Aleksandar Flaker

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Aleksandar Flaker
Aleksandar Flaker.gif
Aleksandar Flaker
Rođenje 24. srpnja 1924
Smrt 25. listopada 2010.
Zanimanje književni teoretičar
esejist
Period pisanja 1954 - 2008
Teme ruska književnost
hrvatska književnost
komparatistika
avangardna književnost i kultura
intermedijalne studije
interkulturalne studije
Supruga(e) Vida Flaker

Aleksandar Flaker (Białystok, Poljska, 24. srpnja 1924. – Zagreb, 25. listopada 2010.), hrvatski književni teoretičar i esejist poljskoga podrijetla, prevoditelj, autor značajnih stručnih i naučnih radova iz područja ruske i hrvatske književnosti, komparativne književnosti i teorije književnosti.

Životopis[uredi VE | uredi]

U Zagreb, gdje se školovao, došao je 1931. godine. Maturirao je u Senju. Sudjelovao je u narodnooslobodilačkoj borbi. Diplomirao je slavistiku na Zagrebačkom sveučilištu 1949. godine. Doktorom znanosti postaje 1954. obranom disertacije "Pravaštvo i ruska književnost". Proveo je godinu dana na specijalizaciji na Moskovskom državnom sveučilištu 1956./57. Bio je redovni profesor ruske književnosti na Odsjeku za jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavao je kao gostujući profesor na mnogim europskim sveučilištima (Amsterdam, Freiburg, München, Beč, Graz i dr.), a 1973. i na Sveučilištu Yale u New Havenu, (SAD).

Objavljuje stručne i znanstvene radove s područja ruske i hrvatske književnosti, poredbene književnosti i teorije književnosti u časopisima i zbornicima u zemlji i inozemstvu. [1] Bio je član uredništva utjecajnog časopisa "Umjetnost riječi" od njegovog osnivanja 1957. godine, te uredničkog savjeta časopisa Russian Literature (Amsterdam) i časopisa za poredbenu književnost Neohelicon (Budimpešta).

Bio je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, dopisni član Poljske akademije umjetnosti (Krakow), počasni član Mađarske akademije znanosti i umjetnosti, Društva hrvatskih književnika i PEN kluba.

Najvažnija problemsko-tematska polja kojima se Flaker bavio su: ruska i hrvatska književnost, komparatistika, avangardna književnost i kultura, intermedijalne i interkulturalne studije.

Dobitnik značajnih nagrada i priznanja za svoj književno-znanstveni rad (Nagrada za životno djelo Vladimir Nazor 1984., Kiklop za životno djelo 2009. i dr.)[2]

Književnoteorijski rad[uredi VE | uredi]

Wikicitati „ ... po svom obrazovanju slavist, a profesionalno se bavi ruskom književnošću, pripada, pak, hrvatskom kulturnom krugu, pa mu nisu strane ni druge jugoslavenske književnosti. ”
(Aleksandar Flaker [Poetika osporavanja, 1982.])

Aleksandar Flaker započinje znanstvenu karijeru kao proučavatelj ruske, tj. sovjetske književnosti. U tom ranom razdoblju nastaju njegovi prvi radovi: zbornici Heretici i sanjari (1955.), Ruski pripovjedači XIX. stoljeća (1961.), te Suvremeni ruski pisci u četiri knjige (1962.). Proučavanje ruske književnosti nastavlja u kasnijim radovima: priručniku Ruski klasici XIX. stoljeća (1965.), Ruska književna kritika (1966.), Sovjetska književnost 1917-1932 (1967.), prikazu novije ruske književnosti u 7. knjizi Povijesti svjetske književnosti (1975.), te knjizi Ruska avangarda (1984.).

Flaker je najviše bio zaokupljen proučavanjem realizma (Turgenjev, Gogolj, Dostojevski, Tolstoj, Čehov) i poslijerevolucionarnim razdobljem nakon njega; proučavao je djela pisaca kao što su Blok, Majakovski, Zoščenko, Fadejev, Pasternak, Šolohov, i dr.

