani su posjedovali i upravljali i mnogim udaljenim područjima. Osnivali su brojna kraljevstva i kneževine diljem Sredozemlja: Robert Guiscard i Roger od Hautevillea na Siciliji i južnoj Italiji. Robert Burdet je osnovao kneževinu u Španjolskoj nakon što je preuzeo Tarragonu od muslimana. Bohemund od Taranta osnovao je Antiohijsku kneževinu u Antiohiji na području današnje Turske i Sirije.

Jean de Béthencourt je osvojio Kanarske otoke 1402. godine. 1625. godine, Pierre Belain d'Esnambuc zauzeo je posjede Martinik, Gvadalupa, Sveti Kristofor i Marie-Galante.

Stogodišnji rat[uredi VE | uredi]

Normandija je odigrala važnu ulogu u Stogodišnjem ratu (1337.-1453). Ovdje su se odvijale velike borbe između francuskog i engleskog kralja, a najviše su na to utjecali bogatstvo Normandije, te njena zajednička prošlost s Engleskom i zemljopisna blizina Velike Britanije.

Stogodišnji rat na ovom području može se podijeliti na dva dijela: u prvom su napadi Engleza bili serijski, te su se sastojali od manjih invazija diljem regije. U tom razdoblju moćni normandijski plemić Karlo Zli zbog svog šurovanja s Englezima izaziva građanski rat među Normanima. U drugom razdoblju prisutnost Engleza je puno veća, budući da su regiju držali pod okupacijom više od tri desetljeća (1417.-1450).

1420. godine, dogovorom iz Troyesa, engleski kralj je postao naslijednik Francuskog kraljevstva. Normandija je tada činila središnji dio engleske Francuske. Na kraju je francuski kralj Karlo Pobjednik osvojio bogatu pokrajinu i oprostio kolaboraciju s neprijateljem.

Poslije rata[uredi VE | uredi]

Normandijski narodni ples

Poslije Stogodišnjeg rata, Normandija se brzo oporavila, te je slijedio veliki napredak u prvoj polovici 16. stoljeća: na selima su se podizala velika imanja, a ovaj napredak je promijenio i izgled gradova, koji su preuzeli renesansni izgled. Poslije 1550. vjerski ratovi su uzdrmali napredak. Blizina Engleske, s kojom je Francuska ćesto bila u ratu između 1689. i 1815., učinila je Normandiju mjestom čestih sukoba.

Kolonisti iz Normandije (pogotovo iz Donje Normandije) su bili vrlo istaknuti u Novoj Francuskoj (Québec).

Upravno gledajući, kontinentalni dio Normandije je ostao kneževina u sklopu Francuskog kraljevstva sve do 1466. Područje je bilo podjeljeno na imanja (bailliages), koja su bila podjeljena na područja kojima su upravljali vikonti. Ovaj feudalni sustav je ukinut tek 1744. Kasnije je novi sustav oporezivanja podijelio Normandiju na dva, pa kasnije na tri područja: ona Rouena i Caena (1542.) i Alençona 1636. Otočni dio je ostao podijeljen na imanja Jersey i Guernesey.

Novija povijest[uredi VE | uredi]

Američko groblje u Colleville-sur-Meru, Calvados

Prije Francuske revolucije, provincija Normandija je činila također, kao i brojne druge bivše provincije, vojno guvernerstvo, iznimku je činio Havre. Ova francuska provincija je 1790. podijeljena na pet departmana: Calvados, Manche, Orne, Eure i Seine-Inférieure, koja je kasnije postala Seine-Maritime. 1956. godine, prva tri departmana su okupljeni u Donju Normandiju, a zadnja dva u Gornju Normandiju. Od tad, ujedinjenje Normandije je česta tema regionalne politike.

Od 18. stoljeća industrijalizacija i modernizacija poljoprivrede promijenili su gospodarstvo regije.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Bitka za Normandiju

Normandija je teško razorena za vrijeme Drugog svjetskog rata i iskrcavanja. Brojni gradovi su uništeni u savezničkim bombardiranjima.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Kontinentalna Normandija[uredi VE | uredi]

Karta stare provincije Normandije

Normandija nije geografska jedinica, nego se sastoji od dva velika, vrlo različita, prirodna područja na sjeveru Francuske: pariškog bazena i armorikanskog masiva. Ova podjela ne odgovara podjeli na dvije normandijske regije. Geološka raznolikost se očituje na raznolikosti pejzaža, dok je klima umjerena i vlažna. U području postoji mnoštvo manjih različitih geografskih regija.

