Tatjana Gromača: razlika između inačica
+file |
ref+kat |
||
Redak 34: | Redak 34: | ||
Prozi se okreće romanom “Crnac” (2004.), utemeljenom na odrastanju u Sisku i ratnom razdoblju u Zagrebu prve polovice 1990-ih. Po njemu je u [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana Zajca]] u Rijeci 2009. postavljena nagrađivana predstava. “Bijele vrane: Priče iz Istre” (2005.) zbirka je reportaža prvotno objavljivanih u ''Feral Tribuneu''. Reportaže naoko jednostavnog ishodišta bilježe bogat svijet istarske svakodnevnice, sačinjen od priča malih ljudi i malih događaja širom poluotoka. Knjiga je prevedena i na slovenski jezik.<ref name="HDP"/> Roman “Božanska dječica” jedno je od najzapaženijih proznih ostvarenja domaće književnosti 2012. godine. Pisano ekonomičnim, sažetim stilom problematizira temu žene u društvu koje ne prihvaća one koje su drugačije. |
Prozi se okreće romanom “Crnac” (2004.), utemeljenom na odrastanju u Sisku i ratnom razdoblju u Zagrebu prve polovice 1990-ih. Po njemu je u [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana Zajca]] u Rijeci 2009. postavljena nagrađivana predstava. “Bijele vrane: Priče iz Istre” (2005.) zbirka je reportaža prvotno objavljivanih u ''Feral Tribuneu''. Reportaže naoko jednostavnog ishodišta bilježe bogat svijet istarske svakodnevnice, sačinjen od priča malih ljudi i malih događaja širom poluotoka. Knjiga je prevedena i na slovenski jezik.<ref name="HDP"/> Roman “Božanska dječica” jedno je od najzapaženijih proznih ostvarenja domaće književnosti 2012. godine. Pisano ekonomičnim, sažetim stilom problematizira temu žene u društvu koje ne prihvaća one koje su drugačije. |
||
Članica je [[Hrvatsko društvo pisaca|Hrvatskog društva pisaca]]. Sudjeluje na predstavljanjima hrvatske književnosti u regiji i svijetu. Potpisnica je [[Deklaracija o zajedničkom jeziku|Deklaracije o zajedničkom jeziku]], u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog [[Policentrični standardni jezik|policentričnog standardnog jezika]].<ref>{{cite web|last=Derk|first=Denis|title=Donosi se Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca|url=http://www.vecernji.hr/hrvatska/deklaracija-o-zajednickom-jeziku-iz-zagreba-donosi-se-30-ozujka-u-sarajevu-1159142|newspaper=[[Večernji list]]|pages=6–7|location=Zagreb|issn=0350-5006|date=2017-03-28|archive-date=2017-09-20|archive-url=https://web.archive.org/web/20170920235101/https://www.vecernji.hr/vijesti/deklaracija-o-zajednickom-jeziku-iz-zagreba-donosi-se-30-ozujka-u-sarajevu-1159142|url-status=live|access-date=2024-03-25}}</ref><ref>{{Citiranje weba|title=Deklaracija o zajedničkom jeziku|url=https://jezicinacionalizmi.com/lista-potpisnika/|url-status=live|access-date=2024-03-25|website=Jezici i nacionalizmi}}</ref> |
|||
Članica je [[Hrvatsko društvo pisaca|Hrvatskog društva pisaca]]. Sudjeluje na predstavljanjima hrvatske književnosti u regiji i svijetu. |
|||
==Djela== |
==Djela== |
||
Redak 58: | Redak 58: | ||
{{GLAVNIRASPORED:Gromača, Tatjana}} |
{{GLAVNIRASPORED:Gromača, Tatjana}} |
||
[[Kategorija: Hrvatski književnici]] |
[[Kategorija: Hrvatski književnici]] |
||
[[Kategorija:Potpisnici Deklaracije o zajedničkom jeziku]] |
Posljednja izmjena od 25. ožujka 2024. u 16:44
Tatjana Gromača | |
---|---|
Puno ime | Tatjana Gromača Vadanjel |
Rođenje | 17. srpnja 1971., Sisak, Hrvatska |
Zanimanje | književnica |
Književne vrste | roman, poezija, esej |
Književni period | suvremena hrvatska književnost, stvarnosna poezija |
Suprug/zi | Radenko Vadanjel |
Važnija djela
| |
Portal o životopisima |
Tatjana Gromača (Sisak, 17. srpnja 1971.) hrvatska je književnica.[1] Dobitnica je nagrade Vladimir Nazor za najbolje prozno djelo. Knjige su joj prevedene na više stranih jezika.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođena je u Sisku. Osnovnu školu i gimnaziju završava u rodnom gradu. Diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 2008. piše za Feral Tribune, uglavnom reportaže, književne oglede i druge tekstove s kulturnog i humanističkog područja.[2] Od 2009. piše za Novi list. Od 2000. živi u Puli.[3] Bila je stipendistica Akademije umjetnosti u Berlinu 2001.