U stvaranju vlastite književne metodologije najveći je utjecaj na njega imala tzv. formalna metoda[3] koju karakterizira: stavljanje u prvi plan autonomnosti književnog teksta, oslobađanje od podređenosti drugim znanostima (sociologiji, povijesti, politici), poništavanje dualističke koncepcije sadržaj-forma, razmatranje procesa stvaralačkog umjetničkog postupka, poimanje povijesti književnosti kao povijesti smjenjivanja književnih stilova. Flaker u metodi ruskih formalista pronalazi mnogo pozitivnih osobina na području poetike, no pronalazi i mnogo nedostataka na području književne povijesti.

Uvodi termin stilska formacija (Stilovi i razdoblja, 1964.) da bi znanstveno utvrdio i razradio terminološke nejasnoće ili slabosti u znanosti o književnosti. Termin je preuzeo od ruskih književnih kritičara dvadesetih godina, a zamjena je za starije pojmove pravac ili struja. Tim pojmom obilježava "velike nadindividualne književnopovijesne cjelovitosti, konstruirajući ih na temelju stilske interpretacije srodnih književnih djela, a ne na temelju programatskih samoodređenja pojedinih pokreta, ili škola".[4] On prvenstveno proučava strukturu književnog djela, a proučavanjem stilskih postupaka dolazi do zaključka, na primjeru romantizma i realizma, da su ti pravci relativno cjelovite stilske formacije, za razliku od književnih tijekova u dvadesetom stoljeću. Za potonje je karakteristična tzv. stilska dezintegracija, te za tu nekompaktnu stilsku formaciju predlaže termin period.

Također uvodi kategoriju historičnosti koja postoji unutar književnih procesa: Važniji su povijesni procesi unutar pojedinih književnih vrsta, nego statičke interpretacije pojedinih tekstova. (Poetika osporavanja, 1982.), čime ostavlja otvorene mogućnosti za analizu i svih ostalih povijesnih (socioloških, društvenih) komponenti, važnih za shvaćanje funkcioniranja književnog djela.

U proučavanju hrvatske književnosti najviše ga zanimaju realizam i modernizam, tj. avangardizam, te se njenim pitanjima bavi u radu Književne poredbe (1968). Budući da ga prvenstveno zanimaju interpretacija književnog djela i otkrivanje njegovih unutarnjih estetskih obilježja (stil, struktura) u povijesnom procesu njegova razvitka, Flaker uvodi literarne termine, umjesto povijesnih ili društvenopolitičkih, te pojam društvene funkcije djela, što mu omogućuje da terminološki označi i razdoblja koja se ne mogu označiti kao stilske formacije. Npr. Književnost u funkciji konstituiranja moderne hrvatske nacije (1836-1865) i Period socijalno angažirane književnosti za označavanje književnosti tridesetih godina dvadesetog stoljeća.

Flaker se također bavi proučavanjem novijih kretanja u svjetskoj književnosti. Jedno od njih je tzv. proza u trapericama koja se pojavila neposredno nakon II. svjetskog rata, a kod nas pedesetih godina. Na temelju svoje metode, tu "mladu prozu" (termin koji je kasnije odbacio) naziva "prozom u kojoj se pojavljuje mladi pripovjedač (bez obzira na to nastupa li u prvom ili trećem licu) koji izgrađuje svoj osebujni stil na temelju govorenog jezika gradske mladeži i osporava tradicionalne i ustajale društvene i kulturne strukture"[5]. Također prozu istražuje i kao književnopovijesni proces, te istražuje povezanost i razvoj te proze u djelima Salingera, Aksjonova, Plenzdorfa, kao i u djelima hrvatskih pisaca Antuna Šoljana i Ivana Slamniga.

Detaljno je razradio teorijski sustav avangarde u kojem utvrđuje da je ona: osporavanje postojećih struktura, antiestetička, gubi ljudski lik kao središte strukture, razbija logičku sintaksu, ona je - antiformativna. Dopušta joj širenje izvan estetskog (iako i dalje naglašava da je njezina prvenstvena društvena funkcija estetsko prevrednovanje, a potom moralno i etičko, i na kraju socijalno) te joj priznaje druge funkcije kao što je npr. stavljanje u službu revolucije (Majakovski, Krleža, Breton i francuski nadrealisti, Brecht, Neruda). U hrvatskoj književnosti proučava prvenstveno odnos hrvatske avangarde prema književnoj ljevici i socijalno angažiranoj književnosti tridesetih godina (Krleža).