Geografski i geološki položaj je jako utjecao i na gradnju tradicionalnih normandijskih nastambi koje su građene od dostupnih materijala na određenom području. Građevine od hrasta s slamnatim krovovima se mogu naći u regijama Pays de Caux i Pays d'Auge, ciglene kuće se mogu naći na istoku područja, kamene u Calvadosu i Orni, granitne na obali La Manchea itd.

Obala je također raznolika: od visokih grebena u Pays de Caux (Côte d'Albâtre) sa šljunčanim plažama do velikih pješčanih plaža u Calvadosu (Pays d'Auge i Bessin, Côte Fleurie, Côte de Nacre).

Anglo-normandijski otoci[uredi VE | uredi]

Karta Anglo-normandijskih otoka iz almanaha Nouvelle Chronique de Jersey, 1891. godine

Anglo-normandijske ili Kanalske otoke naseljavali su Briti sve do vikinške invazije. Od 933. godine, ovi otoci su dio Normandijskog vojvodstva. Ponovno osvajanje francuskih područja na kraju Stogodišnjeg rata je zaustavljeno u Cherbourgu, te nije produženo na dvadesetak kilometara udaljene otoke koji su time ostali u Normandijskom vojvodstvu. Britanski monarh i danas, uz ostale, nosi titulu normandijskog vojvode, te su time otoci izravno vezani s britanskom krunom. Ova autonomna područja britanske krune su podijeljena u dva bailliagea (engleski: bailiwick, latinski: baillia) Jersey i Guernesey (engleski: Guernsey) na kojima se još čuvaju normandijski običaji i zakoni.

Naziv „anglo-normandijski otoci” (francuski: îles Anglo-Normandes) je relativno nov u francuskom jeziku, stari Normandijci su te otoke nazivali Kanalski otoci (normandijski: Îles d'la Manche, francuski: Îles de la Manche), a kao takav naziv se zadržao i u engleskom jeziku (Channel Islands). Ovi otoci službeno ne čine ni dio Ujedinjenog Kraljevstva niti Europske Unije.

Otočja Minquiers i Écréhou spadaju pod jersejski bailliage, dok otoci Aurigny, Brecqhou, Sercq, Herm, Brecqhou, Burhou, Casquets, Ortac, Jéthou i Lihou spadaju pod guernesejski bailliage.

Područja Normandije[uredi VE | uredi]

Chaumière dans le Lieuvin

Glavne prirodne i povijesne regije (normandijske zemlje) su:

Rijeke i parkovi prirode[uredi VE | uredi]

Glavne rijeke u Normandiji su Seine i njezine pritoke Epte, Andelle, Eure i Risle. Također postoji i određeni broj rijeka koje se ulijevaju u more: Bresle, Touques, Dives, Orne, Vire, Sée, Sélune i Couesnon. Veules je najmanja takva rijeka u Francuskoj, koja se u more ulijeva u Veules-les-Rosesu, između Dieppe i Saint-Valery-en-Caux, u departmanu Seine-Maritime.

Regionalni parkovi prirode :

  • Parc naturel régional des Marais du Cotentin et du Bessin
  • Parc naturel régional des Boucles de la Seine normande
  • Parc naturel régional Normandie-Maine
  • Parc naturel régional du Perche

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

U Normandiji živi oko 3,15 milijuna stanovnika, dok je gustoća stanovništva oko 110 kilometara po četvornom metru, što je blizu francuskom nacionalnom prosjeku. Na normandijskim otocima živi oko 150 000 stanovnika, a gustoća stanovništva je oko 780 km².

Gradovi sa najvećim brojem stanovnika su (uključujući aglomerizaciju) :

Baignade à Deauville, Eugène Boudin, 1865.

Ostali važniji gradovi:

Luka Honfleur
Pogled na Granville

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Tradicionalno donjonormandijsko gospodarstvo je više okrenuto poljoprivredi, dok je Gornja Normandija doživjela veći industrijski razvoj.

Najveći poslodavci su automobilska poduzeća, koja zapošljavaju oko 25 000 zaposlenika u Donjoj Normandiji (PSA, Renault Trucks, Faurecia...), dok je najveći gornjonormandijski poslodavac Renault koji u toj regiji ima četiri tvornice (Sandouville, Cléon, Grand-Couronne i Dieppe).