Književnost[uredi | uredi kôd]
U književnosti se najprije javlja kao pjesnikinja. Zbirkom "Nešto nije u redu?" (2000.) pozicionira se kao pripadnica mlade generacije stvarnosnih pjesnika koja se u hrvatskoj književnosti formirala na prijelazu tisućljeća. Zbirka je prevedena na češki, slovenski i makedonski jezik, a izbor pjesama i na brojne druge jezike.[2] Uvrštena je u vodeće antologije suvremenog hrvatskog pjesništva.
Prozi se okreće romanom “Crnac” (2004.), utemeljenom na odrastanju u Sisku i ratnom razdoblju u Zagrebu prve polovice 1990-ih. Po njemu je u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana Zajca u Rijeci 2009. postavljena nagrađivana predstava. “Bijele vrane: Priče iz Istre” (2005.) zbirka je reportaža prvotno objavljivanih u Feral Tribuneu. Reportaže naoko jednostavnog ishodišta bilježe bogat svijet istarske svakodnevnice, sačinjen od priča malih ljudi i malih događaja širom poluotoka. Knjiga je prevedena i na slovenski jezik.[2] Roman “Božanska dječica” jedno je od najzapaženijih proznih ostvarenja domaće književnosti 2012. godine. Pisano ekonomičnim, sažetim stilom problematizira temu žene u društvu koje ne prihvaća one koje su drugačije.
Članica je Hrvatskog društva pisaca. Sudjeluje na predstavljanjima hrvatske književnosti u regiji i svijetu. Potpisnica je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[4][5]
Djela[uredi | uredi kôd]
- "Nešto nije u redu?", zbirka pjesama, 2000.
- "Bijele vrane: Priče iz Istre", zbirka reportaža, 2005.
- "Crnac", roman, 2004.
- "Last & Lost" (koautorica), prvotno objavljeno u Njemačkoj 2006.
- "Božanska dječica", roman, 2012.
- "Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti", zbirka kratkih priča/eseja, 2014.[6]
- "Bolest svijeta", roman, 2016.
- "Carstvo nemoći", roman, 2017.[7]
Nagrade[uredi | uredi kôd]
- 2012. Nagrada Vladimir Nazor Ministarstva kulture za roman “Božanska dječica”
- 2012. Nagrada Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo godine, za roman “Božanska dječica”
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ LZMK, Hrvatska enciklopedija, Gromača, Tatjana (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
- ↑ a b c Tatjana Gromača, Hrvatsko društvo pisaca, hrvatskodrustvopisaca.hr, Zagreb Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. listopada 2017. (Wayback Machine) (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
- ↑ Tatjana Gromača, Crnac, mvinfo.hr, Moderna vremena, Zagreb (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
- ↑ Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Donosi se Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2017. Pristupljeno 25. ožujka 2024.
- ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 25. ožujka 2024.
- ↑ Tijana Živko, Recenzija - Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti: kratki prozni zapisi obojani autoričinim intimnim svijetom, ziher.hr, 25. veljače 2015. (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
- ↑ Tatjana Gromača, Carstvo nemoći, najboljeknjige.com (pristupljeno 31. prosinca 2017.)