Knjige i studije[uredi VE | uredi]

  • Suvremeni ruski pisci, Zagreb 1962.
  • Stilovi i razdoblja, studija (sa Zdenkom Škrebom), Zagreb 1964.
  • Ruski klasici XIX. stoljeća; udžbenik, Zagreb 1965.
  • Književne poredbe; studija, Zagreb 1968.
  • Modelle der jeans – prosa, Kronberg/Ts., 1975.
  • Novija ruska književnost; povijest svjetske književnosti – knjiga VII; Zagreb 1975.
  • Proza u trapericama, Zagreb 1976., 1983.
  • Stilske formacije; studija, Zagreb 1976., 1986.
  • Poetika osporavanja; studija, Zagreb 1982.
  • Ruska avangarda; studija, Zagreb 1984.
  • Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb 1987.
  • Nomadi ljepote, studija, Zagreb 1988.
  • Riječ, slika, grad, Zagreb 1995.
  • Književne vedute, Zagreb 1999.
  • Riječ, slika, grad rat. Hrvatske intermedijalne studije. Durieux, Zagreb 2009.
  • Slikarska književnost i književno slikarstvo; Moskva 2008.
  • Ruska avangarda 2; Profil - Zagreb, Službeni glasnik - Beograd 2009.

Literatura o Aleksandru Flakeru[uredi VE | uredi]

(Važnija literatura do 1987.g.)[1]