Normandijsko gospodarstvo je zbog zemljopisnog položaja snažno okrenuto pomorstvu (ribolov, prijevoz robe i putnika itd.). Pod jedan od važnijih gospodarskih sektora spada i energetika, u Normandiji se nalaze tri nukulearne elektrane (Paluel, Flamanville i Penly).

U Normandiji se nalazi 60% francuskih polja lana. U zadnje vrijeme značajna gospodarska aktivnost je turizam.

Promet[uredi VE | uredi]

Cestovni promet[uredi VE | uredi]

Most Normandije

Državne ceste (route nationale) koje prolaze kroz Normandiju:

  • Državna cesta br. 12
  • Državna cesta br. 13
  • Državna cesta br. 14
  • Državna cesta br. 15
  • Državna cesta br. 25
  • Državna cesta br. 26
  • Državna cesta br. 27
  • Državna cesta br. 28
  • Državna cesta br. 29
  • Državna cesta br. 30
  • Državna cesta br. 31
  • Državna cesta br. 132
  • Državna cesta br. 138
  • Državna cesta br. 158
  • Državna cesta br. 174

Autoceste u Normandiji:

Pomorski promet[uredi VE | uredi]

Svjetionik u La Hagueu, Cotentin

Normandija ima 600 km obale duž La Manchea, čime se nalazi na najprometnijem moru na svijetu. Sustav pomorskih luka je treći najveći u Europi, te prvi u Francuskoj, a sastoji se od pet luka: dvije velike međunarodne luke Le Havre i Rouen, te Cherbourg, Caen i Dieppe. Kroz ove luke prolazi polovica francuskog međunarodnog prometa, te 60% kontejnerskog prometa.

Vezu sa Velikom Britanijom i Irskom osiguravaju luke Cherbourg (1,44 mil. putnika), Le Havre (1,15 mil. putnika), Caen (0,93 mil. putnika) i Dieppe (0,38 mil. putnika).

Vezu sa Anglo-normandijskim otocima osiguravaju luke Granville, Carteret i Diélette, prema Jerseyu (Gorey i Saint-Hélier), Guerneseyu (Saint-Pierre-Port), Aurignyu i Sercqu.

Riječni promet[uredi VE | uredi]

U Normandiji se odvija 10% ukupnog francuskog riječnog prometa. Godišnje se Seineom preveze 13 milijuna tona robe između Le Havrea i pariške regije.

Zračni promet[uredi VE | uredi]

U Normandiji se nalazi pet međunarodnih zračnih luka:

Kultura[uredi VE | uredi]

  • U Caenu se nalazi Caenska Akademija znanosti, umjetnosti i književnosti (Académie de Caen)
  • U Rouenu se nalazi Rouenska Akademija znanosti, umjetnosti i književnosti (Académie de Rouen), koja je vezana sa postimpresionističkim umjetničkim pokretom znan kao rouenska škola.
  • U Caenu se nalazi glazbeni sastav Les Arts Florissants (Cvjetajuće umjetnosti) poznat po izvođenju glazbenih djela iz 17. i 18. stoljeća.

Jezik[uredi VE | uredi]

Le Coup d’œil purin, 1773.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: normandijski jezik

U Normandiji se koriste dva službena jezika: francuski (u Francuskoj) i engleski (na Kanalskim otocima). Svaki od ovih jezika u svakodnevnom govoru je pod utjecajem regionalnih jezika.

Glavni regionalni jezik u Normandiji je normandijski, koji ima više lingvističkih oblika. Danas se normandijski najviše koristi u Cotentinu i Pays de Cauxu, kao i na Kanalskim otocima u obliku jerseyskog i guerneseyskog jezika. Najpoznatiji stvaratelji na ovom jeziku su Alfred Rossel, Louis Beuve (1869.-1949.) i Côtis-Capel (1915.-1986.).

Znanost[uredi VE | uredi]

U Caenu se nalazi GANIL, ubrzivač teških iona. Normandija je poznata i po izradi brodova, te po izradi podmornica u Cherbourgu za vojsku.

Gastronomija[uredi VE | uredi]

Normandijski restoran

Normandijska gastronomija se temelji na četiri osnovne namirnice: jabuke, mlijeko, meso i plodovi mora. Ovi proizvodi čine osnovu brojnih regionalnih specijaliteta.

