Joža Horvat

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Joža Horvat
Joza Horvat 60702799.jpg
Rođenje 10. ožujka 1915.
Smrt 26. listopada 2012.
Zanimanje književnik
Nacionalnost Hrvat
Supruga(e) Renata Horvat (rođ. Jesensky)[1]
Djeca Radovan-Mićo († 1973.)
Marko († 1975.)[2]

Joža Horvat (Kotoriba, 10. ožujka 1915. - Zagreb, 26. listopada 2012.[3]), bio je hrvatski književnik, suvremeni klasik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Prvih deset godina života proveo je u dječačkoj slobodi, odrastajući na obali rijeke Mure, što je uvelike odredilo njegovu spisateljsku poetiku.

Pohađao je Filozofski fakultet, radio kao tajnik Matice hrvatske,[4] bio urednik Kola i časopisa Republika. Pisao je romane, pripovijetke i drame, filmske scenarije, novinske članke i radiodrame. Knjige su mu prevođene na ruski, poljski, češki, slovački, mađarski, bugarski, albanski, kineski i esperanto.[5]

Bio je poznati pomorac.[6]

Posljednjih godina života živio je u Zagrebu, ali značajni dio svojeg vremena provodio je i na ranču u Gorskom kotaru. Bez obzira na visoku dob, bio je vitalan i lucidan. U hrvatskoj športskoj povijesti ostat će zapamćen i kao prvi Hrvat koji je, uz suprugu Renatu, sina Marka te Vladimira Hrlića, oplovio svijet na športskom jedrenjaku.[7]

Njegovo svjetski najpoznatije djelo je putopis Besa - brodski dnevnik, nastao na temelju zapisa s putovanja jedrenjakom Besa oko svijeta.

Krajem 2005. godine objavio je memoare pod naslovom Svjedok prolaznosti, kao završno djelo u nizu njegovih izabranih djela. U toj je knjizi opisan cjelokupni životni put, od rođenja i dječaštva u Kotoribi, do odlaska u Zagreb pa u partizane, te poslijeratni period u kojem je Horvat zbog svojega djela Ciguli-miguli bio označen kao neprijatelj partije i nakratko uklonjen iz javnog života. No, ta ga je epizoda okrenula moru, i upravo su nakon njegovih plovidbi svijetom nastale njegove najbolje knjige. Nažalost, voda se kao element pokazala fatalnim za Horvata, uzela mu je oba sina.

Svjedok prolaznosti prvi je put javno predstavljen 21. prosinca 2005. godine u Čakovcu. Vezama Horvatovih knjiga i prirode bavi se međimurska udruga ZEO Nobilis.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

  • 1961. – Odlikovanje od Josipa Broza Tita: orden rada – Crvena zastava.
  • 1970. - Nagrada Saveza novinara Jugoslavije za poseban doprinos u razvoju novinarstva.
  • 1964. - Nagrada grada Zagreba za roman Mačak pod šljemom.
  • 1975. – Odlikovanje od Josipa Broza Tita: orden republike sa zlatnim vijencem za naročite zasluge na području javne djelatnosti
  • 1976. - Nagrada Večernjeg lista za kratku priču, za priču Promašaj.
  • 1978. - Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo.
  • 1982. - Nagrada Grigor Vitez za roman Operacija "Stonoga".
  • 1983. - Nagrada Politikina zabavnika za roman Operacija "Stonoga".
  • 1984. - Nagrada Grigor Vitez za roman Waitapu.
  • 1984. - Nagrada mlado pokolenje za roman Waitapu.
  • 1985. - Nagrada Ivana Brlić Mažuranić za roman Waitapu.
  • 1985. - Nagrada Kurirček za roman Waitapu.
  • 1986. - Nagrada Večernjeg lista za kratku priču, za priču Kišobran.
  • 2000. - Međunarodno priznanje za dječju književnost Časna lista IBBY za roman Dupin Dirk i "Lijena kobila".
  • 2000. - Nagrada "Zrinski" Međimurske županije za životno djelo.
  • 2005. - Za iznimni doprinos u književnosti i kulturi, prigodom 90. obljetnice života, dobio odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
  • 2006. - Nagrada grada Zagreba

Djela[uredi VE | uredi]