  • Brozović, Dalibor, Heretici i sanjari, Kultura, Vjesnik, Zagreb, 31. ožujka 1955.
  • Prica, Čedo, Život kratak - umjetnost duga, Suvremeni ruski pisci, sv. I, II i III, Naprijed, Zagreb, 1962.
  • Malić, Zdravko, Aleksandar Flaker, Suvremeni ruski pisci, sv. III, Naprijed, Zagreb, 1962.
  • Jovanović, M., Granice predstavljanja jedne literature, Suvremeni ruski pisci, sv. I-III, Naprijed, Zagreb, 1962.
  • Vaupotić, Miroslav, Između stilskog i povijesnog pristupa, Flaker-Škreb, Stilovi i razdoblja, Matica hrvatska, Zagreb, 1964.
  • Živković, D., Prilozi modernoj književnoistorijskoj periodizaciji, Flaker-Škreb, Stilovi i razdoblja, Matica hrvatska, Zagreb, 1964.
  • Donat, Branimir, Plus i minus, A. Flaker, Ruski klasici XIX. stoljeća, ŠK, Zagreb, 1965.
  • Urban, Z., Nad studiemi Aleksandra Flakera, Češkoslovenská rusistia, br.1, Praha, 1967.
  • Klatik, Z., Dielo s pribuznymi východiskami, Flaker-Škreb, Stilovi i razdoblja, Matica hrvatska, Zagreb, 1964.
  • Subotin, S. Aleksandar Flaker, Sovjetska književnost 191-1932, Manifesti i programi - književna kritika - nauka o književnosti, ur. A. Flaker, Naprijed, Zagreb, 1967.
  • Vučković, R., Značenje 'Književnih poredbi' i književnost ekspresionizma, Izraz, br.8-9, Sarajevo, 1969.
  • Ďurišin, D., Dve koncepcie porovacieho skumania literatury, Slavica Slvaca, 4., Bratislava, 1969.
  • Vujicsics, Sz. D, A mai horvát ősszehasonlitó irodalomtudomány új tendenciái (Aleksandar Flaker tanulmányai), Helikon, 2. Budapest, 1970.
  • Jähnichen, Manfred, A. Flaker, Književne poredbe, Naprijed, Zagreb, 1968.
  • Ivančević, M.Ž., Aleksandar Flaker, Književne poredbe, Jugoslavenski pisci, Naprijed, Zagreb, 1968.
  • Frangeš, Ivo, Aleksandar Flaker, Književne poredbe, Naprijed, Zagreb, 1968.
  • Vlajčić, Mihajlo, Farmerke kao stav, Politika, Beograd, 30. srpnja 1977.
  • Potokar, Tone, Proza v traperkaħ, Naši razgledi, Ljubljana, 26. kolovoza 1977.
  • Anđelić, Teodor, Farmerke u prozi, NIN, Beograd, 25. rujna 1977.
  • Jeremić, Lj., Savremena proza, tesne farmerke i te stvari, Književnost, br.4, Beograd, 1977.
  • Delić, J., Komparativna studija o jednom razdoblju najnovije istorije evropske književnosti, Letopis Matice srpske; 6, Novi Sad, 1977.
  • Szabolocsi M., Próza - farmerban, Nagy világ, br.10, Budapest, 1977.
  • Ďurišin, D., Flaker Aleksandar, Stilske formacije, Liber, Zagreb, 1976.
  • Beker, Miroslav, Aleksandar Flaker, Stilske formacije, Liber, Zagreb, 1976.
  • Swizewska, E., Aleksandar Flaker, Stilske formacije, Liber, Zagreb, 1976.
  • Vokač, Z., Novo temeljno delo o avangardi: Aleksandar Flaker, Poetika oporekanja, Naši razgledi, br.22, Ljubljana, 1982.
  • Pavičić, Josip, Književnost prevrednovanja, Vjesnik, Zagreb, 21. rujna 1982.
  • Solar, Milivoj, Rasprava o avangardi; Aleksandar Flaker, Poetika osporavanja, ŠK, Zagreb, 1982.
  • Paščenko, J., Literaturna proguljanka s Oleksandrom Flakerom, Vsesvit, br.5, Kijev, 1982.
  • Visković, Velimir, Evolucija "Zagrebačke škole"; U povodu knjige Aleksandra Flakera "Poetika osporavanja", ŠK, Zagreb, 1982.
  • Smirnova, N., Aleksandar Flaker. Proza v džinsah, Sovremennaja hudožestvenaja literatura za rubežom, br.5, Moskva, 1983.
  • Kovač, Zvonko, Sugestivna snaga argumentacije, Aleksandar Flaker, Poetika osporavanja, ŠK, Zagreb, 1982.
  • Domić, Ljiljana, Knjiga kao događaj, Aleksandar Flaker, Ruska avangarda, Liber/Globus, Zagreb, 1984.
  • Moranjak Bamburać, N., Dinamika avangarde, Aleksandar Flaker, Ruska avangarda, Liber/Globus, Zagreb, 1984.
  • Maroević, Tonko, Visokoznanstvena slikovnica, Aleksandar Flaker, Ruska avangarda, Liber/Globus, Zagreb, 1984.
  • Jenšterle, M., Umetnost je zamenjala propaganda, Aleksandar Flaker, Ruska avangarda, Liber/Globus, Zagreb, 1984.
  • Bajt, Drago, Demokratična odprtost navzen, Aleksandar Flaker, Ruska avangarda, Liber/Globus, Zagreb, 1984.
  • I.R. (akuša), Russische Avantgarde; Ein Standardwerk, Neue Zuercher Zeitung, Zuerich, 27. lipnja 1985.
  • Kovač, Zvonko, Za povijest tekstova, Vjesnik, Zagreb, 5. listopada 1985.
  • Pavičić, Josip, Osporavanje kao životni stav, Vjesnik, Zagreb, 22. lipnja 1985.
  • Jovanović, M., Svetski poduhvat, Aleksandar Flaker, Ruska avangarda, Liber/Globus, Zagreb, 1984.
  • Živković, Ž., Izazovi avangarde, Beograd, 1986.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 157/I: Aleksandar Flaker, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1987.
  2. Štriga, Nika, Kiklop Flakeru, Vijenac, br.410, 19. studenog 2009.
  3. Šicel, Miroslav, Aleksandar Flaker, u: Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 157/I: Aleksandar Flaker, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1987.
  4. Flaker, A., Stilske formacije, Liber, Zagreb, 1976.
  5. Flaker, A., Proza u trapericama, Liber, Zagreb, 1983.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]