U Normandiji se, kao u velikoj jabučnoj regiji u kuhinji koriste jabuke, jabukovača i calvados. Calvados je jabučni vinjak, a vrlo je popularan i pommeau, aperativ od calvadosa i jabučnog soka koji je veliki izvozni proizvod. Normandijske i jerseyske krave su poznate po kvaliteti mlijeka, od kojeg se rade kvalitetni mliječni proizvodi, poglavito sirevi.

Normandija je prvi proizvođač oštriga, dagnji i jakopskih kapica u Francuskoj. Ovo je također rodni kraj Guillaumea Tirela ili Tailleventa, koji je autor jedne od prvih kuharica: Le Viandier.

Normandijska rupa (trou normand) je čašica calvadosa koja se pije između jela za poticanje apetita.

Arhitektura[uredi VE | uredi]

Normandijska koliba u Marais-Vernieru, Eure

U Srednjem vijeku, u Normandiji se razvio poseban regionalni stil, koji se proširio i na ostala područja koja su osvojili Normani.

Normandijska arhitektura se zasniva na građevinskim materijalima koji su dostupni u regiji:

U Normandiji se nalazi mnoštvo dvoraca, te kuća ili malih dvaraca koje je sagradio Jacques François Blondel od kamena iz Caena.

Religija[uredi VE | uredi]

Unutrašnjost crkve sv. Stjepana

Evangelizacija Normandije počinje u ranom Srednjem vijeku. U tom razdoblju osnovane su biskupije Rouen, Évreux, Lisieux, Sées, Bayeux, Coutances i Avranches. Crkvena pokrajina Rouena (sjedište nadbiskupa) odgovara granicama stare provincije. Uništavanje zbog normanskih provala prestaje krštenjem Roberta (Rollona), prvog normandijskog vojvode koji se ponašao zaštitnički prema Crkvi.

Normandijske vojvode, a poslije i francuski kraljevi poticali su razvoj monahizma u ovim prostorima, tako da u ovom području postoji veliki broj opatija: opatija Mont Saint-Michel, Abbaye aux Hommes i Abbaye aux Dames u Caenu, opatija Jumièges, opatija Saint-Wandrille, opatija u Hambyeu, opatija u Gravilleu, opatija u Fécampu, opatija Saint-Georges-de-Boscherville, opatija Saint-Évroult, opatija Notre-Dame du Bec, opatija u Montivilliersu, abbaye de Cerisy, abbaye de Lonlay, abbaye de Mortemer, abbaye Saint-Martin de Troarn, opatije Saint-Amand i Saint-Ouen u Rouenu itd.

Sveti Mihael je najštovaniji svetac u Normandiji.

Od katoličkih svetaca iz Normandije,najvažnije je spomenuti Ivana Eudesa i Tereziju iz Lisieuxa koja je rođena u Alençonu i umrla u Lisieuxu, što je postalo jedno od najvažnijih mjesta hodočašća u Francuskoj, poslije Lourdesa. Važno je spomenuti i učitelja crkve, te jednog od velikih filozofa i teologa Srednjeg vijeka Anselma Kenterberijskog koji je povezan s Normandijom.

Na Kanalskim otocima državna religija je anglikanstvo, ali je katoličanstvo i metodizam zastupljeno kod značajne manjine.

Poznate vjerske osobe[uredi VE | uredi]

Poznati Normandijci[uredi VE | uredi]

Vladari[uredi VE | uredi]

Istraživači[uredi VE | uredi]

Vojne ličnosti[uredi VE | uredi]

Viceadmiral de Tourville

Političari[uredi VE | uredi]

Sportaši[uredi VE | uredi]

Bibliografija[uredi VE | uredi]

  • Dominique Auzias, Normandie, Nouvelles Éditions Université, 2005. ISBN 2746912635
  • Michel de Boüard, Histoire de la Normandie, Privat, Toulouse, 2001. ISBN 2708917072
  • Serge Gleizes, Christian Sarramon (Photographies), Préface de Philippe Delerm, L’art de vivre en Normandie, Pariz, Flammarion, 2004., ISBN 2082012549
  • Roger-Jean Lebarbenchon, Les Falaises de la Hague, Caen, Centre d’études normandes, 1991. ISBN 295058809
  • Charles Brisson, René Herval, A Lepilleur Légendes & récits de Normandie, Louviers, Ancre de Marine, 2004., 120 p. ISBN 2841411885

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: la Normandie.


Flag of France.svg Portal Francuske – Pristup člancima s tematikom o Francuskoj.