  • Sedmi be, Zagreb, 1939., (2. izd. Zagreb 1978., 3. izd. Zagreb, 1985., 4. izd. Zagreb, 2004.)
  • Za pobjedu, Zagreb, 1945., (2. izd. Zagreb, 1946.)
  • Sedam domobrana, Zagreb, 1946.
  • Prst pred nosom, Zagreb, 1947., (2. izd. Zagreb, 1985.)
  • Zapisi o smrti Petra Arbutine, Zagreb, 1948., (2. izd. 1951., 3. izd. - skraćeno - Zagreb 1977., 4. izd. Zagreb, 1985.)
  • Zapisi, Zagreb, 1951.
  • Rasprodaja savjesti, Beograd, 1957.
  • Ni san ni java, Zagreb, 1958., (2. izd. Ни сон, ни иавь, Moskva, 1970., 3. izd. Posliedky za jelenom škodnikom, Bratislava, 1971., 4. izd. Crvena lisica, Zagreb, 1985., 5. izd. Zagreb, 1985., 6. izd. Zagreb, 1999.)
  • Abeceda ludih želja, Zagreb, 1960.
  • Mačak pod šljemom, Zagreb, 1962., (2. izd. Novi Sad, 1964., 3. izd. Maček s čelado, Ljubljana, 1966., 4. izd. Zagreb, 1968., 5. izd. Sisakos kanduri, Budimpešta, 1969., 6. izd. Zagreb, 1977., 7. izd. Zagreb, 1985., 8. izd. Zagreb, 1989., 9. izd. Zagreb, 2003.)
  • Besa, Zagreb, 1973., (2. izd. Nad brezni oceanov, Ljubljana, 1976., 3. izd. Zagreb, 1981., 4. izd. Besa - dziennik podrózy, Gdanjsk, 1981., 5. izd. Zagreb, 1985., 6. izd. Zagreb, 1986., 7. izd. Zagreb, 1987., 8. izd. Zagreb 1996., 9. izd. Besa, Koraben dnevnik, Sofija, 2005., 10. izd. Zagreb, 2005.)
  • Izabrana djela, PSHK. MH-Zora, Zagreb, 1977.
  • Operacija "Stonoga", Zagreb, 1982., (2. izd. Zagreb 1985., 3. izd. Operacija stonoška, Bratislava, 1987., 4. izd. Zagreb, 1988., 5. izd. Zagreb, 1993., 6. izd. Zagreb, 2003.)
  • Waitapu, Zagreb, 1984., (2. izd. Zagreb, 1984., 3. izd. Zagreb, 1985., 4. izd. Zagreb, 1985., 5. izd. Ljubljana, 1986., 6. izd. Zagreb, 1989., 7. izd. Wajtapu - esperanto - Zagreb, 1989., 8. izd. Zagreb, 1993., 9. izd. Wuppertal, 1995., 10. izd. Zagreb, 1999., 11. izd. Zagreb, 2003.)
  • Izabrana djela, Mladost Zagreb, 1985.
  • Ciguli Miguli, Zagreb, 1989.
  • Molitva prije plovidbe, Zagreb, 1995., (2. izd. Zagreb, 1999., 3. izd. Zagreb, 2003.)
  • Dupin Dirk i "Lijena kobila", Zagreb, 1997., (2. izd. Zagreb, 2004.)
  • Zvjezdane dubine, Zagreb, 1999.
  • Svjetionik, Zagreb, 2000.
  • Izabrana djela, Neretva, Zagreb, 2003.
  • Svjedok prolaznosti, Zagreb, 2005.

Prijevodi[uredi VE | uredi]

Njegov roman za mlade Waitapu preveden je i na kineski (prijevod Hua Guozhua) kao Wakajtapu. Prijevod na kineski išao je preko esperantskog prijevoda [8][9].

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Vinko Brešić, Mačak iz autobiografije, Vijenac, Broj 311, 2. veljače 2006., ISSN 1330-2787, (pristupljeno 27. listopada 2012.)
  2. Željko Ivanjek, Bolne uspomene našeg Vasca da Game, Jutarnji list. Objavljeno: 29. prosinca 2005., (pristupljeno 27. listopada 2012.)
  3. Hrvatsko društvo pisaca, (pristupljeno 27. listopada 2012.)
  4. Kronologija Matice hrvatske, (pristupljeno 27. listopada 2012.)
  5. HRT: Umro Joža Horvat, (pristupljeno 27. listopada 2012.)
  6. Hrvatsko društvo pisaca: Joža Horvat, (pristupljeno 27. listopada 2012.)
  7. Denis Derk, Odlazak velikana čiji je moto bio: Živi samo onaj koji za nešto živi, Večernji list, objava: 26. listopada 2012 / 16:03, izmjena: 26. listopada 2012. / 17:13 (pristupljeno 27. listopada 2012.)
  8. Vjesnik Hlapić govori bengalski, a Waitapu kineski, 22. studenoga 2006.
  9. esperanto.hr: Zahvaljujući prijevodu na esperanto: Joža Horvat na kineskom, preuzeto 1. prosinca 2012.